Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9269/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog NL, zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 4. listopada 2024., broj: Pp-2290/2023-3, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Koprivnica i potvrđuje se pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj: Pp-2290/2023-3 od 4. listopada 2024., temeljem članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni NL je oslobođen od optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da iz činjeničnog opisa djela u optužnom prijedlogu ne proizlazi zakonsko obilježje prekršaja jer nije navedeno da bi počinitelj omalovažavao policijske službenike prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz svih okolnosti proizlazi da je okrivljenik svojim postupkom vrijeđao i omalovažavao policijske službenike u vezi s vršenjem službe jer je provođenje kriminalističkog istraživanja nedvojbeno u opisu poslova policijskih službenika. Ističe kako sud nije uzeo u obzir službenu zabilješku policijskog službenika FL, a koja je uredno dostavljena uz optužni prijedlog, a također je mogao kao svjedoke na glavnu raspravu pozvati policijske službenike ŽL i ĆL. Ovlašteni tužitelj smatra da je sud preuranjeno donio presudu jer prethodno nije dostavio optužni prijedlog tužitelju poradi nadopune ili ispravka i nije mu dao mogućnost da ispravi optužbu, predlažući da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u postupku ispitivanja optužnog prijedloga izveo pravilan zaključak da djelo kako je opisano u činjeničnom opisu sadržanom u optužnom prijedlogu ne ispunjava zakonsko biće navedenog prekršaja te je zadovoljavajuće obrazložio svoju odluku.
6. Naime, u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja je navedeno da je počinitelj svojim postupanjem vrijeđao i omalovažavao policijske službenike, ali je pritom propušteno navesti ili na prikladan način opisati da je djelo počinjeno prilikom vršenja službe ili u vezi s vršenjem službe ili da se odnosi na njihova zakonita naređenja, a isto tako nije navedeno da bi djelo bilo počinjeno prema državnim organima ili tijelima. Stoga u tom dijelu nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.
7. Pritom se ističe tužitelju da prema izričitoj odredbi članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, ako prvostupanjski sud ispitujući optužni prijedlog utvrdi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe. Pogrešno tužitelj smatra da sud u tom slučaju treba pozvati tužitelja na dopunu ili ispravak činjeničnog opisa u optužnom prijedlogu u smislu članka 161. stavak 2. i stavak 3. Prekršajnog zakona. Naime, nedostatak zakonskih obilježja nekog prekršaja ne predstavlja one podatke formalne prirode iz članka 160. stavak 2. Prekršajnog zakona koji bi se trebali nadopuniti da bi se mogao voditi prekršajni postupak. Nedostatak odlučnih činjenica u činjeničnom opisu optužbe koje čine biće nekog prekršaja, predstavlja nedostatak konstitutivnih elemenata prekršaja bez kojih djelo uopće nema obilježja prekršaja. Iz tog razloga svaki činjenični opis prekršaja mora sadržavati odlučne činjenice koje čine konkretni prekršaj, a ukoliko ih ne sadrži, djelo po propisu nije prekršaj te se prekršajni postupak ne može niti voditi zbog čega će sud donijeti presudu kojom okrivljenika oslobađa od optužbe sukladno imperativnoj odredbi članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona.
8. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v. r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.