Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2081/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Eufemije Nanković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. SZ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990., 29/1994. i 114/2022.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu od 5. siječnja 2024., broj: 69. Pp-3286/2023-2, u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Donji Miholjac, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji shodan postupak.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Donjem Miholjcu od 5. siječnja 2024., broj: 69. Pp-3286/2023-2, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. SZ oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio tužitelj u kojoj ističe kako smatra da prvostupanjski sud pogrešno i preuranjeno donio presudu kojom je okrivljenik oslobođen optužbe, a iz razloga da nisu ispunjeni uvjeti javnog mjesta.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pozi po službenoj dužnosti.
5. U pravu je tužitelj kada ističe da odluka prvostupanjskog suda o oslobađanju optužbe okr. SZ preuranjena.
5.1. Iz obrazloženja pobijene presude proizlazi da je prvostupanjski sud u fazi ispitivanja optužnog prijedloga, zaključio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret na način opisan u optužnom prijedlogu nije prekršaj jer privatni stambeni objekt nije javno mjesto neograničene niti ograničene javnost jer se radi o privatnom prostoru pojedinca odnosno da činjenica da je „narušen“ javno red i mir stanara zgrade, ne predstavlja konstitutivan element predmetnog prekršaja.
5.2. Iz činjeničnog opisa djela prekršaja koji se okr. SZ stavlja na teret proizlazi da je djelo prekršaja odnosno mjesto počinjenja prekršaja opisano na način da je navedeno „…u ugostiteljskom objektu „Laguna gold cafe“ … narušavao javni red i mir na način da je u svojstvu konobara i DJ-a u putem ozvučenja reproducirao glasnu glazbu i time narušio mir LZ, stanara iz stambenog objekta u Kolodvorskoj ulici 14 (preko puta ugostiteljskog objekta)…“. Iz tako opisanog činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret jasno proizlazi da je mjesto počinjenja prekršaja označeno kao ugostiteljski objekt „Laguna gold cafe“, koje mjesto je po naravi stvari ograničeno otvoreno javno mjesto, za koje mjesto u cilju ispunjenja bitnih obilježja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima nije nužno da u činjeničnom opisu prekršaja bude naznačeno da se posljedica reflektirala na neograničeno otvorenom javnom mjestu, kao što je to slučaj kod tzv. fiktivnih javnih mjesta.
5.3. U tom smislu potpuno je irelevantan zaključak prvostupanjskog suda da stan stanara stambene zgade na adresi [adresa] u [adresa], do kojih je eventualno moglo doprijeti ponašanje okrivljenika u ugostiteljskom objektu se ne može smatrati neograničenim javnim mjestom budući se radi o privatnom prostoru pojedinca.
5.4. Iz naprijed navedenih razloga, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj jer se radi o fiktivnom javno mjestu, a da nije navedeno da se ponašanje okrivljenika reflektiralo, odnosno da je bilo vidljivo ili čujno na neograničenom javnom mjestu, radi čega nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona.
6. Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u činjeničnom opisu prekršaja na način kako je to optužnim prijedlogom okrivljeniku stavljeno na teret, sadržane su sve odlučne činjenice od kojih ovisi ostvarenje bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
7. Slijedom navedenog, pobijanu presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji shodan postupak pa je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 15. travnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić,v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.
