Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kžmp-3/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ivana Markovića, kao predsjednika vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i mr. sc. Ane Brkić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FO, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 1., 2. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika putem branitelja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-23/2022 od 13. lipnja 2025., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika ŠO, te se preinačuje presuda prvostupanjskog suda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se okrivljeniku za kazneno djelo iz čl. 227. st. 1. 2. i 6. KZ, za koje je tom presudom proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, koja se kazna temeljem čl. 56. st. 1. KZ neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počni novo kazneno djelo.
II. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog ŠO kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-23/2022 od 13. lipnja 2025., okrivljenik ĐO, oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1. 2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP u svezi čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1., 6. i 7. ZKP troškovi ovog kaznenog postupka koji se sastoje od troškova vještačenja i to po stalnom sudskom vještaku za promet Darku Trcin u iznosu od 148,65 eur (1.120,00 kn), troškovi TD Čempresi d.o.o. Šibenik u iznosu od 137,37 eura (1.035,00 kn), trošak liječnika vještaka-obducenta dr. OO, specijalista sudske medicine u iznosu od 379,59 eura (2.860,00 kn), punomoćnika vještaka Dijane Nakić u bruto iznosu od 39,82 eura (300,00 kuna), trošak vještačenja po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ u iznosu od 1.587,10 eura (11.958,00 kn), trošak kombiniranog sudskomedicinskog i prometnog vještačenja u iznosu od 212,36 eura (1.600,00 kn) i 510,98 eura (3.850,00 kn), trošak vještačenja po Sveučilištu u Zagrebu, Fakultetu prometnih znanosti, Zavodu za prometno-tehničko vještačenje u iznosu od 1.651,74 eura (12.445,00 kn), trošak vještačenja po dr. DO, specijalistu sudske medicine u iznosu od 570,71 eura (4.300,00 kn), kao i nagrada i nužni izdaci branitelja te nagrada i nužni izdaci opunomoćenika oštećenika, padaju na teret proračunskih sredstava RH, dok se okrivljeni oslobađa i plaćanja paušalnog troška ovog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Ane Buljan, odvjetnice u Zadru, zbog bitne povrede odredaba ZKP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešne odluke o kazni. Predlaže da se preinači pobijana presuda te okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Moli poziv za javnu sjednicu vijeća.
4. U odgovoru na žalbu okrivljenika, državni odvjetnik je naveo da je žalbu potrebno odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
6. Dana 15. travnja 2026. godine održana je javna sjednica vijeća sukladno odredbi čl. 475. ZKP na koju su pozvani državni odvjetnik i braniteljica okrivljenik Ana Buljan, odvjetnica koja je na pristupila na sjednicu, dok nije pristupio okrivljenik ni državni odvjetnik uredno obavješteni.
7. Žalba je djelomično osnovana.
8. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni, pobijana presuda nije nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, nije utvrđeno da presuda uopće nema razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, već je presuda jasna i razumljiva te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude u svim dijelovima, pa tako i u pogledu odluke o kazni.
8. 1. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude.
8. 2. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.
9. Neosnovana je žalba zbog povrede kaznenog zakona, koja se posebno niti ne obrazlaže jer se očito tim označenim žalbenim osnovom pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoj zaključak u pogledu postojanja kaznenog djela za koje je okrivljenika proglasio krivim.
10. Neosnovana je i žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je iz provedenih dokaza, primarno nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine došao do zaključka kako je upravo okrivljenik vozio automobil u trenutku prometne nesreće. Iz ovog vještačenja proizlazi kako vještak prema ozljedama i pozicijama svih sudionika nesreće, nakon zaustavljana vozila ne može decidirano reći tko je vozio, međutim dvije indicije koje idu u prilog tezi da je vozio okrivljenik jesu tragovi njegove krvi (koja potječe s rane na njegovoj glavi) na zračnom jastuku vozača kao i ozlijede na njegovom stopalu koja se često javlja kao posljedicama stopala s upravljačkim pedalama (koje su, naravno, na mjestu vozača). Ostali tragovi krvi na zračnom jastuku nisu od nepoznate osobe kako se to sugerira žalbom već jednostavno ne sadrže dovoljno materijala za identifikaciju osobe.
10. 1. Nadalje, iz svjedočkih iskaza svjedoka F i Š koji su se iz vozila iskrcali u Splitu te svjedoka Đ proizlazi kako su se tog dana (do Splita) svi osim okrivljenika izrotirali na vozačkom mjestu, a od Splita prema Šibeniku mogli su voziti samo okrivljenik i poginuli oštećenik KO. Kako je KO tog dana već dosta vozio, a okrivljenik uopće nije vozio, te su prema kontaktnom vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja AO iz [adresa] tragovi okrivljenikove odjeće pronađeni na svim dijelovima vozačkog sjedala (sjedišta vozača, naslon za glavu, zračni jastuk vozača), što sugerira kako je on doista u jednom trenutku bio vozačem, pa je pravilno prvostupanjski sud na temelju ovako zatvorenog kruga indicija utvrdio da je vozač tempore criminis bio upravo okrivljenik.
10. 2. Nije niti sporno da prometno vještačenje nije moglo dati odgovor na pitanje iz kojeg je tehničkog razloga okrivljenik prilikom upravljanja vozilom sletio s ceste jer takvog tehničkog razloga nema. Upravo zbog toga, isključivi razlog skretanja je u ponašanju okrivljenika koji je kao vozač znao da se mora kretati sredinom obilježene prometne trake za vozila za njegov pravac kretanja, ali iz samo njemu znanih razloga, toga se nije pridržavao, pa je najprije prešao na kolnički trak namijenjen za kretanja vozila iz suprotnog smjera, a potom izašao s kolnika na zemljanu površinu gdje je udario u zemljanu hrpu što je rezultiralo destabilizacijom i višestrukim prevrtanjem vozila iz kojeg su sva trojica (okrivljenik i dvojica putnika) ispala iz vozila. Suprotno navodima žalbe, na cesti nije utvrđeno postojanje ikakvog maziva zbog kojeg bi vozilo eventualno proklizalo, a prometnim vještačenjem nije niti utvrđeno proklizavanje vozila. Isto tako, vještačenjem nije utvrđena niti nagla promjena smjera kretanja vozila (putanja kretanja je imala vrlo mali kut od svega 4,2°) do koje bi eventualno došlo zbog izlijetanja životinje ili neke druge iznenadne prepreke na cestu.
11. Što se tiče žalbe okrivljenika o odluci o kazni ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda koje se odnose na njegovu neosuđivanost, mladost u trenutku počinjenja kaznenog djela nezainteresiranost oštećenika za kažnjavanje, posljedice koje je sam okrivljenika pretrpio kao i činjenicu da je poginuo njegov najbolji prijatelj. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud smatra kako je kao otegotno trebalo cijeniti vrstu i težinu kaznenog djela jer je riječ o obilježjima kaznenog djela kao takvog. Upravo zbog toga, odnosno izostanka bilo kakvih otegotnih okolnosti uz nesporno postojanja brojnih olakotnih okolnosti, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, okrivljeniku je umjesto zatvorske kazne trebalo izreći uvjetnu osudu koja je sasvim dovoljna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja propisana čl. 41. KZ u konkretnom slučaju.
11. 1. Naime, izricanje bezuvjetne kazne zatvora u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda bilo bi upravo suprotno cilju ostvarenja svrhe kažnjavanja te je cijeneći sve okolnosti koje se odnose na kazneno djelo i okrivljenika trebalo primijeniti uvjetnu osudu. Stoga ga je sud za ovo kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine ocjenjujući kaznu primjerenom svim naprijed navedenim okolnostima kao i težini djela i zapriječenoj kazni za ovo djelo te je izrekao dulje vrijeme provjeravanja od 4 (četiri) godine u kojem se kazna neće izvršiti ako okrivljenik ne počini novo kazneno djelo.
12. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 486. ZKP trebalo je odlučiti kao u izreci i pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni, dok je u preostalom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđena.
U Zadru 15. travnja 2026.
ZAPISNIČAR
PREDSJEDNIK VIJEĆA
ZA MLADEŽ
Silvana Čubrilo
Ivan Marković
