Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-508/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Emira Čustovića, predsjednika vijeća, Marije Bušković, sutkinje izvjestiteljica i Noemi Butorac, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. EF, OIB. 36765779680, [adresa], i 2. BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Marijo Sente, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika [adresa], [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi predaje posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-305/2019-41 od 24. ožujka 2023., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-305/2019-41 od 24. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-305/2019-41 od 24. ožujka 2023. odlučeno je:

¨I. Nalaže se tuženiku [adresa], [osobni identifikacijski broj] predati u posjed tužiteljima EF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i BF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dio nekretnine površine 354 m2 od z.k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] od 2208 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označen u nalazu i mišljenju geodetskog vješaka ABC od 13. siječnja 2022. na Situaciji br. 2, Skici mjesta prijepora, zelenim linijskim rasterom i zaokruženim slovom "Z" te omeđen točkama A-1-2-3-4-B-5-6-7-8- 9-10-11-12-13-A, slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku [adresa], [osobni identifikacijski broj] vratiti nekretninu z.k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u prvobitno stanje na način da sa dijela nekretnine površine 354 m2 od z.k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] od 2208 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenog u nalazu i mišljenju geodetskog vještaka Vladivoja Relića od 13. siječnja 2022. na Situaciji br. 2, Skici mjesta prijepora, zelenim linijskim rasterom i zaokruženim slovom "Z" te omeđenog točkama A-1-2-3-4-N-5-6-7-8-9-10-11-12-13-A, ukloni dio nasipa i pokos nasipa te asfalt nogostupa sjeverne prometnice-[adresa] kao i četiri rasvjetna stupa označena sa oznakama s1, s2, s3 i s4, sve u roku od 15 dana.¨,

dok je istovremeno rešenjem odlučeno:

¨ I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari od 4. listopada 2019.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi I. -II. tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 12.540,98 eura1 / 94.490,00 kn (slovima:dvanaesttisućapetsto četrdeseteuraidevedesetosamcenti/devedesetčetiritisućečetiristodevedesetkuna).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. -II. tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 4.106,11 eura / 30.937,48 kn (slovima:četiritisućestošesteurai jedanaestcenti/tridesettisućadevetstotridesetsedamkunaičetrdesetosamlipa). ¨.

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se prvostupanjska odluka preinači, podredno ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz obvezu tužitelja da mu nadoknade trošak postupka. U bitnom navodi da u konkretnom slučaju nije moguće vraćanje posjeda niti vraćanje nekretnine u prvobitno stanje iz razloga što se radi o izgrađenoj cesti, time javnom dobru u općoj uporabi. Tvrdi da je predmetni dio nekretnine dio nerazvrstane ceste koja je temeljem Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23., 156/25., dalje u tekstu: ZC) i Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 68/18., 110/18., 32/20., 145/24., dalje u tekstu: ZKG) njegovo vlasništvo. Smatra da nije bilo osnove da se dopusti preinaka tužbe kojoj se on protivio. Osporava i odluku o troškovima postupka smatrajući da je ista pogrešna zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari. Zahtijeva i naknadu troška plaćene sudske pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude.

3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na žabu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je predaja posjeda točno određenog dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz uspostavu prvobitnog stanja nekretnine na način da tuženik ukloni dio nasipa i pokos nasipa te asfalt nogostupa sjeverne prometnice [adresa] i četiri rasvjetna stupa.

6.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio slijedeće:

- da su tužitelji bili upisani vlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma [adresa] površine 2724 m2, svaki za po 1/2 dijela,

- da su tužitelji nekretninu stekli temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. lipnja 2007. i Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. prosinca 2010.,

- da je tijekom prvostupanjskog postupka proveden prijavni list RN-44/18 pod poslovnim brojem Z-12388/20 temeljem kojeg je promijenjen broj, oblik i površina nekretnine tako da je upisano da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini šumu [adresa] površine 2208 m2, a k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] šumu [adresa] površine 516 m2, a vlasništvo tužitelja u jednakim dijelovima,

- da je na nekretnini pod poslovnim brojem Z-9098/19 upisana zabilježba potpunog izvlaštenja 516/2724 dijela nekretnine,

- da iz provedenog geodetskog vještačenja proizlazi da se postupak izvlaštenja vodi pred Gradskim uredom za imovinskopravne poslove Grada Zagreba pod klasom UP/I- 943-04/19-007/41, a da se odnosi na dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 516 m2 i da navedeni dio nije u nikakvoj fizičkoj vezu s fizičkim dijelom nekretnine koja je predmet ovog spora,

- da su na fotografijama stalnog sudskog vještaka geodetske struke prikazani radovi asfaltiranja kolnika, asfaltiranja nogostupa i obrađena zemlja uz nogostup,

- da je tuženik na upit tužitelja dopisom od 12. lipnja 2018. odgovorio da nije spreman kupiti dio nekretnine od tužitelja obzirom nije ishođena pravomoćna lokacijska dozvola za proširenje ceste,

- da je na predmetnom dijelu nekretnine tužitelja tuženik izgradio nasip s pokosom nasipa proširene prometnice [adresa], četiri rasvjetna stupa s betonskim temeljenima dijelove asfaltirane površine nogostupa koji se pruža s južne strane kolnika [adresa], a sve na dijelu koji nije predmet zabilježenog postupka izvlaštenja,

- da radovi tuženika nisu izvedeni prije stupanja na snagu ZC-a, odnosno prije 28. srpnja 2011.,

- da tuženik nije poštivao niti jednu odredbu ZC-a o gradnji, rekonstrukciji i održavanju nerazvrstane ceste,

- da je tuženiku bilo poznato da nije na zakonit način počeo predmetne radove na nekretnini tužitelja,

- da tuženik nema osnovu za držanje spornog dijela nekretnine u posjedu.

6.2. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik dužan vratiti tužiteljima posjed predmetne nekretnine uz uspostavu prijašnjeg stanja iste, sve sukladno čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZV) i čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO).

7.1. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.., 155/23. i 146/2025, dalje u tekstu: ZPP-a), a niti povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 190. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi kada osporava odluku prvostupanjskog suda kojom je dopuštena preinaka tužbe.

7.2. Naime, iz spisa je razvidno da su tužitelji već uz tužbu dostavili izvadak iz zemljišne knjige te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geodeziju za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da se tuženik već u odgovoru na tužbu očitovao i o nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz dostavu isprava u vezi iste, dok su tužitelji podneskom od 30. kolovoza 2019., prije održavanja pripremnog ročišta, kao predmet zahtjeva odredili k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a umjesto u tužbi navedene k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a podneskom od 4. listopada 2019. dopunili istu numeričkim oznakama dijela nekretnine čiji povrat posjeda i uspostavu prijašnjeg stanja zahtijevaju. Iz navedenih isprava i tvrdnji stranaka je razvidno da su tužitelji pri označavanju nekretnine koja je predmet zahtjeva pogrešno naveli broj nekretnine (greškom u pisanju), ali kako je navedenom promjenom sadržajno došlo do promjene zahtjeva tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom čl. 190. st. 3. ZPP-a, pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe.

8. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, a koja proizlaze iz provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud ocijenio sukladno čl. 8. ZPP-a.

9. Naime, tuženik žalbom niti ne dovodi u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda da je u posjedu spornog dijela nekretnine i da je na istom poduzeo navedene radove, a bez provedbe postupka izvlaštenja predmetnog dijela nekretnine tužitelja i bez ishođenja dozvole za navedene radove, pored činjenica da za navedene radove ne postoji niti lokacijska dozvola.

10. Iz provedenih dokaza i tvrdnji samog tuženika jasno proizlazi da je isti kao jedinica lokalne samouprave pokrenuo postupak izvlaštenja drugog dijela nekretnine tužitelja radi gradnje javne ceste i to 2019. godine, a da je pri izvođenju tih radova, svoje radove na izgradnji ceste proširio na drugi dio nekretnine, znajući da isti nije obuhvaćen navedenim postupkom i da nema suglasnost tužitelja kao vlasnika za poduzimanje tih radova (spomenuti dopis tuženika od 12. lipnja 2018.). Tuženik je time, samovlasno izveo radove na nekretnini tužitelja i to tijekom 2018. godine na način da je postavio dio nasipa i pokos nasipa, asfaltirao nogostup sjeverne prometnice-[adresa] te postavio četiri rasvjetna stupa.

11. Tuženik se poziva na odredbe ZC-a i ZKG-a koje propisuju da je on kao jedinica lokalne samouprave (javna vlast) vlasnik spornog dijela nekretnine temeljem same činjenice da predmetni dio nekretnine predstavlja nerazvrstanu cestu no pri tome zanemaruje odredbe ovih zakona koje reguliraju temeljne uvjete za samu gradnju takve ceste te stjecanje statusa nerazvrstane ceste. Tuženik potpuno pogrešno i neprihvatljivo smatra da kao jedinica lokalne vlasti ima pravo samovlasno, bez odluke nadležnog tijela ili pravnog posla sklopljenog s vlasnicima nekretnine, oduzeti vlasništvo nekretnine i na istoj graditi te time steći vlasništvo iste.

12. Naime, da bi dio nekretnine na kojem je izgrađena cesta za promet vozila, sa svim pratećim dijelovima iste u smislu čl. 100. ZC-a, sukladno čl. 101. st. 4. ZC-a te čl. 102. st. 1. ZC-a predstavljao nerazvrstanu cestu, jedinica lokalne samouprave mora vlasništvo dijela nekretnine steći izvlaštenjem, pravnim poslom ili na drugi način, dok gradnja nerazvrstane ceste mora biti predviđena lokacijskom dozvolom, da bi potom, nakon izgradnje iste, postala javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu.

13. Tuženik ne dokazuje ispunjenje prethodno navedenih uvjeta koji (za gradnju cesta od stupanja na snagu ZC-a) moraju biti kumulativno ispunjeni da bi sporna gradnja bila zakonita i da bi temeljem iste predstavljala izgradnju nerazvrstane ceste, time javnog dobra u općoj uporabi, a koja bi sukladno čl. 102. st. 2. ZC-a time postala njegovo vlasništvo.

14. Dapače, iz postupanja tuženika proizlazi potpuna arbitrarnost i nesavjesnost posjedovanja dijela nekretnine tužitelja te građenja na istom, a što je u pravnoj državi, u kojoj je pravo vlasništva Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. , 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 55/01., 5/14., 85/10., dalje u tekstu: Ustav) zaštićeno kao jedna od najviših vrednota i prema kojem se isto može iznimno ograničiti ili oduzeti samo zakonom u interesu Republike Hrvatske, uz naknadu tržišne vrijednosti (čl. 50. st.1. Ustava), nedopustivo pogotovo od strane same vlasti (time i tuženika).

15. Dakle, činjenica da dio nekretnine sada de facto predstavlja dio ceste koju je tuženik izgradio, pored činjenice da je ista izgrađena na nekretnini u tuđem vlasništvu i bez upravnih dozvola za gradnju iste, ne čini tu cestu nerazvrstanom cestom koja bi bilo temeljem ZC-a ili pak ZKG-a (kao dio komunalne infrastrukture), na koji se tuženik u žalbi poziva, bila vlasništvo tuženika, pa kako tuženik nema niti jednu valjanu osnovu temeljem koje je oduzeo i drži u posjedu predmetni dio nekretnine tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 161. st. 1. ZV-a i čl. 165. st. 1. ZV-a, naložio istom da tužiteljima preda posjed dijela nekretnine i uspostavi stanje iste kakvo je bilo prije samovlasnog oduzimanja posjeda tužitelja.

16. Obzirom su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka, a kako tuženik nije uspio sa žalbom, primjenom čl. 155. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Emir Čustović