Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-604/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak-Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-607/2021-36 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P-607/2021-36 od 28. ožujka 2025. u točkama I., II., V. i VI. izreke, te predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O zahtjevu parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će nadležni sud konačnom odlukom.

III. U nepobijanim točkama III. i IV. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu kojom je u točki I. izreke odbijen (glavni) tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu broj: 198-50-3720751 od 11. listopada 2006., te da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljici iznos od 5.888,98 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi navedenim u toj točki izreke. Točkom II. izreke utvrđene su ništetnim odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jednokratnoj naknadi za obradu kredita u visini od 3,30% od iznosa kredita i otplati kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, sadržane u čl. 2, čl. 3. i čl. 7 navedenog Ugovora, te je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici preplaćeni iznos s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF od 2.633,48 EUR sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, za razdoblje i po stopi navedenim u toj točki izreke, te s osnova ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita iznos od 173,69 EUR sa zateznim kamatama od 11. listopada 2006. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na ime jednokratne naknade za obradu kredita preko dosuđenog iznosa od 173,69 EUR. Točkom IV. izreke utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici te je odbijen kao neosnovan prigovor radi prebijanja istaknut po tuženiku. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.390,65 EUR sa zateznim kamatama od 28. ožujka 2025. do isplate, dok je točkom VI. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka. Rješenjem donesenim na pripremnom ročištu 4. svibnja 2022. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.

2. Navedenu presudu u odnosu na točku I. izreke pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti usvoji glavni tužbeni zahtjev, te tuženika obveže da joj naknadi troškove postupka uvećane za trošak sastava žalbe.

2.1. Navedenu presudu u odnosu na točke II., V. i VI. izreke, te rješenje o odbijanju prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona), predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljicu da mu naknadi prouzročene troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), odnosno da presudu u pobijanom dijelu i rješenje o trošku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe su osnovane.

5. Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu broj: 198-50-3720751 od 11. listopada 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora, te zahtjev za vraćanje novčanog iznosa kojeg je temeljem ništetnog ugovora tuženik primio u iznosu od 5.888,98 EUR, kao i eventualni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti odredaba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jednokratnoj naknadi za obradu kredita (tzv. ulaznoj naknadi) i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, te zahtjevi za isplatu novčanih iznosa koje je tužiteljica platila temeljem ništetnih odredbi, i to s osnova valutne klauzule iznosa od 2.633,48 EUR i s osnova tzv. ulazne naknade iznosa od 180,77 EUR.

6. Tuženik je prije davanja odgovora na tužbu istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, navodeći da su stranke odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, dakle Općinskog građanskog suda u Zagrebu, koji je i općemjesno nadležan, dok Općinski sud u Osijeku ni u kojem slučaju ne može biti mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

6.1. Prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 4. svibnja 2022. odbio kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, o čemu nije izradio pisani otpravak rješenja, već je u obrazloženju pobijane presude iznio razloge navedene odluke, navodeći da je imajući u vidu da o odredbi čl. 12. Ugovora o kreditu, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora kojeg je pripremio kreditor, ugovorne strane nisu pregovarale te tužiteljica nije imala mogućnost utjecati na sadržaj te odredbe, zatim da je čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je st. 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, kao i da bi tužiteljica čije je prebivalište u [adresa] ([adresa]) radi zaštite svojih prava pred sudom sjedišta tuženika u Zagrebu bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena dok se jednako ne odnosi na tuženika čije je sjedište u [adresa] , zaključio da prorogacijska klauzula o kojoj se nije pregovaralo i koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača nije valjana, odnosno da je ništetna u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03, pa kako je tužiteljica kao potrošač izabrala Općinski sud u Osijeku, isti da je mjesno nadležan u ovom predmetu.

7. Tijekom postupka, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u isprave, provedenim financijskim vještačenjem i saslušanjem tužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen 11. listopada 2006., te je istim tuženik kao kreditor odobrio tužiteljici kao korisnici kredita kredit za kupnju vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.602,05 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, s rokom otplate 84 mjeseca, kojim je u čl. 2. ugovorena obveza tužiteljice platiti tuženiku redovnu kamatu od 5,20%, promjenjivu , u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, zatim u čl. 3. obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita koja se korisnici naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te u čl. 7. da se plaćanje anuiteta veže odnosno obračunava po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća

- da se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu, koji kredit je tužiteljica u cijelosti otplatila 31. listopada 2013.

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarao, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi kojima je tuženik ugovarao valutu uz koju je vezana glavnica CHF jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik informirao potrošače o bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana

- da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe propisane čl. 502.a st. 1. ZPP-a, kako to propisuje čl. 502.c istog Zakona i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj se osoba poziva na presude iz postupka kolektivne zaštite

- da je tužiteljici prilikom isplate kredita naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 280,83 CHF što prema srednjem tečaju CHF na dan 11. listopada 2006. iznosi

1.308,66 kn, odnosno sada 173,69 EUR

- da je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesenom Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu poslovni broj: P-1401/12 prekinuta zastara u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO-a), te da je zastara potraživanja preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli počela ponovno teći kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pa kako je predmetna tužba podnesena 20. svibnja 2021., to nije protekao petogodišnji zastarni rok radi čega je prigovor zastare neosnovan

- da nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja s osnova ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita, budući da zastarni rok počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnost sporne odredbe Ugovora o kreditu, što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora

- da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Lidije Balog, dipl.oec, proizlazi da je tužiteljica radi ugovorene valutne klauzule u CHF platila više radi promjena važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita od ukupno 2.411,85 EUR, odnosno ukoliko se u obzir uzmu samo preplate, tj. više plaćeni iznosi anuiteta (pozitivne stavke) preplata da iznosi 2.633,48 EUR.

8. Na temelju utvrđenih činjenica, prvostupanjski sud je zaključio da je neosnovan glavni zahtjev tužitelja, dok je osnovanim ocijenio eventualni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu, jednokratnu naknadu za obradu kredita i otplatu kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te zahtjevi za isplatu (precizirani podneskom tužiteljice od 20. prosinca 2024.) s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i jednokratnoj naknadi za obradu kredita. Dakle, prihvativši nalaz i mišljenje financijske vještakinje, te imajući u vidu isprave u spisu, prvostupanjski sud je obvezao tuženika da tužiteljici na ime vraćanja stečenog bez osnove zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF isplati iznos od 2.633,48 EUR, te zbog ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita iznos od 173,69 EUR sa zatraženim zateznim kamatama na utvrđene pojedinačne iznose od dana stjecanja do isplate, sve to primjenom odredaba čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a, dok je odbio preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu s osnova ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita (preko dosuđenog iznosa od 173,69 EUR do zatraženog iznosa od 180,77 EUR), kao i po tuženiku istaknuti prigovor radi prebijanja.

9. Tužiteljica u žalbi ističe da su odredbe o valuti (CHF) i promjenjivoj kamatnoj stopi bitni sastojci predmetnog Ugovora o kreditu, pa kako su navedene ugovorne odredbe zahvaćene ništetnošću, da je jasno kako predmetni Ugovor o kreditu ne može egzistirati bez navedenih ništetnih ugovornih odredbi. Stoga da je pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbi čl. 322. 323. i 324. ZOO-a trebalo usvojiti glavni tužbeni zahtjev.

10. Tuženik u žalbi osporava postojanje pravnog interesa tužiteljice za utvrđenje ništetnosti čl. 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, pa kako tužba u tom dijelu nije odbačena, da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP -a. Nadalje, ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP -a navodeći da je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 4. svibnja 2022. pogrešno odlučio da je nadležan, odnosno odbio njegov prigovor mjesne nenadležnosti. Naime, da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da se o odredbi kojom je određena mjesna nadležnost nije pregovaralo, te da bi primjenom te odredbe došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužiteljice, dakle da je sporazum o mjesnoj nadležnosti nepošteno ugovoren, već naprotiv da se radi o jasno utvrđenoj volji stranaka, te je jasno da je tužba trebala biti podnesena sudu u mjestu njegovog sjedišta, koji je i prema pravilima ZPP-a općemjesno nadležan. Navodi i da osporava stav prvostupanjskog suda o postojanju izberive nadležnosti prema njegovoj poslovnoj jedinici, koja nije niti podružnica niti registrirano sjedište, odnosno prema mjestu prebivališta ili boravišta tužiteljice. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nerazumljiva je i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su proturječni sami sebi. Ukazuje na odredbu čl. 84. ZZP-a prema kojoj nije dopušteno utvrđivati jesu li pojedine odredbe poštene ukoliko su iste jasne, razumljive i uočljive. Ističe da svaka odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nije a priori protivna načelu savjesnosti i poštenja, već je sud dužan u svakom pojedinom slučaju utvrditi navedeno, što ovdje nije učinjeno. Nadalje, ističe da ugovorna odredba o tzv. ulaznoj naknadi nije protivna niti jednom pozitivnom propisu koji je na snazi u RH, te da ima pravo na navedenu naknadu jer je kreditna institucija čija je djelatnost odobravanje kredita . Osim toga, da se radi o odredbi koja je lako uočljiva, jasna i razumljiva, te je za ocjenu njezine nepoštenosti potrebno utvrditi da uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Ukazuje da naplaćeni iznos tzv. ulazne naknade nije primio u smislu čl. 323. ZOO-a, odnosno da ta naknada nije prešla iz imovine tužiteljice u njegovu imovine , čime nisu ispunjene pretpostavke stjecanja bez osnove. Konačno, osporava stajalište prvostupanjskog suda da je tužiteljica dokazala status potrošača, kao i stajalište o neosnovanosti prigovora zastare i tijeka zatezne kamate, te s tim u vezi da je nepošteni stjecatelj utuženih iznosa.

11. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u smislu žalbenih navoda parničnih stranaka i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a koju u žalbi ističe tuženik, budući da je pogrešno odlučio da je mjesno nadležan u ovoj pravnoj stvari.

12. Naime, polazeći od utvrđenja da je ugovorna odredba o prorogacijskoj klauzuli nepoštena iz razloga koji su opisani u točkama 5. do 5.2. obrazloženja, prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu, iz razloga što ga je tužiteljica (kao potrošač) koja ima prebivalište u [adresa] ([adresa]) izabrala za postupanje.

12.1. U slučaju da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjestu sjedišta tuženika nepoštena i ništetna, nadležnost za suđenje u postupku treba se procjenjivati prema pravilima Zakona o parničnom postupku, i to čl. 46., čl. 48. i čl. 59. ZPP-a.

12.2. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, dok je odredbom čl. 48. st. 1. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Prema tome, u konkretnom slučaju, neovisno od čl. 12. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, mjesno nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.

12.3. Prema pravilima o izberivoj mjesnoj nadležnosti, odnosno prema mjestu u kojem se nalazi poslovna jedinica pravne osobe iz čl. 59. ZPP-a, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica pravne osobe, ako spor nastane u povodu djelatnosti poslovne jedinice. Međutim, u konkretnom slučaju Ugovor o kreditu je sklopljen i solemniziran u Vinkovcima, pa kako se obzirom na činjeničnu osnovu predmetne tužbe i sadržaj tužbenog zahtjeva treba smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti podružnice kao poslovne jedinice koja je Ugovor o kreditu sklopila, to je tužiteljica temeljem odredbe čl. 59. ZPP -a bila ovlaštena tužbu eventualno podnijeti Općinskom sudu u Vinkovcima, a ne Općinskom sudu u Osijeku odnosno sudu na čijem području ima prebivalište, pa kako je to propustila učiniti, temeljem odredbi čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP -a u ovoj pravnoj stvari nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud mjesta sjedišta tuženika.

13. Obzirom na izneseno, valjalo je zbog počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, ne upuštajući se u razmatranje ostalih žalbenih navoda stranaka, ukinuti pobijanu presudu primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP -a, jer ju je donio nenadležni sud, te predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu radi održavanja nove glavne rasprave, na kojoj će taj sud sa strankama raspraviti sva sporna pitanja i prigovore, te ponovno odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužiteljice.

14. O zahtjevima parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će konačnom odlukom nadležni sud.

15. Točke III. i IV. izreke prvostupanjske presude nisu pobijane žalbama, pa ostaju neizmijenjene.

Varaždin, 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer