REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23 000 Zadar
Poslovni broj: P Ob-41/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, po sucu Katarini Dragičević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima Ivi Begonja i Bruni Begonja, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika ad/1 TĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a s boravištem u [adresa] i ad/2 ĐĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], a s boravištem u [adresa], oboje tuženika zastupani po punomoćniku ĐĆ, odvjetniku u [adresa], uz sudjelovanje mlt. djeteta ZĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnom skrbniku ZĆ, dipl. iur., djelatniku u [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar, radi ostvarivanja osobnih odnosa tužiteljice-bake s mlt. unukom, nakon održane glavne rasprave sa koje je bila isključena javnost, zaključene 16. ožujka 2026. godine u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, tuženika ad/1 i ad/2 osobno, punomoćnika tuženika ad/1 i ad/2, posebnog skrbnika mlt. djeteta i punomoćnice HZSR, Područni ured Zadar, te objave 15. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Osobni odnosi mlt. ZĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], s bakom TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će se jednu subotu u mjesecu u Zagrebu u trajanju od dva do tri sata i to nakon 15:00 sati uz prisutnost tuženika ad/2 ĐĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oca mlt. djeteta.
r i j e š i o j e
Određuje se privremena mjera koja glasi:
I.- Osobni odnosi mlt. ZĆO OIB: [osobni identifikacijski broj], s bakom TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će se jednu subotu u mjesecu u Zagrebu u trajanju od dva do tri sata i to nakon 15:00 sati uz prisutnost tuženika ad/2 ĐĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oca mlt. djeteta.
II.-Ova privremena mjera određuje se u trajanju do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovni broj P Ob-41/2025, ili do drugačije odluke suda ukoliko se izmijene okolnosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovom sudu dana 5. ožujka 2025. godine podnijela tužbu protiv tuženika ad/1 i ad/2 radi ostvarivanja osobnih odnosa s mlt. unukom ZĆO, kćerkom tuženika ad/1 i ad/2. U tužbi se navodi da je tužiteljica majka tuženice ad/1, dok je tuženica ad/1 majka mlt. ZĆO, rođene **.**.2022.. Dakle, tužiteljica je baka mlt. ZĆO. Međusobni odnosi između tužiteljice i tuženika su teško i trajno narušeni te unatoč višekratnim nastojanjima, pokušajima tužiteljice za ostvarivanjem međusobnih kontakata sa mlt. unukom, isti se ne ostvaruju još od druge polovice 2024. godine i to upravo iz razloga što tuženici ne dozvoljavaju tužiteljici da posjećuje, ostvaruje kontakt sa svojom mlt. unukom. Slijedom navedenog, a kako bi regulirali međusobne odnose, prava i obveze, pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Zadar, između stranaka je proveden postupak obveznog savjetovanja, u kojem postupku je od strane navedenog tijela doneseno i Izvješće o provedenom obveznom savjetovanju od 10. veljače 2025. godine, iz kojeg Izvješća je razvidno kako stranke nisu uspjele postići dogovor oko načina ostvarivanja osobnih odnosa sa mlt. djetetom. Tužiteljica je u vremenskom razdoblju od druge polovice 2024. godine, kada je posljednji put vidjela i ostvarila kontakt sa unukom mlt. ZĆO, pa sve do danas višekratno pokušavala ostvarivati minimalne kontakte kako sa unukom, tako i sa svojom kćeri-tuženicom ad/1, međutim tuženica ad/1 je onemogućila i kontinuirano onemogućava tužiteljici ostvarivanje ikakvih kontakata sa svojom unukom. Slijedom izloženog predlaže se donijeti odluku kojom će se odredit ostvarivanje osobnih odnosa tužiteljice sa unukom mlt. ZĆO svake subote u vremenskom razdoblju od 15:00-17:00 sati uz prisutnost treće odrasle osobe od povjerenja u okruženju prikladnom za ostvarivanje osobnih odnosa.
2. U odgovoru na tužbu tuženika ad/1 i ad/2 sadržanom u podnesku od 24. ožujka 2025. godine (l.s. 15-17) se navodi da u odnosu tuženika ad/2 nije proveden postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja parnice, pa se zbog nužnog suparničarstva roditelja djeteta na pasivnoj strani tužba predlaže odbaciti, a također da se predlaže tužbu odbaciti jer tužiteljica nije provela ni postupak obiteljske medijacije ni spram jednog od tuženika. Tužbeni zahtjev tužiteljice osporava se u cijelosti. Naime, razlog zašto su tužbom zahtijevani susreti i druženja bake i unuke nemogući jest taj što je tužiteljica osoba kojoj se mlt. ZĆO ne može povjeriti na odgovornost i skrb. Konkretno, tužiteljica je osoba sa stanovitim psihičkim poremećajima koja primjenjuje terapiju antidepresivima, a koji poremećaji su smetnja ikakvoj normalnoj komunikaciji između nje te njene kćeri i zeta, a kamoli s vlastitom unukom. U prvih godinu dana života ZĆO, tužiteljica nije pokazivala gotovo nikakav interes za dotičnu, a kamoli da je njoj i njenim roditeljima pružila ikakvu pomoć, što je dosta signifikantno kad se uzme u obzir da su parnične stranke živjele u istoj zgradi. Svoju unuku tužiteljica nikad nije izvela u šetnju ni u prirodu, a u dobi od Moirinih nepunih godinu i pol života učila je istu kako se stavljaju stvari u utičnicu i pokazivala kako se piju tablete. Tuženike je tužiteljica pred unukom često omalovažala, ponižavala i provocirala svakakve scene, a predmetni proces proizvod je njene hirovite volje da unosi nemir u život svoje kćeri nakon što se ista odselila iz zajedničke zgrade na adresu označenu u tužbi: naime, tužiteljica je tuženici ad/1 poručila kako će “ona (tužiteljica) dobiti što hoće”. Štoviše, još i prije nego su tuženici odnijeli sve stvari i odjavili adresu sa spominjane zajedničke zgrade, tužiteljica je promijenila bravu na vratima, onemogućivši im potpuno iseljenje. Inače, tužiteljica nikad nije sa svojom unukom provela duže od jednog-dva sata u komadu, a i to vrlo rijetko, obuhvaćajući period prije nego su se tuženici odselili na novu adresu. Ista je već duži niz godina kontinuirano nestabilnog ponašanja, a što se osobito pogoršalo kada se 2013. godine razvela od svog supruga, a maltretirajućem ponašanju prema svojoj kćeri i zetu sklona je praktički cijelo vrijeme njihove veze, te je oduvijek bila kamen spoticanja njihovog odnosa, kao i varirajuće nezainteresiranog i hirovitog odnosa prema svojoj unuci. Međutim, unatoč višekratnim molbama tuženika da se nekako pokuša stabilizirati i odnositi zdravije prema svima njima, a pogotovo mlt. ZĆO, te molbe ostale su neuslišane, zbog čega se već i laički zaključuje kako bi tužiteljici jako opasno bilo povjeriti mlt. ZĆO na susrete i druženja, pa čak i uz nadzor roditelja ili stručne osobe.
3.1. U dokaznom postupku izvršen je uvid u pismenu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana: rodni list za mlt. dijete (l.s. 4), izvješće HZSR, Područni ured Zadar o provedenom obveznom savjetovanju, od 10. veljače 2025. godine (l.s. 5-6), nalaz i mišljenje HZSR, Područni ured Zadar od 20. listopada 2025. godine (l.s. 28- 33), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice TĆ (l.s. 44-45), tuženice ad/1 TĆO (l.s. 45-47) i tuženika ĐĆO (l.s. 47) u svojstvu stranaka.
3.2. Tijekom postupka od strane tužiteljice je predloženo saslušanje svjedoka navedenih u podnesku od 29. travnja 2025. godine (l.s. 20), a također je od strane tuženika ad/1 i ad/2 predloženo saslušanje svjedoka i provođenje psihijatrijskog vještačenja tužiteljice, koji dokazni prijedlozi su iznijeti u podnesku tuženika od 24. ožujka 2025. godine (l.s. 16), s tim da je na ročištu od 16. ožujka 2026. godine (l.s. 44) od strane tuženika ad/1 i ad/2 osobno navedeno da oni ne žele da se njihovo dijete vještači, u svezi kojih dokaznih prijedloga stranaka je na ročištu od 16. ožujka 2026. godine (l.s. 48) donijeto rješenje da se neće izvoditi navedeni dokazi predloženi od strane stranaka budući su po mišljenju suda bitne činjenice za ovaj spor dovoljno utvrđene provedenim dokazima, konkretno nalazom i mišljenjem HZSR, Područni ured Zadar od 20. listopada 2025. godine i iskazom stranaka.
4. Prema čl. 120. st. 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u nastavku ObZ-a) pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano: dijete, braća, sestre, polubraća, polusestre te bake i djedovi, prema st. 2. toga članka pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano dijete i druge osobe ako su dulje vrijeme živjele u obitelji s djetetom, kroz to se vrijeme brinule o djetetu i s njim imaju razvijen emocionalni odnos, prema st. 3. toga članka roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su djetetu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa sa srodnicima i drugim osobama koje imaju na to pravo te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, prema st. 4. toga članka osobe iz st. 1. i 2. toga članka nemaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti.
5. U svezi prigovora tuženika ad/1 i ad/2 iz odgovora na tužbu vezano za odbacivanje tužbe jer da u odnosu na tuženika ad/2 nije proveden postupak obveznog savjetovanja, za navesti je da su na strani tuženika navedeni oboje roditelja mlt. djeteta s kojima mlt. dijete živi, slijedom čega po mišljenju suda Izvješće o obveznom savjetovanju HZSR, Područni ured Zadar od 10. veljače 2025. godine u kojem su navedeni tužiteljica i tužena ad/1-majka mlt. djeteta (l.s. 5-6), a s obzirom na status tuženika ad/1 i ad/2 kao nužnih jedinstvenih suparničara, ima učinak i prema tuženiku ad/2, dakle navedeno izvješće o obveznom savjetovanju proteže se i na tuženika ad/2, supruga tuženice ad/1, s kojih oboje roditelja mlt. dijete živi, a u svezi navoda iz odgovora na tužbu da nije proveden postupak obiteljske medijacije, za navesti da provođenje obiteljske medijacije Obiteljskim zakonom nije propisano kao zakonska pretpostavka za podnošenje tužbe radi ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djeteta s srodnicima iz čl. 120. st. 1. ObZ-a, slijedom čega se prigovor tuženika ad/1 i ad/2 kojim se traži odbačaj tužbe ukazuje neosnovanim.
6.1. Iz mišljenja HZSR, Područni ured Zadar od 20. listopada 2025. godine (l.s. 28- 33), koje je zatraženo sukladno čl. 357 st. 2. ObZ-a proizlazi da je iz provedenog cjelokupnog postupka razvidno kako je odnos TĆ s roditeljima mlt. ZĆO, ĐĆO i TĆO, narušen do razine da je među istima u potpunosti prekinuta komunikacija. Oboje roditelja kao razlog istome navode Vesnino nepoštivanje njihovih osobnih i roditeljskih odluka i granica, kao i sigurnosno ugrožavanje mlt. ZĆO na način da je TĆ pred djetetom konzumirala antidepresive, učila ju kako se uključuje kabel u struju te generalno nametala vlastito mišljenje. Roditelji aktualno izražavaju strah ostaviti mlt. ZĆO nasamo s TĆ na nekoliko sati jer navode kako je TĆ nepredvidljivog ponašanja i sumnjaju da bi mogla govoriti mlt. ZĆO protiv njih. Odluka s kime će dijete provoditi vrijeme prvenstveno je odluka roditelja, no nesporna je činjenica kako je mlt. ZĆO prve godine života stanovala iznimno blizu bake TĆ te kako je pravo djeteta na ostvarivanje kontakata sa članovima šire obitelji. Mišljenje Stručnog tima Područnog ureda Zadar je kako roditelji imaju adekvatne roditeljske kapacitete te su sposobni donositi odluke koje su u skladu s dobrobiti njihovog djeteta. U interesu mlt. ZĆO je da ostvaruje osobne odnose s bakom TĆ jednu subotu u mjesecu u trajanju od tri sata, uz prisutnost roditelja ili neke druge osobe s kojom je mlt. ZĆO povezana. Prisutnost osoba od povjerenja potrebna je radi osjećaja sigurnosti kod djeteta s obzirom da roditelji navode kako je baka svojim postupanjima ugrožavala sigurnost mlt. ZĆO te s obzirom da se baka i mlt. dijete nisu susreli duže vrijeme.
6.2. Poseban skrbnik mlt. djeteta je u podnesku od 23. listopada 2025. godine (l.s. 36-37) naveo da je isti, s obzirom na to da HZSR, Područni ured Zadar u svom nalazu i mišljenu od 20. listopada 2025. godine ocjenjuje da nema zapreke da se osobni odnosi djeteta s bakom ostvaruju, također stava da bi se osobni odnosi bake s mlt. djetetom trebali ostvarivati, a sve kako bi se dala mogućnost djetetu za emocionalno povezivanje s bakom, građenje odnosa i stvaranje osjećaja pripadnosti, slijedom čega poseban skrbnik nema prigovora na nalaz i mišljenje HZSR, Područni ured Zadar od 20. listopada 2025. godine, a također se navodi da poseban skrbnik nije obavio razgovor s mlt. djetetom jer dijete s tek navršenih tri godine ne može shvatiti značenje ovog postupka, i posljedice eventualnih sudskih odluka, odnosno s obzirom na svoju kronološku dob dijete ne može oblikovati svoje mišljenje na način koji bi za postupak bio relevantan.
6.3. Pun. tuženika ad/1 i ad/2 je u podnesku od 4. studenog 2025. godine (l.s. 38- 39) iznio primjedbe na nalaz i mišljenje HZSR, Područni ured Zadar od 20. listopada 2025. godine, dok je pun. tužiteljice u podnesku od 19. studenog 2025. godine (l.s. 40- 41) naveo da tužiteljica formalno nema primjedbi na nalaz i mišljenje HZSR, Područni ured Zadar, međutim da tužiteljica smatra da bi se osobni odnosi nje i mlt. unuke mogli i trebali odvijati ipak redovitije nego što je to predloženo od strane HZSR, Područni ured Zadar. Na ročištu od 16. ožujka 2026. godine (l.s. 43) od strane pun. HZSR, Područni ured Zadar, vezano za primjedbe pun. tuženika iz podneska od 4. studenog 2025. godine je navedeno da HZSR, Područni ured Zadar u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 20. listopada 2025. godine, naime da je nesporno da je mlt. dijete prve godine života stanovalo iznimno blizu bake, a pravo je djeteta na ostvarivanje kontakta sa članovima šire obitelji, nadalje da Stručni tim nije pronašao elemente koji bi ukazivali da bi baka bila ugrožavajuća za dijete, odnosno da ostvarivanje osobnih odnosa ne bi bilo u interesu mlt. djeteta, a vezano za prigovor koji se odnosi na eventualne dijagnoze psihičke naravi na strani tužiteljice, se navodi da Stručni tim nije psihijatar niti su članovi Stručnog tima vještaci, slijedom čega se ne može ulaziti u vještačenje ili psihijatrijsku dijagnozu.
7. Na ročištu od 16. ožujka 2026. godine (l.s. 42-43) od strane pun. tuženika ad/1 i ad/2 se navodi da su tijekom ovoga postupak tuženici ad/1 i ad/2 sa mlt. ZĆO trajno preselili u Zagreb i to krajem travnja 2025. godine, da se nemaju više namjeru vraćati u [adresa], pa se eventualna odluka o ostvarivanju osobnih odnosa tužiteljice s mlt. unukom može odrediti samo na području Grada Zagreba, a pri tome uzevši u obzir nisku dob djeteta i činjenicu da bi put od Zagreba do [adresa] i natrag iznosio za tako malo dijete oko 600 km, pa se u slučaju određivanja osobnih odnosa bake s mlt. djetetom predlaže susrete i druženja odrediti ne češće od jedne subote mjesečno i to na području Grada Zagreba u prisutnosti bar jednog roditelja u trajanju ne dužem od dva sata. Na navedenom ročištu od strane posebnog skrbnika mlt. djeteta je predloženo da se donese privremena mjera kojom bi se odredilo ostvarivanje osobnih odnosa tužiteljice i mlt. ZĆO jednu subotu u mjesecu u trajanju od dva sata, a sve kako bi se u nastavku postupka dobila informacija o načinu ostvarivanja osobnih odnosa bake s mlt. unukom, a od strane pun. tužiteljice je navedeno da je tužiteljica voljna prihvatiti kako konačnu sudsku odluku tako i odluku o privremenoj mjeri glede načina odvijanja osobnih odnosa s mlt. ZĆO.
8. Iz iskaza tužiteljice TĆ saslušane na ročištu od 16. ožujka 2026. godine (l.s. 44-45) proizlazi da je svoju unuku mlt. ZĆO zadnji put vidjela 12. kolovoza 2024. godine, te s obzirom da je jako puno vremena prošlo otkada je zadnji put vidjela mlt. unuku, pristaje u ovom trenutku na sve, dakle suglasna je da viđa unuku jednu subotu u mjesecu u Zagrebu, u trajanju ukoliko je moguće barem tri sata s obzirom na duljinu put, te je suglasna da kod ostvarivanja osobnih odnosa budu nazočni njezina kćerka i zet. Naime TĆO je njezino jedino dijete, i ona uopće ne zna zašto joj se brani da viđa mlt. unuku. Ona i njezina kćerka TĆO od 12. kolovoza 2024. godine nisu u nikakvom odnosu, međutim ona u ovom čitavom periodu šalje kćerki poruku na mobitel i to povremeno da joj ne bi bila prenaporna i u kojim porukama joj predlaže da pokušaju riješiti njihov odnos, ali kćerkinog odgovora na te poruke ne dobiva. Inače do lipnja 2024. godine njezina kćerka i zet su sa mlt. ZĆO živjeli u njezinoj obiteljskoj kući u zasebnom stanu, u kojoj kući su svi zajedno koristili jednu kuhinju, iz obiteljske kuće su se tuženici sa mlt. ZĆO iselili krajem lipnja 2024. godine, a 6. srpnja 2024. godine u dvorištu obiteljske kuće je proslavljen Moirinin rođendan, te je mlt. ZĆO zadnji put vidjela 12. kolovoza 2024. godine u firmi svog bivšeg supruga kada je oko dva sata provela s mlt. unukom i tada je bila prisutna partnerica bivšeg supruga. Dok su živjeli u istoj obiteljskoj kući, s mlt. ZĆO je vrijeme provodila kad god je to mogla i kada joj je bilo dopušteno, često se nudila kćerki i zetu da pričuva mlt. ZĆO, da se njih dvoje malo odmore, ali rijetko su joj to njih dvoje dopuštali, pa je s mlt. ZĆO provodila vrijeme oko jednom u dva tjedna u trajanju od sat do dva kada bi ona i mlt. ZĆO bile same u njezinom stanu, a u dva navrata je prošetala s mlt. ZĆO i to jedan put u park Vruljica, te jedan put s njezinim partnerom dok je mlt. ZĆO bila još u kolicima. Ukoliko bi sud dopustio da ona ostvaruje osobne odnose s mlt. unukom, ona bi vrijeme s unukom provodila na način da bi njih dvije išle na tobogan, u dječiji parkić, ona bi sa sobom donijela brojne slikovnice i edukativne igračke za dijete, te će se ona vezano za subotu prilagoditi unuci i njezinim roditeljima i pristati će na koje god oni vrijeme kažu u subotu, bilo u jutarnjim ili popodnevnim satima. Svjesna je da je nju mlt. ZĆO u ovom periodu zaboravila i svjesna je da ona i unuka moraju ići polako, da njoj unuka priča, a ona će se tome prilagoditi.
9. Iz iskaza tuženice ad/1 TĆO saslušane na ročištu od 16. ožujka 2026. godine (l.s. 45-47) proizlazi da je istina da je njezina majka mlt. ZĆO zadnji put vidjela 12. kolovoza 2024. godine u firmi njezinog oca, da su do kraja lipnja 2024. godine svi živjeli u istoj obiteljskoj kući, kada su se ona i suprug s mlt. ZĆO odselili iz obiteljske kuće na adresu [adresa], te da je njezina majka do njihove selidbe mlt. ZĆO viđala otprilike jedan put u dva tjedna i to ne duže od dva sata. Nije suglasna da njezina majka viđa mlt. ZĆO jednu subotu u mjesecu na dva ili tri sata uz nazočnost nje ili njezinog supruga, a razlog njezinom protivljenju je taj što je prijašnje druženje tužiteljice i mlt. ZĆO bilo štetno za mlt. ZĆO po pitanju djetetovog razvoja i odgoja, konkretno u druženjima tužiteljice i mlt. ZĆO se nisu koristile slikovnice, edukativne igračke, interakcija između tužiteljice i mlt. djeteta nije bila prikladna za djetetovu dob, tužiteljica je mlt. ZĆO navodila da gleda isključivo parfeme, šminku i da dijete kopa po ladici u kojoj ladici nisu bili sadržaji podobni za dijete, također je tužiteljica u nekoliko situacija ugrozila sigurnost djeteta i to na način da je dijete koje je imalo manje od godinu i pol dana učila kako u utičnicu utaknuti stvari, umjesto da je dijete učila da utičnicama ne prilazi ili da je zaštitila utičnice, sve ovo su ona i njezin suprug uočili, s tim da je njezin suprug bio osobno nazočan kada se dogodila situacija sa utičnicom, a također je bila jedna situacija kada se je ona igrala s djetetom, imali su jedan lonac u koji su stavljali povrće, radili pripremu za ručak, a zatim je ušetala tužiteljica koja je odvela dijete od nje i pokazivala je djetetu kako baka pije tablete, a vezano za navedene situacije prilikom druženja tužiteljice s djetetom, ona i njezin suprug se nisu nikada obraćali nikakvoj instituciji, pokušali su to riješiti razgovorom s tužiteljicom, ali bez uspjeha, nije uvaženo. Ona i suprug su vikendom oboje slobodni te mlt. ZĆO nema nikakvih obveza subotom, međutim dijete svako popodne spava i to otprilike do 15:00 sati, pa bi se u situaciji određivanja osobnih odnosa tužiteljice s mlt. djetetom, susreti mogli održavati jedino u periodu poslije 15:00 sati. Mlt. ZĆO nije zaboravila baku, naime suprug i ona djetetu pokazuju bakine slike i razgovaraju s djetetom ali bez negativnih konotacija, tako da bi dijete prepoznalo baku i znalo bi o kome je riječ, a inače kada djetetu pokaže bakinu fotografiju i pita dijete da li bi se htjela vidjeti sa bakom, dijete kaže ne, a radi se o dosta elokventnom djetetu u dobi od 4 godini koje zna izraziti svoje mišljenje. Kada ju se pita da li smatra da li se može nešto loše dogoditi za dijete ukoliko bi se odredilo da baka viđa mlt. ZĆO jedan put mjesečno uz nazočnost nje i njezinog supruga na dva do tri sata, može navesti da se vjerojatno fizički djetetu ne bi moglo ništa dogoditi, ali psihološki je druga priča, naime tužiteljica je unosila destruktivnu atmosferu između njih i vrlo često je provocirala vrlo ružne svađe pred djetetom koje su suprug i ona nastojali izbjeći, pa se boji da se ne bi ta situacija dogodila prilikom susreta. Smatra da je za dijete stresna situacija da se vidi s bakom s kojom se ne želi vidjeti te bi za dijete bilo također stresno da vidi neku treću osobu koja bi bila nazočna prilikom susreta s tužiteljicom, a s obzirom da tužiteljica inicira svađe s njom, to smatra da uopće ne bi bilo dobro da ona bude prisutna pri susretima, već predlaže da susretima bude nazočan njezin suprug koji je inače uvijek smirivao situaciju između nje i njezine majke.
10. Iz iskaza tuženika ad/2 ĐĆO, saslušanog na ročištu od 16. ožujka 2026. godine (l.s. 47) proizlazi da se isti u cijelosti pridružuje iskazu svoje supruge, te je od strane istog navedeno da u slučaju eventualnog određivanja osobnih odnosa tužiteljice s mlt. djetetom, a imajući u vidu mišljenje HZSR, Područni ured Zadar, predlaže da susretima tužiteljice s djetetom budem nazočan on osobno.
11. U konkretnom slučaju nije sporno da su tuženici zajedno s mlt. LĆ (koja je rođena **.**.2022.) do lipnja 2024. godine živjeli u obiteljskoj kući tužiteljice gdje i tužiteljici živi (kada su se tuženici s mlt. LĆ odselili na drugu adresu u [adresa]), do kada je tužiteljica sa svojom unukom mlt. LĆ provodila vrijeme oko jednom u dva tjedna u trajanju od sat do dva sata, da je tužiteljica zadnji put mlt. LĆ vidjela 12. kolovoza 2024. godine u firmi svojeg bivšeg supruga kada je s mlt. LĆ provela oko dva sata, da je odnos između tužiteljice i tuženika (roditelji mlt. LĆ) narušen i da isti od 12. kolovoza 2024. godine nisu u međusobnoj komunikaciji, a naročito je narušen odnos između tužiteljice i njezine kćerke-tuženice ad/1 do te mjere da tuženica ad/1 u slučaju određivanja osobnih odnosa tužiteljice s mlt. LĆ uopće ne želi biti prisutna kod susreta i druženja, već predlaže da u toj situaciji bude nazočan samo njezin suprug-tuženik ad/2, te da su se tuženici zajedno s mlt. LĆ krajem travnja 2025. godine trajno preselili u Zagreb. S obzirom na navedene nesporne činjenice, pri čemu se posebno misli na vrlo dugi period od kada tužiteljica nije vidjela mlt. unuku -od 12. kolovoza 2024. godine, koju je do tada viđala jednom u dva tjedna otprilike po dva sata, a zakonskom odredbom čl. 120. st. 1. ObZ-a je propisano pravo srodnika i drugih osoba na ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom, u koji krug osoba spadaju bake i djedovi, a kako je tužiteljica suglasna da mlt. LĆ viđa jednom mjesečno-subotom i to sukladno prijedlogu roditelja mlt. djeteta nakon 15,00 sati uz nazočnost oca mlt. djeteta i to u Zagrebu gdje će tužiteljica doputovati iz [adresa], to je sud prihvatio nalaz i mišljenje HZSR, Područni ured Zadar od 20. listopada 2025. godine i očitovanje punomoćnice Područnog ureda Zadar u pogledu primjedbi tuženika, budući je nalaz i mišljenje Područnog ureda Zadar s obzirom na okolnosti slučaja u ovom trenutku u interesu i za dobrobit mlt. LĆ. Naime, za pravilan psihofizički razvoj djeteta je vrlo važno da u djetetovom životu biti prisutni bake i djedovi, i ostala barem bliža rodbina, te u ovom slučaju narušeni odnosi između tužiteljice i roditelja mlt. djeteta, posebno narušen odnos između tužiteljice i njezine kćerke, ne smiju biti razlog onemogućavanja od strane roditelja mlt. djeteta baki da vidi mlt. unuku, makar za sada, za prvo vrijeme uz nazočnost oca mlt. djeteta, te sud vjeruje da će ostvarivanje osobnih odnosa bake s unukom predstavljati ujedno i prvi korak mogućoj ponovnoj uspostavi komunikacije stranaka i uspješnom razrješenju njihovih nesuglasica, a što bi također bilo u interesu i za dobrobit mlt. djeteta. Za navesti je da se u ovom postupku nije pribavljalo mišljenje mlt. djeteta koje još nije napunilo četiri godine, jer niska kronološka dob djeteta predstavlja posebno opravdani razlog da se mišljenje djeteta ne pribavlja (čl. 360. st. 4. ObZ-a). Slijedom izloženog valjalo je temeljem čl. 120. st. 1. i st. 3., te čl. 121. st. 1. ObZ-a odlučiti kao u izreci presude.
12 Imajući u vidu iskaze tuženika (iz kojih ne proizlazi njihova kategorička suglasnost s nalazom i mišljenjem Područnog ureda Zadar, već su isti iznijeli prijedlog u eventualnoj situaciji određivanja osobnih odnosa bake s mlt. unukom), iz čega slijedi da je moguće njihovo podnošenje žalbe na presudu, to je radi te eventualne situacije, imajući u vidu dugi period od kada se nisu vidjele baka i unuka i kako bi se što prije krenulo s ostvarivanjem osobnih odnosa bake i unuke i time spriječilo da dođe do još većeg otuđenja unuke s bakom, valjalo odrediti privremenu mjeru (čl. 536. st. 1. ObZ- a).
13. Odluka o parničnom trošku je izostala jer na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava parnični trošak od strane pun. stranaka nije niti zatražen.
U Zadru, 15. travnja 2026.
S u d a c
Katarina Dragičević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba protiv presude i rješenja se podnosi ovome sudu, i to žalba protiv presude u roku od 15 dana, a žalba protiv rješenja u roku od 8 dana, od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 335. ZPP-a, a o njoj odlučuje Županijski sud.
Tijek roka za žalbu niti žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa provedbu privremene mjere (čl. 535. ObZ-a).
DNA:
1. Tužiteljici, po punomoćniku,
2. Tuženicima ad/1 i ad/2, po punomoćniku,
3. Posebnom skrbniku mlt. djeteta,
4. HZSR, Područni ured Zadar.
