REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-338/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sucu mr.sc. Zlatku Pirc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Siska, S. i A. Radića 44/I, protiv tuženika OTP banka d.d., Ulica Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Vukina & Partneri iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 30, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku od 24. veljače 2026.., poslovni broj: P-49/2025-12, dana 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I.Odbija se žalba tužitelja MM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 24. veljače 2026., poslovni broj: P-49/2025-12. u dijelu odluke o troškovima (točka III. izreke presude).
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :
„l. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 060602161147, sklopljenog između tužitelja i tuženika 2. lipnja 2006. godine, sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu, a koja glasi:
„Članak 6. TROŠKOVI KREDITA; 6.1. Korisnik kredita se obvezuje platiti troškove odobravanja kredita (troškovi obrade zahtjeva, skrbi oko osiguranja i rezerviranja sredstava, kao i administrativnih drugih radnji) – jednokratno 2,45% (slovima: dvacijelačetrdesetpetposto) od iznosa odobrenog kredita, unaprijed, a najkasnije prije korištenja odobrenog kredita.“
II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. isplatiti tužitelju MM iznos od 306,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 5. lipnja 2006. do 31. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. naknaditi tužitelju MM, trošak parničnog postupka u iznosu od 307,79 eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko presudu u t. III. izreke pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. Zakona o parničnom postupku i pogrešne odluke o trošku iz čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
2.1. Smatra da je odlukom o trošku u dijelu pobijane presude nepravilno je i nezakonito određena vrijednost predmeta spora, a zatim je, uz primjenu pogrešno određene vrijednosti predmeta spora, na radnje i potraživane troškove postupka tužitelja nepravilno i nezakonito primijenjena i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).
2.2.Smatra da sud nije po prigovoru tuženika ispitivao vrijednost predmeta spora do zaključenja prethodnog postupka, a do kada je mogao odrediti VPS ukoliko ga je smatrao previsoko određenim sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a, te da se samim time uzima VPS koji je tužitelj naznačio u tužbi budući da isti nije određen rješenjem suda do zaključenja prethodnog postupka. U prilog svojih tvrdnji poziva se i na odredbu članka 19. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/2018, 51/2023) ,te navodi da kada se zbroje vrijednost predmeta spora po deklaratornom tužbenom zahtjevu, a to je 1.327,22, te visina kondemnatornog tužbenog zahtjeva u iznosu od 306,75 EUR, dobije se vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.633,97 EUR, kako je to istaknuto u tužbi, a tvrdnji je da je takav način određivanja vps-a uvriježen i sudskom praksom.
2.3. Predlaže da Županijski sud koji će odlučivati povodom ove žalbe preispita presudu Općinskog suda u Sisku, posl. br. P-49/2025 od 24.02.2026. godine glede točke llI. izreke presude, istu sukladno obrazloženjima iz ove žalbe preinači i prizna tužitelju dodatni parnični trošak u iznosu od 843,75 EUR, kao i trošak sastava ove žalbe u iznosu od 287,47 EUR s PDV-om.
2.4.Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4.Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a na koje pazi po službenoj dužnosti.
5.Prema stavu ovog drugostupanjskog suda, u situaciji kao što je predmetna, kada je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom, a koji zahtjev ovisi o prethodnom rješenju pitanja ništetnosti dijela ugovornih odredbi ugovora o kreditu u kojem pravcu je tužitelj postavio deklaratorni tužbeni zahtjev,takvi zahtjevi ne mogu se smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu članka 37. stavak 1. ZPP-a, već se radi o situaciji iz članka 187. stavak 3. ZPP-a. U tom slučaju, deklaratorni zahtjev uz tužbeni zahtjev za isplatu služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu i ne može se uzeti u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, nego se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1170/2020 od 25. listopada 2023., Rev- 1927/2017 od 18. siječnja 2022., Revt-156/2013 od 7. svibnja 2014.).
6.Zbog ovakvog stava ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijani dio točke III. izreke uslijed čega je žalba tužitelja neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki III. izreke (rješenje o trošku) te na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.
7.U nepobijanom dijelu (točke I. i II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
8.Odluka o zatraženim troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.
U Slavonskom Brodu, 15. travnja 2026.
S u d a c:
mr. sc. Zlatko Pirc
