Broj: Ppž-3339/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice AČ, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenice AČ, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Omišu od 3. ožujka 2026., poslovni broj: Pp-5344/2025-5, na sjednici vijeća održanoj 15. travnja

2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenice AČ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenica AČ je obvezana naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenica je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je, izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura.

2. Uz kaznu okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

3. Istom presudom okrivljenica je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

5. U žalbi okrivljenica navodi da je priznala prekršaj i kaje se zbog njega, da vozi 29 godina, da je često i puno vozila po čitavoj Dalmaciji zbog posla, a navedenom prometnicom putuje 13 godina svaki dan na posao i s posla. Tog jutra kasnila je na posao i na dijelu prometnice koji je pravac (kuće su odmaknute 10 i više metara od ceste) povećala brzinu jer je prometnica bila pusta (nije bilo pješaka niti vozila u njezinoj traci niti u traci suprotnog smjera) procijenivši da ne ugrožava sigurnost drugih sudionika u prometu kao niti mještana. Navodi da je do sada kažnjavana u više navrata zbog istovrsnog prekršaja. Ističe da je u svibnju 2025. u roku od tjedan dana primila 5 prekršajnih naloga, jedan iz 2022., tri iz 2024. i jedan iz 2025. Vozačka dozvola joj je neophodna za posao i uzdržavanje obitelji, te napominje da je samohrana majka i živi sa kćerkom koja nema vozačku dozvolu, u selu kod Omiša. Moli da joj se smanji ili ukine zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci. Kako situacija u kojoj se nalazi, kao i izrečena zaštitna mjera ugrožava egzistenciju njezine obitelji i sam ovaj postupak da je djelovao na nju da više neće činiti takve prekršaje, već da će se pridržavati prometnih propisa, te da će novčana kazna u potpunosti ispuniti svrhu kažnjavanja.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, prvostupanjski sud je na osnovu provedenog dokaznog postupka naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenice, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

10. Valja napomenuti da je odredbom članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izričito propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

11. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni, vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena novčana kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu okrivljenici izrekao u visini propisanog posebnog minimuma unatoč istovrsnom povratu okrivljenice, kao posebno otegotnoj okolnosti.

12. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, koja je višestruko kažnjavana za prometne prekršaje, a naročito za prekršaje prekoračenja brzine.

14. Naime, navedeno ponašanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj, pa je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere imajući na umu sve navedene okolnosti, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

15. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenice.

16. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenice, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu 4 otpravka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.