Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž R-102/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ramoni Karakaš-Kovačević, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA d.o.o. Pula, OIB: 36173983291, Ulica Fižela 6, zastupanog po punomoćnicima Emiru Kulenoviću i Almi Kulenović, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-118/2024-69 od 23. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika TEHNOMONT BRODOGRADILIŠTE PULA kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 118/2024-69 od 23. lipnja 2025. u dijelu pod st. I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime bruto naknade plaće za iskorišteni godišnji odmor iznos od 2.481,52 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 111,96 EUR teku od 15. rujna 2014. do isplate, na iznos od 87,88 EUR od 15. siječnja 2015. do isplate, na iznos od 345,53 EUR od 15. svibnja 2015. do isplate, na iznos od 432,12 EUR od 15. kolovoza 2015. do isplate i na iznos od 1.504,03 EUR od 15. studenog 2015. do isplate, koje od 15. rujna 2014. do 31. srpnja 2015. teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, te pod st. II. i III. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-118/2024-69 od 23. lipnja 2025. u dijelu pod st. I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime bruto naknade plaće za iskorišteni godišnji odmor iznos od 355,97 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na način da se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za isplatu na ime bruto naknade plaće za iskorišteni godišnji odmor u iznosu od 355,97 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-118/2024-69 od 23. lipnja 2025. pod st. II. i III. izreke.

II. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-118/2024-69 od 23. lipnja 2025. u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 537,50 EUR na način da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 537,50 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR.

IV. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe odbija se kao neosnovan .

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju na ime brutto naknade za iskorišteni godišnji odmor prema Zakonu o radu isplati iznos od 2.837,49 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime brutto razlike plaće (Tablica 1 dopuna radni staž ) iznos od 6.115,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime brutto razlike plaće (prekovremeni nalaz Prilog 1 Tablica 1 glavni nalaz) iznos od 488,40 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku:

- na iznos od 269,09 EUR-a od 15. 09. 2015. do isplate

- na iznos od 287,05 EUR-a od 15. 10. 2015. do isplate

- na iznos od 221,81 EUR-a od 15. 11. 2015. do isplate (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.481,81 EUR tekućom od 23. lipnja 2025. do isplate sve u roku od 15 dana (st. II. izreke) te je odbijen tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti (st. III. izreke).

2. Tužitelj žalbom pobija navedeno rješenje u dijelu u kojem nije u cijelosti usvojen njego zahtjev za naknadu troškova postupka i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu i rješenje pod st. II. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.

4. Žalbe stranaka djelomično su osnovane.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 190. st. 1. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je tužitelj podneskom od 26. travnja 2023. povisio tužbeni zahtjev sukladno iznosima koji su utvrđeni u nalazu i mišljenju financijskog vještaka, što je u skladu s čl. 190. st. 2. ZPP. Podneskom od 15. siječnja 2025. tužitelj nije preinačio tužbu, jer je glede iznosa koje potražuje ostao kod zahtjeva iz podneska od 26. travnja 2023., samo je uredio zahtjev u dijelu koji se odnosi na valutu koju potražuje i stopu zatezne kamate, a to sve radi izmjene zakonske regulative do koje je došlo nakon što je uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 26. travnja 2023.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda sadrži dostatne i valjane razloga o tome zašto je sud dopustio raspravnim rješenjem od 17. siječnja 2025., preinake tužbe iz podneska tužitelja od 26. travnja 2023. i od 5. siječnja 2025.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje i da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st .2. ZPP.

9. Predmet ovog postupka je isplata manje isplaćene plaće za razdoblje od 13. studenog 2013. do 26. listopada 2015., koju po osnovi neisplaćenog dodatka za radni staž tužitelj potražuje u iznosu od 6.115,57 EUR, a po osnovi neisplaćenih iznosa za prekovremeni rad u iznosu od 488,40 EUR, dok po osnovi neisplaćenih iznosa naknade plaće za iskorišteni godišnji odmora u 2014. i 2015. godini potražuje iznos od 2.837,49 EUR.

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da između stranaka nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 13.11.2013. do 26.10.2015., te da je temeljem Ugovora o upućivanja na privremeni rad u SR Njemačku radio za tuženika u SR Njemačkoj, kojim ugovorom i anexom ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku je između ostalog dogovoreno da će se radniku isplaćivati plaća i ostala primanja u EUR prema Pravilniku o upućivanju radnika na privremeni rad u inozemstvu radi izvođenja investicijskih radova (dalje : Pravilnik) i to po satnici 9,20 EUR po radnom satu, da prema članku 10. navedenog Pravilnika radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju od najmanje 4 tjedna uz dodatne dane kako je određeno istim člankom, te da je č lankom 11. Pravilnika određeno da se naknada za godišnji odmor koja radniku pripada za rad u SR Njemačkoj obračunava mjesečno i uključenja je u satnicu koju radnik dobiva za rad u Njemačkoj.

11. No, iako je prvostupanjski sud utvrdio da se prema čl. 11. Pravilnika naknada za godišnji odmor koja radniku pripada za rad u SR Njemačkoj obračunava mjesečno i uključena je u satnicu koju radnik dobiva za rad u Njemačkoj, ne prihvaća da je tome tako, jer da tuženik nije dokazao da se povećani iznos satnice na to odnosi, a sa kojim se zaključkom suda prvog stupnja ovaj sud ne može suglasiti.

12. Naime, u čl. 11. Pravilnika jasno je propisano da se naknada za godišnji odmor koji radniku pripada u SR Njemačkoj obračunava mjesečno i uključena je u satnicu koju radnik dobiva za rad u Njemačkoj, a čl. 6. Ugovora o upućivanju na privremeni rad u SR Njemačku ugovoreno je da će se na ostala prava i obveze iz radnog odnosa koja nisu regulirana tim ugovorom primjenjivati odredbe Pravilnika o upućivanju radnika na rad u inozemstvo radi izvođenja investicijskih radova, Pravilnika o radu i Zakona o radu.

13. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Bojani Galinac od 23. rujna 2020. tužitelju prema odredbama čl. 60. i 61. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 - dalje: ZR/09) i čl. 81. i 82. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 - dalje: ZR/14), naknada plaće za 50 radnih dana odnosno 400 sati godišnjeg odmora ukupno iznosi 4.341,52 EUR, i to iznos od 2.837,49 EUR na ime 33 radna dana iskorištenog odmora, a koja naknada je isplaćena u akontaciji primjenom uvećane satnice za 0,50 EUR / sat u iznosu od 1.860,00 EUR, uslijed čega ostaje za isplatu iznos od 977,49 EUR, te iznos od 1.504,03 EUR na ime 17 radnih dana neiskorištenog godišnjeg odmora , ili ukupno 2.481,52 EUR.

14. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio izračun vještaka koji se temelji na Zakonu o radu, a ne na Pravilniku, prema kojem mu pripada manja naknada plaće za godišnji odmor, od one obračunate prema ZR/09, odnosno ZR/14, jer prema čl. 7. st. 1. ZR/09, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom, dakle ne i one uvjete koji su nepovoljniji od onih određenim ZR/09, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora i anexa ugovora.

14.1. No, prvostupanjski sud nije prihvatio dio obračuna vještaka koji je od iznosa naknade plaće odbio iznos koji je tužitelju isplaćivan po toj osnovi primjenom uvećane satnice rada (9,70 EUR umjesto ugovorenih 9,20 EUR po satu), a koji dio obračuna vještaka ovaj sud prihvaća, jer kao što je navedeno takav način isplate naknade plaće za godišnji odmor proizlazi iz čl. 11. Pravilnika koji se primjenjuje na predmetni radni odnos tužitelja.

15. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke presude za iznos od 2.481,52 EUR sa zateznim kamatama koje su dosuđene prema tablici broj 1. financijskog vještaka od 21. veljače 2023., dok je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP trebalo preinačiti st. I. izreke pobijane presude i za iznos od 355,97 EUR s pripadajućim zateznim kamatama odbiti zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za godišnji odmora kao neosnovan.

16. U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati neisplaćene iznose koji mu pripadaju na ime dodatka za radni staž, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da prema ugovoru o radu na određeno vrijeme tužitelju pripada pravo na dodatak za radni staž od 0,5% za svaku godinu radnog staža, što se odnosi na njegov cjelokupni radni staž, a ne samo onaj koji je ostvario kod tuženika, te da mu po toj osnovi, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka pripada iznos od 6.115,57 EUR, prema tablici vještaka broj 1 od 23. rujna 2020.

17. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati iznos od 488,40 EUR sa zateznim kamatama iz tablice broj 4 vještaka od 14. kolovoza 2018.

18. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije tužitelju iznose koje mu pripadaju po osnovi prekovremenih sati i dodatka na staž isplatio kroz stavku premije na obračunskoj listi, jer takvo što ne proizlazi iz ugovora i Pravilnika, a niti iz iskaza svjedoka RŽ i GŽ, koji nisu znali pojasniti na što se odnosi obračunska stavka premija na isplatnoj listi. Budući da se premija po svom značenju odnosi na dodatni novčani iznos (bonus) koji radnik prima povrh osnovne plaće, a temelji se na ostvarenim rezultatima, učinku, produktivnosti ili uspješnosti u radu, i nije fiksan dio plaće, već ovisi o kvaliteti ili kvantiteti obavljenog posla, a što sve odgovara obračunima premije kod tužitelja, koja je za svaki mjesec bila obračunata u drugačijim iznosima, nije trebalo isplate po toj osnovi smatrati isplatama po osnovni dodatka za staž i odrađenih prekovremenih sati, posebno kada se ima u vidu da su na obračunskoj listi prekovremeni sati evidentirani pod posebnom rubrikom.

19. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. i III. izreke pobijane presude.

20. U odnosu na žalbu tužitelja treba reći da putni troškovi odvjetnika izvan sjedišta područja suda pred kojim se vodila parnica mogu iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog sud. Dakle, prema navedenom shvaćanju vezano za troškove odvjetnika, ako je u sjedištu prvostupanjskog suda bilo odvjetnika koji su mogli zastupati stranku u parnici, njoj (stranci) se ne mogu dosuditi u cijelosti dnevnice i putni troškovi za dolazak njezina punomoćnika iz drugog m jesta, nego samo do iznosa koji bi pripadao nekom od odvjetnika iz sjedišta suda. Kako u sjedištu suda u konkretnom slučaju postoje odvjetnici koji su mogli zastupati tužitelja, to mu ne pripada pravo na naknadu troškova prijevoza i izbivanja iz kancelarije njegova punomoćnika.

21. Međutim, s pravom tužitelj u žalbi navodi da mu prvostupanjski sud nije priznao troškove PDV-a iako su troškovnikom od 19. svibnja 2025. zatraženi.

21.1. Tužitelju prema pravilno obračunatom trošku od strane prvostupanjskog suda pripada iznos od 2.150,00 EUR, koji uvećan za iznos PDV od 25% iznosi 2.687,50 EUR, trošak vještačenja od 331,81 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 3.019,31 EUR, koji iznos nije trebalo umanjivati razmjeno uspjehu u sporu stranaka, jer tužitelj nije uspio u sporu sa razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva (čl. 154. st . 5. ZPP), slijedom čega je i odluka o troškovima postupka iz st. III. izreke rješenja zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP).

22. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. i III. izreke pobijanog rješenja te temeljem čl. 380. t. 3. ZPP preinačiti pobijano rješenje u dijelu kojim nije usvojen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u daljnjem iznos od 537,50 EUR.

23. Tužitelju pripada pravo na naknadu troška za sastav žalbe od 25 bodova temeljem Tbr. 10/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) ili 50,00 EUR, s PDV od 25%, 62,50 EUR.

24. Tuženik je uspio u žalbenom postupku u razmjerno neznatnom dijelu pa je njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 5. ZPP).

U Velikoj Gorici 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat