Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2336/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o., u Zadru protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB:52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem 90 P-1928/2019 od 27. veljače 2023. i odlučujući o žalbi tuženika, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem 90 P-1928/19 od 30. kolovoza 2023., 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalba tužiteljice NČ i žalba tuženika OTP BANKA d.d. kao osnovane i u pobijanom dijelu po žalbi tužiteljice, kojim je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, točkom II. izreke presude odbijen kao neosnovan kumulirani zahtjev 1. i točkom III. izreke presude odbijen kao neosnovan kumulirani zahtjev 2., te u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkom III. izreke presude usvojen kumulirani tužbeni zahtjev 3., kao i u pobijanom dijelu po žalbama stranaka kojim je točkom 2. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem 90 P- 1928/2019 od 27. veljače 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sud na ponovan postupak.

II. Uvažava se žalba tuženika OTP BANKA d.d. kao osnovan, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem 90 P-1928/19 od 30. kolovoza 2023., te se predmet vraća prvostupanjskom sud na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a kojim je tužiteljica zahtijevala da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 210.936,16 kuna / 27.996,04 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka, točkom II. izreke, odbijen je kao neosnovan kumulirani tužbeni zahtjev 1 kojim je tužiteljica zahtijevala da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 166.435,40 kuna / 22.089,77 EUR-a, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke, odbijen je kao neosnovan kumulirani zahtjev 2 kojim je tužiteljica zahtijevala da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 166.652,01 kuna / 22.118,52 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom III. izreke, usvojen je kumulirani tužbeni zahtjev 3. te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 99.149,05 kuna / 13.159,34 EUR-a, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a točkom 2. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Prvostupanjskim rješenjem, odbijen je prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude radi odlučivanja o istaknutom prigovoru radi prijeboja.

3. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, točkom II. izreke odbijen kao neosnovan kumulirani zahtjev 1, točkom III. izreke odbijen kao neosnovan kumulirani zahtjev 2, kao i u odluci o troškovima postupka (točka 2. izreke presude), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u cijelosti usvoji prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, te da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke usvojen kumulirani tužbeni zahtjev 3, kao i u odluci o troškovima postupka (točka 2. izreke presude), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obvezu tužiteljice da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

5. Tuženik pobija i prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude radi odlučivanja o istaknutom prigovoru radi prijeboja, pobijajući ga zbog žalbenog razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, predlažući da se isto rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalba tužiteljice je osnovana.

8. Žalbe tuženika su osnovane.

9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da tužiteljica tužbom zahtjeva isplatu preplaćenih iznosa iz osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarskog franka (CHF) i promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržanih u Ugovoru o kreditu, koji su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik, kao banka, zaključili 18. travnja 2007. godine, te da je tužiteljica pored glavnog tužbenog zahtjev postavila i tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva.

10. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud u bitnom utvrdio slijedeće:

- Ugovor o kreditu da je sklopljen 18. travnja 2007. godine između tuženika i korisnika kredita, ovdje tužiteljice, na iznos od 172.979,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 30 godina, koja otplata da će se vršiti u 360 jednakih mjesečnih anuiteta, uz kamatnu stopu od 4.39%, s tim što da je kamatna stopa promjenjiva;

- Dodatkom broj 1 Ugovora o kreditu, kojeg da su stranke sklopile dana 20. siječnja 2016. godine, ugovorne strane da su suglasne, da se denominiranjem kredita u EUR na dan plasiranja kredita iznos zaduženja utvrđuje u visini 104.854,81 EUR-a u protuvrijednosti kuna, te da nedospjela glavnica na dan 20. siječnja 2016. godine iznosi 91.571,87 EUR-a;

- tužiteljica da ima status potrošača;

- iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Majde Korljan, u skladu sa utvrđenim izračunom da bi tuženik od tužiteljice više stekao u odnosu na Ugovor o kreditu iz tužbe i to iznos od 210.936,16 kuna u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz članka 26. stavka 3. ZOO, sukladno točki 2., 3. i 4. tužbe - (izračun anuiteta), iznos od 166.435,40 kuna u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, sukladno točkama 2., 5. i 4. tužbe - (izračun anuiteta), iznos 166.652,01 kuna u slučaju da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz članka 26. ZOO, sukladno točkama 3. i 4. tužbe - (izračun kamate), iznosi 99.149,05 kuna u slučaju da je primijenjena valutna klauzula, a da je redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, sukladno točkama 5. i 4. tužbe - (izračun kamate);

- odredba članka 3. Ugovora o kreditu, kojom da je ugovorena mogućnost promjene redovne kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a o kojoj promjeni da se nije pojedinačno pregovaralo, da je ništetna, sukladno članku 322., u vezi s člankom 324. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, te člankom 81. stavkom 1. i člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/08, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13), pa da su sve jednostrane promjene kamatne stope što da ih je tuženik poduzimao bile nezakonite;

- prihvaćajući presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., da je ništetna ugovorena valutna klauzula u predmetnom Ugovoru o kreditu;

- da nije osnovan istaknuti tuženikov prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja;

- tuženik da nema potraživanje prema tužiteljici, koje da bi stavio u prijeboj sa potraživanjem tužiteljice, pa stoga taj tuženikov prigovor da je neosnovan.

11. Osnovom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra osnovanim kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom 3, slijedom čega da su glavni tužbeni zahtjev tužiteljice i kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom 1 i 2 neosnovani, pa presuđuje kao u točkama I., II., III. i III. izreke prvostupanjske presude.

12. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima po žalbama stranaka, a u skladu sa žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi, da je istom presudom u tim pobijanim dijelovima počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, pa prvostupanjska presuda u tim pobijanim dijelovima ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati.

13. To stoga, što nije jasno, o kojem je to glavnom tužbenom zahtjevu tužiteljice i tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva tužiteljice sud prvog stupnja odlučivao, kao iz kojeg razloga je sud prvog stupnja izrekom prvostupanjske presude odbio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve tužiteljice 1 i 2, a usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice 3., kada je presudio kao točkama I., II., III. i III. izreke prvostupanjske presude.

14. Prema tome, potrebno je da u nastavku postupka sud prvog stupnja, kao prvo, s tužiteljicom raspravi, što točno predstavlja glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, a što predstavljaju tri eventualno kumulirana tužbena zahtjeva tužiteljice, pa da svojom donesenom odlukom odluči u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice, odnosno eventualno kumuliranih tužbenih zahtjeva tužiteljice, dajući pri tome valjane i jasne razloge o načinu donošenja svoje odluke, a ne na način kako je to točkom 27. obrazloženja presude samo naveo, da, s obzirom na sve prethodno izneseno, iz iznesenih razloga, smatra osnovanim kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom 3, dok glavni i tužbeni zahtjev i kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkama 1. i 2. da su neosnovani, pri tome ne navodeći, o kojim bi se točno razlozima radilo, temeljem kojih je sud prvog stupnja odlučio kao u točkama I., II., III. i III. izreke prvostupanjske presude.

15. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da ukoliko u nastavku postupka utvrdi da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, na koje tužiteljica ukazuje svojom tužbom, a iz osnova koje ništetnosti tužiteljica zahtjeva utuženu isplatu, da iz obrazloženja prvostupanjske presude i stanja spisa predmeta (listovi od 94 do 96 spisa) proizlazi, da je 20. siječnja 2016. godine provedena konverzija kredita iz CHF u valutu EUR, sklapanjem između stranaka Dodatka broj 1 Ugovora o kreditu, te da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK), u odredbi članka 19.b propisano načelo konverzije kredita, tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno, valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominirani u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

16. Kao način konverzije kredita je, između ostalog, u odredbi članka 19.c stavku 1. točkama 1. i 2. ZID ZPK-a propisano, da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valutne, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran, a izračunava se na način propisan u citiranim zakonskim odredbama, dok je učinak prihvata konverzije propisan, među ostalim, u odredbama članka 19.e stavcima 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

- učinak konverzije iz članka 19.c stavak 1. točka 8. navedenog Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečaja, odnosno, rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. podtočaka 1. i 2. ovog Zakona,

- razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavak 1. točka 1. istog Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavak 1. točka 4. Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač.

17. Ako su Ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c gore spomenutog Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pri tome se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

18. Sudu prvog stupnja je za ukazati, da Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu od 20. siječnja 2016. nije ništetan, kako je to zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci N1/2019 od 4. ožujka 2020., raspravljajući o valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji.

19. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

20. Dakle, potrebno je utvrditi, da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno, manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a, ako je on utvrđen, kao i postoji li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisni o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača, je li iza kredite u EUR ostavljeno banci da jednostrano mijenja kamatnu stopu, kao i kolika je bila osnovna kamatna stopa za kredite u EUR.

21. Prema tome, u prvostupanjskoj presudi izostali su i obrazloženi razlozi o učincima konverzije predmetnog kredita u odgovarajući kredit u eurima u okolnostima (nesporne) činjenice da su tužiteljica i tuženik 20. siječnja 2016. sklopili Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu, kojim su izvršene izmjene osnovnog Ugovora o kreditu, te izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR, sukladno odredbama ZID ZPK, a što sve osnovano tuženik i prigovara svojom žalbom.

22. Na izloženi način, prvostupanjskom presudom u pobijanim dijelovima ostvarene su navedene postupovne povrede, kako to tužiteljica i tuženik osnovano prigovaraju svojim žalbama, a koje su za posljedicu imale i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stane, koje je i samo po sebi ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, slijedom čega nije niti moguće ispitati pravilnost materijalnog prava prvostupanjske presude u pobijanim dijelovima po žalbama stranaka.

23. Slijedom navedenog, uvažavanjem žalbi stranaka kao osnovanim, prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima valjalo je ukinuti, te u tim dijelovima predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uključujući i odluku o troškovima postupka, sve temeljem odredbe članka 369. stavka 1. i odredbe članak 370. u svezi s odredbama članka 166. stavka 3. sve ZPP-a, odlučujući kao u točki I. izreke.

24. Nadalje osnovno tuženik pobija prvostupanjsko rješenje, kojim je odbijen prijedlog tuženika za donošenje dopunske presude radi odlučivanja o istaknutom prigovoru radi prijeboja, a to stoga, što, suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, u okolnostima kada je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka istakao prigovor radi prijeboja, tada je o osnovanosti ili neosnovanosti tog tuženikovog prigovora sud prvog stupnja dužan odlučiti izrekom svoje odluke.

25. Budući su na izloženi način ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tuženika, uvažavanjem njegove žalbe kao osnovane, prvostupanjsko rješenje je valjalo je ukinuti, te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, odlučujući kao pod točkom II. izreke (članak 380. točka 3-ZPP-a).

26. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, a imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga drugostupanjskog rješenja, pa će, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na nedvojben način utvrditi, da li su ništetene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu ili nisu ništetne, pa ukoliko utvrdi da su ništetne, tada će utvrditi, da li iz osnova te ništetnosti tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu preplaćenih iznosa i da li je njezin kondemnatorni zahtjev u zastari ili nije u zastari, pa ukoliko utvrdi da nije u zastari, tada će, a imajući u vidu činjenicu da je među strankama sklopljen Dodatak broj 1. Ugovora o kreditu, utvrditi i iznos koji bi tužiteljici eventualno pripadao temeljem preplaćenih iznosa iz osnova utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu.

27. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci.

28. O troškovima žalbenog postupka (trošak sastava žalba stranaka), odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Split, 15. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac