REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijeka, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1224/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. obrta [obrt], [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, OIB: 33706439962, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV 1, Slavonski Brod, radi inspekcijskog nadzora, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostava u Slavonskom Brodu KLASA: UP/I-116-01/24-02/171, URBROJ: 443-02-01-18-24-1 od 2. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-116-01/24-02/171, URBROJ: 443-02-01-18-24-1 od 2. listopada 2024. u točki 1. izreke, naloženo je tužiteljici da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnike BO i JO podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme, počevši od 20. rujna 2024. koji je zapisnikom KLASA: 116-01/24-02/883, URBROJ: 443- 02-01-18-24-4 od 25. rujna 2024. utvrđen kao početak njihova rada za poslodavca. U točki 2. izreke naloženo je tužitelju da uplati iznos od 2.650,00 eur za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. ovog rješenja (ukupno 5.300,00 eur), na navedeni račun u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske. Točkom 3. izreke određeno je da je tužiteljica nalog iz točke 1. i 2. ovog rješenja dužna izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja. U točki 4. izreke određeno je da će se, ukoliko tužiteljica u roku iz točke 3. ovog rješenja ne izvrši nalog iz točke 2. ovog rješen ja, provesti ovrha radi naplate iznosa od 5.300,00 eur.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica i jedina djelatnica u Caffe i disco clubu King koji se nalazi u kući njene majke s kojom ima potpisan ugovor o najmu. Navodi da je 20. rujna 2024. bila poslovno odsutna s radnog mjesta te da se u trenutku nadzora, u objektu nalazila njezina kći JO, učenica 5. razreda medicinske škole u Slavonskom Brodu. Ističe da je njezina kći otvorila lokal na poziv redovitih gostiju oko 19:30 sati te da je u trenutku nadzora bila odsutna iz lokala jer je otišla u neposredno susjedstvo, poslužiti svoju nepokretnu strinu. Ističe da je zbog gostiju u lokalu, njena kći pozvala svoga bratića, BO da je zamijeni na pola sata. Navodi da je udovica, samohrana majka troje djece, jednog studenta i dvoje učenika koji joj maksimalno pomažu u privatnom i poslovnom životu te im je lokal jedini izvor prihoda. Poziva se na odredbu članka 30. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj 143/2013., 127/2019. i 41/2020.) koji propisuje da je dopušteno pomaganje članova obitelji te da su zatečene osobe koje se u osporavanom rješenju nazivaju „radnicima“ njena kći i bliski rođak. S obzorom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Navodi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da je 20. rujna 2024. u 19:45 radnik BO obavljao poslove posluživanja gostiju lokala pićem te da je na zapisnik izjavio da je u razdoblju od 19:30 do 19:50 zamjenjivao kćerku poslodavke JO na obavljanju poslova posluživanja pićem. Nadalje je naveo da nije zaposlenik tužiteljice, da nije sklopio ugovor o radu prije početka rada niti mu je izdana potvrda o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada, niti je prijavljen tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja . Za JO, kćerku tužiteljice, nadzorom je utvrđeno da je 20. rujna 2024. napustila prostor predmetnog Caffe bara i disco cluba King u 19:30 i vratila se u isti u 19:50 sati te da je zamjenjivala tužiteljicu, odnosno svoju majku koja je vlasnica predmetnog lokala. Nadalje navodi da je zapisnikom o inspekcijskom nadzoru utvrđeno da su predmetne osobe započele s radom na obavljanju poslova posluživanja pićem kod tužiteljice 20. rujna 2024. i to BO u 19:30, a JO u 09:00 sati te da navedeni poslovi, s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti tužiteljice, imaju obilježja posla za koji se zasniva radni odnos. Ističe da tužiteljica nije imenovane radnike prijavila na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka njihovog rada 20. rujna 2024. s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme te da su isti radili bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u ovom upravnom sporu, 18. ožujka 2026. kod ovoga je Suda održana rasprava u prisutnosti tužiteljice i službene osobe tuženika. Na održanoj raspravi tužiteljica je izjavila da ostaje kod svih navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je službena osoba tuženika, SO, izjavio da ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te navoda iz odgovora na tužbu.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika i sve isprave koje se nalaze u istima, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024., dalje: ZUS) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je 20. rujna 2024. inspektor rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Slavonskom Brodu, obavio inspekcijski nadzor kod tužiteljice o čemu je sačinjen zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-01/24-02/883, URBROJ: 443-02-01-18-24-2.

7. Iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da je BO u navedenom lokalu, Caffe i disco clubu „King“ zatečen na radu kako poslužuje goste pićem i toplim napicima te da je nadzoru pristupila kćerka poslodavke Š. BO izjavio je na zapisnik da ne radi za poslodavku ŠO već da je u vremenskom razdoblju od 19:30 do 19:50 zamjenjivao kćerku poslodavke JO, s kojom je u rodbinskom odnosu. Izjavio je da kod poslodavke nije u radnom odnosu te da nije sklapao ugovor o radu niti mu je poslodavka izdala potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu niti je prijavljen nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. JO je na zapisnik o inspekcijskom nadzoru dala izjavu u kojoj je navela da je kćerka vlasnice lokala te da je u datom trenutku zamolila svog rođaka BO da je dođe zamijeniti u obavljanju poslova posluživanja pićem i napicima jer je hitno morala napustiti lokal zbog pomoći nepokretnoj strini. Izjavila je da je otišla u 19:30 sati i vratila se u 19:50 sati te da nije prijavljena nadležnim tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, nije sklopila ugovor o radu niti joj je poslodavka izdala pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.

8. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je inspekcijski nadzor nastavljen u prostorijama državnog inspektorata u prisutnosti tužiteljice, 25. rujna 2024. o čemu je sačinjen zapisnik KLASA: 116-01/24-02/883, URBROJ: 443-02-01-18-24-4 od 25. rujna 2024. Tužiteljica je na zapisnik izjavila da je vlasnica obrta [obrt] od 1. svibnja 2024. Navela je da nema zaposlenih radnika te da joj povremeno pomaže kćerka JO. Navela je da je njena kćerka u lokalu radila 20. rujna 2024. u radnom vremenu od 09:00 do 21:00 sati te 21. i 22. rujna 2024. u radnom vremenu od 12:00 do 21:00 sati jer je ona bila odsutna izvan Republike Hrvatske. Tužiteljica je na zapisnik izjavila i da BO nije bio prijavljen tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja niti je sa istim sklopila ugovor o radu niti mu je izdala potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu jer je on samo nakratko od 19:30 do 19:50 sati zamjenjivao njezinu kćerku JO.

9. Nadalje proizlazi da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da predmetni poslovi, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos.

10. Odredbom članka 30. stavka 1. Zakona o obrtu propisano je da obrtniku u obavljanju obrta mogu pomagati članovi obiteljskog kućanstva, bez obveze zasnivanja radnog odnosa.

11. Člankom 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine", broj 151/2022, dalje: Zakon) propisano je da će u provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor, ako utvrdi da je za poslodavca radnik obavljao neprijavljeni rad, o navedenome u zapisnik unijeti podatke o radniku, razdoblju u kojem je radnik obavljao neprijavljeni rad u skladu s člankom 6. ovoga Zakona i opis poslova koje je radnik obavljao (stavak 1.). Nadležni inspektor će u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba (stavak 2.). Ako se kod istog poslodavca tijekom sljedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenoga rada ponovno utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, pri čemu se iznos obveze uplate povećava na 6630,00 eura za svakog neprijavljenog radnika (stavak 3.). Poslodavac je dužan u roku od tri dana od dana dostave rješenja iz stavaka 2. i 3. ovoga članka podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje i uplatiti iznos iz stavka 2. odnosno stavka 3. ovoga članka (stavak 4.). Ako se kod istog poslodavca činjenica neprijavljenoga rada utvrdi treći i svaki sljedeći put u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenoga rada u skladu s člankom 6. ovoga Zakona, nadležni inspektor će, osim postupanja u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, usmenim rješenjem u zapisniku zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom objektu odnosno prostoru (stavak 5.). Rješenje iz stavka 5. ovoga članka ukinut će se u roku od tri dana od dana dostave dokaza nadležnom inspektoru o uplati iznosa iz stavka 3. ovoga članka, ali ne prije proteka 30 dana od zabrane obavljanja djelatnosti (stavak 6.). Rješenje iz stavka 5. ovoga članka izvršava se odmah pečaćenjem poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan način, bez donošenja rješenja o izvršenju (stavak 7.). Poslodavac na kojeg se odnosi usmeno rješenje iz stavka 5. ovoga članka može pisanim putem, u skladu s posebnim propisom, zatražiti da se zapečaćene prostorije privremeno otpečate i u nazočnosti inspektora odmah izuzeti pokvarljive namirnice i poduzeti druge sigurnosne mjere radi sprječavanja štete (stavak 8.). Žalba protiv rješenja iz stavaka 2., 3. i 5. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 9.). Izvršno rješenje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka dostavit će se nadležnom tijelu koje je ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje, nadležnom tijelu koje je ovlašteno za utvrđivanje prava na zdravstveno osiguranje te nadležnom tijelu koje je ovlašteno za obračun poreza i doprinosa za obvezna osiguranja prema sjedištu poslodavca (stavak 10.).

12. Člankom 8. Zakona propisano je da će, ako poslodavac ne podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje u roku iz članka 7. stavka 4. ovoga Zakona, nadležno tijelo ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje na temelju dostavljenog izvršnog rješenja iz članka 7. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika, počevši od dana koji je naveden kao početak rada u navedenom rješenju (stavak 1.). Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja (stavak 2.). Nadležno tijelo ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje neće donositi rješenje iz stavka 1. ovoga članka odnosno neće postupiti po podnesenoj prijavi koju je poslodavac podnio u skladu s člankom 7. stavkom 4. ovoga Zakona za razdoblje u kojemu je radnik već prijavljen na obvezno osiguranje (stavak 3.). Prijava na produženo osiguranje prema posebnom propisu ne smatra se prijavom na obvezno osiguranje u smislu stavka 3. ovoga članka (stavak 4.).

13. Iz citiranih odredbi proizlazi da svrha navedenog Zakona nije samo kazniti poslodavca već osigurati da će radnik, koji nije bio prijavljen, ostvariti svoja prava iz radnog odnosa. U tom smislu, navedeni Zakon propisuje postupanje inspekcijskih tijela, a nastavno na inspekcijsko postupanje uređuje i obveze nadležnih tijela za uspostavu obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Također, Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada propisuje da je za razdoblje presumpcije postojanja radnog odnosa poslodavac dužan platiti radniku plaću kao i sva javna davanja vezana uz plaću.

14. U konkretnom slučaju tuženik je, u dijelu pod točkom 1. izreke osporenog rješenja, naložio tužiteljici da za radnike BO i JO podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme, počevši od 20. rujna 2024. (jer su toga dana počeli raditi kod tužiteljice).

15. Međutim, tuženik ni u jednom trenutku tijekom postupka nije doveo u pitanje vjerodostojnost tvrdnji BO, JO i tužiteljice da je BO, **.**.2024., kratkotrajno, 20-ak minuta mijenjao kćerku tužiteljice JO u obavljanju poslova točenja pića te da je JO, kao kćerka tužiteljice, mijenjala poslovno odsutnu tužiteljicu, odnosno svoju majku, u lokalu. Naime, oni su u svojim izjavama naveli da je BO rođakinji JO pomogao obaviti posao točenja pića u trajanju 20-ak minuta jer je ona morala napustiti lokal zbog pomoći nepokretnoj strini. Sve su to potvrdile i JO i tužiteljica. I JO je u svojoj izjavi navela da je u trenutku provođenja inspekcijskog nadzora mijenjala odsutnu majku, tužiteljicu ŠO. Stoga, ako su ove tvrdnje točne, one svakako mogu dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost osporenog rješenja.

16. Tuženiku je za odluku očito bilo dovoljno to što su BO i JO zatečeni 20. rujna 2024. u 19:45 sati kako obavljaju određene poslove u lokalu tužiteljice, a tužiteljica ih nije prijavila na mirovinsko osiguranje za obavljanje tih poslova, a da pri tome nije uzeo u obzir to što je navedenom odredbom članka 30. Zakona o obrtu jasno propisano da obrtniku u obavljanju poslova mogu pomagati članovi obiteljskog kućanstva, bez zasnivanja radnog odnosa.

17. Međutim, te je činjenice nemoguće tumačiti izvan određenog konteksta. Širi kontekst, tj. širi skup činjenica i okolnosti koje daju konačno značenje i smisao činjenici da su BO i JO obavljali određeni posao u lokalu tužiteljice, pružili su BO, JO i ŠO. Njihove tvrdnje, koje same po sebi nisu posve neuvjerljive i nelogične, tuženik nije ni pokušao dovesti u sumnju, jer ih je očito smatrao nevažnim.

18. Sud, međutim, smatra da je ovaj kontekst važan, jer jednokratna i kratkotrajna pomoć majci i rođakinji, kakva je, prema iskazima JO i BO dana 20. rujna 2024., nije dostatna za zaključak o neprijavljenom radu kakvog ima u vidu Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, odnosno nije razlog za primjenu odredbe članka 7. toga Zakona, na način kako je to tuženik učinio u konkretnom slučaju.

19. Naime, tuženik uopće ne tvrdi da je ovdje riječ o nečemu što nije jednokratna i kratkotrajna pomoć i ne tvrdi da je riječ o nečemu što ima obilježja bilo kakvog sustavnijeg i trajnijeg rada, odnosno što ima obilježja bilo kakvih zloporaba.

20. Slijedom navedenog, Sud je polazeći od podataka s kojima raspolaže utvrdio da se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim, slijedom čega je na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 15. travnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude(članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužiteljici

2. Tuženiku