REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: P-314/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužitelja ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po generalnom punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 19. ožujka 2026. u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika Davora Mirkovića, odvjetnika iz Slavonskog Broda i punomoćnika tuženika i rasprave održane 15. travnja 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz točke 7.1. Ugovora o namjenskom kreditu br. 217427, sklopljenog dana 27.05.2014. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,75 % (jedancijelasedamdesetpetposto) od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split, Domovinskog rata 61 tužitelju ŠI iz [adresa], na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 528,79 EUR (slovima: petstodvadeset osam eura i sedamdeset devet centi) zajedno sa zateznom kamatom na iznos tekućom od 31. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz točke 12.2. Ugovora o namjenskom kreditu br. 217427, sklopljenog 27. svibnja 2014, između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi:

„Kreditor može u slučaju prijevremene otplate kredita Korisniku kredita naplatiti naknadu od 1 % ako plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nije drugačije regulirano Zakonom o potrošačkom kreditiranju.“

IV. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split, Domovinskog rata 61 tužitelju ŠI iz [adresa], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 244,59 EUR (slovima: dvjesto četrdeset četiri eura i pedeset devet centi) na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od 1. veljače 2017. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku OTP banci d.d. Split, Domovinskog rata 61 tužitelju ŠI iz [adresa] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu 725,00 eura sa zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je 27. svibnja 2014. s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom br. 217427, prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 30.000,00 eura prema srednjem tečaju za devize tuženika na dan korištenja kredita. Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 120 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti. Predmetnim tipskim Ugovorom u točki 7. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu jednokratno 1,75 % od ukupnog iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je 30. svibnja 2014. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 3.984,19 kn, a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR iznosi 528,79 EUR. Odredbom točke. 12. predmetnog Ugovora ugovoreno je kako tužitelj može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik. Tužitelj je 31. srpnja 2017. izvršio prijevremenu otplatu preostalog dijela kredita prilikom čega je tuženik tužitelju istoga dana. naplatio naknadu za prijevremeno zatvaranje kredita u iznosu od 1.842,87 kn a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR iznosi 244,59 EUR. O ugovornim odredbama za tzv „ulaznu i izlaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već su iste kao takve unaprijed formulirane i od strane tuženika implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknada i usluga na ime kojih se iste naplaćuje. Navedene odredbe nisu bile ugovorene u dobroj vjeri te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su iste nepoštene i ništetne te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedenih nepoštenih odredbi o ulaznoj i izlaznoj naknadi u predmetnom ugovoru iste naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takove dužan vratiti zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. S obzirom na navedeno tužitelj predlaže sudu, nakon provedenog postupka usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbu u cijelosti. Nije sporno da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Međutim, sporno je, je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima. Tuženik prvenstveno ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos koji se odnosi na isplatu temeljem (navodno ništetne) odredbe o ulaznoj naknadi, tuženik ističe kako je iznos ulazne naknade točno određen samim Ugovorom o kreditu u čl. 7., stoga su navodi tužitelja koji se odnose na sporne odredbe ugovora o kreditu o ulaznoj naknadi potpuno paušalni i pogrešni, te da su uvjeti ugovora o kreditu, pa tako i uvjeti plaćanja naknade sasvim jasni i nedvosmisleni. Isto tako, a u odnosu na ulaznu naknadu, u ugovorima o kreditu potpuno je jasno navedeno kako se od iznosa kredita jednokratno plaća naknada za obradu kreditnog zahtjeva od 1,75 % od iznosa odobrenog kredita, a koja je prihvaćena suglasnošću volja ugovornih stranaka. Tuženik ima pravo na navedenu naknadu upravo iz razloga što je isti kreditna institucija čija je djelatnost odobravanje kredita, a što je vidljivo iz dostavljene sudske prakse. Slijedom navedenog, da su sporne odredbe dovoljno jasne i razumljive odnosno uobičajene za ugovor o kreditu, te su ih korisnici mogli očekivati prema samoj formulaciji teksta ugovora. Osim toga, tuženik ističe i da je člankom 1112. stavkom 1. ZOO-a propisano da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj neosnovano potražuje iznos naknade za prijevremenu otplatu kredita, budući da je aktom Kreditora (Ugovor o kreditu) u čl. 12. određeno kako će Banka u slučaju prijevremene ili djelomične otplate kredita naplatiti naknadu u skladu s aktom Kreditora. Isto tako, tuženik ističe kako tužitelj nema na zakonu utemeljeni pravni temelj za traženje utvrđenja ništetnim odredbe sadržane Ugovora kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu. Članak 342. stavak 1. ZOO-a propisuje da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Ugovor o kreditu je u članku 1021. ZOO definiran kao ugovor kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Iz navedenog proizlazi da je obveza banke iz ovakvog ugovora korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novca, a korisnik kredita za to plaća određenu cijenu (kamatu). Ako je ugovoreno da će predmetni iznos novčanih sredstava korisniku kredita biti stavljen na raspolaganje u određeno vrijeme, jasno je i da banka ima pravo računati s određenim novčanim priljevom od kamata tijekom tog razdoblja te općenito krojiti poslovne planove u skladu s očekivanjima sukladno odredbama ugovora o kreditu. Ako korisnik kredita ne plati iskorišteni iznos novca u vrijeme i na način kako je ugovoreno, banka bi imala pravo zahtijevati i popravljanje štete sukladno odredbama članaka 342. -350. ZOO koju bi zbog toga pretrpjela.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis OTP banke iz kojeg je vidljivo da je naknada za obradu kredita 217427 naplaćena 30. 05.2014. sukladno članku 7. Ugovora o kreditu u iznosu od 525,00 eura i da je naknada za prijevremenu cjelokupnu otplatu kredita naplaćena 31.siječnja 2017. u iznosu od 246,23 eura (str. 8 spisa). Iz obračuna prijevremene otplate kredita od 31.siječnja 2017.je vidljivo da je naknada za prijevremeno zatvaranje iznosila 1% i da je iznosila 246,23 eura (str. 9 spisa). Uvidom u Ugovor o nenamjenskom kreditu 27. svibnja 2014. broj 217427 je vidljivo da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio Ugovor o kreditu sa Splitskom bankom dd Split na iznos od 30.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti i da je u točki 12.2. Ugovora o kreditu navedeno da „Kreditor može u slučaju prijevremene otplate kredita Korisniku kredita naplatiti naknadu od 1 % ako plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nije drugačije regulirano Zakonom o potrošačkom kreditiranju,“ a u toč. 7.1. Ugovora kreditu je navedeno da se „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,75 % od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita.“ (str. 11 do 14 spisa). Saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

3.1. Iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je zaključio Ugovor o kreditu sa Splitskom bankom, to je bilo 2014. na iznos od 30.000,00 eura, morao je adaptirati kuću. Sam je otplatio sve rate kredita. Što se tiče naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade u slučaju prijevremene otplate kredita, nitko mu ništa nije objašnjavao, trebao je kredit. Kad je trebalo dati novac, dao je koliko je trebalo. Prijevremeno je otplatio kredit. Nije mogao utjecati na bilo koje odredbe Ugovora, osim na iznos kredita. Tijekom školovanja je imao ekonomske predmete, završio je za vozača, ali nije imao predmete iz bankarskog poslovanja. Pročitao je Ugovor, ono što nije razumio pitao je službenika banke, ali mu je isti odgovorio da je sve u redu, da to tako ide. Odredbu o ulaznoj naknadi nije posebno uočio, nije vidio niti da je naveden postotak, on se u to ne razumije. Uplata kredita je bila na njegov račun, nije analizirao uplatu pa nije niti primijetio da je manje uplaćeno za iznos ulazne naknade. Kada je tražio prijevremenu otplatu, došao je u banku, rekao što želi i rekao je da mu kažu koliko treba novaca, za mjesec dana je dobio papir na kojem je pisalo koliko treba uplatiti, uplatio je i to je bilo to.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.

5. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:

- su Ugovor o kreditu 217427 od 27. svibnja 2014. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Splitska banka d.d. Split kao kreditor na iznos od 30.000,00 eura

- je naknada za obradu kredita 217427 naplaćena tužitelju 30. svibnja 2014. sukladno članku 7. Ugovora o kreditu u iznosu od 525,00 eura

- je naknada za prijevremenu cjelokupnu otplatu kredita naplaćena tužitelju 31. siječnja 2017. skladno čl. 12.2. Ugovora o kreditu u iznosu od 246,23 eura

- tuženik pravni slijednik Splitske banke d.d.

- prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju nije dana mogućnost raspravljanja o predmetnoj ugovornoj odredbi, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza samog tužitelja kojemu je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz istog logičan i uvjerljiv i da je Ugovor o kreditu tipski ugovor, sastavljen na unaprijed pripremljenom obrascu od strane tuženika,

- tuženik, na kojemu je teret dokaza na okolnosti da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim ugovornim odredbama, na te okolnosti nije predložio niti jedan dokaz.

6. Nije tijekom postupka bila sporna visina postavljenog zahtjeva.

7. Tijekom postupka je bio sporan osnov postavljenog zahtjeva, odnosno da li su ništetne odredbe Ugovor o kreditu 27. svibnja 2014. broj 217427 i to u točki 12.2. Ugovora o kreditu u kojoj je navedeno da „Kreditor može u slučaju prijevremene otplate kredita Korisniku kredita naplatiti naknadu od 1% ako plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita nije drugačije regulirano Zakonom o potrošačkom kreditiranju,“ i u toč. 7.1. Ugovora kreditu u kojoj je navedeno da se „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,75 % od iznosa odobrenog kredita i plaća se jednokratno, prije korištenja kredita“ jer tužitelj smatra da jesu, a tuženik se tome protivi.

8. Na temelju čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05.; dalje – ZOO/05) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, a na temelju čl. 4. ZOO/05 u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. U čl. 7. ZOO/05 je navedeno da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, a na temelju čl. 8. stavak 1. ZOO/5 propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Na temelju čl. 322.st.1. ZOO/05 Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. U svezi navedenog i prema pravnim stavovima iz presude Suda Europske Unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19, vezano za nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, po ocjeni ovog suda, odredbe Ugovora o kreditu o plaćanju predmetnih naknada ugovorene su na netransparentan način, a tužitelju nije na valjan i razumljiv način objašnjeno koji je razlog ugovaranja naknada i zašto je njihova visina vezana uz iznos odobrenog kredita, čime je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika i takvim postupanjem tuženika povrijeđena su prava tužitelja kao potrošača, jer je prednik tuženika koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe.

10. U svezi navedeno sud je i utvrdio ništetnom odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva.

11. Na temelju dokumentacije u spisu i iskaza tužitelja ovaj sud je , utvrdio da se o predmetnoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a obzirom da se radi o tipskom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sastavljenom po tuženiku, koji tužitelj nije mogao mijenjati. Zahtjev transparentnosti, prema kojemu ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. Tužitelj kao korisnik kredita, je morao znati koje to stvarne troškove plaća da može procijeniti sve ekonomske posljedice koje bi proizašle iz te odredbe, a taj zahtjev nije zadovoljen jer je tužitelj prije sklapanja Ugovora o kreditu imao samo paušalnu informaciju o obvezi plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva i nije informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koji troškovi i koje usluge ulaze u tu naknadu), te je bila ograničen uvjetima iz ponude tuženika. Nadalje tuženik nije dokazao da predmetna naknada odgovara stvarno nastalim troškovima i pruženim uslugama, i po ocjeni ovog suda nesporno je da prednik tuženika nije postupao u dobroj vjeri, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja.

12. Nadalje iz iskaza tužitelja, sud je u utvrdio i da stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, da se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora prednika tuženika o kreditu i da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Prednik tuženika prilikom zaključenja ugovora nije pojasnio tužitelju razloge ugovaranja naknade za prijevremenu otplatu kredita niti na što se točno odnosi ta naknada, i na temelju čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003 po ocjeni ovog suda ništetna je odredba čl. 12.2. Ugovora o kreditu jer je ugovorena suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, s obzirom da je prednik tuženika ugovorio prijevremenu otplatu kredita uz uvjete prema kojima je tužitelj dužan platiti troškove koji nisu odraz stvarnih troškova nastalih predniku tuženika vezano za prijevremenu otplatu kredita.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odlukama povodom restitucijskog zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022.) izrazio pravno shvaćanje da banka imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita (objektivno nastali troškovi) međutim tuženik nije tijekom postupka dokazao da su nastali ikakvi troškovi vezano za prijevremenu otplatu kredita.

14. Tuženik je istakao i prigovor zastare koji nije osnovan. Prema pravnom shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020., kod restitucijskog zahtjeva s osnove ništetne odredbe zastara teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude tako da nije nastupila zastara za potraživanje tužitelja na temelju čl. 216. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje - ZOO).

15. U svezi navedenog sud je i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja jer je isti po ocjeni ovog suda nesporno osnovan i tužitelju je dosuđen traženi iznos naplaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 528,79 eura i iznos od 244,59 na ime prijevremene otplate kredita prema podacima koje dostavio sam tuženik.

16. Zatezna kamatama teče od prvog slijedećeg dana od dana naplate naknade, prema postavljenom zahtjevu tužitelja i to za iznos od 528, 79 eura od 31.svibnja 2014. a naknada je naplaćena 30.svibnja 2014. i za iznos od 244,59 eura zatezna kamata teče od 1. veljače 2017. a tužitelju je naplaćena naknada 31.siječnja 2017.

17. Na temelju čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U svezi navedeno budući da je prednik tuženika bio nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da je sporna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i to s obzirom na način njezinog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da je time ta odredba ugovora i ništetna tuženik dužan platiti zatezne kamate prema postavljenom zahtjevu tužitelja od dana uplate, odnosno stjecanja predmetne naknade (čl. 29.st.2. i 8. ZOO- a).

18. Na temelju čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje – ZPP-a) tuženik je u obvezi naknaditi troškove postupka tužitelju jer je tužitelj u cijelosti uspio u postupku.

19. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na temelju čl. 11.st.1. t. 5. Zakona o sudskoj pristojbi (NN 118/18, 51/23) jer je tužitelj HRVI (rješenje - str. 6 spisa).

20. Tužitelju je trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika; NN 138/23, 107/2025; dalje – OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 10. ožujka 2026. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. ožujka 026. u iznosu od 150,00 eura (tbr. 9.t.1OT) trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 15. travnja 2026. u iznosu od 75,00 eura (tbr. 9.t.3.OT). priznat je i trošak sastava obrazloženog podneska od 12.studeni 2025. u iznos od 150,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak dopisa tuženiku u iznosu od 50,00 eura (tbr. 32. t.1. OT), ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 725,00 eura kako je to i navedeno u izreci presude.

21. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 15. travnja 2026. kao dana presuđenja na temelju čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a.

Slavonski Brod, 15. travnja 2026.

Sudac

Marina Vučetić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

O tom obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.