Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-100/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika SĆ zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-140/2023-41 od 26. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika SĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi SĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 činjeničnog opisanog u izreci pobijane presude te je na temelju članka 326. stavka 1 KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od uhićenja 19. rujna 2022. u 18:30 sati do 20. rujna 2022. u 13,20 sati.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 84/21, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08, prvostupanjski sud propustio navesti brojeve Narodnih novina u kojima su objavljene izmjene i dopune Zakona koji je važio u vrijeme donošenja presude)naloženo je okrivljeniku SĆ isplatiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura (stotinu eura) kao i troškove zastupanja po branitelju po službenoj dužnosti u iznosu od 472,62 eura (četiri stotine sedamdeset dva eura šezdeset dva centa).

2. Optuženik je žalbu izjavio po braniteljici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se uvaži žalba i optuženiku izrekne „manju kaznu zatvora“.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba optuženog SĆ nije osnovana.

4. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj olakotnih okolnosti prilikom odmjeravanja kazne i to priznanje počinjenja kaznenog djela, osobne prilike (nezaposlenost, tešku materijalnu situaciju, otac dvoje maloljetne djece) te imajući u vidu da optuženik nije ostvario zaradu od izvršenja kaznenog djela smatra da su to sve osobite okolnosti koje opravdavaju primjenu odredbi članaka 48. i 49. KZ/11. Stoga smatra da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

5. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

5.1. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne prvostupanjski sud je optuženiku, ispravno, kao olakotno cijenio činjenicu da je priznao počinjenje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje, njegove osobne (otac dvoje djece) te loše imovno stanje. Optuženik treba imati na umu da je kazneno djelo počinio s maksimalnim stupnjem krivnje, odnosno bio je ubrojiv, svjestan je protupravnosti svog postupanja i kazneno djelo je počinio s izravnom namjerom. Nadalje pobuda počinjenja kaznenog djela se očituje u brzoj zaradi na protupravan način, a loše imovinske prilike koje ističe optuženik u žalbi ne mogu biti opravdanje za činjenje kaznenih djela kada se ima na umu težina počinjenog kaznenog djela koja se ogleda i kroz zapriječenu kaznu zatvora za inkriminirano kazneno djelo (kazna zatvora od jedne do osam godina). Jednako tako se pravilno otegotim cijenilo da je optuženik višestruko osuđivana osoba za kaznena djela različitih zaštitnih objekata, a najviše za krađe pa tako i teške krađe koja su kaznena djela također kaznena djela s elementom koristoljublja, kao i kazneno djelo za koje je osuđen pobijanom presudom, pri čemu očito do sada izricane kazne nisu utjecale na optuženika da se kloni činjenja kaznenih djela.

5.2. Imajući u vidu sve navedeno pravilno je po vrsti i mjeri optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine što je zakonski minimum propisane kazne za počinjeno kazneno djelo te će se istom ostaviti zakonom propisana svrha kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga se neosnovano predlaže blaže kažnjavanje optuženika, pri čemu utvrđene olakotne okolnosti po značaju nisu takve da bi opravdale primjenu odredbi o ublažavanju kazne zatvora.

5.3. Cijeneći utvrđene olakotne okolnosti i otegotne okolnosti na strani ličnosti optuženika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se upravo izrečenom kaznom po prvostupanjskom sudu djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu primjerena kako počinjenom kaznenom djelo tako i ličnosti okrivljenika te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a to je: izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba optuženog SĆ podnesena zbog odluke o kazni.

6. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz onih osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 467. ZKP/08).

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž