Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2813/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Karmen Novak Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika UF, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22) i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika UF, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Pp-4303/2025-4 od 3. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika UF i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik UF je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.710,00 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalnu svotu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

5. U žalbi okrivljenik navodi da nije stigao proći na žuto svjetlo bez ugrožavanja prometa. Navodi da je zaustavljen od strane mobilne jedinice ravnateljstva granične policije te da je utvrđeno da 9. listopada 2025. u 01,15 sati vozi pod izrečenom mjerom zabrane upravljanja. Uplatio je kaznu za prethodno počinjeni prekršaj i nakon toga da je svaki dan provjeravao na internetu da li je njegova vozačka dozvola važeća te da nije bilo nikakvih naznaka i obavještenja o početku izrečene zabrane upravljanja. Vozačka dozvola da mu je potrebna za posao te neće moći zarađivati ako mu se oduzme, te misli da je izrečena novčana kazna prevelika za njegov mjesečni budžet kojeg da i nema previše.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13,

110/15, 70/17, 118/18 i 114/24) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Nadalje, suprotno žalbenim tvrdnjama, iz same obrane okrivljenika koji je priznao počinjenje predmetnih prekršaja, proizlazi da je počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret, na način činjenično i pravno opisan u izreci pobijane presude, a što je utvrđeno i provedenim materijalnim dokazima, a kako je to sve u pobijanoj presudi valjano obrazložio prvostupanjski sud dajući jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa je stoga neosnovan žalbeni navod okrivljenika da je svaki dan provjeravao na internetu da li je njegova vozačka dozvola važeća te da nije bilo nikakvih naznaka i obavještenja o početku izrečene zabrane upravljanja.

10. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio te je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, i donio valjan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

11. Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12. Ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna za navedene prekršaje nije prestroga, pri čemu, valja navesti da je za djelo iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 390,00 do 920,00 eura, a za prekršaj iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedene prekršaje utvrdio novčane kazne u visini propisanog posebnog minimuma, pa vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, smatra razmjernu težini navedenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te ovaj sud smatra da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja propisana člankom 32. Prekršajnog zakona.

12.1. Naime, s obzirom na nedokumentirane te neargumentirane navode žalbe okrivljenika „da misli“ da je izrečena novčana kazna prevelika za njegov mjesečni budžet, nije bilo osnova za ublažavanje kazne.

13. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. Primjena ove mjere je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Duljina trajanja izrečene mjere od 2 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika.

14. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 40,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

15. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.