Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-2181/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog AK zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog AK kojeg brani Mihaela Vlašić Lajh, odvjetnica iz Sesveta, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 18. siječnja 2024., broj:25. Pp-1990/2023, na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog AK i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni AK se obvezuje naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 (šezdeset) eura u roku petnaest dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni AK proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom od 260,00 eura zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalitelj navodi da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da u činjeničnom opisu optužbe bilo je naznačeno da je njegovo postupanje izazvalo kod žrtve osjećaj straha i osobne ugroženosti te povredu dostojanstva, a sud je dio tih odlučnih činjenica ispustio iz činjeničnog opisa pri čemu iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi razlog za navedeno, sadržaja provedenih dokaza, a to je samo saslušanje žrtve, dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice da li su izgovorene riječi imale težinu psihičkog nasilja, jer je opće poznata činjenica kako svako neprimjerno ponašanje ne znači nužno i počinjenje prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je sud propustio dovesti činjenični opis i inkriminirajuće djelo u korelaciju cjelokupnih događaja koji su doveli do ovog postupka, kao što nije utvrdio sve činjenice prilikom odmjeravanja sankcije, odnosno određivanja novčane kazne budući da nije saslušana okolnost njegovih novčanih primanja.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i da je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Po ocjeni ovog Suda izreka presude je potpuno suglasna s iznijetim razlozima u obrazloženju, budući su za sve navode činjeničnog opisa izreke pobijane presude u obrazloženju iznijeti potpuni i logični razlozi koji se temelje na sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.
Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje IK, oštećenice i provedenog suočenja između okrivljenika i svjedokinje, te izvršenog uvida i pročitanih dopisa Centra za socijalnu skrb, obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom i obrasca rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obavijesti žrtvi nasilja u obitelji, zapisnika od 29. rujna 2023. i 2. listopada 2023. pri Centru za socijalnu skrb, zapisnika o ispitivanju osumnjičenika u policijskoj postaji, naredbe o određivanju mjere opreza okrivljeniku, pisane obrane, preslika poruka putem watsupa, izvješća o obveznom savjetovanju HZSR, zapisnika pri HZSR od 12. listopada 2023., plana o roditeljskoj skrbi, izjave i zapisnika HZSR i izvatka iz prekršajne evidencije za okrivljenika, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti osnovano zaključio da su se u kritično vrijeme u ponašanju okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja za koji ga se tereti.
Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je odluku o krivnji valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
Ukratko, u odnosu na žalbeni navod okrivljenika da je prvostupanjski sud dio odlučnih činjenica iz optužnog prijedloga ispustio iz činjeničnog opisa presude, valja navesti da, iako, iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga proizlazi da je psihičko nasilje počinjeno u nazočnosti djeteta isto ispušteno u izreci presude, sud takvom intervencijom u objektivni identitet optužbe, okrivljenika nije mogao proglasiti krivim za teži prekršaj od onog za koji je optužni prijedlog podignut, jer bi optužba bila prekoračena.
6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne.
Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna, dakle blaža vrsta kazne propisane za navedeno djelo i to u visini zakonom propisanog minimuma za to djelo, srazmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud, te Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
Iako sud nije ispitao okrivljenika na okolnost njegovih novčanih primanja sud je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša za počinitelja, odnosno izrekao mu je kaznu u visini zakonom propisanog minimuma novčane kazne za to djelo, a njegova novčana primanja nisu naročito olakotne okolnosti zbog kojih bi se okrivljeniku mogla ublažiti kazna prema članku 37. Prekršajnog zakona.
Osim toga, ako okrivljeni AK u roku trideset dana od primitka ove presude plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom presudom, novčana kazna smatrati će se plaćenom u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).
7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
8. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni AK obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 eura u roku petnaest dana od primitka ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske i imovno stanje okrivljenika (točka II. izreke ove presude).
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 15. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt v.r.
Anđa Ćorluka v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
