Poslovni broj: P-849/2020-49

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

I

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Mirni Franić Rapajić, u pravnoj stvari tužiteljice ad.1 BT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužiteljice ad.2 FT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženice ad.1 ĆT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku, tuženice ad.2 KT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, tuženika ad.3 ĐT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku i tuženika ad.4 ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja ad.1, tužitelja ad.2, punomoćnika tuženika ad.2 i punomoćnice tuženika ad.3 i ad.4, 15. travnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužiteljica BT (OIB [osobni identifikacijski broj]) za 3/4 dijela prava vlasništva, a tužiteljica FT (OIB [osobni identifikacijski broj]) za ¼ dijela prava vlasništva, vlasnice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 118 m2, a što su sve tuženi dužni priznati i trpjeti da tužiteljice knjiže svoje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini, uz istovremeni izbris tog prava za imena tuženika i ĆT mldb. LT pok. ST u cijelosti.

II. Dužni su tuženi ĐT (OIB [osobni identifikacijski broj]) i ŽT (OIB [osobni identifikacijski broj]) naknaditi tužiteljicama BT (OIB [osobni identifikacijski broj])i FT (OIB [osobni identifikacijski broj]) trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.207,78 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više zatraženi iznos od 82,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode kako su kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za 22/24 dijela prava vlasništva upisani tuženici KT, ĐT i ŽT, a da je za 2/24 dijela prava vlasništva upisan LT, koji je pravni prednik tužene ĆT. Tvrde da su one isključive stvarne vlasnice zgrade stambene namjene, izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 1290/1 k. o. [katastarska općina], za koju su zatražile i postigle legalizaciju temeljem rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-08/411 URBROJ: 2117/10-15-16-31 od 24. listopada 2016., a koje je pravomoćno 18. studenoga 2016. te da je doneseno i rješenje o utvrđivanju građevne čestice Grada Dubrovnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje KLASA: UP/I-350-05/18-05/000079 URBROJ: 2117/01-15/13-20-0021 od 21. veljače 2020., a koje je pravomoćno 27. travnja 2020., kojim je određena čestica za redovitu upotrebu predmetnog objekta. Tvrde da je navedenu nekretninu obitelj tužitelja izgradila na djelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dio je ranije njihov prednik još 1971. kupio od prednika tuženika. Navode da su za gradnju tuženi odnosno njihovi prednici znali, a da se tome nitko nije protivio. Ističu da je rješenjem o nasljeđivanju iza pokojnog TT, supruga tužiteljice BT i oca tužiteljice FT, predmetna nekretnina raspoređena u njihovo nasljedstvo i to u 3/4 dijela JT, a u ¼ dijela FT. Predlažu da se donese presuda kojom bi se utvrdilo da su tužiteljice vlasnice točno određenog dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini 123 m2, sve kako je to opisano i označeno na skici dostavljenog rješenja o utvrđivanju građevinske čestice, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužiteljice provedu parcelaciju zemljišta i uknjiže svoje pravo vlasništva na predmetnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, i to u ¾ dijela na BT i ¼ dijela na VT, uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva s imena tuženika, te LT, u cijelosti, te da im tuženici naknade troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženica ĆT navodi kako ne poriče tužiteljicama pravo vlasništva zgrade koja je izgrađena na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, tužbu smatra preuranjenom jer smatra da su tužitelji bili dužni na temelju pravomoćnog rješenja o utvrđivanju građevinske čestice sačiniti parcelacijski elaborat i formirati građevinsku česticu, a koji parcelacijski elaborat bi ova tuženica potpisala i suglasila se s istim. Također, kako se građevinska parcela formira od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i od dijela čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je vlasništvo Republike Hrvatske, a kojom upravljaju Hrvatske ceste, da su tužitelji bili dužni prethodno tražiti ukidanje statusa puta na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve u svrhu formiranja jedne građevinske čestice odnosno izrade parcelacijskog elaborata. S obzirom da ova tuženica nikada nije osporavala vlasništvo tužitelja na zgradi koja je izgrađena na dijelu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti su tužitelji ikada od nje tražili da zaključe ispravu kojom bi ista priznala njihovo pravo vlasništva, te s obzirom da nije prouzrokovala pokretanje postupka i eventualno vođenje parnice, smatra da tužiteljima ne pripada pravo zahtijevati od ove tuženice naknadu troškova parničnog postupka , a u slučaju kada bi tužitelji ustrajali u zahtjevu za naknadu troškova ovog postupka smatra da su tužitelji dužni toj tuženici naknaditi troškove ovog postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženica KT priznaje tužiteljicama vlasništvo dijela čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to onog dijela koji su one kupile od ĐT i ŽT u površini od 118 m2 koja čini katastarsku česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera). Protivi se zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka jer smatra kako postupak nije skrivila jer se tužiteljice nisu obratile njoj prije podnošenja tužbe sa zahtjevom za mirno rješenje ovog spora, koji bi ona svakako priznala da je dobila rješenje o utvrđenju građevne čestice kojim je definirana točna površina od 118 m2, te se protivi zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka.

4. U odgovoru na tužbu tuženici ŽT i ĐT osporavaju sve tužbene navode i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlažu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan . Na pripremnom ročištu ističu kako osporavaju da bi njihov pravni prednik ikada s pravnim prednikom tužiteljica zaključio kupoprodajni ugovor, osporavaju da bi isti potpisao ugovor koji je priložen u spis te ističu kako su između pravnog prednika tužiteljica i pravnog prednika ovih tuženika međuljudski odnosi bili trajno poremećeni. Ističu kako su ovi tuženici svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli 2015. te da su na cijelu nekretninu platili porez, kao i da su se protivili postupku legalizacije i postupku utvrđenja građevne čestice smatrajući da su isti provedeni na nezakoniti način jer su u tim postupcima formiranom česticom obuhvaćeni dijelovi nekretnine koji nisu smjeli biti obuhvaćeni.

5. Podneskom od 15. listopada 2021. tužiteljice uređuju tužbeni zahtjev, a sve s obzirom da je nakon podnošenja tužbe od strane Područnog ureda za katastar Dubrovnik , Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, odobren geodetski elaborat izrađen u svrhu provođenja predmetnog rješenja o utvrđenju građevne čestice, koji elaborat je potvrđen od strane tog istog tijela pod poslovnim brojem KLASA: 932-06/2020-02/912 URBROJ: 541- 30-4/4-21/7 od dana 15. veljače 2021. Ističu kako navedeni elaborat nije proveden u zemljišnim knjigama, međutim, da je pod poslovnim brojem Z-3790/2021 zabilježena provedba rješenja kojim se provodi ovaj elaborat i prijavni listovi. Ističu kako se navedenim elaboratom i prijavnim listovima k. č. [katastarska čestica] cijepa na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (a na kojoj je nekretnina tužiteljica) površine 118 m2, a k. č. [katastarska čestica] na k. č. [katastarska čestica] od 19 m2, na kojoj je također kuća tužiteljica. Predlažu da sud donese presudu citiranu u izreci te ističu eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim, u slučaju da sud ne prihvati tužbeni zahtjev, predlažu donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da su tužiteljice i to BT za 3/4 dijela prava vlasništva i FT za ¼ dijela prava vlasništva vlasnice dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 118 m2, sve kako je to opisano i označeno u citiranom geodetskom elaboratu, a što su tuženi dužni priznati, trpjeti provedbu parcelacijskog elaborata i prijavnih listova u zemljišnim knjigama te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljica na predmetnom dijelu nekretnine u cijelosti uz istovremeni izbris istog prava vlasništva sa imena tuženika i ĆT mldb.Ivice pok. ST u cijelosti, te ujedno predlažu da im se dosude troškovi parničnog postupka.

5.1. Ovim podneskom se u pogledu tužbenog zahtjeva citiranog u izreci presude radi o uređenju ranije postavljenog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je u međuvremenu zaprimljen prijedlog radi provedbe prijavnog lista kojim se formira čestica koja predstavlja upravo onaj točno određeni fizički dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koji je usmjeren tužbeni zahtjev. Osim navedenoga, tužiteljice preinačavaju tužbeni zahtjev na način da iste uz postojeći tužbeni zahtjev (citiran u izreci presude) ističu još jedan tužbeni zahtjev, ali na način da sud o istome donesen odluku ako utvrdi neosnovanim postojeći tužbeni zahtjev (eventualna objektivna kumulacija). Tuženicima je uredno dostavljen podnesak kojim je izvršeno uređenje tužbe i preinaka, te se istome nisu protivili. Slijedom navedenoga, a kako su se tuženici upustili u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, bez da su se preinaci protivili, smatra se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe sukladno odredbi članka 191. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Tužiteljice su, nakon provedenog uviđaja i nakon što je vještak dao pisani nalaz i mišljenje te pisani odgovor na prigovore, podneskom od 12 siječnja 2026. zatražile izuzeće vještaka.

6.1. U svom zahtjevu su navele da su tek nakon zaprimanja nalaza i mišljenja, uvidom u osobne podatke i identitet vještaka, shvatile da se radi o suprugu osobe s kojom je tužitelj bio u bliskim, a sada je u trajno poremećenim odnosima pa s obzirom da su privatni odnosi između tužitelja i obitelji vještaka takve naravi da opravdano izazivaju sumnju u njegovu nepristranost smatraju da dostavljeni nalaz ne može biti objektivan temelj za sudsku odluku.

6.2. Vještak je podneskom od 26 siječnja 2026. odgovorio na zahtjev za izuzeće u kojem u bitnome navodi da tužiteljice ne poznaje, a da je nakon zaprimanja njihovog zahtjeva za izuzeće te nakon razgovora sa suprugom utvrdio da je ranije druženje između njegove supruge i kćeri tužiteljice zasnovano na poznanstvu djece iz školice sporta te želje djece za međusobnim druženje, da su se iste vidjele svega nekoliko puta te koje je druženje naprasno prekinuto od strane kćeri tužiteljice krajem 2022., a početkom 2023. od kada nisu u kontaktu kako one, tako ni djeca. Ostaje pri dostavljenim vještačenjima te ističe da su izrađena maksimalno profesionalno bez pristranosti bilo kojoj strani u ovom sudskom postupku te predložio da se zahtjev za izuzeća odbije.

6.3. Na glavnoj raspravi je sud odbio zahtjev za izuzeće vještaka. Naime, tužiteljice svojim tvrdnjama, nakon što je vještak već izradio nalaz i mišljenje, ne dovode u sumnju objektivnost i nepristranost vještaka. Kada bi se radilo o takvim osobitim razlozima koji bi mogli utjecati na nepristranost vještaka, sud je uvjerenja da bi tužiteljice odmah nakon određivanja vještaka reagirale, prepoznale o kome se radi i podnijele ovakav zahtjev, međutim, razlozi koje one iznose, a tiču se odnosa supruge vještaka i jedne od tužiteljica, s obzirom da je vještak dužan obaviti vještačenje objektivno i u skladu s pravilima struke, pa i sam zatražiti izuzeće ako razlozi za to postoje, te nakon što se uzme u obzir očitovanje vještaka koji je do saznanja o prijateljskim odnosima koji su ranije postojali između tužiteljice i njegove supruge došao nakon što mu je dostavljen zahtjev za izuzeće, kada je o tome upitao suprugu, nisu razlozi koji bi mogli dovesti do nepristranosti vještaka za iznošenje nalaza i mišljenja.

7. Sud je u ovom postupku pročitao Izvadak iz zemljišne knjige za zemljišno knjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5 spisa), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. LT doneseno od javnog bilježnika Anđelka Stanića kao povjerenika Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem O-196/19 UPP/OS-29/19 od 29 ožujka 2019. (list 6-7 spisa), pismeni ugovor o prodaji zemljišta od 28. ožujka 1971. (list 8 i 138 spisa), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog TT doneseno od Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem O.249/02 (list 9-11 spisa), pravomoćno rješenje o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/13-08/411 urbroj: 2117/10-15-16-31 od 24. listopada 2016. (list 17-23 i 156-161 spisa) spisa), pravomoćno rješenje o utvrđivanju građevne čestice Grada Dubrovnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-350-05/18-05/000079 urbroj: 2117/01-15/13-20- 0021 od 21. veljače 2020. (list 12-16 i 150-154 spisa) spisa), Rješenje Područnog ureda za katastar Dubrovnik Državne geodetske uprave Republike Hrvatske klasa: UP/I-932-07/21- 02/169 urbroj: 541-30-02/8-21-2 od 11. ožujka 2021. (list 38-41 spisa i 53-56 spisa), zemljišno knjižni izvadak za zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 14. listopada 2021. (list 50-51 spisa), izlist aktivne plombe broj Z-3790/2021 (list 52 spisa), geodetskog elaborata izrađenog od GEO VRTINE d.o.o. koji je potvrđen od strane Područnog ureda za katastar Dubrovnik Državne geodetske uprave Republike Hrvatske pod poslovnim brojem: klasa: 932-06/2020-02/912 urbroj: 541-30-4/4-21/7 od dana 15. veljače 2021. (list 57-121 spisa), Rješenje ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske od 28. lipnja 2019. Dan klasa: UP/II-350-05/19-08/98 urbroj: 531-09-2-19-2/K.M. (list 129-131 spisa), prigovor na legalizaciju manje zahtjevne stambene zgrade na adresi [adresa] podnesen od strane ĐT **.**.2015. (list 132 spisa), sporazum o priznanju prava vlasništva zaključen između ĆT s jedne strane te ĐT i ŽT s druge strane dana 2. travnja 2015. (list 133 spisa), porezno rješenje izdano od porezne uprave područnog ureda Dubrovnik 16 . ožujka 2020. (list 134136 spisa), f potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje od 17 i lipnja 2020. (list 137 spisa), presudu okružnog suda u Dubrovniku poslovni broj: Kž.69/87 od 17 listopada 1988. (list 139-140 spisa), izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (list 171-174 spisa), svjedoka IT i GT (list 163-165 spisa) Te je proveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju Stjepana Grmoljeza (list 179-183 spisa), pročitan pisani nalaz i mišljenje tog vještaka (list 185-209 spisa), vještakov pisani odgovor na prigovore (list 229-233 i 251-255 spisa) koji vještak je i usmeno saslušan (list 248 spisa).

8. Nije sporno da je pravni prednik tužiteljica, TT, na nekretnini koja je predmet spora (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) izgradio kuću koja je, osim na toj čestici, izgrađena i na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana od dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je pravni prednik tuženika ŽT i ĐT, njihov otac ŠT, od ranijih vlasnika kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio dio te nekretnine te da je na dijelu te nekretnine izgradio svoju kuću.

9. Sporno je je li pok. TT kupio od pok. ŠT dio od ranije kupljenog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], je li on potpisao ugovor o kupoprodaji na koji se tužiteljice u ovom postupku pozivaju, te isti posjedovao kao zakonit, istinit i pošten posjednik od 1971. do dana smrti, a nakon čije smrti je njegov posjed prešao na tužiteljice te je li na na tom dijelu izgradio kuću kao pošten i graditelj. Sporno je i je li ŠT TT na bilo kakav način branio gradnju te na koji način su poremećeni međusobni odnosi utjecali na to da ŠT pokrene postupke kojim bi osporavao TT pravo na predmetnu nekretninu. Sporno je i je li predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana u skladu s pravilima struke odnosno jesu li odluke sadržane u rješenju o izvedenom stanju i rješenju o utvrđenju građevne čestice zakonite, odnosno jesu li ti postupci provedeni na zakonit način. Sporno je i može li se pravu tužiteljica suprotstaviti pravo tuženika ŽT i ĐT koji tvrde da su svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli na temelju sporazuma sa suvlasnicima 2015. te se kao suvlasnici upisali u zemljišnu knjigu.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan, pa se nije odlučivalo o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

11. Iz dokumentacije pregledane u ovom postupku, te ostalih izvedenih dokaza su utvrđene slijedeće činjenice.

11.1. Kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su formirane na temelju geodetskog elaborata izrađenog od GEO VRTINE d.o.o. koji je potvrđen od strane Područnog ureda za katastar Dubrovnik Državne geodetske uprave Republike Hrvatske pod poslovnim brojem:

KLASA: 932-06/2020-02/912 URBROJ: 541-30-4/4-21/7 od dana 15. veljače 2021. sastavni dio kojeg je prijavni list za zemljišnu knjigu, i to je kčbr. [katastarska čestica] (izgrađeno zemljište 89 m2, dvorište 02 m2, dvorište 10 m2 i dvorište 17 m2) formirana od dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] . Ujedno je kčbr. [katastarska čestica] (izgrađeno zemljište 19 m2) k. o. [katastarska općina] formirana od dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim ista nije predmetom ovog postupka. Prijavni je list izrađen na temelju pravomoćnog rješenja o utvrđivanju građevne čestice Grada Dubrovnika Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I -350- 05/18-05/000079 urbroj: 2117/01-15/13-20-0021 od 21. veljače 2020. koje je rješenje doneseno jer je za zgradu izgrađenu na dijelovima kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kčb r. 1290/1 k. o. [katastarska općina] doneseno pravomoćno rješenje o izvedenom stanju klasa: UP/I-361-03/13-08/411 urbroj: 2117/10-15-16-31 od 24. listopada 2016. Kako to proizlazi iz prijavnog lista, novoformirana čestica kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 118 m2 se upisuje kao dvorište i izgrađeno zemljište, s gabaritima koji su razvidni iz tlocrta priloženog tom prijavnom listu. Iz nalaza i mišljenja vještaka Stjepana Grmoljeza je također razvidno da je u arhivi Područnog ureda za katastar Dubrovnik pronađeno više skica izmjere koje prikazuju predmetnu nekretninu i susjedne nekretnine u pogledu katastarskih granica i izgrađenih objekata na njima. U arhivi je pronađen geodetski elaborat koji se čuvao u arhivi pod brojem zbirke geodetskih elaborata 181/2000 iz 2020. godine, a kojeg je izradio geodet PT kojim je elaboratom u odnosu na objekt tužiteljica granica utvrđena po jugozapadnom pročelju objekta to jest konstruktivnom zidu. U arhivi je pronađen i geodetski elaborat kojeg su izradile GEO VRTINE d.o.o. koji se čuva u zbirci geodetskih elaborata pod brojem: 20/2021. Ovim je geodetskim elaboratom provedeno rješenje o utvrđivanju građevinske čestice za objekt koji se nalazi na novoformiranim česticama 107 /1 i 5731/9 K. O. [katastarska općina] na način da je čestica 107/5 nastala od dijela čestice 107/1 površine 118 m2, a koja površina odgovara snimku terena izrađenom od vještaka na licu mjesta, a čestica 5730/9 je nastala od dijela čestice 5731/1 i ima površinu od 19 m2, a koja također odgovara snimku ovog vještaka na terenu. Vještak je u nalazu i mišljenju prikazao mogućnost pristupa objektu koji je izgrađen na česticama zemlje [katastarska čestica] (stara izmjera) i to sa Jadranske magistrale, a koji prilaz se sastoji od betonskih skalina koje vode sa parkinga koji se neposredno nalazi u asfaltni zastor ceste. S navedenih skalina se preko taraca/podesta i dalje preko manjih skala pristupa na taracu koja se nalazi na razini najviše etaže zgrade odnosno 1. kata zgarde izrađene na čestici zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pri čemu se navedena taraca nalazi dijelom unutar čestice zemlje [katastarska čestica] i dijelom na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je u naravi ravni krov prostorije koja se nalazi ispod nje. Pored tarace se sa sjeverno istočne strane nalazi veći betonski objekt koji se sastoji od suterena i prizemlja sa ravnom pločom bez krova. Sa 1. kata objekta koji je izgrađen na čestici zemlje [katastarska čestica] skalama se pristupa u prizemlje objekata, same skale vode dijelom ispod istaka (balkona i skala) betonskog većeg objekta, a sama preklapanja konstruktivnih dijelova objekata su na skici lica mjesta prikazane plavom kosom šafrurom. Također postoji preklapanje istaka balkona koji su sastavni konstruktivni dio objekta izgrađenog na čestici zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u razini prizemlja i 1. kata preko dijela čestice zemlje [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji je također na skici lica mjesta naznačeno plavom šafrurom.

11.2. Pok. TT su u pogledu predmetne nekretnine naslijedile BT (supruga) u ¾ dijela i tada maloljena RT u ¼ dijela.

11.3. Iz iskaza tužiteljica i saslušanih svjedoka IT i GT, koji su živjeli ili žive u blizini predmetne nekretnine, proizlazi da su pok. TT i tužiteljica BT ispočetka živjeli u prostoriji u objektu koji je izgradio ŠT, dok ŠT nije došla njegova obitelj. Nakon toga je pok. TT u blizini 1971. izgradio baraku, a potom od pok. ŠT iste godine kupio zemljište na kojem je baraka izgrađena. Kako je bilo naređeno da se barake moraju srušiti, tako je pok. TT nakon toga napravio kućicu koja se nadograđivala sve do 1985. godine te je sada to kuća sa tri kata, s tim da su od 1985. godine do danas jedino na kući napravljene tarace i skalini (ovako iskazuje tužiteljica BT), a građeno je tako da je prizemlje napravljeno iz tri dijela, najprije je na preostalom dijelu do barake napravljena sobica i hodnik, a nakon toga je srušena baraka na kojem dijelu je napravljen ostatak prizemlja. Iz njezinog iskaza proizlazi i da je ugovor o kupoprodaji dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je zaključen između ŠT i TT, potpisan pred dva svjedoka i pred njom, a da je pred tim istim svjedocima i pred njom predano ŠT milijun dinara , da je ugovor pisala CT koja je bila predložena za svjedokinju, no da je ista preminula prije nekih godinu dana. Navode o izgradnji i kupovini zemljišta potvrđuje i svjedokinja IT kojoj je isto poznato jer je u to vrijeme živjela u svojoj kući, koja je udaljena od ove koju je gradio pok. TT nekih dvadesetak metara. I svjedok NT navodi da je prema njegovim saznanjima to kuća BT i TT, navodi da se rodio 1983., kada je kuća tamo već postojala, a po pričama njegovih roditelja mu je poznato da je istu gradio TT i to u isto vrijeme kad je i njegov otac gradio svoju kuću, a te su dvije kuće udaljene dvadeset do trideset metara. Kao i tužiteljica BT, navodi da su naknadno izgrađene stepenice s gornje strane i parking. Svjedokinja IT nema saznanja da bi ikada itko rekao da ovo zemljište ne bi pripadalo pok. B i njegovoj obitelji jer je on to pošteno platio i radio dan i noć, a svjedok NT, čiji brat se družio sa Hazirinim sinom i dolazili jedan kod drugog, nikada do unazad par godina nije čuo da bi im itko branio da tu žive ili išta osporavao. Tužiteljica BT navodi da nitko, ni prilikom gradnje niti kasnije, nije prigovarao ili osporavao da bi predmetno zemljište i kuća pripadali njima, a FT navodi kako za Šabanova života nikada nitko nije osporavao ni da im pripada zemljište ni kuća, već da je nakon Šabanove smrti njegov sin ilegalno prepisao dio te kuće na svoje ime.

11.4. Unatoč prigovorima tuženika ŽT i ĐT na vjerodostojnost iskaza svjedoka, sud je iste prihvatio uvjerljivima, isti su u suglasnosti i s materijalnim dokazima, i to ugovorom koji je dostavljen u spis. Naime, iz ugovora proizlazi da je ŠT za milijiun starih dinara prodao TT zemljište „od kraja terase do kraja septičke jame u pravcu kućnih temelja s ovim što je označeno do magistrale. Ulica se ostavlja od Grebovića zemljišta do magistrale koju će koristiti oba za prolaz“. Valja istaknuti kako tuženici ŽT i ĐT prigovaraju valjanosti ovog ugovora jer tvrde da ŠT nije potpisao ovaj ugovor, međutim isti na ovu okolnost ne predlažu nikakve dokaze, a teret dokaza navedene činjenice je upravo na njima. Što se tiče iskaza tuženika ŽT, isti navodi kako je oko 1970. godine njegov otac potpisao ugovor o korištenju sa ST i DT u pogledu čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nakon čega je na predmetnoj čestici sagradio prizemlje u koje su se privremeno doselili kao podstanari BT i TT, a da se on sa ostatkom obitelji doselio tu tek 1972. godine, dok su do tada tu stali BT i TT kao podstanar i te njegov otac koji je gradio kuću. Nakon što su se BT i TT iselili napravili su baraku u magistralnom pojasu i gustijernu, a koja gustijerna se još i danas tamo nalazi. Tvrdi da se njegov otac nije bunio iz razloga što magistralni pojas nije njihov nego državni, a zemljište na kojem je njegov otac gradio kuću također nije bilo upisano na njegovog oca. Tek kada su počeli prisvajati zemljište da se njegov otac pobunio te da su BT i TT na njega nasrnuli sjekirom o čemu je vođen kazneni postupak te su oni osuđeni, a također ih je prijavljivao i građevinskoj inspekciji za nelegalnu gradnju. I njegov iskaz je u pogledu gabarita kuće suglasan s iskazom tužiteljice BT i svjedoka GT, i to da je kuća sada u gabaritima kakvim je i završena 1985. godine, međutim, da su naknadno građeni skalini i terasa, koji su također građeni u magistralnom pojasu. Tvrdi i da oni nikada nisu ništa platili njegovom ocu, te da njegov otac s njima nije sklopio ugovor što da nije ni mogao jer on nije bio upisan kao vlasnik predmetnog zemljišta, a tek se on temeljem sporazuma 2015. godine uspio uknjižiti kao vlasnik. Dakle, iskaz tuženika ŽT je u dijelu koji se odnosi na pravni temelj stjecanja predmetnog zemljišta suprotan ostalim iskazima, međutim, iako isti osporava da bi njegov pok. otac uopće zaključio predmetni ugovor o kupoprodaji, ne predlaže dokaze kojima bi dokazao takve navode. Također, nije logično da ovakav ugovor nije sklopljen ili da cijena ne bi bila isplaćena, jer ako je to tako, onda bi bilo logično da bi pok. ŠT reagirao na bilo kakvu gradnju na zemljištu koje je smatrao svojim. Ovaj tuženik navodi da se njegov pok. otac nije ni mogao buniti jer nije bio uknjižen kao vlasnik, ali upravo taj tuženik u spis dostavlja sporazum na temelju kojeg je ishodio svoju uknjižbu za predmetnu nekretninu, a u kojem sporazumu je navedeno da su pravni prednici ĆT i LT, i to F i ST, još 1967. prodali zapadni dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je potom MT početkom 1968. predmetnu nekretninu prodao ŠT te da je ŠT na zapadnom dijelu predmetne nekretnine 1969. započeo te dovršio izgradnju obiteljske zgrade koju ĐT i ŽT kao njegovi nasljednici koriste te u odnosu na koju su ishodili rješenje o izvedenom stanju. Dakle, oni su svjesni da je njihov pok. otac kupio zapadni dio predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te na temelju ovog sporazuma zaključenog s ĆT i LT, ishodili uknjižbu prava vlasništva te nekretnine u onom dijelu koji je bio upisan na ime Ć i LT (1/2 dijela prava vlasništva tadašnje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je obuhvaćala ne samo dio na kojem je njihov pok. otac izgradio kuću, već i dio na kojem je pok. TT izgradio kuću). S druge strane, ĆT (kao pravna slijednica pok. LT, upisanog suvlasnika predmetne nekretnine) u ovom postupku ne osporava tužiteljicama stjecanje onog fizičkog dijela predmetne čestice na kojem je izgrađena kuća koju one koriste, te ista u konačn ici i priznaje tužbeni zahtjev. Isto tako KT u odgovoru na tužbu potvrđuje da bi upravo tužiteljice bile vlasnice fizičkog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 118 m2, a potom na ročištu održanom 26. veljače 2026. ističe kako priznaje tužbeni zahtjev jer da je ona sestra ĆT, a da je obitelj ĆT prodala svoju polovicu tadašnje nekretnine ŠT, koji je prema njenim saznanjima dio iste prodao pravnom predniku tužiteljica koji je na tom dijelu izgradio kuću.

11.5. Iz dostavljene kaznene presude (iz 1988.) jasno proizlazi da su odnosi između ove dvije obitelji bili poremećeni, međutim, unatoč tome, bilo bi logično da bi se ŠT protivio ne samo gradnji, već i bilo kakvom korištenju predmetne nekretnine od strane pok. TT, ako je, kako to tvrde ovi tuženici, smatrao da predmetna nekretnina ne pripada pok. TT ili da je isti uzurpira, što tuženici ŽT i ĐT u ovom postupku nisu dokazali da bi bilo tako, štoviše, ne dokazuju ni navode da bi njihov pok. otac prijavio nelegalnu gradnju građevinskoj isnpekciji. Iz pregledanih dokaza proizlazi da su svojevrsni sporovi u pogledu predmetne nekretnine evidentirani tek po pokretanju postupka legalizacije, pa potom postupka radi utvrđenja građevne čestice, kada su ŽT i ĐT izjavljivali svoje protivljenje te izjavljivali pravne lijekove u tim postupcima. Ovo se vremenski poklapa i s razdobljem u kojem su oni ishodili upis svog prava suvlasništva za pretežiti dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

12. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZVDSP) je propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a odredbom stavka 3. tog istog članka je propisano da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

12.1. Sukladno odredbi čl. 1453. Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) tko je sposoban steći, taj može dosjelošću steći vlasnost ili ina prava pri čemu odredba čl. 1460. OGZ propisuje da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.). Pri tome, odredba čl. 1468. OGZ propisuje da u onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina.

12.2. Nadalje, odredba čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ 6/80, 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine, propisuje da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina .

12.3. Odredbom članka 159. ZVDSP je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nepokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godine neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nepokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Odredbom članka 160. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

13. Kako je u ovom postupku utvrđeno da su pravni prednici ĆT, LT i KT prodali pok. ŠT točno određeni fizički dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je isti na dijelu te parcele izgradio svoju kuću, dok je dopustio pok. TT da na drugom dijelu te nekretnine izgradi baraku, a potom mu je i prodao taj dio zemljišta za milijun starih dinara, nakon čega je pok. TT na kupljenom dijelu zemljišta izgradio kuću, tako je valjalo utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva točno određenog fizičkog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji sada ima katastarsku oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) na temelju zakona.

13.1. U ovom postupku nije dokazano da bi pok. ŠT branio TT posjed ili da bi mu branio gradnju niti je dokazano da se isti protivio gradnji ili posjedu TT na prodanom dijelu parcele. Evidentno je da su se odnosi između ovih obitelji u jednom trenutku trajno poremetili, ali tim više bi bilo logično da bi od strane ŠT bili pokrenuti postupci u kojima bi se isti protivio navodnoj uzurpaciji, ili bi makar imao nekakvu evidenciju o tome da je gradnja ili sam posjed bio sporan, pored dostavljene kaznene presude. Međutim, iako se iz predmetne kaznene presude može zaključiti da je pok. TT napao pok. ŠT, iz iste se ne može izvesti zaključak da bi to imalo ikakve veze s njegovom gradnjom ili eventualnim protivljenjem gradnji.

13.2. Nadalje, na temelju izvedenih dokaza proizlazi da je TT 1971. stupio u kvalificirani posjed točno određenog fizičkog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji sada ima katastarsku oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i to zato jer ima valjani pravni temelj za svoj posjed, jer mu je posjed istinit i pošten, te je na tom dijelu nekretnine započeo i dovršio gradnju kuće koju kuću i zemljište koje je kupio je koristio kao kvalificirani posjednik sve do svoje smrti 6. veljače 2002., a kojeg su naslijedile supruga BT u ¾ dijela i kćer VT u ¼ dijela.

13.3. Supruga pok. TT, BT, je pokrenula postupak legalizacije predmetne kuće te je u konačnici ishođeno rješenje o izvedenom stanju kojim se ozakonila stambena zgrada izgrađena na dijelovima zemljišta kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odnosno kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri) nakon čega je BT pokrenula postupak radi utvrđenja građevne čestice. U tom postupku je svoje prigovore iznosio ŽT radi čega je prvotno rješenje koje je bilo doneseno 30. siječnja 2019. poništeno te je predmet vraćen na ponovni postupak (radi se upravo o rješenju koje su tuženici ŽT i ĐT dostavili u spis te na koje se pozivaju kada osporavaju zakonitost rješenja o utvrđenju građevne čestice). Međutim, upravno je tijelo ponovilo ovaj postupak, održano je raspravno ročište te je utvrđeno da je ŽT pravomoćnim rješenjem od 4. prosinca 2015. određena građevinska čestica za zgradu izgrađenu na kčbr. [katastarska čestica] k,o. Gruž ukupne površine 326 m2 tako da je granica građevne čestice sa sjeverne strane zapravo zid, južno pročelje zgrade BT. Tako je 21. veljače 2020. doneseno rješenje o utvrđenju građevne čestice za stambenu zgradu izgrađenu da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri) koju čini zemljište ispod zgrade i dijelovi kčbr. [katastarska čestica] oko zgrade ukupne površine 137 m2 kako je prikazano na kopiji katastarskog plana koji čini sastavni dio tog rješenja. Predmetno je rješenje postalo pravomoćno 27. travnja 2020. te je na osnovu istoga izrađen geodetski elaborat radi cijepanja kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju kojeg je formirana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je predmetom ovog postupka i predstavlja onaj točno određeni fizički dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je TT kupio od ŠT i na kojem je započeo i dovršio izgradnju kuće, a kojom gradnjom je isti prešao i na parcelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Predmetni prijavni list je proveden u zemljišnoj knjizi pod brojem: Z-3790/2021.

13.4. Granice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je predmet ovog postupka) su jasno prikazane u prijavnom listu kojim je ista formirana, što je u suglasnosti s pravomoćnim rješenjem o utvrđenju građevne čestice. Ovaj sud nije nadležan odlučivati ili preispitivati zakonitost postupka ili odluka donesenih pred nadležnim upravnim t ijelima u postupcima legalizacije, utvrđivanja građevne čestice ili davanja potvrde na geodetski elaborat. Tuženicima je dana mogućnost sudjelovanja u tim postupcima te je zakonitost postupka za izdavanje građevne čestice i odluke donesene u tom postupku prošla i kontrolu viših istanci.

13.5. Pored tužbenog zahtjeva koji jasno glasi na utvrđenje prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez protutužbenog zahtjeva kojim bi se ispitivala pravna sudbina balkona kuće izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji prelaze u zračni prostor iznad kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u suvlasništvu ŽT), prigovori tuženika ŽT i ĐT o tome da su u postupcima legalizacije i utvrđivanja građevne čestice obuhvaćeni dijelovi nekretnine koji nisu smjeli biti obuhvaćeni, nisu od značaja za ovaj postupak. Isto tako nisu od značaja niti tvrdnje ili prigovori parničnih stranaka u pogledu stepeništa kojima se pristupa nekretnini kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz [adresa] jer ovo stepenište ne čini dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slijedom čega isto nije predmetom ovog postupka.

14. Valja reći da su tužene ĆT i KT priznale uređeni tužbeni zahtjev te je na temelju odredbi članka 331. ZPP u odnosu na te tuženice isti valjalo prihvatiti.

15. Kako je utvrđeno da je pok. TT 1971. stupio u kvalificirani posjed točno određenog fizičkog dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je izgradio kuću, a koji točno određeni fizički dio nakon provedene parcelacije zemljišta nosi oznaku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te kako su pok. TT naslijedile upravo BT u ¾ dijela i FT u ¼ dijela, tako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva te nekretnine na temelju zakona, dosjelošću, jer je posjed njihova prednika bio zakonit, istinit i pošten te je prošao propisani broj godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću još za vrijeme njegova života. Ovo sukladno odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO u svezi čl. 388. st. 2. i st. 3. ZV-a sukladno kojoj se stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, i to trenutkom stupanja na snagu ZOVO 1. rujna 1980. Naime, računajući rok od 30 godina koji OGZ, kao propis važeći u vrijeme 1971. godine od kada je TT temeljem ugovora o prodaji u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina, propisuje kao rok posjedovanja nužan za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, utvrđenje je suda da taj rok nije istekao za vrijeme važenja OGZ-a. Radi navedenog je o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOVO, kako to primjerice ističe Županijski sud u Varaždinu u presudi broj Gž-724/19-2 od 16. svibnja 2019., jer se taj zakon primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu onda kada do tog trenutka nije istekao rok za dosjelost propisan OGZ. Kako prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina to je pravni prednik tužitelja TT predmetnu nekretninu stekao mirnim posjedovanjem istih još 1990. Tužiteljice su pak pravo vlasništva predmetne nekretnine stekle na temelju zakona, nasljeđivanjem. Što se tiče činjenice da su se tuženici ŽT i ĐT upisali suvlasnicima predmetne nekretnine naknadno, na temelju sporazuma iz 2015. godine, valja reći da iz samog sporazuma koji je temelj tog stjecanja, proizlazi da su ovi tuženici, kao sinovi pok. ŠT, morali biti upoznati da se radi o stjecanju i onog dijela nekretnine na kojem je pravni prednik tužitelja već ranije stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako tužiteljice nisu upisane kao suvlasnice predmetne nekretnine, tako nisu bile ni upoznate s uknjižbom u korist tih tuženika te se nisu aktivno legitimirane za podnošenje brisovne tužbe. Ne radi se ni o višestrukom otuđenju jer nisu raniji zemljišnoknjižni vlasnici bili ti koji su dva puta otuđili isti dio nekretnine, već su isti ŠT prodali dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je dio potom otuđio TT koji je stupio u samostalan posjed tog dijela nekretnine, dok je preostali dio ostao u posjedu ŠT. Predmetnim sporazumom, a s obzirom da pok. ŠT nije ishodio upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, su pravni slijednici prvotnih otuđivatelja priznali tuženicima ŽT i ĐT pravo vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju ranijeg otuđenja, međutim, s obzirom da su tužiteljice nasljeđivanjem već stekle točno određeni fizički dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na temelju zakona stekao ranije TT, njihov pravni prednik, što su ŽT i ĐT morali znati s obzirom da se nekretnina ĐT nalazi uz nekretninu tužiteljica, tako ovakav njihov prigovor nema značaja za drukčije presuđenje .

16. Sud nije izveo ostale dokaze koje su stranke predlagale izvesti u ovom postupku jer isto nije smatrao nužnim, a s obzirom da su pravno-relevantne činjenice utvrđene na temelju već izvedenih dokaza, pa bi svako daljnje izvođenje dokaza dovelo do odugovlačenja ovog postupka.

17. S obzirom na navedeno, trebalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, te zbog čega nije trebalo odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

18. Tužiteljice su zahtijevale naknadu parničnog troška od tuženika ŽT i ĐT koji su osporili tužbeni zahtjev i to one troškove koji su navedeni u podnescima tužitelja dostavljenima sudu. Odluku o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP) kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je ocjenjujući osnovanost zatraženih troškova vodio računa da se priznaju samo oni troškovi koji su bili nužni za uspješno vođenje parnice, a sve u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP.

18.1 Sukladno citiranim odredbama sud je tužiteljima priznao pravo na naknadu troškova ovog postupka u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023) i vrijednosti predmeta spora s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja. Tužiteljima su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava tužbe u zatraženom iznosu od 829,52 EUR (sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife i Tbr. 42. Tarife), kao i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 378,26 EUR, ukupno 1.207,78 EUR, dok im nije priznat zatraženi trošak pravnog savjeta s PDV-om u ukupnom iznosu od 82,95 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.

19. Slijedom svega iznesenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku 15. travnja 2026.

Sutkinja

Mirna Franić Rapajić

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženicima po punomoćnicima