REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-857/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Galić, po prijedlogu sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB 85584865987, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u odvjetničkom društvu MAĐARIĆ & LUI d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Kemoboja – Dubrava d.o.o., Dubrava 37, Zagreb, OIB: 64021574271, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. ožujka 2026. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Tvrtka Dobrinića, odvjetnika u odvjetničkom društvu MAĐARIĆ & LUI d.o.o. iz Zagreba i zakonskog zastupnika tuženika, UF, direktorice tuženika, 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Čaklović iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3053/2024, UPP/OS-Ovrv-43/2024 od 8. veljače 2024. u dijelu kojim je tuženiku Kemoboja – Dubrava d.o.o., Dubrava 37, Zagreb, OIB: 64021574271, naloženo isplatiti tužitelju Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB 85584865987, iznos od 66,91 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku 17.02.2021., pa do isplate, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Čaklović iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3053/2024, UPP/OS-Ovrv-43/2024 od 8. veljače 2024. u dijelu kojim je tuženiku Kemoboja – Dubrava d.o.o., Dubrava 37, Zagreb, OIB: 64021574271, naloženo isplatiti tužitelju Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB 85584865987, iznos od 191,23 EUR uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku na iznos od 57,41 EUR od 25.11.2020., na iznos od 66,91 EUR od 16.12.2020., na iznos od 66,91 EUR od 16.01.2021. pa do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena,

III. Odbija se zahtjev tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB 85584865987, radi naknade troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Ljubica Čaklović iz Zagreba, donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3053/2024, UPP/OS-Ovrv-43/2024 od 8. veljače 2024. kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od ukupno 258,14 EUR uvećan za pripadajuće zatezne koje teku na iznos od 57,41 EUR od 25.11.2020., na iznos od 66,91 EUR od 16.12.2020., na iznos od 66,91 EUR od 16.01.2021., na iznos od 66,91 EUR od 17.02.2021., pa do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor u kojem iznosi da je tuženik predstavnicima tužitelja koji su bili na lokaciji u mjesecu studenom 2020. izrazio molbu za dostavu kante za smeće usmenim putem, a 10. i 24. prosinca 2020. zahtjev je poslan i pismeno elektroničkim putem, nakon čega da kanta da i dalje nije dostavljena pa da su ponovili zahtjev e-mailom od 11..2021. Tek u veljači 2021. da je tuženik dobio kantu za smeće te od tada plaća svaki račun za odvoz smeća na toj lokaciji. Ističe da iz e-mail korespondencije proizlazi da je ugovorom zadužen tek od 4.2.2021. te od tada redovno plaća račune. Naposljetku ističe prigovor zastare potraživanja za tri utužena računa od ukupno četiri.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-857/2024-2 od 9. listopada 2024. (list 52- 54 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka podneskom od 13. studenoga 2024. prvenstveno ističe da povlači tužbeni zahtjev za iznos od 191,23 EUR odnosu na račune dospjele u razdoblju od 24. studenoga 2020. do 15. siječnja 2021., te slijedom toga konačno specificira tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljubice Čaklović iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3053/2024, UPP/OS-Ovrv-43/2024 od 8. veljače 2024. za iznos od 66,91 EUR uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku 17. veljače 2021., pa do isplate. Nadalje iznosi da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem ugovora br. 343/2013 sukladno kojem se odvoz komunalnog otpada vršio iz spremnika od 120 litara jedanput tjedno uz cijenu od 21,12 kn (bez PDV-a). Taj ugovor da je raskinut dana 31. listopada 2016, a radni nalozi za 11/2016 i i 12/2016 bili su neispunjeni te je stoga poslovni prostor stavljen u stanje mirovanja/hladnog pogona u razdoblju od 01.studenoga 2016. - 01. srpnja 2017. Ističe da je s danom 1.10.2020. aktivirano zaduženje za račune u odnosu na sve poslovne prostore koji su bili u stanju hladnog pogona. Tuženik da je tek dana 1. veljače 2021. izvršio odjavu zaduženja po osnovi kvadrature poslovnog prostora, a s danom 4. veljače 2021. je temeljem zapisnika br. 46/2021 sklopljen i novi ugovor za poslovni prostor koji se nalazi na adresi [adresa]. Navodi da obzirom na to da tuženik nije postupio od reaktivacije zaduženja za račune sve do 1. veljače 2021. te zatražio da prostor utvrdi prostorom koji se trajno ne koristi ili zatražio obračun pružene usluge po osnovi različitoj od kvadrature prostora, a nije ni sklopio novi ugovor o skupljanju, odvozu i odlaganju odvoza, tužitelj je morao visinu računa u utuženom razdoblju utvrditi temeljem jedino poznatih mu podataka, a to je zaduženje u sadržaju i visini ugovara br. 343/2013 sukladno kojem se odvoz komunalnog otpada vršio iz spremnika od 120 litara jedanput tjedno. Nadalje ističe kako je svaki korisnik usluga tužitelja u mogućnosti zatražiti pisanim putem sklapanje ugovora s čime ga je tužitelj upoznao e-mailom od 10. prosinca 2020., a s čime su ga i djelatnici tužitelja upoznali u ranijoj komunikaciji. Poziva se na odredbu članka 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/2013, 73/2017, 14/2019).

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka podneskom od 6. ožujka 2025. osporava navode tužitelja u dijelu kojim tužitelj prigovor smatra neosnovanim te ističe da nisu istiniti navodi da tuženik nije postupio od reaktivacije zaduženja za račune do 1.2.2021. Naime, tuženik navodi da je iz priložene dokumentacije razvidno da je tuženik zatražio kantu za smeće za lokaciju [adresa] na kojoj se nalazi skladište koje se (do) tada nije koristilo, no kanta nije dolazila mjesecima te je tuženik nekoliko puta e- mailom kontaktirao tužitelja kako bi ponovio svoj zahtjev. Istovremeno navodi da dok tužitelj nije dostavio traženu kantu za smeće na navedenu lokaciju te dok nije postojao nikakav ugovor između tužitelja i tuženika, tužitelj počinje slati račune za uslugu koja se ne pruža, odnosno za odvoz smeća, iako na lokaciji nema kante, nije potpisan ugovor i smeće se ne odvozi s navedene lokacije. Navodi da tek u veljači 2021. tužitelj dostavlja kantu za smeće te od tada tuženik plaća svaki račun za odvoz smeća na toj lokaciji, te da e-mail tužitelja od 19.2.2021. potvrđuje činjenicu da je tuženik ugovorom zadužen tek 4. veljače 2021.

6. Obzirom na to da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 191,23 EUR odnosu na račune dospjele u razdoblju od 24. studenoga 2020. do 15. siječnja 2021., a tuženik se u roku od 15 dana od primitka obavijesti o povlačenju o istome nije izjasnio, temeljem članka 193. stavka 2. i članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem izvoda iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 10 spisa), e-mail prepiske (list 33-38 spisa), dopisa od 12.1.2021. s računima (list 39-42 spisa), dopisa od 8.2.2021. s računom (list 43-44 spisa), dopisa od 22.2.2021. (list 45 spisa), dopisa od 15.11.2021. (list 46-47 spisa), dopisa od 30.1.2024. (list 48-49 spisa), dopisa od 25.11.2013. (list 58 spisa), Ugovora br. 343/2013. (list 59-60 spisa), naloga za teren (list61 spisa), računa od 31.1.2021. (list 62-63 spisa), izvatka iz BZP-a za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 64 spisa), e-mail prepiske (list 65-65-71 spisa) e-mail prepiske (list 96-104 spisa).

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev specificiran podneskom od 13. studenoga 2024. u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada za poslovni prostor na adresi [adresa].

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje komunalne usluge odvoza komunalnog otpada te da je tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora na adresi u [adresa].

11. Sporna je obveza tuženika na ispunjenje utuženog potraživanja s obzirom na prigovor ne pružanja usluge odvoza komunalnog otpada te posljedično navedenome i visina tužbenog zahtjeva.

12. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik pod šifrom partnera broj 035120 te da na dan 31. listopada 2023. postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje dospijeća računa od 24. studenoga 2020. do 16. veljače 2021.

13. Čitanjem računa broj R-5696/2021 sud je utvrdio da je isti izdan na tuženika, šifra stranke 035120, za razdoblje 1/2021 s danom dospijeća 16. veljače 2021., te da isti glasi na iznos od ukupno 504,16 HRK, odnosno 66,91 EUR. Nadalje je čitanjem utuženog računa utvrđeno da je tužitelj uslugu odvoza komunalnog otpada obračunavao temeljem površine za obračun naknade i to 507,0000 m2 pomnoženo s cijenom od 0,88 HRK što iznosi 446,16 HRK uvećano za PDV od 13% od 58,00 HRK, što sveukupno iznosi 504,16 HRK - 66,91 EUR.

14. Čitanjem Ugovora broj 343/2013 od 19. studenoga 2013. sud je utvrdio da su stranke zaključile ugovor temeljem kojeg naručitelj naručuje a izvršitelj se obvezuje da će vršiti usluge sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada sa lokacije [adresa], te da će se odvoz komunalnog otpada vršiti iz spremnika od 120 l (1 kom), a da cijena za uslugu sakupljanja odvoza i odlaganja komunalnog otpada po jednom pražnjenju iznosi 21,13 HRK (bez PDV-a). Prema navodima tužitelja iz podneska od 13. studenoga 2024. taj je ugovor raskinut dana 31. listopada 2016.

15. Čitanjem dokumentacije koja prileži spisu predmeta sud je utvrdio da je tuženik dana 12. siječnja 2021. uputio dopis tužitelju kojim traži storniranje računa broj R - 163042/2020 od 31. listopada 2020, računa broj R-177800/2020 od 30. studenoga 2020., te računa broj R-198679/2020 od 31. prosinca 2020., navodeći da isti nisu utemeljeni obzirom na to da usluga nije izvršena niti postoji ugovor ili kanta na navedenoj adresi na kojoj se nalazi skladište robe bez zaposlenih. Jednako tako, dopisom od 8. veljače 2021. tuženik je zatražio storniranje računa broj R-5696/2021 od 31. siječnja 2021. ističući da niti taj račun nije utemeljen iz razloga što usluga nije izvršena niti postoji kanta na toj adresi. Pored toga, spisu prileži dopis tuženika od 22. veljače 2021. kojim tuženik traži storniranje prethodno navedenih računa navodeći da usluga nije izvršena, da nije postojao ugovor, da nije zaprimljena obavijest da se prostor stavlja u upotrebu, da se na lokaciji nije stvaralo smeće obzirom da nema zaposlenika koji tamo borave već da se radi o skladištu robe na koje vozači ujutro dođu po robu ili ju dovezu i istovare, da je prethodno zatražena kanta od 120l a umjesto toga da je poslan račun po kvadraturi koji nema nikakvu podlogu niti je realan, te da je tuženik nakon primitka prvog spornog računa isti vratio te zatražio da se za navedenu lokaciju ugovori i pošalje kanta od 120 l, no istu da su dobili tek nakon dva mjeseca a za to vrijeme da su slani neosnovani računi za uslugu koja nije izvršena.

16. Sud je daljnjim čitanjem dokumentacije u spisu, i to cjelokupne e -mail prepiske utvrdio da je e-mail prepiskom od 10. prosinca 2020. tužitelj naveo tuženiku da su poslovni prostori koji su bili u stanju mirovanja od 1. listopada ponovno aktivirani te da je iz tog razloga poslana faktura za mjesec listopad jer je obračun izvršen po sta rom zaduženju obavljenom na poslovne litre, te da nije moguće izvršiti storno računa. U odgovoru na navedeno tuženik je istaknuo da o istome nije obaviješten te da se usluga ne obavlja i da na toj lokaciji ne postoji kanta za smeće niti da se smeće baca, te je ujedno potvrđen zahtjev za sklapanje ugovora za jednu kantu. Nadalje e-mailom od 11. siječnja 2021. tuženik obavještava tužitelja da još uvijek nije dostavljena kanta od 120 l kao niti ugovor za navedenu adresu a što da je zatraženo prilikom posjeta službenika u mjesecu studenom 2020. te zatim u mjesecu prosincu 2020. putem e - maila 10. i 24. prosinca 2020. Tužitelj zatim e-mailom od 19. veljače 2021. odgovara da nije moguće izvršiti storno računa jer po novom ugovoru postoji zaduženje od 4. veljače 2021. Nadalje tuženik ponovno putem e-maila od 19. veljače 2021. traži storniranje navedenih računa te ujedno potvrđuje da zapisnik o novom zaduženju vrijedi od 4, veljače 2021., da bi tužitelj povratnim odgovorom od 22. veljače 2021. ukazao tuženiku na odredbu članka 30. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ( NN 94/2013, 73/2017, 14/2019) te odredbu članka 3. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu (Službeni glasnik grada Zagreba 2/2018).

17. Čitanjem naloga za teren Klasa: 363-02/20-05/1448 od 25. siječnja 2021. sud je utvrdio da je Odjel prodaje tužitelja izdao navedeni nalog radi izlaska na teren zbog provjere poslovnog prostora budući da korisnik tvrdi da se prostor koristi kao skladište i da se u isti dolazi nekoliko puta tjedno (aktiviran HP).

18. Odredbom članka 30. stavaka 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (" Narodne novine" broj 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019, dalje: ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge iz stavka 1. na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

19. Odredbom članka 33. stavka 1.-3. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. i odluke iz članka 30. stavka 7. Zakona. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavka 7. Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavka 10. Zakona. Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz članka 30. stavka 9. Zakona.

20. Odredbom članka 4. stavka 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 31. siječnja 2018. ("Službeni glasnik grada Zagreba" broj: 2/2018 dalje: Odluka ) koja se ima primijeniti u konkretnom predmetu, propisano je da je kriterij obračuna količine otpada koji predaje korisnik javne usluge volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika.

21. Nadalje se ukazuje da je odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika , a da je člankom 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

22. Dakle, iz navedenog slijedi da je u konkretnoj situaciji kada je tuženik osporio pružanje usluge odvoza komunalnog otpada, navodeći kako mu u utuženom razdoblju nije bio ispostavljen spremnik niti da proizvodi otpad koji da bi bio odvezen po tužitelju, na tužitelju teret dokaza u svezi pružanja osporene usluge odvoza komunalnog otpada sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a. Suprotno tomu, tužitelj u provedenom postupku nije s uspjehom dokazao da je usluga odvoza komunalnog otpada pružena, niti je tijekom dokaznog postupka ponudio dokaze temeljem kojih bi se navedeno uopće moglo utvrditi. Tužitelj naime ne dostavlja nikakvu ma terijalnu dokumentaciju temeljem koje bi sud mogao nedvojbeno utvrditi da je usluga odvoza komunalnog otpada pružena, niti podatke o eventualnom broju i količini odvoza, poput primjerice izvatka iz matičnih evidencija, tablični prikaz „rasporeda odvoza otpada“ niti drugu odgovarajuću dokumentaciju kojom bi dokazao broj odvoza otpada i količinu odvezenog otpada. Čak štoviše, iz dostavljene e-mail prepiske proizlazi da je tužitelj potvrdio da je tuženika zadužio od dana 4. veljače 2021. (kada tuženik tvrdi da je mu je spremnik od 120 l dostavljen), te su sudu nejasni i proturječni navodi tužitelja da bi tuženiku s danom 1. listopada 2020. aktivirao zaduženje, obzirom da tužitelj za navedenu tvrdnju ne nudi nikakav dokaz, pa ostaje nejasno na kojem temelju i pod kojim pretpostavkama je zaduženje aktivirano, stoga su ti navodi cijenjeni kao neosnovani. Nejasno, a time i nedokazano, ostaje također temeljem čega i na koji period bi navedeni poslovni prostor bio stavljen u stanje hladnog pogona/mirovanja u razdoblju od 1. studenoga 2016. – 1. srpnja 2017., da bi na neutvrđenom osnovu s danom 1. listopada 2020. zaduženje bilo ponovno aktivirano.

23. Pored toga valja naglasiti da su nejasni navodi tužitelja da je tuženiku u utuženom razdoblju morao visinu računa utvrditi temeljem jedino poznatih podataka, a to je zaduženje u sadržaju i visini Ugovora broj 343/2013 sukladno kojem se odvoz komunalnog otpada vršio iz spremnika od 120 litara jedanput mjesečno, i to iz razloga što iz utuženog računa proizlazi da tužitelj nije naknadu obračunavao prema navedenom kriteriju već prema kriteriju površine prostora, a na navedenu činjenicu ukazuje i tuženik dopisom od 22. veljače 2021. Naime, odredbom članka 4. stavka 1. Odluke propisano je da je kriterij obračuna količine otpada koji predaje korisnik javne usluge volumen spremnika i broj pražnjenja spremnika, pa toga slijedi da je tužitelj koristio obračunski kriterij suprotno važećim zakonskim propisima.

24. Tuženik je osporio vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga, kao i utuženih računa, koji kao takvi predstavljaju vjerodostojne isprave, ali isti nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu prema odredbi članka 230. st. 1. ZPP-a, jer je riječ o privatnim jednostranačkim ispravama koji, sami po sebi, nisu dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Također, iz preostale spisu priležeće dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada.

25. Tužitelj je kao davatelj usluga u skladu s citiranim odredbama ZOGO -a bio dužan obračunati cijenu javne usluge na način da se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“ razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju te je shodno tome bio dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada, a tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužitelj vodio evidenciju o preuzetoj količini otpada.

26. Isti stav proizlazi i iz zaključka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4. prosinca 2017. u Zagrebu: “U situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćavač plaća“ – proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

27. S obzirom da ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena te uzevši u obzir da tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu odredbe članka 219. st. 1. ZPP-a da je izvršio uslugu odvoza otpada sukladno citiranim odredbama ZOGO, a time niti da bi obračun cijene usluge prema utuženim računima bio sukladan odredbi članka 33. stavka 2. ZOGO, to sud nalazi da ne postoji obveza tuženika na snošenje troškova gospodarenja komunalnim otpadom u smislu odredbe članka 30. stavka 1. i 5. ZOGO, te u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je temeljem članka 193. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke za iznos od 191,23 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

28. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

29. Obzirom na to da tužitelj nije uspio u cijelosti u ovom postupku odbijen je zahtjev za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se one ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3.,4. i 5. ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku