Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-185/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinja Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VF, zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 3. travnja 2026. broj Kov-107/2026-8, u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VF.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.
– pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), protiv okrivljenog VF produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a te je određeno da okrivljeniku istražni zatvor teče od 7. veljače 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni VF, po branitelju, odvjetniku Zoranu Vinkoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom vijeću Županijskog suda u Varaždinu da prihvati žalbu, preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor, odnosno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje.
2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni VF osobno, ne navodeći žalbene razloge i bez konkretnog prijedloga, time da su obje žalbe, s obzirom na to da se međusobno nadopunjuju, razmatrane kao jedna žalba okrivljenog VF.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno paušalnoj tvrdnji o nedostatku razloga o odlučnim činjenicama, kojom žalbenom tvrdnjom okrivljeni VF rješenje prvostupanjskog suda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP -a, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju jasnim, određenim i valjanim razlozima obrazložio sve, za odluku o primjeni mjera istražnog zatvora, odlučnim činjenima – osnovanoj sumnji da je okrivljenik počinio kaznena djela pokušaja iznude iz članka 243. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. i prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., ispunjenju posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a, nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi i načelu razmjernosti.
5.1. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenog VF zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6. Pobijajući zaključak prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je počinio terećena kaznena djela, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, okrivljeni VF u žalbi ističe da je „pobijano rješenje doneseno u postupku koji ne udovoljava standardima pravičnog suđenja“, tvrdeći da mu je time „povrijeđeno pravo na učinkovitu obranu i načelo jednakosti oružja, zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“. Iako je teška povreda prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava odredbom članka 468. stavkom 2. ZKP-a predviđena kao oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljeni VF iznijetim tvrdnjama, ukazujući na činjenicu da je u postupku koji je prethodio podizanju optužnice predlagao dokaze o kojima državni odvjetnik nije odlučio, niti je tražio da o njegovim dokaznim prijedlozima odluči sud, u suštini tvrdi da mu je onemogućeno pribavljanje dokaza koji bi njemu išli u prilog, pa da se stoga „pobijano rješenje temelji na procesno kompromitiranom stanju spisa“.
6.1. Na prednje žalbene prigovore okrivljenika treba odgovoriti da je pravilno prvostupanjski sud, s obzirom na iskaz žrtve UF koji je opisao sporni telefonski razgovor s okrivljenikom, iskaz svjedokinje ČF i njezinu tvrdnju da ju je okrivljenik nagovorio da ode na policiju prijaviti okrivljenika za silovanje te o njegovom burnom načinu reagiranja kada mu je rekla za svoju vezu sa UF, s obzirom na iskaz svjedokinje EF koja je posvjedočila da je okrivljeni VF u kritično vrijeme nazvao žrtvu UF a ujedno je čula dio inkriminiranog telefonskog razgovora te navod svjedokinje ZF o telefonskom razgovoru sa UF koji joj je rekao da ga je okrivljenik nazvao i prijetio mu, za sada proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret podignutom optužnicom, čime je ispunjena temeljna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP-a za primjenu mjere istražnog zatvora. Prigovore vezane uz prethodni postupak te potrebu prikupljanja drugih dokaza radi boljeg razjašnjenja stvari, okrivljeni VF može isticati u odgovoru na optužnicu, u kojem slučaju će optužno vijeće razmatrati eventualnu potrebu vraćanja optužnice državnom odvjetniku.
6.2. Nadalje, na žalbene tvrdnje okrivljenog VF o razlikama (dikrepancijama) u iskazima ispitanih svjedoka, treba odgovoriti da prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora optužno vijeće nije ovlašteno ocjenjivati vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka, jer je to zadatak raspravnog suda pred kojim se dokazi izvode. Stoga će ocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve UF, svjedokinje ZF i svjedokinje OF, pa i iskaza svjedoka TF, kao i svih drugih dokaza za koje ocijeni da su potrebni radi utvrđenja odlučnih činjenica, dati raspravni sud i to analizirajući svaki dokaz pojedinačno te u njihovoj međusobnoj povezanosti. Međutim za sada, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljeni VF počinio kaznena djela koja su mu optuženicom stavljena na teret, čime je ispunjena opća i temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Protivno žalbenim tvrdnjama o rutinskom produljenju istražnog zatvora, bez konkretnih činjenica koje bi opravdavale daljnje lišenje slobode okrivljenog VF, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, što je jasnim, određenim i valjanim razlozima i obrazložio, da činjenica njegove dosadašnje osuđivanosti za kaznena djela i to u dva navrata, uz činjenicu njegove prekršajne kažnjavanosti za prekršaje s elementima nasilja, upućuju na zaključak o sklonosti okrivljenika društveno neprihvatljivim oblicima ponašanja. Navedene okolnosti, uz činjenicu da je okrivljeni VF sada osnovano sumnjiv da je kaznena djela pokušaja iznude iz članka 243. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. i prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., počinio unutar roka provjeravanja po prethodnoj osudi (presuda Općinskog suda u Varaždinu od 23. travnja 2025. broj K-183/2025) i da kazne koje su mu do sad izricane očigledno nisu ostvarile očekivanu svrhu, upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, koja opasnost se, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda ne može otkloniti drugim, blažim mjerama čiju primjenu okrivljenik sugerira i u osobno podnesenoj žalbi, ističući da je spreman pridržavati se svih mjera koje odredi sud. Stoga, opravdano prvostupanjski sud nalazi da su ovdje ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, kao i da se daljnja primjena ove najstrože mjere u konkretnom slučaju ukazuje nužnom radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja, odnosno počinjenja kaznenog djela kojim prijeti.
8.Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljenog VF po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP-a, te kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci.
Varaždin, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
