REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-660/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, MINISTARSTVA FINANCIJA, CARINSKA UPRAVA, OIB: 1868316487, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ivan Gržić, odvjetnik u Tus & Gržić odvjetničkom društvu d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice Doris Martinović, tuženice i punomoćnika tuženice Ivana Gržića, odvjetnika, te presude javno objavljene dana 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženici IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici iznos od 173.101,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici trošak postupka zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana donošenja presuda pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 16.412,50 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je s ukladno Odluci Europske komisije o utvrđivanju pravila za upućivanje sekundarnih nacionalnih stručnjaka na rad u Europsku komisiju C(2008) 6866 od 12. studenog 2008. (u daljnjem tekstu: Odluka Europske komisije), a na temelju dopisa Europske komisije HR.DDG.B.4 MHP/jvc (2017), Ministarstvo financija, Carinska uprava, A. von Humboldta 4a, Zagreb sklopilo je sa službenicom Ministarstva financija, Carinske uprave, IA, Ugovor o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, KLASA: 112-01/16-01/103, UBROJ: 513-02-1820/3-17-24 od 29. svibnja 2017 (u daljnjem tekstu: Ugovor).

Člankom 2. navedenog Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji od 29. svibnja 2017., ugovorne strane utvrdile su kako se službenica IA privremeno upućuje od 16. lipnja 2017. na rad u Europsku komisiju, Europski ured za suzbijanje prijevara-OLAF, na radno mjesto sekundiranog nacionalnog stručnjaka, na razdoblje od dvije godine.

Prema odredbi članka 5. istog Ugovora od 29. svibnja 2017., tužiteljica se obvezala tuženoj za vrijeme privremenog upućivanja isplaćivati plaću, uplaćivati poreze i doprinose na plaću i iz plaće i sva ostala materijalna prava za radno mjesto voditelja službe u Središnjem uredu, u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za europske poslove i međunarodnu suradnju, Službu za europske poslove, osim prava na isplatu dnevnica i naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, kao i isplatiti tuženici na ime doprinosa tijekom razdoblja upućivanja, odnosno od 16. lipnja 2017. do 15. lipnja 2019., pripadajuće doprinose na bruto plaću i iz bruto plaće u skladu s važećim propisima kroz navedeni period.

Prema odredbi članka 7. istog Ugovora od 29. svibnja 2017. tuženica se obvezala kao sekundirani nacionalni stručnjak pridonositi radu u institucijama Europske unije i prenositi ustaljene načine obavljanja upravnih poslova u zemljama članicama te usvojene načine rada upravnog aparata Europske unije po isteku mandata prenijeti tužitelju- Ministarstvu financija, Carinskoj upravi.

Sukladno članku 10. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, OLAF-u od 29. svibnja 2017., tužena se obvezala vratiti u državnu službu 16. lipnja 2019. i ostati u državnoj službi u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi najmanje dvije godine, odnosno onoliko koliko je trajalo privremeno upućivanje, a u protivnom se obvezala tužiteljici vratiti sredstva uplaćena iz članka 5. Ugovora, u roku 30 dana od dana prestanka državne službe.

Dana 30. svibnja 2019. sastavljen je Dodatak I. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom tužene u Europskoj komisiji, OLAF-u od 29. svibnja 2017., kojima je utvrđeno kako se tuženoj produžuje privremeno upućivanje od 16. lipnja 2019. na rad u Europskoj komisiji, OLAF-u na radno mjesto sekundiranog nacionalnog stručnjaka, na razdoblje od dodatne dvije godine, temeljem suglasnosti Ministarstva financija, Carinske uprave, dopis KLASA: 112-01/16-01/103, UBROJ:513-02-1820/4-19-27 od 5. ožujka 2019. te se mijenjaju članci 2., 5., i 10. osnovnog Ugovora, koji se u bitnom odnose na ista prava i obveze ugovornih strana iz osnovnog ugovora, ali se odnose na razdoblje privremenog upućivanja tužene produženo za dvije godine, odnosno za razdoblje od 16. lipnja 2019. do 15. lipnja 2021.

Sukladno članku 10. citiranog Dodatka I. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, OLAF-u od 30. svibnja 2019. tužena obvezala se vratiti se u državnu službu 16. lipnja 2021. i ostati u državnoj službi u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi najmanje onoliko koliko je trajalo privremeno upućivanje, a u protivnom se obvezuje Ministarstvu financija, Carinskoj upravi vratiti sredstva uplaćena iz članka 5. ovog Ugovora u roku 30 dana od dana državne službe.

Nadalje, 14. svibnja 2021. sastavljen je Dodatak II. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom tuženice u Europskoj komisiji, OLAF-u od 29. svibnja 2017., kojim je utvrđeno da joj se produžuje privremeno upućivanje od 16. lipnja 2019. na rad u Europskoj komisiji OLAF-u na radno mjesto sekundiranog nacionalnog stručnjaka, na razdoblje od dodatne dvije godine, temeljem suglasnosti Ministarstva financija, Carinske uprave, dopis KLASA: 112-01/16-017103, UBROJ: 513-02-1820/3-21-33 od 12. veljače 2021. te se mijenjaju članci 2.,5. i 10. osnovnog Ugovora, koji se u bitnome odnose na razdoblje privremenog upućivanja tužene produženo za dvije godine, odnosno za razdoblje od 16. lipnja 2021. do 15. lipnja 2023.

Sukladno članku 10. citiranog Dodatka II. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, OLAF-u od 14. svibnja 2021. tužena obvezala se vratiti se u državnu službu 16. lipnja 2023. i ostati u državnoj službi u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi najmanje onoliko koliko je trajalo privremeno upućivanje sukladno članku 1. i 2. Dodatka II. Ugovora, a u protivnom se obvezuje Ministarstvu financija, Carinskoj upravi vratiti sredstva uplaćena iz člana 5. ovog Ugovora u roku 30 dana od dana prestanka državne službe.

Iz rješenja Carinske uprave KLASA: KLASA: UP/I-112-02/23-01/281 URBROJ: 513-02-1820/3-20-1 od 16. studenoga 2020. vidljivo je kako je tužena bila raspoređena s danom 1. prosinca 2020. na radno mjesto voditelja službe u Središnjem uredu u Ministarstvo financija, Carinsku upravu, Središnji ured, Sektor za ljudske potencijale, pravne poslove, europske poslove i međunarodnu suradnju, Službu za europske poslove i međunarodnu suradnju (redni broj. 266. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Središnjem uredu).

Rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave KLASA: UP/I-112-02/23-01/281 URBROJ: 513-02-1820/28-23-1 od 15. lipnja 2023. utvrđeno je kako se službenica IA vraća s danom 16. lipnja 2023. u Ministarstvo financija, Carinsku upravu, Središnji ured, Sektor za ljudske potencijale, pravne poslove, europske poslove i međunarodnu suradnju, Službu za europske poslove i međunarodnu suradnju na radno mjesto voditelja službe u Središnjem uredu (redni broj. 266. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Središnjem uredu).

Iz navedenog proizlazi kako je tužena nakon upućivanja na rad u Europskoj komisiji OLAF-u na radno mjesto sekundiranog nacionalnog stručnjaka bila raspoređena na radno mjesto voditelja službe u Carinskoj upravi.

Dana 30. kolovoza 2023., tuženica je podnijela tužiteljici pisani zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa, te joj je prestala državna služba s danom 30. rujna 2023.

Dana 18. rujna 2023. dopisom KLASA: UP/I-112/02/23-01/281, URBROJ: 513-02- 1820/4-23-3, tuženica je pozvana, na uplatu financijskih sredstava, sve pobliže navedeno u dopisu od 18. rujna 2023.

Dana 19. listopada 2023. u Središnjem uredu Carinske uprave zaprimljeno je očitovanje IA na obavijest Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda od 18. rujna 2023. u kojem imenovana navodi kako smatra neosnovanim zahtjev za povratom financijskih sredstava.

Dopisom od 2. travnja 2024. ponovno je pozvana je tuženica na povrat financijskih sredstava.

U razdoblju privremenog upućivanja, odnosno od 16. lipnja 2017. do 15. lipnja 2023. po osnovi plaća, poreza i doprinosa na plaću i iz plaće i ostalih materijalnih prava za radno mjesto na koje je tuženica bila raspoređena, Ministarstvo financija, Carinska uprava ukupno je isplatila 173.101,38 eura.

Slijedom navedenog obzirom da tuženica nije ispunila svoju obvezu u smislu odredbe članka 10. Ugovora, te time svjesno narušila financijski interes tijela državne uprave Republike Hrvatske odnosno tužitelja- Ministarstva financija, Carinske uprave, kao sudionik u obveznom ugovornom odnosu, dužna je nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 173.101,38 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. listopada 2023. do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ne spori da je s Ministarstvom financija - Carinskom upravom tada kao službenica Ministarstva financija, Carinske uprave, da. 29. svibnja 2017. sklopila Ugovor o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, KLASA: 112-01/16-01/103, URBROJ: 513-02-1820/3-17-24 (dalje u tekstu: Ugovor).

Tužena ne spori da je dana 30.5.2019. s tužiteljicom sklopila Dodatak I. Ugovora o pravima i obvezama s njezinim radom u Europskoj komisiji - OLAF-u na način da joj se produžuje privremeno upućivanje u OLAF na radno mjesto sekundiranog nacionalnog stručnjaka, na razdoblje za dodatne dvije godine temeljem odgovarajuće suglasnosti tužiteljice.

Nesporno je da tužena dana 14.5.2021. s tužiteljicom sklopila Dodatak II Ugovora o pravima i obvezama u svezi s njezinim radom u OLAF-u kojim Dodatkom joj se dodatno produžuje privremeno upućivanje na opisano radno mjesto u OLAF-u. Dodatkom II. Ugovora mijenjaju se članici 2., 5. i 10. osnovnog Ugovora. Tužena u smislu Dodatka II. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, KLASA: 112-01/16-01/103 URBROJ: 513-02-1820/26-21-34 od 14.5.2021. ističe prigovor djelomične ništetnosti.

Tužena ističe prigovor ništetnosti čl. 10. citiranog Dodatka II. Ugovora sukladno odredbama iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

Naime, čl. 5. Dodatka II. Ugovora ugovoreno je da se tužiteljica obvezuje tuženici za vrijeme privremenog upućivanja na rad u OLAF isplaćivati plaću, uplaćivati poreze i doprinose na plaću i iz plaće sve ostala materijalna prava za radno mjesto voditelja službe u Središnjem uredu u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za ljudske potencijale, pravne poslove, europske poslove i međunarodnu suradnju, osim prava na isplatu dnevnica i naknadu troškova prijevoza na posao i s posla. Tužiteljica se obvezala od 16.6.2019. do 15.6.2021. tuženici isplatiti pripadajuće doprinose na bruto plaću i iz bruto plaće u skladu s važećim propisima kroz navedeni period.

Sukladno čl. 10. Dodatka II. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, OLAF-u od 14.5.2021., tužena obvezala se vratiti se u državnu službu 16.6.2023. i ostati u državnoj službi u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi najmanje onoliko koliko je trajalo privremeno upućivanja sukladno članku 1. i 2. Dodatka II. Ugovora, a u protivnom se obvezuje Ministarstvu financija, Carinskoj upravi vratiti sredstva uplaćena iz čl. 5. ovog Ugovora u roku 30 dana od dana prestanka državne službe.

Dakle, tužena je prijeporno od 16.6.2017. do 15.6.2023. efektivno radila u OLAF-u temeljem citiranog Ugovora i pripadajućih Dodataka Ugovoru te je na osnovu isporučenog rada ostvarivala pravo na plaću koje je po naravi neotuđivo. Sukladno čl. 55. st. 1. Ustava tužena je samom činjenicom isporučivanja rada tužiteljici na način kako je to pisanim putem ugovorene u gore citiranim ispravama, ostvarila pravo na zaradu, te se u Dodatku II. Ugovora nije mogao ugovoriti čl. 10. u čijem sadržaju stoji da bi tuženica bila tužiteljici dužna vratiti zarađeni iznos na ime zarađene plaće u bruto iznosu, a koji članak istog Dodatka je ništetan obzirom je protivan Ustavu.

Navedena odredba je ništetna shodno čl. 322. st. 1. ZOO-a obzirom je u suprotnosti s odredbama Zakona o radu, Ustavom Republike Hrvatske te međunarodnim propisima i konvencijama.

Tuženica osporava osnov tužbenog zahtjeva obzirom tužiteljica neosnovano prikazuje da bi joj tuženica svojim postupanjem pričinila štetu iako štetu u pravom smislu značenja ne opisuje niti u jednom dijelu tužbenog zahtjeva.

Za postojanje štete mora biti dokazana posljedična veza/kauzalitet između štetne radnje i štete, a štetna radnja niti u kojem slučaju ne može predstavljati to da je tuženica za svoj rad potpuno zakonito primala plaću, a da ju se sada traći da vrati sve zakonito zarađene plaće u bruto iznosu.

Nadalje, čl. 10. Dodatka II. Ugovoru se ne može tretirati kao ugovorna kazna jer sudska praksa ne poznaje slučaj da bi se zarađene plaće u smislu ugovora kojim se uređuje radni odnos mogle smatrati ugovornom kaznom te bi takvo što bilo u suprotnosti s odredbama iz čl. 106. Zakona o radu.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Ugovor o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji od 29.5.2017., Dodatak I. Ugovoru o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji od 30.5.2019., Dodatak II. Ugovoru o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji od 14.5.2021., Rješenje od 15.6.2023., Zamolbu za sporazumni raskid radnog odnosa od 30.8.2023., Sporazum o prestanku državne službe od 25.9.2023., Rješenje od 25.9.2023., upute za povrat, poziv na povrat financijskih sredstava od 2.4.2024. uz rekapitulacija dugovanja, Rješenje od 16.11.2020., Odluku Komisije od 12.11.2008., Zahtjev za mirno rješenje spora od 23.7.2024. uz povratnicu, Rješenje od 29.10.2015., 1.9.2017., 16.11.2020., saslušao je svjedoke KA i IAŠ te tuženicu, te je izvršio uvid u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužena s Ministarstvom financija - Carinskom upravom 29. svibnja 2017. sklopila Ugovor o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, , te Dodatke I i II.

6. Sporno je između stranaka da li tužena ima pravo na potraživanje temeljem naknade štete iz članka 10. Ugovora i to u zatraženom iznosu, te da li je navedena odredba Ugovora ništetna.

7. Sud je izvršio uvid u Ugovor o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, KLASA: 112-01/16-01/103, UBROJ: 513-02-1820/3-17-24 od 29. svibnja 2017 (u daljnjem tekstu: Ugovor), kojim su ugovorne strane utvrdile da se tužena privremeno upućuje od 16. lipnja 2017. na rad u Europsku komisiju, Europski ured za suzbijanje prijevara-OLAF, na radno mjesto sekundiranog nacionalnog stručnjaka, na razdoblje od dvije godine.

8. Odredba članka 5. Ugovora propisuje obvezu tužiteljice tuženoj za vrijeme privremenog upućivanja isplaćivati plaću, uplaćivati poreze i doprinose na plaću i iz plaće i sva ostala materijalna prava za radno mjesto voditelja službe u Središnjem uredu, u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Sektoru za europske poslove i međunarodnu suradnju, Službu za europske poslove, osim prava na isplatu dnevnica i naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, kao i isplatiti tuženoj na ime doprinosa tijekom razdoblja upućivanja, odnosno od 16. lipnja 2017. do 15. lipnja 2019., pripadajuće doprinose na bruto plaću i iz bruto plaće u skladu s važećim propisima kroz navedeni period.

9. Uvidom u Dodatak I. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom tužene u istoj se produžuje privremeno upućivanje od 16. lipnja 2019. na rad u Europskoj komisiji, OLAF-u na radno mjesto sekundiranog nacionalnog stručnjaka, na razdoblje od dodatne dvije godine, temeljem suglasnosti Ministarstva financija, Crinske uprave, dopis KLASA: 112-01/16-01/103, UBROJ:513-02-1820/4-19-27 od 5. ožujka 2019.

10. U članku 10. Dodatka I. Ugovora o pravima i obvezama u svezi s radom u Europskoj komisiji, OLAF-u od 30. svibnja 2019. tužena se obvezala vratiti u državnu službu 16. lipnja 2021. i ostati u državnoj službi u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi najmanje onoliko koliko je trajalo privremeno upućivanje, a u protivnom se obvezuje Ministarstvu financija, Carinskoj upravi vratiti sredstva uplaćena iz članka 5. ovog Ugovora u roku 30 dana od dana državne službe.

11. Uvidom u Dodatak II. Od 14. svibnja 2021. svibnja 2017., tuženoj se produžuje privremeno upućivanje od 16. lipnja 2019. na rad u Europskoj komisiji OLAF-u na radno mjesto sekundiranog nacionalnog stručnjaka, na razdoblje od dodatne dvije godine, temeljem suglasnosti Ministarstva financija, Carinske uprave, dopis KLASA: 112-01/16- 017103, UBROJ: 513-02-1820/3-21-33 od 12. veljače 2021. te se mijenjaju članci 2.,5. i 10. osnovnog Ugovora, koji se u bitnome odnose na razdoblje privremenog upućivanja imenovane službenice produženo za dvije godine, odnosno za razdoblje od 16. lipnja 2021. do 15. lipnja 2023.

12. U pogledu isticanja ništetnosti odredbe članka 10. Ugovora valja istaknuti slijedeće. Ugovorom kojim se radnik obvezuje vratiti poslodavcu isplaćenu bruto plaću za već izvršeni rad smatra se da se radniku nerazmjerno ograničava ustavno pravo na isplatu plaće, što je protivno pravnim načelima i takva odredba je ništetna , jer je radnik za tu plaću pružio ekvivalentni rad. Takav stav je zauzet i u odluci Vrhovnog suda RH Rev-301/2023. Upravo je takva odredba članka 10. Ugovora kojom se tužena obvezala vratiti sredstva uplaćena iz članka 5. ovog Ugovora u roku 30 dana od dana prestanka državne službe, a koja sredstva predstavljaju bruto plaću tužene za izvršeni rad , ništetna.

Valja dodati da je tako i nedopušteno ugovoriti ugovornu kaznu za slučaj da se osoba zaposli na drugom radnom mjestu, a da ta kazna predstavlja iznos svih primljenih plaća za ispostavljen efektivni rad kao što je ovdje slučaj.

13. Nadalje, tužiteljica nije u tijeku postupka dokazala niti nastanak štete na kojem temelji svoj zahtjev, odnosno nije dokazala da su ispunjene sve pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene u zahtjevu za naknadu štete, a to su štetna radnja, šteta, uzročna veza , protupravnost te krivnja.

14. Iskazi saslušanih svjedoka KA i IAŠ nisu bile od utjecaja za dokazivanje svih pretpostavki za naknadu štete kako je to tužiteljica postavila. Naime navedeni svjedoci su iskazivali o nespornoj činjenici da je tužiteljica bila upućena na rad u OLAF, pa je tako svjedok KA radio na mjestu tužene za to vrijeme, dok u pogledu prenošenja stečenog znanja ističe da ne zna da li je tuženoj to omogućeno, jer u formalnom smislu je trebalo postojati odobrenje i to su u jednom navratu dobili te je održala radionicu. Tako svjedokinja IAŠ, iskazuje o uvjetima iz Ugovora tužene te činjenici da je tužena zatražila sporazumni prekid radnog odnosa 30.8.2023., što joj je i odobreno.

15. Iz iskaza tužene IA, proizlazi da je bila upućena na rad u OLAF i prema njihovim pravilima to upućivanja se može najviše produžavati dva puta, najviše šest godina, što je bio njezin slučaj. Navela je da nije bilo upitno da se neće vratiti, a očekivala je da se vrati na ono radno mjesto sa kojeg je otišla ili eventualno da bude unaprijeđena, obzirom da je u OLAF poslana kao stručnjak i sigurno da je tamo stečenim znanjima svoju stručnost unaprijedila. U OLAF-u je dobivala plaću svog radnog mjesta, tamo je dobivala i dnevnice koje su bile predviđene za troškove smještaja i boravka, a u OLAF-u je uredno radila, te je njen iskaz prihvaćen kao objektivan i u suglasju sa ostalim provedenim dokazima. Tako je nesporno utvrđeno da je tužena obavljala rad za tužiteljicu, a za taj rad joj je isplaćena plaća. Kako je već rečeno plaća ne može predstavljati niti ugovornu kaznu, niti naknadu štete kako to u postupku tvrdi tužiteljica.

16. Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučeno kao u izreci presude pod I.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, troškovnika, te vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

Tako je tuženoj priznat trošak odgovora na tužbu od 1303 bodova, podnesak od 19.05.2025., 17.07.20256., od po 1303 bodova, ročište od 14.10.2025., 10.03.2026. sve po 1303 bodova, ročište od 11.02.2026. od 50 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1 OT), ukupno 6565 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 13.130,00 eura, na koji iznos je pridodano 25 % PDV-a sveukupno 16.412,50 eura.

18,. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po OGDO u Zagrebu (na broj: P-DO-564/2024)

2. tuženici po punomoćniku