Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-814/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Emira Čustovića kao predsjednika vijeća, Noemi Butorac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Marije Bušković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić, odvjetnicima iz Osijeka, protiv I-tuženika AD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tužene DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Josipu Firiju, odvjetniku iz Osijeka, radi zaštite prava služnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-3225/2019-29 od 28.lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3225/2019-29 od 28.lipnja 2021.

II.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Nalaže se I-tuženiku AD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženici DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnicima u ½ dijela svakog poslužne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] u naravi kuća broj 9, dvije zgrade i dvor, Ulica Andrije Kačića Miošića, ukupne površine 450 m2, trpjeti da tužitelj BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik povlasne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], kuća, jedna zgrada, dvorište i oranica A. Kačića Miočića 9, površine 931 m2, izvršava sadržaj prava služnosti prolaza preko poslužne nekretnine u suvlasništvu tuženika, u roku 15 dana.

II/ S preostalim dijelom zahtjeva tužitelj se odbija.

III/ Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos od 2.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2021. do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tuženici zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način naveden u žalbi, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se tuženicima kao suvlasnicima u ½ dijela svakog poslužne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] naloži trpjeti da tužitelj kao vlasnik povlasne nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] izvršava sadržaj prava služnosti prolaza preko poslužne nekretnine u suvlasništvu tuženika.

6. U provedenom dokaznom postupku je utvrđeno:

-da iz zk izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su tuženici suvlasnici u jednakim dijelovima kčbr. [katastarska čestica] na kojoj je uknjiženo pravo služnosti prolaza za korist kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine, dok je iz zk izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je vlasnik iste tužitelj, te da je temeljem presude Općinskog suda u Osijeku broj P-1153/10 uknjiženo pravo služnosti prolaza preko kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine,

-da iz izvoda iz katastarskog plana od 12. listopada 2019. utvrđeno je da su kčbr. [katastarska čestica] susjedne čestice u vlasništvu tužitelja i tuženika,

-da iz presude Općinskog suda u Osijeku broj P-248/07 od 29. listopada 2008. te predmeta ovoga suda broj P-1153/2010 utvrđeno je da je pravomoćnom presudom od 20. prosinca 2010., broj P-1153/10 utvrđeno postojanje prava stvarne služnosti prolaza preko kčbr. [katastarska čestica] za korist kčbr. [katastarska čestica], a iz obrazloženja presude utvrđeno je da se haustor i dio kčbr. [katastarska čestica] oduvijek koristio za prolaz ljudi i vozila do kčbr. [katastarska čestica], stalni sudski vještak naveo je da je haustor prirodan prolaz do nekretnine tužitelja i dvorišnih dijelova kao kolna veza, te je jedini kolni prolaz koji je vodio prema dvorištu. Također je utvrđeno i da se pravo služnosti na navedeni način koristilo od 1955. bez ograničenja,

-da iz fotografija list 17 do 20 spisa, je utvrđeno da su na istima prikazane betonske žardinjere i rubnjaci, lokot, te osobni automobil registracijske oznake [registarska oznaka], a iz fotografija, list 72 do 75 spisa, proizlazi da se u dvorišnom dijelu nalazi i živa ograda, te građevinski materijal s lijeve strane,

-da iz potvrde PU osječko-baranjske i zapisnika od 28. listopada 2019. utvrđeno je da je tužitelj podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog dijela prijetnje te je zaprimio obavijest kao žrtva kaznenog djela, a iz obavijesti od 12. listopada 2019. utvrđeno je da je tužitelj obaviješten o počinjenju prekršaja tučnjave na javnom mjestu, te da će se podnijeti optužni prijedlog,

-da iz fotografija, list 36 do 38 spisa, utvrđeno je da je prikazan dvorišni dio s građevinskim materijalom na lijevoj strani, živa ograda i automobil registracijske oznake [registarska oznaka],

-da iz odgovora na tužbu tuženika u predmetu P-520/2017 utvrđeno je da je u navedenom predmetu ovdje tužitelj bio tuženik te da je i u navedenom predmetu naveo da se koristi prolaskom automobilom preko kčbr. [katastarska čestica],

-da iz fotografije s lista 42 spisa je utvrđeno da je prikazano stanje nekretnine na kojoj se u dvorišnom dijelu nalazi živa ograda, kao što je prikazano i na fotografiji s lista 44 na kojoj su prikazane betonske žardinjere, a na fotografijama s lista 108 i 109 spisa prikazana je položena parkirna rampa, te položaj u odnosu na haustor tuženika,

-da iz zapisnika Područnog ureda za katastar od 10. rujna 2001. utvrđeno je da su čestice tužitelja i tuženika susjedne čestice,

-da iz presude Općinskog suda u Osijeku broj P-395/97 od 11. srpnja 2001. i predmeta broj P-395/97 utvrđeno je da je prednica tužitelja VD odbijena s tuženim zahtjevom za utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza preko kčbr. [katastarska čestica] jer je svoj zahtjev temeljila na usmenom ugovoru, a što nije valjan temelj za stjecanje prava stvarne služnosti. Postupak je pokrenula tužbom 17. ožujka 1997.,

-da iz podneska PU Osječko-baranjske od 20. ožujka 2020. je utvrđeno da je tužitelj vlasnik četiri vozila te su tri vozila odjavljena, a jedino neodjavljeno vozilo je automobil Mercedes GLK 220 Bluetec 4 matic, proizveden 2011., registracijske oznake [registarska oznaka],

-da iz Općinskog suda u Osijeku broj Ppj-454/2020 od 3. rujna 2020. je utvrđeno da je I-tuženik oslobođen optužbe da bi 23. listopada 2019. počinio prekršaj na način da bi nepropisno parkirao svoj osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] ispred kolnog ulaza, dok iz presude Ppp-466/20 od 17. srpnja 2020. proizlazi da je oslobođen i optužbe za identično prekršajno djelo,

-da iz predmeta Općinskog suda u Osijeku, broj P-520/2017 je utvrđeno da je isti pokrenut po tužbi ovdje I-tuženika protiv ovdje tužitelja kao tuženika, radi utvrđenja prava služnosti kolnika na kčbr. [katastarska čestica], tužba u navedenom postupku je povučena, a također je i cjelokupan predmet nebitan za donošenje odluke u ovoj pravoj stvari jer se ne odnosi na sporne čestice tužitelja i tuženika.

7. Na temelju navedenih utvrđenja te saslušanja tužitelja i tuženika pod I. i očevidom na licu mjesta prvostupanjski sud je utvrdio da je među strankama nesporno da je presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-1153/10 utvrđeno postojanje prava služnosti prolaza preko kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika za korist kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja i da je ista upisana u zemljišnim knjigama upravo kao služnost prolaza, dok je sporno što obuhvaća upisana služnost odnosno, radi li se o služnosti staze ili služnosti staze i kolnika, kao i onemogućavaju li tuženici tužitelja u izvršavanja sadržaja stvarne služnosti. Imajući u vidu sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju služnost prolaza obuhvaća kako služnost staze (prolaska pješice), tako i služnost prolaza vozilom, ističući kako iz presude P-1153/10 nedvojbeno proizlazi da se haustor i dio kčbr. [katastarska čestica] od 1955. koristio za prolaz ljudi i vozila, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka saslušanih u navedenom predmetu, kao i iz nalaza vještaka u istom predmetu, a koja činjenica proizlazi i iz iskaza tužitelja u ovom postupku, a to potvrđuje i tuženik pod 1. kada je naveo da se tužitelj koristio haustorom za prolazak automobilom, kao i majstori prilikom izvođenja radova na nekretnini tužitelja. Utvrdivši da se služnost prolaza izvršavala od 1955. godine na način da se prolazilo kako pješice, tako i vozilima, sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o prolazu u širem smislu na način da prolaz obuhvaća i prolaz vozilima. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj putem prednika a i sam koristio kčbr. [katastarska čestica] od 1955. za prolaz vozilima, pa kako služnost nije stečena silom, prijetnjom ili na zamolbu do opoziva, pa kada bi se upisana služnost prolaza smatrala samo služnošću prolaza pješice sud smatra da je tužitelj dosjelošću stekao pravo stvarne služnosti kolnika u smislu čl. 229 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 90/10,143/12 i 152/14 u daljnjem tekstu – ZV) obzirom da se sadržaj prava stvarne služnosti prolaza preko kčbr. [katastarska čestica] nesmetano odvijao za prolaz pješice i vozilima od 1955. sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi upravo o služnosti prolaza pješice i vozilima, uz napomenu da je pri tome nebitno što u zemljišnim knjigama nije upisana služnost kolnika jer je takvu služnost tužitelj stekao dosjelošću. Utvrdivši da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je ovlaštenik prava služnosti prolaza (kako pješice tako i automobilom), da su ga tuženici u izvršavanju sadržaja prava stvarne služnosti onemogućavali, sud je pozivajući se na odredbe članka 233. i 234. ZV-a pružio zaštitu tužitelju na način odlučen pod točkom I. izreke.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9.Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11.

ZPP-a, koju tuženici ističu u žalbi.

10. Neosnovano tuženici osporavaju utvrđeno činjenično stanje jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP-a utvrdio činjenično stanje, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP-a izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

11. Tuženici u žalbi iznose prigovore činjenične naravi kojima iznose svoju ocjenu dokaza koju oni drže odlučnim za odluku u ovom konkretnom slučaju, a koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te kojima sugeriraju prihvatiti činjenično utvrđenje koje oni nalaze bitnim i istinitim. Žalbeni navodi tuženika ne mogu se prihvatiti jer ili upiru na okolnosti koje nisu od bitnog značaja ili se radi o subjektivnom mišljenju tuženika u vezi pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, a koje mišljenje objektivno nema uporišta u sadržaju dokaza i na osnovi utvrđenih relevantnih činjenica. Isto se prije svega odnosi na osporavanje okolnosti da se sadržaj prava stvarne služnosti prolaza preko kčbr. [katastarska čestica] nesmetano odvijao za prolaz pješice i vozilima od 1955. godine, posebice ističući da je sud tužitelju proširio pravo služnosti prolaza i na pravo prolaza vozilom, što tužitelj ne spominje niti u tužbi niti u postupku.

12. Žalbeni navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se služnost prolaza izvršavala od 1955. godine na način da se prolazilo pješice i vozilima, te da se u konkretnom slučaju radi o prolazu u širem smislu na način da prolaz obuhvaća i prolaz vozilima, a ujedno je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj stekao pravo služnosti kolnika u smislu odredbe članka 229. ZV-a. Pri tom sud nije utvrđivao novo ili prošireno pravo tužitelju, već je u okviru postavljenog zahtjeva za zaštitu prava služnosti ocijenio sve pravne osnove koje proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja, a što je ovlašten učiniti.

13. Kako žalbeni razlozi nisu osnovani, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda kako u odluci o glavnoj stvari tako i u odluci o troškovima postupka koju tuženici u žalbi posebno ni ne osporavaju, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

14. Tuženici neosnovano traže trošak žalbenog postupka, obzirom da sa žalbom nisu uspjeli, pa je stoga sukladno članku 154. stavak 1. i članku 166. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Dubrovniku, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Emir Čustović