Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb
Broj: Ppž-211/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SK, kojeg brani Valter Šram, odvjetnik u Puli, zbog prekršaja iz članka 77. stavka 2. točke 5. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“ broj: 62/17.,14/19. i 30/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog SK, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu, broj: Pp-1068/2022 od 19. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljenog SK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način, da se djelo opisano u izreci označava kao prekršaj iz članka 77. stavka 1. točke 5. u svezi stavka 2. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“ broj: 62/17.,14/19. i 30/23.), te se na temelju tog propisa, okrivljenom SK, izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 (devetstodvadeset) eura, koju novčanu kaznu je okrivljenik dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SK te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni SK dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljeni SK, proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 77. stavka 2. točke 5. Zakona o morskom ribarstvu, opisanog u izreci, za koji prekršaj mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna / 929,06 eura.
2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna / 26,54 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o kazni. U žalbi ističe da se u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi da je sudac u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedoka PK policijskog službenika i ribarskog inspektora čiji je iskaz bio jasan, precizan i uvjerljiv te koji se zasniva na neposrednom opažanju u koji sud nije imao razloga posumnjati te koji nije imao razloga neosnovano teretiti okrivljenika. Kako je i utvrđeno u pobijanoj presudi, okrivljenik je doista 5. lipnja 2022. nedaleko od rta Sorin, otok Rab, vršio izlov ježinaca. Za izlov ježinaca posjeduje važeće Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I.612.07/18-41/778, URBROJ: 517-05-1-1-18-2 od 5. studenoga 2018., kojim rješenjem je ribarskom obrtu, a kojega je vlasnik upisan okrivljenik, dozvoljeno izuzimanje iz prirode zavičajne divlje vrste Paracentrotus lividus – hridinskih ježinaca. Također, okrivljenik posjeduje i važeću Povlasticu za gospodarski ribolov na moru izdanu od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Područna jedinica Pula, KLASA: UP/I-324-03/16-01/356, URBROJ: 525-13/0806-16-2, redni broj upisa u registar: 4476, od 13. travnja 2016., koje je izdano za plovilo registracijske oznake [registarska oznaka] te kojim plovilom se okrivljenik služi za ronjenje ježinaca. Žalitelj dalje navodi da nije počinio prekršaj za koji je proglašen krivim, već je izlov ježinaca vršio na temelju važeće Povlastice za gospodarski ribolov na moru izdanu od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i s plovilom za koje je sama povlastica izdana. Konačno, okrivljenik podnosi žalbu zbog visine izrečene kazne. Naime, isti nije kažnjavan, otac troje djece, te navedenu gospodarsku djelatnost obavlja kako bi mogao prehraniti obitelj. U obiteljskom kućanstvu, osim njega i njegove troje djece, živi i nezaposlena supruga te bi plaćanjem novčane kazne u navedenom iznosu ugrozilo egzistenciju samih članova obitelji.
4. Žalitelj predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Razmatrajući dalje žalbu okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju pisane obrane okrivljenika te provedenog dokaznog postupka tijekom kojeg je ispitao svjedoka, policijskog službenika PK, te izvršio uvid u dokumentaciju spisa (dozvolu za plovidbu brodice reg. oznake [registarska oznaka], povlasticu za gospodarski ribolov na moru za ovlaštenika povlastice CINQUE FRATELLI, vlasnika Ferri Luke za plovilo reg. oznake [registarska oznaka] i rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike KLASA: UP/I-612-07/18-41/778, URBROJ: 517-05-1-1-18-2 od 5. studenoga 2018.), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na temelju provedenih dokaza izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika.
8. Iz provedenih dokaza, osobito iskaza svjedoka, ovlaštenog službenika, koji je neposredno opažao odlučne činjenice, te iz materijalne dokumentacije priložene spisu, nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik 5. lipnja 2022. obavljao gospodarski ribolov izlovom hridinskih ježinaca iz plovila registarske oznake [registarska oznaka], za koje nije imao izdanu povlasticu za gospodarski ribolov na moru.
9. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika da je predmetnu djelatnost obavljao zakonito. Naime, okolnost da okrivljenik posjeduje rješenje nadležnog tijela kojim mu je dopušteno izuzimanje određene vrste iz prirode, kao i povlasticu za gospodarski ribolov na moru, nije od utjecaja na postojanje predmetnog prekršaja, budući da je povlastica vezana uz konkretno plovilo te ovlašćuje obavljanje gospodarskog ribolova na moru isključivo tim plovilom (2263 PU). Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je okrivljenik gospodarski ribolov izlov hridinskih ježinaca obavljao plovilom 692 TG, za koje nije imao izdanu povlasticu, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ostvarena sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.
10. Žalbeni navodi okrivljenika u bitnom predstavljaju ponavljanje obrane iznesene u prvostupanjskom postupku, o kojoj se prvostupanjski sud već očitovao i dao valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, pa takvi žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je provedene dokaze ocijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza iz članka 88. Prekršajnog zakona, a žalitelj svojim navodima ne iznosi nove činjenice niti dokaze koji bi doveli u sumnju takvu ocjenu.
11. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se pobijanom presudom tereti, te ga slijedom toga, pravilno proglasio krivim i kaznio.
12. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni, ovaj Sud utvrđuje da je za prekršaj činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude, u vrijeme njegova počinjenja i donošenja prvostupanjske odluke, novčana kazna za odgovornu osobu u obavljanju gospodarskog ribolova bila propisana člankom 77. stavkom 2. u svezi stavka 1. točke 5. Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, br. 62/17. i 14/19.), u rasponu od 7.000,00 do 15.000,00 kuna.
13. Nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke, stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, br. 30/23.), kojim je za isti prekršaj propisana novčana kazna u rasponu od 920,00 do 1.990,00 eura, dok je naknadnim izmjenama („Narodne novine“, br. 14/24.) propisana kazna u rasponu od 1.000,00 do 6.630,00 eura. Polazeći od načela primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da je za okrivljenika najpovoljniji propis Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu („Narodne novine“, br. 30/23.), budući da predviđa najniži raspon novčane kazne za prekršaj za koji ga se tereti.
14. Naime, sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajni zakon, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj Sud, u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu i djelo okrivljenika pravno označio po najblažem propisu te sukladno tome preinačio i odluku o kazni, izrekavši okrivljeniku novčanu kaznu u minimalno propisanom iznosu od 920,00 eura.
15. Nadalje, ovaj Sud je, imajući u vidu sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu počinitelja, ocijenio da novčana kazna nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno cijenio sve okolnosti relevantne za njezinu visinu, pri čemu je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Izrečena kazna određena je u minimalno propisanom iznosu, koju mjeru kazne primjerenom smatra i ovaj Sud, imajući u vidu težinu i opasnost djela te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika. Žalbenim navodima okrivljenika ne ističu se niti potkrepljuju okolnosti koje bi imale značaj naročito olakotnih okolnosti u smislu primjene instituta ublažavanja kazne.
16. Ovaj Sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja te djelovati na okrivljenika na način da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje, čime će se postići kako posebna tako i opća svrha izricanja prekršajnih sankcija.
17. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenik u roku koji je određen za plaćanje, računajući od primitka ove presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
18. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki III izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, s obzirom na složenost i trajanje postupka.
19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 15. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
