REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-496/2024-22

[adresa] K 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja KČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 26, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/105, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 26. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog dojela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj, KLASA: UP/I-361-03/1814/43, URBROJ: 2170-03-05/9-23-14 od 6. veljače 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obrazloženjem da zgrada koja je predmetom ozakonjenja nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (dalje: DOF5/2011), a niti je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave (dalje: DGU) izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., a niti je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, pa da se stoga ne radi o nezakonito izgrađenoj zgradi koju ima u vidu čl. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19, dalje: ZPNIZ).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/105, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 26. siječnja 2024. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora tvrdi da je zgrada koja je predmetom ozakonjenja istovjetna zgradi vidljivoj na snimci iz zraka izrađenoj na temelju snimanja iz zraka obavljenog 1953. godine, slijedom čega da su ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a pod pretpostavkom da zgrada nije istovjetna, tada navodi da je propušteno potpuno i točno utvrditi u kojem dijelu je istovjetna i u kojem dijelu bi zahtjev za ozakonjenje bio djelomično osnovan. Navodi da komisija koja je izvršila očevid nije kvalificirana da bi tako nešto utvrdila jer su prema dostupnim podacima članovi komisije diplomirani pravnici koji ne raspolažu stručnim znanjem iz područja mjeriteljstva - geodezije i kartografije da bi mogli stručno usporediti sadašnji položaj i orijentaciju zgrade sa onom na snimci iz 1953. godine, te se poziva na službeno objavljene upute Nacionalne infrastrukture prostornih podataka objavljenim na stranicama DGU (https://geoportal.dgu.hr) iz kojih slijedi da odstupanja na snimkama izrađenima prije 1968. godine iznose od 5-10 metara, a na pojedinim područjima mogu biti i veća. Navodi da iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo zbog prigovora na stručnost sastava komisije koja je izvršila očevid, ipak naknado ishodilo dopis DGU, Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjela za nekretnine Mali Lošinj, od 24. listopada 2022. iz kojeg bi slijedilo da se vidi ''vidljiva razlika u dimenzijama zgrade (ruševine) vidljive na snimci iz 1953. i 2020.'', međutim da taj dopis njemu nije dostavljen na očitovanje. Stoga da je prvostupanjsko tijelo postupak provelo bez da mu je omogućilo da se očituje na dokumentaciju koju je samo pribavilo. Navodi da bi u tom slučaju predložio daljnje dokaze, između ostalog provođenje očevida na licu mjesta uz sudjelovanje neovisne stručne osobe - vještaka mjernika koji bi preciznim mjerenjem utvrdio postoje li odstupanja izgrađene zgrade u odnosu na zgradu vidljivu na snimci iz zraka iz 1953. godine, ali i zgradu vidljivu na izvatku iz arhiva talijanskog katastra i mađarskog katastra (''Hungaricana''), te ako odstupanja doista i postoje, u kojem dijelu. U odnosu na snimke Google Earth-a naveo je da mu te snimke također nikada nisu dostavljene na očitovanje, čime da je opet počinjena povreda upravnog postupka, a pored toga smatra da te snimke nisu valjani izvor za utvrđivanje relevantnih činjenica s obzirom da se ne radi o javnom registru, niti je jasno kako je prvostupanjsko tijelo uopće utvrdilo/pozicioniralo česticu, uzimajući u obzir da se ne radi o urbanom području već o širem ruralnom području koje je obraslo gustim raslinjem odnosno šumom, a nit su te snimke predviđene odredbama ZPNIZ kao relevantno dokazno sredstvo. Poziva se i na stajalište iz recentnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske da u postupcima ozakonjenja nije moguće dokazivanje izgrađenosti građevina do 21. lipnja 2011. drugim dokaznim sredstvima osim onih propisanih čl. 2. ZPNIZ. Osim toga ukazuje da predmetna zgrada nije vidljiva na snimci DOF5/2011, DOF 2014/2016, DOF2018, pa niti Google Earth-a do listopada 2021., isključivo iz razloga raslinja - šume koje je naknadno iskrčeno. Predlaže da se u sporu radi utvrđenja da je predmetna zgrada istovjetna sa zgradom vidljivom na snimci iz 1953. godine provedu dokazi uvidom u geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade izrađene od društva Geosignum d.o.o., po ovlaštenom ing. geod. KČ, te u Uvjerenje DGU od 14. ožujka 2018., izvadak iz arhiva talijanskog katastra i dva izvatka iz arhiva mađarskog katastra (''Hungaricana'') koji su priloženi toj snimci, zatim saslušanjem tužitelja, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje nezavisnog vještaka mjernika i vještačenjem po nezavisnom vještaku mjerniku. Tužitelj je na raspravi održanoj u ovom sporu još dodatno predao u spis odgovor kojeg je dobio od DGU u smislu da se snimka iz 1953. može koristiti kao informativni, a ne kao mjerni plan, zatim rješenje o izvedenom stanju za zgradu koja se nalazi u blizini, a koja nije bila vidljiva na DOF5/11, ali je bila vidljiva na snimanju iz zraka iz 1953., a koje rješenje je donijelo isto prvostupanjsko tijelo kao i u ovom postupku, te je predložio da se u sporu provede dokaz saslušanjem vještaka ĐČ čiji nalaz i mišljenje je dostavio u spis. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te da donese meritornu odluku u ovom sporu, a podredno predlaže da Sud vrati predmet na ponovni postupak. Zatražio je i naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištima održanima dana 13. svibnja 2025. i 24. ožujka 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno uz svog opunomoćenika, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan te je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Sud je u sporu proveo dokaz geodetskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Draženu Lencu, dipl. ing. geod., zaposlenom u Progeo d.o.o., Rijeka, a odbio je u sporu provesti ostale dokaze koje je predložio tužitelj u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu (očevid na licu mjesta, saslušanje vještaka ĐČ i tužitelja), iz razloga što su se odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogle utvrditi na temelju uvida u navedenu dokumentaciju i stručnog vještačenja, pa radi toga nije bilo potrebno provoditi bilo kakve daljnje dokaze u ovom sporu, što će se nastavno više obrazložiti.

7. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPNIZ propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu tog Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, koja je vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izgrađene na temelju aerofotogrametrijskog snimanja RH započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom), sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

St. 2. istoga članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu tog Zakona smatra i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

9. Odredbom čl. 16. st. 1. ZPNIZ propisano je da je u svrhu utvrđivanja činjenica bitnih za donošenja rješenja o izvedenom stanju nadležno upravno tijelo dužno izvršiti uvid u DOF5/2011, odnosno u uvjerenje iz čl. 15. podst. 3. toga Zakona te provesti očevid na licu mjesta. O izvršenom uvidu u DOF5/2011 sastavlja se službena bilješka i radi se njegov ispis koji se prilaže u spis. U st. 2. istoga članka propisano je da se veličina, stupanj završenosti i namjena zgrade za koju se donosi rješenje o izvedenom stanju utvrđuju prema stanju prikazanom u arhitektonskoj snimci, odnosno snimci izvedenog stanja i stanju utvrđenom na očevidu.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka slijedi da su tuženik i prvostupanjsko tijelo utvrdili uvidom u snimku izrađenu na temelju snimanja iz zraka obavljenog 1953. godine da je na predmetnoj čestici vidljiva ruševina, ali ne i zgrada za koju je podnesen zahtjev za ozakonjenje, dok su uvidom u DOF DGU utvrdili da predmetna zgrada nije vidljiva na snimkama iz 2011., 2014., 2016. i 2018. već da je vidljiva tek na snimci iz 2020. i da je ista značajno većih dimenzija od ruševine prikazane na snimci iz 1953. godine i da joj ne odgovara izgledom niti položajem.

11. Sud je radi provjere navedenih utvrđenja upravnih tijela, u sporu također izvršio uvid u navedene snimke. Sud je utvrdio da se na DOF5/2011 i DOF2014-16, na mjestu na kojem je evidentirana zgrada u geodetskoj snimci izvedenog stanja koja je preklopljena na DOF5/2011 vidi šuma, dok je uvidom u DOF2018 utvrđeno da na tom mjestu šuma više ne postoji, a uvidom u DOF2020 utvrđeno je da je vidljiva zgrada čije se ozakonjenje traži, dok je uvidom u snimku iz zraka obavljenog 1953. godine utvrđeno da se na predmetnoj čestici vidi građevina koja nalikuje ruševini, odnosno po procjeni Suda vidljivi su samo zidovi građevine bez krova, jer je unutar zidova vidljivo isto raslinje koje je vidljivo na terenu i oko tih zidova.

12. Sud je nadalje izvršio uvid u Uvjerenje DGU od 14. ožujka 2018. koje prileži geodetskoj snimci izvedenog stanja i u Uvjerenje DGU od 24. listopada 2022. koje je prvostupanjsko tijelo samoinicijativno pribavilo u tijeku prvostupanjskog upravnog postupka. U Uvjerenju od 14. ožujka 2018. se navodi da je na snimci iz zraka iz 1953. na predmetnoj čestici locirana građevina označena kao A, dok je uvidom u snimak koji prileži tom Uvjerenju Sud utvrdio da je na snimku vidljivo isto što je opisano u prethodnoj točki ovog obrazloženja (građevina koja nalikuje ruševini). U Uvjerenje od 24. listopada 2022. se pak navodi da je na snimci iz zraka iz 1953. koja je priložena Uvjerenju od 14. ožujka 2018. na predmetnoj čestici vidljiva ruševina, da na DOF2011- 18 nije vidljiva ruševina koja je vidljiva na snimci iz 1953., a da se uvidom u DOF2020 može primijetiti vidljiva razlika u dimenzijama ruševine vidljive na snimci iz 1953. i građevine vidljive na snimci iz 2020.

13. Radi potpunog razjašnjenja sporne činjenice koja je odlučna u ovom sporu

– je li zgrada koja je predmetom ozakonjenja istovjetna sa zgradom vidljivom na snimci iz zraka iz 1953. godine, izvatku iz arhiva talijanskog katastra i izvadcima iz arhiva mađarskog katastra (''Hungaricana''), Sud je na prijedlog tužitelja u sporu proveo i dokaz geodetskim vještačenjem po vještaku Draženu Lencu, dipl. ing. geod., zaposlenom u Progeo d.o.o., Rijeka.

14. Iz pisanog nalaza i mišljenja imenovanog vještaka od 13. studenoga 2025. i njegovog usmenog iskaza danog na raspravi održanoj u ovom sporu, kojim je dodatno pojašnjen pisani nalaz i mišljenje, slijedi da zgrada koja je prikazana u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja nije vidljiva na DOF5/2011, već da se na DOF5/2011 vide krošnje stabala koje su visoke i da je moguće da se ispod te krošnje stabala nalazi zgrada, jer se ovdje radi o malenom objektu pa je moguće da ga krošnja jednog stabla zaklanja, te se ovdje vidi da je cijela parcela pod bujnom vegetacijom, a u svojoj praksi je imao slučajeva da se zgrade nalaze na terenu, ali da nisu vidljive na DOF5/2011, ali da to nije pitanje za njegovu struku i da on može reći samo što je vidljivo na DOF5/2011. Naveo je da je zgrada kakva je prikazana u arhitektonskoj snimci izvedenoga stanja prvi puta vidljiva tek na DOF 2023/2024 i da na snimci iz 1953. vidi nekakvu građevinu (a to dokazuje i uvid u DOF iz 1968. godine), ali ne može reći da li se vidi krov jer je snimak iz 1953. i 1968. smanjene rezolucije da bi se moglo to zaključiti. Naveo je da ne može reći da su zgrada koja je vidljiva na snimci iz 1953. i 1968. i ona koja je vidljiva u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja po obliku iste, već može reći samo da se nalaze na istom mjestu. Pojasnio je kako je zakonodavac naveo da je dokaz da je zgrada vidljiva (dakle dovoljno je da je vidljiva), te da upravo zbog ove smanjene rezolucije nisu navedene egzaktne dimenzije građevine. Naveo je još da je u vrijeme snimke 1953. i 1968. bila druga kultura, odnosno na tom mjestu se nalazilo nisko raslinje, a to se i vidi na okolnim česticama, dok je DOF/2011 sniman iz zraka u vrijeme bujne vegetacije.

15. Dakle, zgrada koja je predmetom ozakonjenja nije vidljiva na DOF5/2011, jer je to utvrdio Sud na temelju uvida u DOF5/2011, a isto je potvrdio i vještak. Stoga tužitelj temelji svoj zahtjev na činjenici da je zgrada koja je predmetom ozakonjenja vidljiva na drugoj DOF DGU izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. i to na snimci iz zraka objavljenoj 1953. godine, ali i izvatku iz arhiva talijanskog katastra i dva izvatka iz arhiva mađarskog katastra.

16. Međutim, iz citiranih odredaba ZPNIZ slijedi da se mogu ozakoniti samo one zgrade koje ispunjavaju uvjete iz citiranog čl. 2. st. 1. i 2. ZPNIZ. To su zgrade koje su, kao što je naveo i vještak, vidljive na snimkama iz tog članka. Dakle, Zakona kao uvjet za ozakonjenje navodi "vidljivost" zgrade. Međutim, pri tome bi trebali biti vidljivi konstruktivni dijelovi te zgrade (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom sa ili bez krova), najmanje jedne etaže, a iz usmenog iskaza vještaka slijedi da se na snimci iz 1953. i 1968. vidi nekakva građevina, ali ne može reći da li se vidi krov jer su ti snimci smanjene rezolucije da bi se to moglo zaključiti, te ne može reći da su zgrada koja je vidljiva na tim snimkama i zgrada koja je prikazana u arhitektonskoj snimci izvedenog stanja po obliku iste, već može reći samo da se nalaze na istom mjestu, jer su ti grafički ortofoto prikazi nedovoljne točnosti za iskazivanje točnih dimenzija objekta.

17. Iz navedenog slijedi da se ne može utvrditi da je zgrada vidljiva na snimci iz 1953. godine podobna za ozakonjenje, kako to tvrdi tužitelj, jer se ne može sa sigurnošću tvrditi da su na toj snimci vidljivi svi potrebni konstruktivni dijelovi te zgrade kako to propisuje citirani čl. 2. ZPNIZ, a niti se može utvrditi da je zgrada iz te snimke istovjetna zgradi koja je predmetom ozakonjenja. Osim toga citirani čl. 2. st. 2. ZPNIZ propisuje da se isprave iz tog stavka, pa tako i snimak iz 1953. godine, primjenjuju kao dokaz samo ako zgrada nije "nedvojbeno" vidljiva na DOF5/2011, što znači da se ipak neki dio zgrade mora vidjeti na DOF5/2011, a ne da zgrada uopće nije vidljiva na DOF5/2011.

18. Ističe se i to, kao što je naveo i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-I/2018/2013 od 4. studenoga 2014., da nemaju sve osobe pravo na ozakonjenje već samo one koje ispunjavaju uvjete iz ZPNIZ, a jedan od tih uvjeta je i vidljivost na snimkama iz čl. 2. ZPNIZ. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je u navedenoj odluci izrazio stav da ne postoji pozitivna ustavna obveza države osigurati ozakonjenje svakom nezakonitom graditelju. Stoga se ne trebaju ozakoniti sve građevine koje su postojale na terenu do 21. lipnja 2011. već samo one koje su vidljive na DOF5/2011. Radi toga i citirani čl. 2. st. 1. i 2. ZPNIZ kao uvjet za ozakonjenje propisuje vidljivost ili dvojbenu vidljivost na DOF5/2011. Rizik gradnje građevine koja zbog svojih dimenzija ili gustog raslinja uopće nije vidljiva na DOF5/2011 i koja se radi toga ne može ozakoniti, je na samom investitoru takve građevine.

19. U odnosu na navode tužitelja da mu navedeno Uvjerenje DGU od 24. listopada 2022., koje je samoinicijativno pribavilo prvostupanjsko tijelo, nije dostavljeno na očitovanje, navodi se sljedeće. Tužitelj je, kako navodi u tužbi, za to Uvjerenje saznao iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, pa mu je stoga omogućeno da se očituje na to Uvjerenje u žalbi, a potom i u ovom sporu u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu. Osim toga, radi provjere navoda iz tog Uvjerenja u sporu je provedeno nezavisno geodetsko vještačenje na kojem je Sud u konačnici utemeljio svoju odluku, a tužitelju je omogućeno u sporu da se očituje i da iznosi primjedbe na to vještačenje.

20. U odnosu na navode tužitelja da je u postupku kao podredno trebalo utvrditi u kojem dijelu je zgrada koja je predmetom ozakonjenja istovjetna zgradi iz snimke iz 1953. godine, ponovo se upućuje na navode vještaka da je taj snimak ortofoto prikaz nedovoljne točnosti za iskazivanje točnih dimenzija objekta, radi čega nije moguće utvrditi u kojem dijelu su te zgrade istovjetne. Pored toga i za ozakonjenje dijela zgrade opet moraju biti ispunjeni isti uvjeti kao i za ozakonjenje cijele zgrade što u konkretnom slučaju nije ispunjeno (vidljivost ili dvojbena vidljivost na DOF5/2011 minimalno jedne etaže sa stropom ili krovnom konstrukcijom sa ili bez krova).

21. Zaključno se navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za ozakonjenje predmetne zgrade primjenom odredaba ZPNIZ. Međutim ukoliko se radi o zgradi izgrađenoj prije 1968. godine, koju je tužitelj naknadno rekonstruirao, tužitelj eventualno može u okviru drugog upravnog postupka za tu zgradu zahtijevati izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. godine sukladno čl. 145. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 155/25).

22. Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjeni su zakonitima, pa je stoga Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

23. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 15. travnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, Vlaška 26

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14