Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Posl.br. Ovr-708/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  I Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sucu pojedincu Sanji Oroz, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Sandre Pilato, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, Zagreb, protiv ovršenice ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku u Umagu, radi naplate, 15. travnja 2026.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenica da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute 9. rujna 2024. na temelju zadužnice od 7. srpnja 2006., na kojoj je javno ovjerovljen potpis ovršenice od strane javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu, pod brojem OV-14695/06 dana 7. srpnja 2006., iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 9 . i 11. Ovršnog zakona.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenice za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava na računu ovršenice zaplijenjenih temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 9. rujna 2024. na temelju osnove za plaćanje – zadužnice od dana 7. srpnja 2006., na kojoj je javno ovjerovljen potpis ovršenice od strane javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu, pod brojem OV-14695/06 dana 7. srpnja 2006.

Obrazloženje

1. Ovršenica je podnijela prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa zahtijevanog od strane ovrhovoditelja putem zahtjeva za izravnu naplatu od 9. rujna 2024. na temelju zadužnice od dana 7. srpnja 2006., na kojoj je javno ovjerovljen potpis ovršenice od strane javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu, pod brojem OV-14695/06 dana 7. srpnja 2006. Navela je da je ovrhovoditelj pokušava namiriti tražbinu koja ne postoji radi čega da je predmetna (izvansudska) ovrha nedopuštena. Ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom - zadužnicom. Naime, predmeta zadužnica da je izdana 7. srpnja 2006. u obliku privatne isprave na kojoj je javno ovjerovljen potpis dužnika (ovršenice), slijedom čega da se na tražbinu iz predmetne zadužnice ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina sukladno čl. 225. Zakona o obveznim odnosima. Sukladno čl. II. zadužnice, dan dospijeća tražbine da predstavlja dan njene dostave banci koja obavlja poslove platnog prometa za dužnika, tj. FINA-i nakon stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje u tekstu: ZPONS). Ovršenca navodi kako je raniji vjerovnik - Zagrebačka banka d.d. dana 15. veljače 2010. pokrenula postupak izravne naplate temeljem predmetne zadužnice koji da je, sukladno specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje od 18. rujna 2024., obustavljen (opozvan dug). Isto tako, raniji postupak izravne naplate ovdje ovrhovoditelja (kao novog vjerovnika), u kojem je pritom također naveden kao datum pokretanja dan 15. veljače 2010., da je prestao (obustavljen) uslijed nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje sukladno čl. 12. ZPONS, kako to uostalom navodi sam ovrhovoditelj na obrascu zahtjeva. Ovršenica smatra kako iz navedenog jasno proizlazi da je nastupila zastara tražbine iz predmetne zadužnice, budući da je od trenutka dospijeća - dana podnošenja ranijeg zahtjeva za izravnu naplatu dana 15. veljače 2010., koji da je pritom obustavljen, protekao petogodišnji zastarni rok. U prilog navedenog, tj. nastupa zastare unatoč ranijem (neuspješnom) postupku izravne naplate ovrhovoditelja, ovršenica ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH, posl. broj Rev 946/08-2 od dana 27. listopada 2010., u sljedećem dijelu: „Prema tome, kada je prednik tuženika 13. rujna 2004. podnio na naplatu E. & S. B. d.d. naknadno popunjenu bjanko zadužnicu, došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 388. ZOO. Obzirom da ovaj način ostvarenja potraživanja nije uspio zbog nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika, to je trogodišnji rok zastare počeo ponovo teći 14. rujna 2004.” Isto tako, Vrhovni sud RH u svojoj novijoj odluci posl. broj Revd 1261/2021-2 od dana 5. listopada 2021. da navodi: „S druge strane, prema praksi ovog suda (primjerice pravno shvaćanje izraženo u odluci poslovni broj Rev-946/08 od 27. listopada 2010.), podnošenje zadužnice na naplatu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa prekida zastaru u smislu odredbe članka 388. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), pa kad takav način ostvarenja tražbine ne uspije zbog nedostatka novčanih sredstava na računu dužnika, slijedećeg dana nakon podnošenja zadužnice na naplatu zastara ponovno počinje teći.” Slijedom navedenog, ovršenica smatra kako je ovrhovoditeljev zahtjev za izravnu naplatu, odnosno postupak (izvansudske) ovrhe temeljem istog nedopušten, budući da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona), pa slijedom toga ističe prigovor zastare. Ovršenica ističe kako je ovršna isprava - zadužnica, sukladno čl. I., izdana radi naplate iznosa do 25.907,48 EUR uvećanog za kamate po dospijeću obračunate po Odluci o kamatnim stopama Vjerovnika (Zagrebačke banke d.d.). Unatoč navedenom, ovrhovoditelj da sukladno specifikaciji potraživanja od 5. rujna 2024. u pokrenutoj ovrsi potražuje naplatu ukupnog novčanog iznosa od 31.106,77 EUR, od kojih 12.777,31 EUR na ime glavnice, a ostatak na ime zateznih kamata. Također, ističe kako je ranijim postupkom izravne naplate pokrenutom dana 15. veljače 2010. temeljem iste zadužnice, prisilno naplaćen (ovršen) ukupni novčani iznos od 9.352,24 EUR na ime glavnice i kamata. Iz navedenog da proizlazi da ovrhovoditelj u ovom postupku neosnovano potražuje naplatu većeg novčanog iznosa od onog na koji je izdana predmetna zadužnica, od kojeg je pritom značajni iznos već prisilno naplaćen. Dodatno, ističe kako ovrhovoditelj potražuje naplatu zateznih kamata na glavnicu protivno ovršnoj ispravi. Naime, tražbina iz ovršne isprave da je dospjela dana 15. veljače 2010., od kojeg na iznos tražbine počinju teći zatezne kamate, no unatoč tome da ovrhovoditelj u pokrenutoj ovrsi potražuje naplatu zateznih kamata na iznos glavnice počevši od dana 8. srpnja 2006. Slijedom navedenog, ukoliko sud ne prihvati kao osnovan ranije istaknuti prigovor zastare, ovršenica ističe kako je ovrhovoditeljeva tražbina iz ovršne isprave (nesporno) djelomično prestala, tj. ispunjena u iznosu od 9.352,24 EUR (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ). Zaključno, ovršenica ujedno ističe kako ovršna isprava proizlazi iz potrošačkog ugovora - Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu zaključenom 5. srpnja 2006. u kojem da je sadržana ugovorna odredba (čl. 2.) o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke kreditora, ali o kojoj da se odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti da je ovršenik, kao slabija ugovorna strana (potrošač), imao mogućnost pregovarati o toj odredbi. Ugovori o kreditu između banaka i fizičkih osoba da praktično u potpunosti isključuju mogućnost pregovaranja ugovornih strana, odnosno jedna strana određuje sadržaj ugovora i nudi ga budućem suugovaratelju koji da može samo prihvatiti ugovor u cijelosti ili odbiti njegovo sklapanje (ugovori adhezijskog tipa). Tako prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. U konkretnom slučaju to da znači da su u Ugovoru o kreditu ovršenici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama Ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Slijedom toga, navedena odredba o promjenjivoj stopi ugovorne kamate je protivna kogentnim odredbama članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ('NN' 96/2003, 46/2007, 79/2007, dalje u tekstu: ZZP), koji da je bio na snazi kako u vrijeme sklapanja navedenog Ugovora, te za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 87. ZZP). Stoga, ovšenica smatra kako ovrhovoditelj nije ovlašten potraživati naplatu tražbine s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno u navedenom dijelu je ovrhovoditeljev zahtjev nedopušten (čl. 50. st. 1. t. 7. OZ). Sukladno svemu navedenom, ovršenica temeljem odredbe čl. 210. Ovršnog zakona (dalje: OZ), u vezi s čl. 50. OZ, predlaže Naslovnom sudu da donese rješenje kojim će naloženu pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem zadužnice od dana 7. srpnja 2006., na kojoj je javno ovjerovljen potpis ovršenice od strane javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu, pod brojem OV-14695/06 dana 7. srpnja 2006., proglasiti nedopuštenim ili podredno, naložiti Agenciji odgađanje izdavanja naloga bankama za prijenos zapljenjenih sredstava do okončanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenim, koji će ovršenica biti obvezna pokrenuti u ostavljenom roku.

2. Ovrhovoditelj navodi kako je prijedlog ovršenika nepravovremen, budući da je podnesen izvan prekluzivnog roka od 8 dana u smislu odluke Ustavnog suda RH broj U-III/879/2020 od 16. lipnja 2021. godine. Iz citirane odluke da proizlazi kako Ustavni sud RH smatra da se prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa može podnijeti u subjektivnom i prekluzivnom roku od 8 dana, računajući od dana primitka zahtjeva za izravnu naplatu (dostavljenog ovršeniku od strane FINA-e). Pritom da se ne dira u pravo ovršenika da takav prijedlog (analogno žalbi izvan protek roka) podnese do završetka ovršnog postupka (sukladno čl. 53. st. 2. Ovršnog zakona), a što da ima značaj objektivnog roka. Ovrhovoditelj da je predmetni zahtjev podnio za naplatu dana 9. rujna 2024., dok je ovršenik svoj prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podnio dana 30. rujna 2024. godine. Prema tome, predmetni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim da je očigledno podnesen izvan roka od 8 dana, a teret o suprotnom da leži na ovršeniku.

3. Odredbom čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona ( „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke ili nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora ne temelju odredbe čl. 186. a. Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanja Hrvatske radiotelevizije s potvrdom ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu ovršnosti odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

4. Odredbom čl. 210. st. 2. OZ, propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. OZ, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim dok je odredbom st. 2. propisano da se na navedena pravna sredstva odgovarajuće primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe odnosno odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi iz čl. 50. i 53. OZ.

5. Odredbom čl. 53. st. 2. OZ, propisano je da se žalba može podnijeti do dovršetka ovršnog postupka.

6. Ovršenica ističe žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. OZ- a - da je tražbina (djelomično) prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenica više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i žalbeni razlog iz t. 11. OZ-a - da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu (str. 5-6) te u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje (str. 19-20.) utvrđeno je da je ovrhovoditelj 9. rujna 2024. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem zadužnice od 7. srpnja 2006., na kojoj je javno ovjerovljen potpis ovršenice od strane javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu, pod brojem OV-14695/06 dana 7. srpnja 2006., u dijelu prema priloženoj specifikaciji (za ostatak glavnice od 12.777,31 EUR i ostatka zakonske zatezne kamate od 18.329,46 EUR), s računa ovršenice na račun ovrhovoditelja.

8. Uvidom u zadužnicu od 7. srpnja 2006., na kojoj je javno ovjerovljen potpis ovršenice od strane javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu, pod brojem OV- 14695/06 dana 7. srpnja 2006, utvrđeno je da je u istoj dužnik ovdje ovršenica AL, dala suglasnost da se radi naplate novčane tražbine u iznosu od 25.907,48 EUR, zaplijene svi njezini računi kod svih banaka te da se novčana sredstva s tih računa isplate (ranijem) vjerovniku Zagrebačkoj banci d.d.

9. Odredbom čl. 55. st. 1. OZ, propisano je da ako rješenje o žalbi iz čl. 53. OZ, ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je podnio žalbu.

10. Postupak povodom pravnih sredstva ovršenika u vezi odredbe čl. 210. OZ, je izvanparnični nesporni postupak u kojem se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona, a u odnosu na koji je ovlast suda za postupanje usko ograničena samo na poduzimanje određenih kontrolnih i korektivnih radnji u slučajevima propisanim odredbom čl. 210. OZ; stoga sud u postupku povodom korištenja pravnih sredstva u izravnoj naplati novčane tražbine nije ovlašten na bilo koji način utvrđivati činjenice koje su kao takve međusobno suprotne i sporne kako za ovrhovoditelja tako i za ovršenicu, obzirom da bi tada prekoračio svoje ovlasti te bi prethodno meritornom odlukom koja bi imala učinak pravomoćno presuđene stvari riješio sporni pravni odnos, a bez da je o spornim činjenicama odlučeno u parničnom postupku. Navodi ovršenice u bitnome se svode na tvrdnje o činjenicama koje se mogu utvrđivati samo u parničnom postupku (konkretno o pitanju zastare), no iste su kao takve irelevantne za građanski ovršni postupak/postupak izravne naplate, s obzirom da je sud u istome vezan granicama sadržaja ovršne isprave, sve dok ista na odgovarajući način ne bude bez pravnog učinka. Prigovor zastare je materijalno pravni prigovor na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti, a o kojem sadržaju stranke mogu raspravljati samo u parničnom postupku, no ne i u ovršnom nespornom postupku, osim iznimno ako se postojanje takvih okolnosti dokazuje u smislu odredbe čl. 52. st. 4. OZ. Nadalje, s obzirom na činjenicu da iz priložene specifikacije proizlazi da ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu ne podnosi radi naplate glavnice u iznosu od 245.907,498 EUR, već radi naplate ostatka glavnice (od 12.777,31 EUR), i o tom dijelu zahtjeva ovršenice (u kojem je iznosu tražbina ovršenice već ovršena i kao takva (djelomično) prestala) odlučit će se u parničnom postupku.

11. Kako ovršenica ističe žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. t. 9. i 11. OZ, a postojanje spornih činjenica nije dokazala javnom ili javno ovjerovljenom ispravom u vezi odredbe čl. 55. st. 2. OZ, a niti su činjenice na kojima ovršenica temelji prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa općepoznate te se ne mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, primjenom odredbe čl. 55. st. 1. OZ, u vezi odredbe čl. 210. st. 2. OZ, odlučeno kao u zaključku.

12. Nadalje, prijedlog ovršenice za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

13. Ovršenica, a sukladno već citiranoj odredbi čl. 210. OZ-a, nakon što primi obavijest o tome da je protiv iste zatražena izravna naplata tražbine, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava (st.1.).

13.1. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe (st.2.)

14. Uvjeti za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisani su u čl. 65. OZ-a.

14.1. Prema čl. 65. st. 1. OZ-a sud može odgoditi ovrhu samo uz kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki. Prva pretpostavka je vjerojatnost da bi ovršenca provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno vjerojatnost da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Druga pretpostavka je postojanje taksativno određenih okolnosti propisanih čl. 65. OZ-a, a koje opravdavaju odgodu ovrhe, pri čemu je na ovršenici da dokaže postojanje neke od predviđenih okolnosti. Stavkom 2. navedeno odredbe propisano je da će sud odluku o prijedlogu za odgodu donijeti nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije.

15. Ovršenica je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega je ispunjena jedna od pretpostavki potrebnih za odgodu ovrhe.

16. Međutim, u vezi druge pretpostavke koja se odnosi na vjerojatnost da bi provedbom ovrhe isti trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, ovršenica ne samo da nije učinila vjerojatnim, već ni ne navodi da bi provedbom ovrhe trpjela bilo kakvu štetu, odnosno da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.

17. Slijedom svega, odlučeno je kao u tč. II izreke.

U Bujama, 15. travnja 2026.

S u d a c

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

I Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od osam dana od dostave rješenja.

II Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

- ovrhovoditelju p.p.

- ovršenici p.p.