Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-2783/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Andrei Tvrdić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Kneževič & Partneri d.o.o., u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-2739/2023-22 od 12. srpnja 2024.,u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažavaju se kao osnovane žalba tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. i žalba tužiteljice ČR i u pobijanom dijelu po žalbi tuženika kojim je dijelom točke I. izreke presude i točkom II. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, te u pobijanom dijelu po žalbi tužiteljice kojim je točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u pobijanom dijelu po žalbama stranaka u dijelu kojim je točkom IV. izreke presude odlučeno o troškovima postupka, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem P-2739/2023-22 od 12. srpnja 2024. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 /51404627-5103579461 od 1.06.2007. godine, sklopljenog između tužiteljice ČR kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d. kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), koje glase:
“2. Iznos kredita = 33.100,00 CHF (tridesettritisućesto CHF) protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.„ „3. Namjena: Krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Krediti za zatvaranje obveza (iz minusa u plus).“
“7.3 Način vraćanja: Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.
U odnosu na preostali dio koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi toč. 7.1 i 7.2 Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51404627-5103579461 od 1.06.2007. godine, koje glase; Način vraćanja: Otplata kredita je u 96 (devedesetšest) mjesečnih anuiteta nakon prijenosa kredita u otplatu. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos anuiteta = 467,76 CHF (četiristošezdesetsedam CHF i sedamdesetšest /100)., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), iznos od 7.409,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 2,82 EUR od 5.1.2008. do isplate,
na iznos od 5,81 EUR od 2.2.2008. do isplate,
na iznos od 11,55 EUR od 5.3.2008. do isplate,
na iznos od 12,89 EUR od 3.4.2008. do isplate,
na iznos od 4,64 EUR od 3.5.2008. do isplate,
na iznos od 4,71 EUR od 5.6.2008. do isplate,
na iznos od 4,35 EUR od 5.7.2008. do isplate,
na iznos od 0,73 EUR od 4.9.2008. do isplate,
na iznos od 5,91 EUR od 2.10.2008. do isplate,
na iznos od 29,13 EUR od 4.11.2008. do isplate,
na iznos od 11,47 EUR od 2.12.2008. do isplate,
na iznos od 32,39 EUR od 3.1.2009. do isplate,
na iznos od 33,41 EUR od 4.2.2009. do isplate,
na iznos od 35,05 EUR od 3.3.2009. do isplate,
na iznos od 32,23 EUR od 3.4.2009. do isplate,
na iznos od 31,39 EUR od 6.5.2009. do isplate,
na iznos od 27,14 EUR od 2.6.2009. do isplate,
na iznos od 22,69 EUR od 3.7.2009. do isplate,
na iznos od 24,94 EUR od 5.8.2009. do isplate,
na iznos od 27,18 EUR od 4.9.2009. do isplate,
na iznos od 23,27 EUR od 3.10.2009. do isplate,
na iznos od 24,11 EUR od 4.11.2009. do isplate,
na iznos od 27,27 EUR od 4.12.2009. do isplate,
na iznos od 31,10 EUR od 6.1.2010. do isplate,
na iznos od 35,60 EUR od 19.2.2010. do isplate,
na iznos od 35,84 EUR od 4.3.2010. do isplate,
na iznos od 43,18 EUR od 2.4.2010. do isplate,
na iznos od 41,46 EUR od 4.5.2010. do isplate,
na iznos od 50,59 EUR od 9.6.2010. do isplate,
na iznos od 56,55 EUR od 31.7.2010. do isplate,
na iznos od 52,68 EUR od 11.08.2010. do isplate,
na iznos od 74,10 EUR od 8.09.2010. do isplate,
na iznos od 63,76 EUR od 26.10.2010. do isplate,
na iznos od 63,97 EUR od 7.11.2010. do isplate,
na iznos od 78,19 EUR od 8.12.2010. do isplate,
na iznos od 95,90 EUR od 12.01.2011. do isplate,
na iznos od 77,67 EUR od 15.02.2011. do isplate,
na iznos od 86,32 EUR od 15.03.2011. do isplate,
na iznos od 81,73 EUR od 17.04.2011. do isplate,
na iznos od 109,24 EUR od 4.06.2011. do isplate,
na iznos od 104,00 EUR od 5.07.2011. do isplate,
na iznos od 158,03 EUR od 10.08.2011. do isplate,
na iznos od 148,93 EUR od 6.09.2011. do isplate,
na iznos od 110,18 EUR od 4.10.2011. do isplate,
na iznos od 109,03 EUR od 3.11.2011. do isplate,
na iznos od 104,73 EUR od 4.12.2011. do isplate,
na iznos od 112,84 EUR od 5.01.2012. do isplate,
na iznos od 118,90 EUR od 3.02.2012. do isplate,
na iznos od 118,10 EUR od 4.03.2012. do isplate,
na iznos od 114,68 EUR od 5.04.2012. do isplate,
na iznos od 115,70 EUR od 4.05.2012. do isplate,
na iznos od 118,64 EUR od 5.06.2012. do isplate,
na iznos od 115,40 EUR od 7.07.2012. do isplate,
na iznos od 116,56 EUR od 8.08.2012. do isplate,
na iznos od 114,52 EUR od 5.09.2012. do isplate,
na iznos od 111,36 EUR od 6.10.2012. do isplate,
na iznos od 115,44 EUR od 8.11.2012. do isplate,
na iznos od 116,39 EUR od 4.12.2012. do isplate,
na iznos od 116,59 EUR od 5.01.2013. do isplate,
na iznos od 109,97 EUR od 6.02.2013. do isplate,
na iznos od 112,96 EUR od 3.03.2013. do isplate,
na iznos od 117,04 EUR od 6.04.2013. do isplate,
na iznos od 113,01 EUR od 4.05.2013. do isplate,
na iznos od 103,42 EUR od 5.06.2013. do isplate,
na iznos od 101,85 EUR od 4.07.2013. do isplate,
na iznos od 104,36 EUR od 6.08.2013. do isplate,
na iznos od 109,33 EUR od 4.09.2013. do isplate,
na iznos od 113,85 EUR od 3.10.2013. do isplate,
na iznos od 111,46 EUR od 5.11.2013. do isplate,
na iznos od 112,98 EUR od 4.12.2013. do isplate,
na iznos od 113,35 EUR od 8.01.2014. do isplate,
na iznos od 116,78 EUR od 5.02.2014. do isplate,
na iznos od 119,16 EUR od 4.03.2014. do isplate,
na iznos od 117,09 EUR od 5.04.2014. do isplate,
na iznos od 115,44 EUR od 4.05.2014. do isplate,
na iznos od 113,70 EUR od 4.06.2014. do isplate,
na iznos od 116,97 EUR od 14.07.2014. do isplate,
na iznos od 117,89 EUR od 3.08.2014. do isplate,
na iznos od 119,44 EUR od 5.09.2014. do isplate,
na iznos od 121,16 EUR od 3.10.2014. do isplate,
na iznos od 122,44 EUR od 4.11.2014. do isplate,
na iznos od 123,94 EUR od 4.12.2014. do isplate,
na iznos od 123,85 EUR od 6.01.2015. do isplate,
na iznos od 184,79 EUR od 5.02.2015. do isplate,
na iznos od 174,45 EUR od 4.03.2015. do isplate,
na iznos od 183,69 EUR od 8.04.2015. do isplate,
na iznos od 180,31 EUR od 6.05.2015. do isplate,
na iznos od 181,73 EUR od 6.06.2015. do isplate,
i to do 31. srpnja 2015 .god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. god., do 31. prosinca 2022. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. god., pa do 19. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 20. prosinca 2023. god., pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;
„Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 /51404627-5103579461 od 1.06.2007.godine, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem ista glasi: „10. Naknada: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500 % (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana…”
Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s osnova ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kredita, iznos od 487,15 EUR / 3.670,46 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 5.06.2007. do isplate, i to do 31.12.2007. godine po stopi od 15% prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“
IV. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3A, 51000 Rijeka, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], troškove ovog postupka u iznosu od 1.870,15 Eur".
2. Žali se tuženik, pobijajući točku I. izreke prvostupanjske presude, u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, te točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu troškova tuženiku, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žali se i tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i točku IV. izreke presude kojom je odlučeno o troškovima postupka, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice i tužiteljici dosude troškovi postupka u skladu sa žalbenim navodima.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Žalba tužiteljice je osnovana.
7. Predmet ovog postupka je deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje, da su ništetne odredbe članka 2., članka 3. i članka 7.1., 7.2. i 7.3. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 /51404627-5103579461, sklopljenog 1. lipnja 2007. između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, a kojim odredbama Ugovora o kreditu da je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (CHF), te da je ništetna odredba članka 10. tog Ugovora o kreditu, kojom da je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, te kondemnatorni zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog i uplaćenog iznosa po predmetnom Ugovoru o kreditu iz osnova tih ništetnih odredbi.
8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi, da su tuženik, kao Banka i tužiteljica, kao korisnik kredita, dana 1. lipnja 2007. godine u Rijeci sklopili Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51404627-5103579461 na iznos od 33.100,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj i da je namjena krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, krediti za zatvaranje obveza (iz minusa u plus), te da je člankom 10. Ugovora o kreditu ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,500 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK) obračunate s datumom Ugovora.
9. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, u bitnom utvrdio slijedeće:
- da nije osnovan tuženikov istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda;
- da nije osnovan tuženikov istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije;
- imajući u vidu donesene pravomoćne odluke u kolektivnom u postupku, koji da je Savez udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, kao ovlašteni tužitelj, pokrenuo protiv osam banaka, među kojima da je i ovdje tuženik, a koji postupak da se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012, te imajući u vidu odredbe članka 502.a stavke 1. i 2. i odredbu članka 502.c sve ZPP-a, da su ništetne odredbe članaka 2., 3. i 7.3. predmetnog Ugovora o kreditu, odredbama kojih članka da je ugovorena valutna klauzula u CHF;
-iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota dipl.oec., razlika pretplate tužiteljice tuženiku po osnovi tečaja da iznosi 7.409,36 EUR-a;
- da je osnovan navod tuženika, da u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje sporne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, te da je tek naknadnim izmjenama potrošačkih propisa 2013. godine definirano koje se naknade i pod kojim uvjetima mogu naplaćivati u potrošačkom kreditiranju, a koje odredbe da se međutim ne primjenjuju na potrošačke ugovore prije stupanja na snagu tih zakonskih propisa, te da je 31. siječnja 2014. godine donesen Pravilnik o naknadama na potrošačke kredite („Narodne novine“, broj 15/2014), kojim da je izrijekom bila u članku 3. kao dopuštena predviđena i naknada za obradu kredita, a da ih vjerovnik „u kreditnom poslovanju obračunava i naplaćuju sukladno tarifi odnosno aktu vjerovnika kojim da su određene naknade, a ovisno o vrsti kredita“ i da je zakonodavac tek Zakonom o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 101/2017 od 12. listopada 2017.) propisao, da kreditne institucije ne smiju naplatiti naknadu za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, ali samo u slučaju stambenih potrošačkih kredita, pri čemu da se ta zabrana ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije stupanja na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 101/2017 od 12. listopada 2017.), pa da se stoga ne može se smatrati da bi predmetna ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama i da bi se ta odredba imala smatrati nepoštenom / ništetnom;
- da je osnovan tuženikov i prigovor zastare na ovo potraživanje tužiteljice iz osnova ništetne odredbe ugovorene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, jer naknada da je naplaćena dana 04. lipnja 2007. godine, a u odnosu na ovaj zahtjev tužiteljice na ime povrata isplate naplaćene naknade da se primjenjuje petogodišnji rok zastare, koji da teče od dana plaćanja, a sve, budući da niti jedna od presuda za kolektivnu zaštitu potrošača, a niti neka druga pravomoćna presuda, ne utvrđuje ništetnima ugovorne odredbe o naknadama za obradu kredita, pa u ovom slučaju da nema niti tužbe, koja da bi prekinula tijek zastarnog roka za ovu tražbinu tužiteljice.
10. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja utvrđuje, da su ništetne odredbe članka 2., članka 3. i članka 7.3. predmetnog Ugovora o kreditu, kojim odredbama članaka da je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, pa prihvaćajući u cijelosti kondemnatorni tužbeni zahtjev tužiteljice, u dijelu koji se odnosi na isplatu s osnova ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, nalaže tuženiku da isplatiti tužiteljici iz osnova tih ništetnih odredbi iznos od 7.409,36 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u usvajajućem dijelu točke I. izreke i točki II. izreke prvostupanjske presude, dok odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je ista zahtijevala utvrđenje ništetnosti odredbe članka 7.1. i 7.2. Ugovora o kreditu, te odredbe članka 10. istog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i zahtjev tužiteljice za isplatu uplaćenog iznosa iz osnova te ništetnosti, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano u odbijajućem dijelu točke I. izreke i točki III. izreke prvostupanjske presude.
11. U odnosu na žalbene navode tuženika, kojima isti u biti smatra da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti za izuzeće suca / člana vijeća drugostupanjskog suda u smislu odredbe članka 71. stavka 7. ZPP-a, za navesti, da bi se odlučivalo o zahtjevu za izuzeće suca / člana vijeća drugostupanjskog suda nije dovoljno da se zahtjev za izuzeče podnese općenito u odnosu suca / člana vijeća drugostupanjskog suda, već je potrebno da se zahtjev za izuzeče podnese u odnosu na poimenično određenog suca / člana vijeća drugostupanjskog suda, a koji zahtjev za izuzeće na taj način tuženik nije podnio svojom žalbom.
12. Nadalje, tuženiku je, a u odnosu na njegove daljnje žalbene navode, kojima isti navodi da je sud prvog stupnja propustio izrekom svoje odluke odlučiti o tuženikovom prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, za navesti, da u okolnostima kada je sud prvog stupnja u odnosu na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda nastavio raspravljanje, tada se u tim može smatrati da je taj tuženikov prigovor neosnovan, a kako je to prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude, kada je temeljem ispravnih zaključaka naveo da je tuženikov istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda odbijen kao neosnovan.
13. Međutim, zaključke suda prvog stupnja, temeljem kojih je, u pobijanom dijelu po žalbi tuženika dijelom točke I. i točkom II. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u pobijanom dijelu po žalbi tužiteljice temeljem kojih je točkom III. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti kao pravilne i to iz razloga kako slijedi.
14. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja tuženikovo osporavanje tužiteljici statusa potrošača ocijenio neosnovano u cijelosti, jer u odredbama članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu (namjena) da se navodi „Krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Krediti za zatvaranja obveza (iz minusa u plus)“, pa da se dakle radi o kreditu tužiteljice kao građanina, tj. fizičke osobe, koji kredit zacijelo da nije podignut u svrhu poslovne djelatnosti, pa stoga da nije jasno stajalište tuženika, kada da navodi, da je tužiteljica dužna dokazati svoj status potrošača, te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača, odnosno da je u konkretnom slučaju na tužiteljici teret dokazivanja svojega statusa potrošača.
15. Iz stanja spisa predmeta vidljivo je da je tuženik tijekom cijelog prvostupanjskog postupka, a što sada ponavlja i u žalbi, osporavao tužiteljici status potrošača.
16. Sudu prvog stupnja je za ukazati, da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu (1. lipnja 2007.) na snazi bio Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine broj 96/03 – ZZP/03), te da je odredbom članka 3. točkom 1. toga Zakona propisano, da je u smislu toga Zakona potrošač svaka fizička osoba koja sklapala pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene niti njegovoj poslovnoj djelatnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.
17. Dakle, točno je utvrđenje prvostupanjskog suda, da je u predmetnom Ugovoru o kreditu navedeno (namjena) „Krediti građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Krediti za zatvaranja obveza (iz minusa u plus)“, ali je sud prvog stupnja propustio utvrditi, da li je ispunjen i drugi uvjet iz citirane zakonske odredbe da bi se moglo raditi o potrošačkom ugovoru, odnosno da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u osobne nekomercijalne svrhe.
18. Naime, status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi, da li je fizička osoba sklopila ugovor za privatne svrha, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču.
19. Dakle, tuženik ima pravo u pojedinačnim parnicama, pa tako i u predmetnoj, dokazivati da u konkretnom slučaju, sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu, tužiteljica nema status potrošača.
20. Prema tome, potrebno je da u nastavku postupka sud prvog stupnja, imajući u vidu odredbu članka 3. točku 1. ZZP/03, savjesnom i brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza, na nedvojben način utvrdi, da li tužiteljica u ovom konkretnom slučaju ima status potrošača ili nema, a o kojem utvrđenju ovisi i činjenica, da li tužiteljica temeljem donesenih pravomoćnih odluka u kolektivnom u postupku, koji je Savez udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“ pokrenuo protiv osam banaka, među kojima i ovdje tuženiku i odredbe članka 502.c ZPP-a, ostvaruje pravo na utvrđenje ništetnosti spornih ugovorenih odredba predmetnog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak i isplatu preplaćenih iznosa iz osnova eventualnih tih ništetnih spornih odredaba ili ne ostvaruje, a što sve osnovano tuženik i prigovara svojom žalbom.
21. Nadalje, osnovano tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom III. izreke presude odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
22. To stoga, što se, suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, ugovorena odredba, kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, prema članku 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđenom ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo (stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020.).
23. Prema tome, potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka, savjesnom i brižljivom ocjenom izvedenih dokaza, na nedvojben način utvrdi, da li se s tužiteljicom prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu pregovaralo o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita ili se nije pregovaralo, te da li je tužiteljica imala utjecaja na sadržaj tih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu ili nije imala, a koje činjenice je sud prvog stupnja propustio utvrditi u provedenom postupku.
24. Sudu prvog stupnja je za ukazati, da je odredbama članka 81. stavcima 1. i 2., te odredbama članka 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03- dalje: ZZP/03), a koji propis je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano, da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je odredbom članka 84. ZZP/03 propisano, da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni samo ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
25. Nadalje, u odnosu na potraživanje iznosa koji je tužiteljica platila tuženiku na ime naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, sudu prvog stupnja je za ukazati, da ukoliko sud prvog stupnja tu odredbu utvrdi ništetnom, zastara potraživanja tužiteljice iz tog osnova počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost te odredbe.
26. Naime, prema pravnom shvaćanju zauzetom na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20), zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
27. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi, da zastara restitucijskog zahtjeva tužiteljice još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću presude u kojoj je odlučeno o predmetnoj ništetnosti.
28. Na izloženi način, prvostupanjskom presudom u pobijanim dijelovima po žalbama stranaka činjenično stanje je za sada ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, slijedom čega nije niti moguće ispitati pravilnost materijalnog prava prvostupanjske presude u pobijanim dijelovima po žalbama stranaka.
29. Slijedom navedenog, uvažavanjem žalbi stranaka kao osnovanim, prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima valjalo je ukinuti, te u tim dijelovima predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, uključujući i odluku o troškovima postupka, sve temeljem odredbe članka 370. u svezi s odredbama članka 166. stavka 3. sve ZPP-a, odlučujući kao u izreci.
30. Nepobijani dio (odbijajući dio točke I. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjanim.
Split, 15. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Tihana Pivac
