REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1734/2025-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 767,80 € bruto s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove od 320,95 € sa zateznim kamatama tekućim od 15.4.2026. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika i da je u razdoblju od 2.11.2013. do 2.11.2018. ostvarivao prekovremeni rad u redovnom radu od ponedjeljka do petka, dnevno duže od osam sati; u dežurstvu, kada je morao biti nazočan na radnom mjestu (u bolnici), nakon redovnog radnog vremena, a koji rad je u bitnom povezan sa obavljanjem dužnosti i aktivnosti rada na radnom mjestu; u smjenskom radu (duže od osam sati koliko je trebao raditi u smjeni) i turnusu (duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu). Navedeni rad je obavljao u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, te mu isti rad nije plaćen kako je to određeno rješenjem o plaći i prema važećim odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 88/13, 143/13). Navodi da navedeni prekovremeni rad tužitelju valja priznati kao prekovremeni rad sukladno Zaključku broj 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora. Pored toga, tužitelj tvrdi da tuženik nije pravilno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, na način da nije u prosjek plaće uključio plaću isplaćenu u prethodna tri mjeseca, uvećanu za prekovremeni rad koji je predmetom ove tužbe. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska tužitelja od 11.11.2019. tužitelj potražuje ukupan iznos od 6.787,54 kn (900,86 €) zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije istinit navod tužitelja da bi tuženik neispravno izračunao visinu osnovne plaće te navodi da je ista obračunata na pravilan i zakonit način na temelju Zakona o radu, Temeljnog kolektivnog ugovora i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Ističe da nema mjesta primjeni Zaključka broj 148. jer je isti stavljen izvan snage Zaključkom broj 153. u kojem se navodi da sati koji su odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan se evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Slijedom navedenog tuženik smatra da nema mjesta isplati potraživanja tužitelja, jer rad na blagdan ne predstavlja prekovremeni rad. Obzirom na navedeno, tuženik smatra da nema mjesta isplati razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, radi čega predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je donio presudu u ovoj pravnoj stvari posl. br. Pr-5358/2018 od 17.1.2020. kojom je tužitelju dosuđen iznos od 6.787,54 kn bruto (900,86 €) s osnove razlike plaće, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, a ista je djelomično ukinuta za iznos od 767,80 € bruto odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-413/2022 od 2.7.2025. sa uputom da se osnovanost tužbenog zahtjeva u ponovljenom postupku raspravi za razdoblje do 21.12.2015. primjenom Zaključka 148., a nakon 21.12.2015. primjenom Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

4. Tužitelj u ponovljenom postupku podneskom od 27.11.2025. povlači dio tužbenog zahtjeva u odnosu na ukidajući dio presude od 767,80 €, dok u odnosu na pravomoćno dosuđen iznos od 133,06 € potražuje naknadu troška.

5. Tuženik se protivio povlačenju tužbe pa je sud odlučivao u cijelosti o ukidajućem dijelu.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Imajući na umu da je povučen dio tužbenog zahtjeva u ukidajućem dijelu od 767,80 € kojem povlačenju se tuženik protivio, sud je u cijelosti odbio ukidajući dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

8. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP-a. Prilikom odmjeravanja troškova sud je utvrdio sljedeće, da je tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev sa visinom uspio u omjeru od 14,8%, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 85,2%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 14,8% + 100% = 114,8% / 2 = 57,4%, a za tuženika: 85,2% + 0% = 85,2% / 2 = 42,6%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 14,8% uspjeha na strani tužitelja.

9. Tužitelju su priznati troškovi za:

- sastav tužbe od 50,00 eura (Tbr.7/1),

- sastav podneska od 11.11.2019. od 50,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav podneska od 27.11.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 5.2.2019. od 50,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 10.12.2019. od 50,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanje na ročištu 10.3.2026. od 50,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 300,00 eura, uvećano za PDV od 25% trošak iznosi 375,00 eura, a razmjerni iznos tog troška iznosi 55,50 eura. Tužitelju u cijelosti pripada naknada troškova vještačenja od 265,45 eura jer je navedeno bilo nužno za vođenje postupka stoga trošak tužitelja sveukupno iznosi 320,95 eura.

10. Tužitelj nema pravo na naknadu ostalih troškova jer isti ne predstavljaju nužne troškove potrebne za vođenje ovog postupka, već su nastali uslijed radnji koje nisu bile potrebne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 155. ZPP.

11. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

12. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 15. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku