Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-2696/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizentin Brbanić i Rus j.t.d., u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d. (prije Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužitelja, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, pod poslovnim brojem P-1142/2019-42 od 9. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
Djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana žalba tuženika Addiko Bank d.d., dok se žalba tužitelja HR uvažava kao osnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, pod poslovnim brojem P-1142/2019-42 od 9. srpnja 2025.
a) po žalbi tuženika potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je točkama 1. i 3. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja,
b) u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je točkama 2. i 4. izreke presude usvojen kondemnatorni zahtjev tužitelja, te u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja kojim je točkom 5. 5. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u pobijanom dijelu po žalbama stranaka kojim je točkom 6. izreke presude odlučeno o troškovima
Poslovni broj 2696/2025-3
postupka, ukida i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 4. Ugovora o kreditu broj 306- 435/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20. rujna 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi:
"... u kunskoj protuvrijednosti 505,59 CHF ... obračunatih po srednjem tečaju za CHF
Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., na dan plaćanja."
2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.707,42 Eur preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
0,20 Eur od 31.10.2007.
3,36 Eur od 30.11.2007.
3,31 Eur od 31.12.2007.
6,18 Eur od 31.10.2008.
7,61 Eur od 31.12.2008.
10,65 Eur od 31.1.2009.
12,07 Eur od 28.2.2009.
8,52 Eur od 31.3.2009.
9,33 Eur od 30.4.2009.
3,85 Eur od 31.5.2009.
1,04 Eur od 31.7.2009.
3,33 Eur od 31.8.2009.
3,25 Eur od 30.9.2009.
1,16 Eur od 31.10.2009.
5,40 Eur od 30.11.2009.
8,82 Eur od 31.12.2009.
13,66 Eur od 31.1.2010.
12,70 Eur od 28.2.2010.
19,22 Eur od 31.3.2010.
18,13 Eur od 30.4.2010.
20,63 Eur od 31.5.2010.
41,25 Eur od 30.6.2010.
37,18 Eur od 31.7.2010.
50,23 Eur od 31.8.2010.
45,91 Eur od 30.9.2010.
38,88 Eur od 31.10.2010.
54,17 Eur od 30.11.2010.
77,69 Eur od 31.12.2010.
64,04 Eur od 31.1.2011.
69,50 Eur od 28.2.2011.
63,49 Eur od 31.3.2011.
64,77 Eur od 30.4.2011.
91,06 Eur od 31.5.2011.
Poslovni broj 2696/2025-3
93,78 Eur od 30.6.2011.
115,80 Eur od 31.7.2011.
104,76 Eur od 31.8.2011.
92,63 Eur od 30.9.2011.
100,07 Eur od 31.10.2011.
99,24 Eur od 30.11.2011.
105,40 Eur od 31.12.2011.
110,77 Eur od 31.1.2012.
111,82 Eur od 29.2.2012.
108,14 Eur od 31.3.2012.
110,74 Eur od 30.4.2012.
112,58 Eur od 31.5.2012.
109,91 Eur od 30.6.2012.
110,80 Eur od 31.7.2012.
108,84 Eur od 31.8.2012.
104,49 Eur od 30.9.2012.
109,52 Eur od 31.10.2012.
112,02 Eur od 30.11.2012.
110,48 Eur od 31.12.2012.
101,42 Eur od 31.1.2013.
109,42 Eur od 28.2.2013.
110,27 Eur od 31.3.2013.
107,36 Eur od 30.4.2013.
97,97 Eur od 31.5.2013.
97,89 Eur od 30.6.2013.
100,41 Eur od 31.7.2013.
104,34 Eur od 31.8.2013.
109,74 Eur od 30.9.2013.
107,22 Eur od 31.10.2013.
109,30 Eur od 30.11.2013.
111,66 Eur od 31.12.2013.
115,92 Eur od 31.1.2014.
118,79 Eur od 28.2.2014.
117,85 Eur od 31.3.2014.
114,67 Eur od 30.4.2014.
113,66 Eur od 31.5.2014.
114,12 Eur od 30.6.2014.
117,72 Eur od 31.7.2014.
120,75 Eur od 31.8.2014.
120,12 Eur od 30.9.2014.
122,74 Eur od 31.10.2014.
124,53 Eur od 30.11.2014.
123,48 Eur od 31.12.2014.
123,77 Eur od 31.1.2015.
123,77 Eur od 28.2.2015.
123,77 Eur od 31.3.2015.
123,77 Eur od 30.4.2015.
123,77 Eur od 31.5.2015.
123,77 Eur od 30.6.2015.
123,77 Eur od 31.7.2015.
Poslovni broj 2696/2025-3
123,77 Eur od 31.8.2015.
123,77 Eur od 30.9.2015.
pa do isplate, počam od 31.11.2005. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
3. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 6 Ugovora o kreditu broj 306- 435/2007 od 20. rujna 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, odnoseću na redovnu kamatu koja glasi:
"... sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke ... Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Bake o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom."
4. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.499,70 Eur preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
32,39 Eur od 31.1.2008.
32,67 Eur od 29.2.2008.
74,12 Eur od 31.3.2008.
72,21 Eur od 30.4.2008.
71,41 Eur od 31.5.2008.
72,23 Eur od 30.6.2008.
70,84 Eur od 31.7.2008.
70,83 Eur od 31.8.2008.
72,18 Eur od 30.9.2008.
77,24 Eur od 31.10.2008.
73,26 Eur od 30.11.2008.
87,17 Eur od 31.12.2008.
87,91 Eur od 31.1.2009.
88,20 Eur od 28.2.2009.
87,04 Eur od 31.3.2009.
Poslovni broj 2696/2025-3
87,13 Eur od 30.4.2009.
85,41 Eur od 31.5.2009.
84,13 Eur od 30.6.2009.
84,34 Eur od 31.7.2009.
84,84 Eur od 31.8.2009.
84,68 Eur od 30.9.2009.
83,94 Eur od 31.10.2009.
85,00 Eur od 30.11.2009.
85,83 Eur od 31.12.2009.
87,03 Eur od 31.1.2010.
86,61 Eur od 28.2.2010.
88,29 Eur od 31.3.2010.
87,82 Eur od 30.4.2010.
88,35 Eur od 31.5.2010.
93,97 Eur od 30.6.2010.
92,64 Eur od 31.7.2010.
96,10 Eur od 31.8.2010.
94,71 Eur od 30.9.2010.
92,57 Eur od 31.10.2010.
96,63 Eur od 30.11.2010.
89,57 Eur od 31.12.2010.
86,09 Eur od 31.1.2011.
87,22 Eur od 28.2.2011.
85,59 Eur od 31.3.2011.
85,70 Eur od 30.4.2011.
91,78 Eur od 31.5.2011.
92,21 Eur od 30.6.2011.
97,24 Eur od 31.7.2011.
94,39 Eur od 31.8.2011.
91,31 Eur od 30.9.2011.
66,28 Eur od 31.10.2011.
65,98 Eur od 30.11.2011.
66,84 Eur od 31.12.2011.
67,59 Eur od 31.1.2012.
67,55 Eur od 29.2.2012.
66,80 Eur od 31.3.2012.
67,06 Eur od 30.4.2012.
67,17 Eur od 31.5.2012.
66,56 Eur od 30.6.2012.
66,53 Eur od 31.7.2012.
66,02 Eur od 31.8.2012.
65,13 Eur od 30.9.2012.
65,77 Eur od 31.10.2012.
65,99 Eur od 30.11.2012.
65,55 Eur od 31.12.2012.
63,90 Eur od 31.1.2013.
65,00 Eur od 28.2.2013.
64,95 Eur od 31.3.2013.
64,29 Eur od 30.4.2013.
62,59 Eur od 31.5.2013.
Poslovni broj 2696/2025-3
62,39 Eur od 30.6.2013.
62,59 Eur od 31.7.2013.
63,03 Eur od 31.8.2013.
63,67 Eur od 30.9.2013.
63,08 Eur od 31.10.2013.
63,20 Eur od 30.11.2013.
63,35 Eur od 31.12.2013.
pa do isplate, počam od 31.11.2005. godine do 31.12.2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.
5. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja u dijelu koji glase:
"1. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 306- 435/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20. rujna 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi:
"... u kunsko protuvrijednosti iznosa od 82.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita ..."
5. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.088,97 Eur na ime razlike glavnice utvrđene na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30.09.2015. godine do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
Poslovni broj 2696/2025-3
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
6. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da naknadi tužitelju HR troškove parničnog postupka u iznosu od 2.766,81 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. od 9. srpnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana, a odbija se tužitelja sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška".
2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkama
1., 2., 3. i. 4. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka (točka 6. izreke presude), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku trošak postupka u cijelosti.
3 Žali se i tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom 5.5. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.088,97 EUR-a na ime razlike glavnice utvrđene na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o troškovima postupka (točka 6. izreke presude), zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
4. U Odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.
6. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
7. Žalba tužitelja je osnovana.
8. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje, da su ništetne odredbe članaka 2. i 4. i odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj 306- 435/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor o kreditu), sklopljenog 20. rujna 2007. između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika, HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d., kao Banke, a kojim odredbama Ugovora o kreditu da je ugovorena glavnica kredita u valuti švicarski franak (CHF) i promjenjiva kamatna stopa, te kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu pretplaćenih iznosa iz tih
Poslovni broj 2696/2025-3
osnova ništetnosti, kao i kondemnatorni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.088,97 EUR-a, a na ime razlike glavnice utvrđene na dan 30. rujna 2015. godine.
9. Po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti, odnosno neosnovanosti, tužbenog zahtjeva tužitelja, utemeljio je na slijedećem činjeničnom utvrđenju:
- tužitelj i pravni prednik tuženika, HYPO-ALPE-ADRIA-BANK d.d., da su zaključili predmetni Ugovor o kreditu na iznos od 82.000,00 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita (članak 2), sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci banke (članak 6), te početna kamatna stopa da je bila u visini od 4,20 % (članak 3), a vraćanje kredita da je vezano za tečaj CHF (članak 4);
- tijekom trajanja razdoblja u kojem da su se vraćali anuiteti kredita Odlukama banke, da se mijenjala visina kamatne stope i tečaj CHF.;
- stranke da su sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika kredita, te u tom Ugovoru da je konstatiran iznos preplate u visini od 39.271,46 kuna;
- tuženik da nije osporavao da bi tužitelj bio potrošač;
- presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014., koja da je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa, da je utvrđeno, da su se kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni da se nije pojedinačno pregovaralo, čime da je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što da je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe;
- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske da je 14. lipnja 2018. donio presudu pod poslovnim brojem Pž–6632/2017–10, kojom da je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P–1401/2012. od 4. srpnja 2013., kojom da je utvrđeno, da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu;
- ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa da je omogućio potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama, kakva da je i ova, potražuju
Poslovni broj 2696/2025-3
preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule, kod koje da je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta, jer plaćanje da je bilo vezano za valutu CHF;
- odredbom članka 81 stavcima 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 93/06; dalje ZPP/03) da je bilo propisano, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi prema unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati, a odredbom članka 84. ZZP/03 da je bilo propisano, da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a člankom 87. stavkom 1. ZZP/03 da je bilo propisano. da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a stavkom 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe;
- prema odredbi članka 502.c stavka 1. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati;
- sukladno članku 138. ZZP/03, presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika;
- šteta koju da je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika, da se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF tj. vraćanje istih, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, te od isplaćenih iznosa po osnovi dijela ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste anuiteta;
- citiranim odredbama ZPP-a i ZZP/03 da je propisan direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koja da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom da je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz članka 502 stavka 1. ZPP-a;
- obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koja da se odnosi na tuženika, zahtjevi tužitelja iz točaka 1. i 3. izreke, u dijelu koji da se odnose na vraćanje kredita vezano za valutnu klauzulu i na promjene kamatne stope, da su osnovani;
Poslovni broj 2696/2025-3
- o predmetnom dijelu odredbi Ugovora o kreditu da se nije pregovaralo, te očito da se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, na sadržaj kojeg potrošač da nije imao
utjecaja, te iste odredbe da su nejasne i nerazumljive;
- iz odredbe o promjeni kamatnih stopa, od kojih da zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj, da se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, pa zato tužitelj da je doveden kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa ta odredba da je nepoštena, a iz te odredbe da proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu, te takva odredba da je i nemoralna, jer da dovodi tužitelja, tj. korisnika kredita, u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug da ovisi o volji trgovca, tj. ovdje tuženika, što da je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja, pa ta odredba, za koju sud da smatra da je ništetna, da je u stvari nepoštena i prema odredbi članka 81. ZZP/03, te i kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09);
- ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, prosječnom potrošaču da je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna, jer da je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći, u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro, o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope;
- nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak da je uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer tuženik za taj rizik da je znao, ali da ga je prešutio, a na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit da upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita, budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što da su sve bitni elementi ugovora, te sve navedeno da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja kao osnovnom načelu obvezno pravnih odnosa;
- tužitelj da nije bio upozoren na rizike predmetnog kredita, te da mu nisu bili objašnjeni parametri na temelju kojih se mijenja kamatna stopa, a niti da je dobio obrazloženje vezano za valutu CHF, a o spornim odredbama da se nije pregovaralo, te tužitelj da nije mogao utjecati na odredbe ugovora, da nije imao saznanja kako se mijenja kamatna stopa, te da nije bio upozoren na specifičnosti i opasnosti promjene valute CHF u periodu koji da je slijedio nakon zaključenja ugovora, pa da tužitelj osnovano potražuje isplatu temeljem plaćenog po osnovi ništetnih ugovornih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli;
Poslovni broj 2696/2025-3
- pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. da je došlo do prekida zastare, te zastara da je počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku;
- u odnosu za zahtjev, koji da se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope, zastara da je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014., kada da je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/13, a za dio zahtjeva koji da se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara da je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada da je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž6632/17, pa kako tužitelj tužbu da je podnio 30. svibnja 2019., to da nije protekao petogodišnji zastarni rok za stjecanje bez osnove;
- iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije Lucije Crljenko Perković, univ.spec.oec., novčana razlika nastala između iznosa više plaćene kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznosa kamate koju bi tužitelj bio u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope po početnom otplatnom planu, a primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan dospjele obveze, da iznosi 41.437,46 kuna / 5.499,70 EUR-a, dok tečajna razlika između svakog više plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i početnog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita da iznosi 50.537,08 kuna / 6.707,42 EUR-a;
- razlika u glavnici koja je u eurima definirana od strane banke u postupku konverzije na dan 30. rujna 2015. prema srednjem tečaju HNB-a i stanju glavnice u CHF-u prema realiziranoj otplati na dan 30. rujna 2015., a prema tečaju CHF na dan isplate kredita, da iznosi 23.237,83 kuna / 3.088,97 EUR-a, a uvidom u specifikaciju tužiteljevih uplata, popis uplata preračunatih u EUR i pregleda prometa po klijentu, te usporedbom uplata i preračunatog otplatnog plana iz CHF u EUR sukladno ZIDZPK, tuženik da je sve uplate, koje tužitelj da je izvršio na temelju Ugovora o kreditu s CHF valutom obveze, uključujući i plaćanja koja da su posljedica povećanja tečaja CHF i povećanja kamatne stope, iskoristio za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu, odnosno, konverzijom obveza da nije svedena na onu obvezu kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi, već da se konverzija izvršila na način, da su cjelokupne uplate tužitelja do dana konverzije pretvorene u EUR po tečaju primjenjivom na dan uplate, te su tako zatvarane obveze, sukladno ZIDZPK;
- tuženik da nema pravo na povrat razlike manje plaćenih iznosa od početnog tečaja i početne kamatne stope, te da nije postavio takav zahtjev u postupku, a tužitelj da je plaćao tuženiku ono što je tražio, pa da nije bilo nikakvog stjecanja na strani tužitelja bez osnove;
- sklapanjem Aneksa ugovora da nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbe članaka 4. i 6. Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule, te potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka da nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim anekspm, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao
Poslovni broj 2696/2025-3
što da se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi, koje da se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost da je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF;
- glavni motiv i svrha ZIDZPK-a da je bila, da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u, a aneksima ugovora o kreditu da se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima da se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate da je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje da je utvrđeno ništetnim;
- na temelju Direktive 93/13, te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev2868/2018, tužitelj da ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako da je konverzija valjana, to da ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka da nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta;
- u presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 D protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019., da je zauzeto pravno shvaćanje, da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim, te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka, što ovdje da nije slučaj, jer konverzijom da nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke;
- konverzijom da je samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a da nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR, radi namirenja budućih obroka, pa da nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama.
10. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja utvrđujuću da su ništetne odredbe članaka 4. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu, kojima se glavnica kredita i plaćanje mjesečnih anuiteta vezuju uz valutu švicarskog franka i kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, pa prihvaća kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja iz osnova tih ništetnih odredbi, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u točkama 1., 2., 3. i 4. izreke prvostupanjske presude, dok odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da se utvrdi ništetnom odredba članka 2. predmetnog Ugovora o kreditu, kao i da mu tuženik isplati iznos od 3.088,97 EUR- a sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos da se odnosi na razliku glavnice koja da je utvrđena u konverziji, zbog toga što da se koristio tečaj CHF na dan 30. rujna 2015., a ne početni tečaj, presuđujući kao u točki 5. izreke prvostupanjske
Poslovni broj 2696/2025-3
presude, pri tome smatrajući, da predmet ove parnice nije ništetnost odredaba Aneksa ugovoru kojeg da su stranke zaključile, pa tužitelju da ne pripada pravo na isplatu razlike u obračunu nedospjele glavnice u iznosu od 3.088,97 EUR-a sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate.
11. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio da su ništetne odredbe članaka 4. i 6. predmetnog Ugovora o kreditu, kojima se glavnica kredita i plaćanje mjesečnih anuiteta vezuju uz valutu švicarskog franka i kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.
12. Naime, tuženik tijekom provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporio status tužitelja kao potrošača, odnosno da se radi potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnost sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, nema dvojbe da je isti Ugovor o kreditu tužitelj sklopio s pravnim prednikom tuženika prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane pravnog prednika tuženika, te da tužitelj nije utjecao, niti je mogao utjecati na sadržaj, kako ugovorenih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, tako niti odredaba po kojima se glavnica veže za valutu CHF, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a suprotno navedenom tuženik tijekom postupka sudu nije dokazao.
13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., kojom je pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Udruge potrošač, protiv više tuženika, pa i ovdje pravnog prednika tuženika, podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženih i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
14. Istom, presudom broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018, koja je potvrđena povodom revizije banaka presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nedopuštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljen na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
Poslovni broj 2696/2025-3
15. Odredbom članka 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne Novine broj 79/07, 125/07, 73/09, 79/09, 89/09 i 113/99 – dalje: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. istog članka propisano je, da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a iz stavka 3. istog članka proizlazi, da je trgovac dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz članka 102. ZZP/07.
16. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15 i 14/19), koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba članka 138.a ZZP/07 propisuje, da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
17. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja propisuje, da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, za zaključiti je, da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.
18. Kako je spornim odredbama predmetnog Ugovora o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.
Poslovni broj 2696/2025-3
19. Tuženiku je i za navesti, da je nesporno da predmetni Ugovora o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, pa je tako pravni prednik tuženika, koristeći ugovornu odredbu, prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva, određuje prema odluci banke (bez obzira nazvanoj odlukom ili metodologijom donesenom na temelju odluke), mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
20. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.
21. U konkretnom slučaju, to znači da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
22. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 247. ZOO/05, koja odredba propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
23. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element Ugovora o kreditu, te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano), bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu (jer se i Metodologija temelji na Odluci banke), ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
24. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje pravnom predniku tuženika ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva - načela savjesnosti i poštenja što i sud prvog stupnja u svojoj odluci obrazlaže.
25. S obzirom na nespornu činjenicu, da u ugovorima u kojima je koristio predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope pravni prednik tuženika nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora
Poslovni broj 2696/2025-3
sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda trebala odrediti elemente, za koji se veže promjena i način njihove primjene.
26. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju, kao potrošaču, nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prozročuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
27. Direktiva 93/13 EEZ, propisuje, da je nepoštena ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili posebni, pojedinačni pregovori, ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.
28. Stoga žalbenim navodima tuženka, kojima isti u biti prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a slijedom toga i pogrešnoj primjeni materijalnog prava po sudu prvog stupnja, kada je točkama 1. i 3. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku odluku u ovom pobijanom dijelu, pa se tuženik, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome zašto je točkama 1. i 3. izreke svoje presude usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
29. Budući, da na izloženi način u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkama 1. i 3. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u ovom pobijanom dijelu nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i u ovom pobijanom dijelu, kojim je točkama 1. i 3. izreke prvostupanjske presude usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je odlučeno kao pod a) izreke (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
30. Međutim, zaključke prvostupanjskog suda, temeljem kojih je točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude usvojio kondemnatorni zahtjev tužitelja, kao i u dijelu kojim je točkom 5. 5. izreke odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 3.088,97 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne.
31. Naime, prilikom donošenja prvostupanjske presude, sud prvog stupnja smatra, da je sklapanjem Aneksa ugovora samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a da nije utvrđeno da bi utuženi iznosi bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka, pa da nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama, te da je glavni motiv i svrha ZIDZPK-a bila, da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem
Poslovni broj 2696/2025-3
bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u, a aneksima ugovora o kreditu da se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima da se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate da je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje da je utvrđeno ništetnim;
32. Potrebno je za navesti, da predmetni Anex uz Ugovor o kreditu, koji su pravni prednik tuženika i tužitelj zaključili 25. siječnja 2016., predstavlja ispunjenje zakonske obveze pravnog prednika tuženika, koji da je postupao u skladu s odredbom iz članka 19.e ZIDZPK i da se odnosi na konverziju ugovora iz valute CHF u valutu EUR, te da regulira podmirenje budućih nepodmirenih dospjelih tražbina, a predmet ovog parničnog postupka je utvrđenje ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, te zahtjev za isplatom razlike na ime preplaćenih anuiteta uslijed promjene početnog tečaja CHF i promjene početne kamatne stope, te isplate iznosa od 3.088,97 EUR-a, a na ime razlike glavnice utvrđene na dan 30. rujna 2015. godine, a sklapanjem Anexa stranke su izmijenile odredbe osnovnog ugovora u pogledu valutne klauzule i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, što istodobno ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem pojedinih odredbi osnovnog ugovora ništetnim, a činjenica sklapanja Anexa sama po sebi ne dokazuje da bi tužitelju bio doista uračunat i vraćen cjelovit novčani iznos pretplate iz osnova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.
33. Dakle, stranke su dana 25. siječnja 2016.18. siječnja 2016. Anexom izvršile konverziju kredita vezanom za CHF u kredit uz valutnu klauzulu EUR, na koji način su izmijenile odredbe osnovnog ugovora, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK/15), na način da su ugovor konvertirale u EUR.
34. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima Anexa Ugovora o kreditu sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu pod poslovnim brojem Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“
35. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe, da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno ZOO/05, te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK/15-a.
36. Sporazum bez obzira da li je sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).
Poslovni broj 2696/2025-3
37. Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi, da li je predmetni Dodatak sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK/15, jer ako jeste, tada bi se radilo o valjanom sporazumu o konverziji, koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.
38. Pritom je skrenuti pozornost, kako se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Gos-1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK/15 valjani i proizvode pravne učinke, bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.
39. Posebice, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći, da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio, da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
40. U odnosu na zahtjev tužitelja radi isplate (kondemnatorni zahtjev), potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrdi, da li je konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK/15 ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, ako je on utvrđen, time da u slučaju ništetnosti odredaba o promjenjivosti kamatne stope za kredite EUR valja poći od osnovne kamatne stope za tu vrstu kredita.
41. Drugim riječima, potrebno je utvrditi iznos glavnice kredita, taj iznos vezati uz valutu EUR i kamatnu stopu pripadajuću joj tim vrstama ugovora (eventualno bez promjenjivosti), te utvrditi koliko je tužitelj isplatio tuženiku po osnovnom Ugovoru o kreditu i potom, ako razlika postoji, imajući u vidu zaključeni dodatak kao prihvat konverzije, obvezati tuženika da plati tu razliku, jer time što su stranke prihvatile konverziju, tužitelj kao potrošač mora biti izjednačen u svojim pravima i obvezama s drugim potrošačima, koji su zaključili ugovore o kreditu vezane za EUR.
42. Isto tako, potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrdi, koliko, u skladu sa odredbom članka 1111. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), iznose zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose iz osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, koje preplaćene iznose je tužitelju pravni prednik tuženika uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u smislu članka 19.c u svezi s člankom 19.e ZID ZPK, obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO/05, za vremensko razdoblje od dana svake pojedine uplate po osnovom Ugovora o kreditu, pa do dana izvršene konverzije, te će visinu iznosa zakonske zatezne kamate na navedene preplaćene utvrditi, kako pojedinačno po mjesecima, tako i u ukupnom iznosu, posebno iz osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, a posebno iz osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
Poslovni broj 2696/2025-3
43. Kako o navedenim činjenicama, a koje je sud prvog stupnja u provedenom postupku propustio utvrditi i koje će utvrditi u nastavku postupka, ovisi osnovanost ili neosnovanost kondemnatornog tužbenog zahtjeva tužitelja, to je, u ovom pobijanom dijelu po žalbi tuženika, kojim je točkama 2. i 4. izreke prvostupanjske presude usvojen kondemnatorni zahtjev tužitelja, kao i u pobijanom dijelu po žalbi tužitelja, kojim je točkom 5.5. izreke prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, kojim je isti zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 3.088,97 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, uvažavanjem žalbe tuženika i žalbe tužitelja kao osnovanim, prvostupanjsku presudu u tim pobijanim dijelovima valjalo ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uključujući i odluku o troškovima postupka, sve temeljem odredbe članka 370. stavka 1. u svezi s odredbama članka 166. stavcima 3. i 4. ZPP-a.
44. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će razmotriti sporne okolnosti i pitanja na koja je ovom drugostupanjskom odlukom ukazano (da li je osnovan kondemnatorni zahtjev tužitelja, korisnika kredita, nakon sklopljenog sporazuma o konverziji), nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pe će potom, na temelju rezultata cjelokupnog postupka biti u mogućnosti, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.
45. Nepobijani dio (točku 5.1. izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je isti zahtijevao da se utvrdi ništetnom odredba članka 2. Ugovora o kreditu), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.
Split, 15. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tihana Pivac
