Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1199/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĐG, zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90., 29/94. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-10416/2024 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. Policijske postaje Zagreb i ukida se pobijana prvostupanjska presuda, te se predmet vraća na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-10416/2024 od 14. studenoga 2024., okrivljeni ĐG, na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je od optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom navodeći da je prvostupanjski sud ispitujući optužni prijedlog pogrešno zaključio da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj te okrivljenika oslobodio optužbe. Ovlašteni tužitelj smatra da iz optužnog prijedloga jasno proizlazi kako je okrivljenik na naročito drzak način remetio javni red i mir, čime je počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da iz činjeničnog opisa prekršaja kako se navodi u optužbi ne proizlazi da bi okrivljenik na naročito drzak i nepristojan način vrijeđao građane i narušavao njihov mir, čime u činjeničnom opisu nedostaje zakonsko obilježje inkriminiranog prekršaja te opisano djelo nije prekršaj.
6. Prvostupanjski je sud, rješavajući u stadiju prethodnog ispitivanja optužnog prijedloga, donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe za terećeni prekršaj. Pri tome je pogrešno sud ocijenio da za ispunjenje bića prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kod kojih je ponašanje na javnom mjestu naročito drsko i nepristojno te uvredljivo, bitno i konstitutivno obilježje bića djela, pa je nužno da činjenični opis optužbe sadrži naznaku odnosno opis da se naročito drsko i nepristojno ponašanje okrivljenika reflektiralo na građane odnosno da iako nije bilo usmjereno protiv osoba nazočnih na određenom mjestu, kod prisutnih je izazvalo njihovo negodovanje te je na taj način bio narušen njihov mir, pa u nedostatku tog konstitutivnog bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
7. Odredbom čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira se sankcionira onaj tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, slijedom čega su odlučne činjenice koje čine biće tog prekršaja, javnost mjesta te takav stupanj drskosti i nepristojnosti da se tim ponašanjem vrijeđa ili narušava mir građana. Te odlučne činjenice doista moraju biti naznačene, odnosno te radnje opisane i konkretizirane u činjeničnom opisu prekršaja, ali ne nužno i sam zakonski opis prekršaja „na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir“. Zakonski opis nekog prekršajnog djela je pravno kvalificiranje prekršaja i podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće tog prekršaja, što znači da sve odlučne činjenice, u konkretnom slučaju osobita drskost i nepristojnost u ponašanju kojima se remeti javni red i mir, moraju biti opisane i navedene u činjeničnom opisu prekršaja, ali ne nužno i sam taj zakonski opis prekršaja.
8. S obzirom da je u činjeničnom opisu optužnog prijedloga tužitelja navedeno da je „dana 3.2.2023. g. oko 18,30 sati u caffe baru „Light“ u Zagrebu, Osječka 5, okrivljeni ĐG na naročito drzak način remetio javni red i mir tako što je došao u lokal i počeo se raspravljati sa NN gostom, nakon čega su obojica izašli iz lokala, pa se ponovno vratili, da bi tom prilikom po izjavi djelatnice NG okrivljeni izvadio pištolj i sa istim mahao po lokalu“, vidljivo je da činjenični opis u tom dijelu sadrži jasno opisanu radnju okrivljenika, a koja prema ocjeni ovog suda po svojoj težini ulazi u kategoriju naročite drskosti i nepristojnosti tako da se narušava mir građana. U ovom konkretnom slučaju događaj se odvio prema optuženju na neograničeno otvorenom javnom mjestu koje može biti dostupno bilo kojem građaninu i nije bilo u činjeničnom opisu potrebno opisivati javnost mjesta i da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na građane (kao što obrazlaže sud prvog stupnja).
9. Iz činjeničnog opisa u optužnom aktu dovoljno jasno proizlaze činjenice odlučne za postojanje prekršaja (da je djelo počinjeno na javnom mjestu i naročito drsko ponašanje okrivljenika kojim se vrijeđaju građani ili narušava njihov mir), a time se ispunjavaju sva zakonska obilježja djela i ostvaruje biće prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je pogrešan stav prvostupanjskog suda da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nedostaju odlučne činjenice kojima bi se djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret moglo podvesti pod zakonska obilježja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
10. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenika te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, u postupku utvrditi sve činjenice, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
11. Osim naprijed navedenog, potrebno je ukazati sudu prvog stupnja da zapisnik o ispitivanju svjedoka NG (strana 7-8 spisa) predstavlja nezakonit dokaz. Naime, sukladno odredbi i stavak da bi se saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave o ispitivanju svjedoka mogla koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, to ispitivanje mora biti provedeno u skladu s odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a to znači sukladno odgovarajućim odredbama ( - jer na to izravno upućuje odredba bi počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz na koju Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske pazi po službenoj dužnosti.
12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 206. Prekršajnog zakona kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
