REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-585/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, Poslovna jedinica [adresa], OIB: 55545787885, zastupanog po punomoćnici PR, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Županijske ceste Split d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 22, OIB: 44118999421, zastupanog po punomoćniku ĐR, diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja PR, diplomirane pravnice, zaposlenice tužitelja i punomoćnika tuženika ĐR, diplomiranog pravnika, zaposlenika tuženika, na ročištu za objavu presude 15. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Županijske ceste Split d.o.o. da plati tužitelju Hrvatskim cestama d.o.o. iznos od 25.581,76 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 9. kolovoza 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , dok se zahtjev tužitelja za više zatraženu stopu od 2 (dva) postotna poena odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. prosinca 2019. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika isplate iznosa od 192.746,76 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj u tužbi navodi kako je 27. siječnja 2010., na državnoj cesti D-39 u Gornjim Brelima došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao osobni automobil VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo OR, kojim je upravljao ZR. Nadalje, tužitelj navodi kako je do nezgode došlo uslijed nailaska vozila na zaleđen i neposut kolnik, pri čemu je vozač uslijed neprilagođene brzine izgubio kontrolu nad vozilom. ZR da je u predmetnoj nezgodi zadobio tjelesne ozljede. Stoga, vozač ZR i vlasnik vozila OR da su kao tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. i Županijskih cesta d.o.o. pred Općinskim sudom u Makarskoj, a koji postupak da se vodio pod brojem Pu P-585/2019 (ranije Pn-369/2015). Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je u tom postupku 7. rujna 2016. donesena presuda pod poslovnim brojem Pn-369/2015 kojom je naloženo ovdje tužitelju Hrvatskim cestama d.o.o. da tužitelju OR plati 14.426,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a tužitelju ZR 71.771,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Osim toga, predmetnom presudom da je naloženo Hrvatskim cestama d.o.o. da tužiteljima iz tog postupka naknadi i trošak postupka u iznosu od 64.421,00 kuna. Tužitelj da je postupio po toj presudi i sukladno presudi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015 od 7. rujna 2016. da je isplatio ukupno 192.745,76 kuna. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je upravo obveza tuženika Županijskih cesta Split d.o.o., sukladno Ugovoru o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta kojeg je isti imao zaključenog s tužiteljem, bilo održavanje ceste. Stoga, kako tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, tuženik da je odgovoran za nastalu štetu i samim time da je isti dužan tužitelju vratiti iznos od 192.745,76 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, odnosno upravo onoliko koliko je tužitelj po predmetnom štetnom događaju isplatio oštećenicima. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je dostavljena uz tužbu: presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn- 369/2015 od 7. rujna 2016., presudu Županijskog suda u Puli, broj Gž-399/2017 od 19. lipnja 2019., Ugovor o redovom održavanju i zaštiti državnih cesta za 2010. godinu od 31. prosinca 2009., da izvrši uvid u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015 i potvrdu o izvršenom nalogu za isplatu te da po provedenom postupku donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati utuženi iznos.

2. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) tužba je tuženiku dostavljena na odgovor.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te je istaknuo kako ne postoji odgovornost tuženika za štetni događaj. Naime, tuženik je naveo kako ne postoji pravni osnov za podnošenje regresne tužbe protiv tuženika s obzirom na to da su svi radovi vezano za održavanje i zaštitu državne ceste na kojoj je došlo do prometne nezgode izvršeni sukladno odredbama Ugovora o redovom održavanju i zaštiti državnih cesta za 2010. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako iz Privremene mjesečne situacije broj 8/1 za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno sa 31. siječnja 2010. proizlazi kako nije bilo nikakvih odbitaka vezano za nekvalitetno odnosno nepravovremeno obavljanje radova pa da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje regresne tužbe protiv tuženika. Stoga, tuženik predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koje su dostavljene uz odgovor na tužbu i to: Situaciju broj 8/1, očitovanje nadcestara NC Omiš o prometnih nezgodi, Ophodarski dnevnik za 27. siječnja 2010., putni radni list ophodarskog vozila i teretnog vozila koje je vršilo posipanje sa tahografskim listićem, kao i da provede dokaz saslušanjem svjedoka DR i CR, zaposlenika tuženika na okolnost urednog i pravovremenog izvršavanja ugovora.

4. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima i dokaznim prijedlozima koji su predloženi u tužbi te je dodatno predložio da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka ŠR i MR, dok je tuženik do zaključenja prethodnog postupka (pored dokaza koje je predložio u odgovoru na tužbu) predložio da sud izvede dokaz saslušanjem svjedoka ER.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 192.745,76 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos je tužitelj kao naknadu štete isplatio oštećenoj osobi, dakle zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu nastalu zbog povrede ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2010.

6. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015 od 7. rujna 2016., presudu Županijskog suda u Puli, broj Gž-399/2017 od 19. lipnja 2019., Ugovor o redovom održavanju i zaštiti državnih cesta za 2010. godinu od 31. pros inca 2009., Situaciju broj 8/1, očitovanje nadcestara NC Omiš o prometnih nezgodi, Ophodarski dnevnik za 27. siječnja 2010., putni radni list ophodarskog vozila i teretnog vozila koje je vršilo posipanje sa tahografskim listićem, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka ŠR, ER i CR, pročitao je isprave sadržane u spisu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn -369/2015 (kasnije Općinski sud u Makarskoj, poslovni broj Pu P-585/2019).

7. Tužitelj je na ročištu koje je održano 12. travnja 2022. odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka MR.

8. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka DR. Naime, svjedok nije pristupio na dva ročišta na kojima je sud odredio izvesti dokaz njegovim saslušanjem. Njegov izostanak s ročišta je punomoćnik tuženika opravdavao poslovnim obvezama. Nakon izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ER, zaposlenika tuženika na radnom mjestu ophodara, ocjenjeno je da ne postoji potreba za izvođenjem dokaza saslušanjem DR pa je sud odustao od izvođenja tog dokaza.

9. Naime, sve činjenice važne za donošenje odluke utvrđene su ocjenom materijalnih dokaza sadržanih u spisu, iz iskaza saslušanih svjedoka ŠR, CR i ER, kao i uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015.

10. Odredbom članka 220. stavak 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

11. Prema tome, kako izvođenje tog predloženog dokaza nije važno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da su sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke utvrđene ocjenom materijalnih isprava i uvidom u spis Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015, ovaj sud je odbio taj dokazni prijedlog kao nepotreban. Naime, izvođenje tog predloženog dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka, a ne bi dovelo do drugačije odluke suda.

12. Tužbeni zahtjev je osnovan.

13. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je 27. siječnja 2010. u mjestu Gornja Brela, na državnoj cesti D-39, došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao vozač ZR, upravljajući osobnim vozilom marke VW Golf, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu OR, zbog neprilagođene brzine i zaleđenog kolnika.

14. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je ZR u predmetnoj nezgodi pretrpio tjelesne ozljede, kao ni to da su na vozilu VW Golf nastala materijalna oštećenja.

15. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su ZR i OR Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, podnijeli tužbu protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. i Županijskih cesta Split d.o.o., radi naknade štete koja im je nastala uslijed te prometne nezgode.

16. Među strankama nije bilo sporno ni to da je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015 od 7. rujna 2016. tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o. (ovdje tužitelju) i naloženo da tužitelju ZR isplati 71.771,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 7. rujna 2016. pa do isplate, a da tužitelju OR isplati 14.426,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 7. rujna 2016. pa do isplate. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da je odlukom o troškovima postupka naloženo ovdje tužitelju da ZR i OR isplati 64.421,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 7. rujna 2016.

17. Među strankama nisu bile sporne niti okolnosti nastanka predmetne nezgode, kao ni to da je naprijed citiranom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, utvrđeno da je vozač vozila VW Golf, krećući se cestom D39, unutar granica mjesta Gornja Brela, brzinom od oko 49 km/h, na kojoj je brzina kretanja ograničena na 60 km/h, u jednom trenutku prešao na lijevu kolnu traku i prednjim dijelom udario u prednji dio autobusa te da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vinka Ugrine, dipl.ing. proizlazi da je primarni uzrok prometne nezgode stanje kolnika uzrokovano zimskim vremenskim uvjetima, snijegom, neposuto i zaleđeno, a što je dovelo do destabilizacije vozila i nekontrolirane kretnje vozila i sraza sa autobusom.

18. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o. ZR i OR platio po toj presudi ukupno 192.745,76 kuna te da sada od tuženika regresno potražuje povrat tog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 9. kolovoza 2019. pa do isplate, a sve s obzirom na to da je upravo uslijed propusta tuženika u održavanju ceste došlo do predmetne prometne nezgode. Naime, do nezgode da je došlo uslijed poledice koja je bila na cesti.

19. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, odnosno je li tuženik ispunio svoju ugovornu obvezu prema tužitelju vezano za održavanje državne ceste D-39 27. siječnja 2010., a u svezi s tim i to je li tuženik u obvezi tužitelju vratiti iznos od 192.745,76 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

20. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je 27. veljače 2010. oko 8,00 sati u mjestu Gornja Brela, na državnoj cesti broj D-39, došlo do prometne nezgode u kojoj je vozač ZR, upravljajući osobnim vozilom marke VW Golf, u vlasništvu OR, uslijed neprilagođene vožnje prešao na suprotnu traku i udario u autobus koji se nalazio u toj traci,

- da je ZR u predmetnoj prometnoj nezgodi pretrpio tjelesne ozljede,

- da su na vozilu marke VW Golf, u vlasništvu OR, nastala materijalna oštećenja,

- da su ZR i OR Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, podnijeli tužbu protiv tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. i Županijskih cesta Split d.o.o., radi naknade štete koja im je nastala uslijed te prometne nezgode,

- da je u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, pod poslovnim brojem Pn-369/2015 utvrđeno kako je kolnik državne ceste D-396 bio zaleđen u velikoj površini te da nije bio označen kao takav, niti je bio posut, kao i da je doprinos vozača prometnoj nezgodi 30% zbog vožnje neprilagođene uvjetima na cesti,

- da je presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015 od 7. rujna 2016. tuženiku Hrvatskim cestama d.o.o. (ovdje tužitelju) i naloženo da tužitelju ZR isplati 71.771,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 7. rujna 2016. pa do isplate, a da tužitelju OR isplati 14.426,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 7. rujna 2016. pa do isplate. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da je odlukom o troškovima postupka naloženo ovdje tužitelju da ZR i OR isplati 64.421,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 7. rujna 2016.,

- da je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Županijske ceste d.o.o. odbijen kao neosnovan,

- da je ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o. po predmetnoj presud i 9. kolovoza 2019. isplatio ukupno 192.745,76 kuna na račun punomoćnika ZR i OR,

- da ovdje tužitelj Hrvatske ceste d.o.o. od tuženika Županijskih cesta Split d.o.o. potražuje isplatu tog iznosa, sve s obzirom na to da je do predmetne prometne nezgode došlo do propusta tuženika, koji je s tužiteljem imao sklopljen Ugovor o redovnom održavanju i zaštiti državnih cesta za 2010., u održavanju državne ceste D- 39.

21. Stoga, u ovom postupku je trebalo utvrditi je li bilo propusta u održavanju ceste od strane tuženika.

22. Svjedok ŠR, zaposlenik tužitelja na radnom mjestu voditelja grupe za ceste i objekte Splitsko dalmatinske županije od 2010. do 2014., a od 2014. pa do 2017. na radnom mjestu rukovoditelja Poslovne jedinice [adresa], a od 2017. na radnom mjestu glavnog inženjera Odjela za ceste i objekte redovnog održavanja državnih cesta, je u svom iskazu u bitnom naveo kako se odnos tužitelja i tuženika zasnivao na Ugovoru o održavanju cesta te da su svaki mjesec rađene situacije koje su rađene na temelju ovjerene građevinske knjige. Situacija da se odnosila za svaki mjesec od prvog do prvog za prethodno razdoblje, a plaćanje da je vršeno na temelju izvedenih radova iz građevinskog dnevnika, količine iz građevinske knjige i jediničnih cijena iz ugovora, s tim da je plaćanje vršeno na temelju privremenih mjesečnih situacija. Isti je u svom iskazu naveo da djelatnici Županijskih cesta, koji imaju funkciju ophodara, svakodnevno obilaze kompletno državne ceste. Njihovo radno vrijeme zimi da počinje od 5 sati ujutro te da oni utvrđuju kakva je situacija na cestama i izvještavaju o tome putem upozorenja o stanju na cestama, temperaturi i specifičnim situacijama za pojedine lokacije kao što su poledice, odroni, zapusi i slično. Dakle, dužnost ophodara da je detektirati stanje i odmah poduzeti potrebne radnje. Nadalje, isti je naveo kako ophodari pokrivaju oko 150 km ceste te da je on naknadno upoznat da se ova nesreća dogodila oko 8 sati ujutro pa kako su ophodari započeli radno vrijeme oko 5 sati ujutro isti da pretpostavlja da su trebali biti upoznati sa stanjem na cestama, posebno imajući u vidu da održavanje nema radno vrijeme i da se grupa može bilo kada pozvati da izađe na teren. Isti je naveo kako je moguće da je on ovjerio situacije koje pokrivaju radove koje je tuženik izvršio taj mjesec, međutim, isti da sigurno ne bi ovjerio tu situaciju da je bio upoznat s tim da se dogodila prometna nezgoda jer bi nastojao utvrditi zbog čega je došlo do prometne nezgode.

23. Svjedok CR, zaposlenik tuženika, je u svom iskazu naveo kako je od strane tuženika na dan nastanka prometne nezgode koja je predmet ovog postupka sve napravljeno po planu zimske službe i u skladu s ugovorom. Dakle, vozač da je tri puta prošao tu dionicu, a što proizlazi iz radnog lista i to koristeći vozilo čiji broj registarske oznake je naveden u radnom listu. Iz radnog lista za dan 27. siječnja 2010. da proizlazi kako je vozač bio na toj dionici već od ponoći te da je vjerojatno to neko dojavio pa da je bio na terenu sa posipačem i ralicom. Vozač da je vjerojatni otišao s razlogom na tu dionicu jer je padao snijeg pa je otišao posipati i čistiti. Uz putni radni list da se nalazi prilog iz kojeg je vidljivo da je vršeno čišćenje i posipanje i to na lokaciji Cista – Dubci, koji obuhvaćaju i Gornja Brela. Iz ophodarskog dnevnika za taj dan da je vidljivo kako je vozač kamiona obavljao čišćenje i posipanje od snijega. Cesta da se vjerojatno posipala solju. Ophodar da je vjerojatno došao na poziv policije te da je sastavio izvješće o prometnoj nezgodi. Iz izvješća da je vidljivo da je ophodar došao po pozivu policije i sastavio podatke vezano za meteorološke uvjete na cesti, dok se iz radnog lista vidi da je cesta bila posuta. Iz tapografskog list ića da je vidljivo vrijeme koliko je taj kamion proveo na cesti, odnosno koliko je bio u pokretu. Vezano za privremenu situaciju za siječanj 2010. isti je naveo da po toj situaciji nije bilo odbitaka od strane Hrvatskih cesta jer je sve odrađeno po planu. Svjedok je naveo kako je teoretski moguće da dođe do zaleđivanja kolnika u razdoblju od sat vremena nakon što je cesta posuta jer je moguće da vjetar odnese posuti materijal te da padne kiša i ispere sol.

24. Svjedok ER je u svom iskazu naveo da je isti u razdoblju od 2002. do 2019. bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu ophodara. Isti je naveo kako se s obzirom na protek vremena ne sjeća je li vršio kontrolu u Gornjim Brelima na državnoj cesti D39 27. siječnja 2010. Naime, ako iz dokumentacije koja je sadržana u spisu proizlazi da je on vršio kontrolu, onda da je kontrola i obavljenja. Isti da je uvijek obavljao kontrolu savjesno i odgovorno. Nakon što je svjedoku predočen ophodarski dnevnik od tog dana, isti je naveo da iz dnevnika proizlazi da je obaviljena kontrola taj dan. U njemu da se vidi da je pozvan kamion za posipanje kolnika te da on ostaje pri svemu što je navedeno u ophodarskom dnevniku.

25. Iz spisa Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-395/2015 utvrđeno je kako je kolnik državne ceste D-39 bio zaleđen u velikoj površini te da nije bio označen kao zaleđen, odnosno da nije bio niti posut. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka ČR, tužitelja ZR kao i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vinka Ugrina, dipl.ing. koji je naveo kako je uzrok prometne nezgode zaleđeni i neposuti kolnik, kao i vožnja vozača marke VW golf koja nije prilagođena takvim uvjetima na cesti.

26. Međutim, kako je tužitelj poslove održavanja predmetne dionice povjerio tuženiku na temelju Ugovora o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske, trebalo je utvrditi je li prometna nezgoda nastala kao posljedica propusta tuženika u ispunjavanju ugovornih obveza, pa u svezi s tim i to je li onda tuženik dužan naknaditi štetu tužitelju koju je ovaj pretrpio plaćanjem utuženog iznosa oštećenicima. S tim u vezi spor je nastao u odnosu na to je li tuženik što propustio učiniti u odnosu na stanje kolnika predmetne prigode.

27. Naime, odlučna činjenica na temelju koje se utvrđuje postojanje pretpostavki za tuženikovu odgovornost za štetu je ta je li šteta koju je tužitelj oštećenoj osobi naknadio nastala kao posljedica tuženikova propusta u redovnom održavanju i zaštiti državne ceste D-39, s obzirom na mjerodavne odredbe sklopljenog Ugovora, Zakona o javnim cestama i Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine", broj 25/98. i 162/98., dalje: Pravilnik).

28. Odredbom članka 262. stavkom 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96 i 112/99., dalje: ZOO) je propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik da ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio.

29. Slijedom navedenog, tužitelj je imao dužnost, sukladno odredbi članka 219. ZPP-a i članka 342. ZOO-a, dokazati u ovoj parnici da je tuženik učinio propust u održavanju predmetne dionice ceste, odnosno da nije na vrijeme i u skladu s ugovorom izvršio svoje obveze vezane za održavanje kolnika u stanju koje omogućava održavanje prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

30. Kako je dakle, tužiteljev zahtjev utemeljen na činjenici da tuženik svoju obvezu nije ispunio, odnosno da nije poduzeo dužne radnje pri održavanju ceste, to je i tuženikova tvrdnja o postojanju potvrde o kvalitetnom i pravodobnom izvršavanju svih ugovornih obveza, kao i samo postojanje potvrde nebitno za rješenje stranačkog spora. Ovo stoga što tužitelj nije niti mogao potvrditi način i kvalitetu radova koji nisu izvršeni.

31. Odredbom članka 10. Pravilnika propisano je da redovno održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima.

32. Prema članku 24. Pravilnika radovi redovnog održavanja su između ostalih i čišćenje (kolnika, sustava za odvodnju, cestovnog zemljišta, opreme i dr.), hitni popravci i intervencije u svrhu osiguranja odvijanja prometa osiguranje prohodnosti cesta u zimskim uvjetima.

33. Prema članku 63. Pravilnika pod održavanjem cesta u zimskim uvjetima (u daljnjem tekstu: zimska služba), razumijevaju se radovi neophodni za održavanje prohodnosti cesta i sigurnog odvijanja prometa, za režim prometa u zimskim uvjetima koji je određen posebnim propisima.

34. Prema članku 68. Pravilnika pod radovima održavanja u zimskim uvjetima razumijevaju se osobito pripremni radovi prije nastupanja zimskih uvjeta, organiziranje mjesta pripravnosti i njihovo označavanje, zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa, zapuha i lavina, čišćenje snijega s kolnika i prometne signalizacije, obilježavanje rubova kolnika, osiguravanje odvodnje s kolnika, uklanjanje vozila s kolnika ceste, postavljanje posebne prometne signalizacije u slučajevima posebnog režima prometa ili zatvaranja dijela ceste, obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti cesta.

35. Prema članku 69. Pravilnika zimska služba djeluje uvođenjem stupnjeva pripravnosti ovisno o očekivanim vremenskim uvjetima i geografsko -klimatskim značajkama područja.

36. Prema članku 71. Pravilnika drugi stupanj pripravnosti uvodi se kad temperatura zraka oscilira oko 0ºC, uz mogućnost oborina te pojave poledice. Vrše se preventivni radovi na sprečavanju poledice na opasnim mjestima, a obvezno na punom profilu autoceste, na dionicama državnih i županijskih cesta s uzdužnim nagibom većim od 4% i horizontalnim krivinama polumjera manjeg od 300 metara, na kolnicima mostova i propusta, na raskrižjima, željezničko-cestovnim prijelazima u istoj razini i prilazima benzinskim postajama te na drugim dionicama ceste prema operativnom planu rada zimske službe.

37. U zapisniku o očevidu koji je sadržan u spisu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-369/2015 sadržano je utvrđenje policijskih službenika o okolnostima nastanka prometne nesreće. Očevid je obavljen 27. siječnja 2010. u 9:10 sati, a povodom dojave PP Omiš u 8:34 sati. Opisano je da je kolnik bio klizav, zaleđen i neposut te da je na njemu bilo snijega. Zatečena je oprema ceste: ograničenje brzine 60 km/h.

38. Dakle, već iz sadržaja ove isprave, koja je javna isprava (članak 230. ZPP - a), proizlazi utvrđenje o tome da je predmetne prigode kolnik državne ceste bio zaleđen i da nije uočeno da bi bio tretiran kakvim sredstvima protiv leda. To su potvrdili i svjedoci ČR i ZR u postupku koji se vodio povodom tužbe oštećenika protiv tužitelja i tuženika pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Makarskoj. Već je rečeno da je u toj parnici sud pravomoćnom presudom naložio tužitelju da oštećenicima naknade štetu, na temelju utvrđenja o postojanju odgovornosti istog za stanje kolnika predmetne prigode koje je u uzročnoposljedičnoj vezi s nastalom prometnom nesrećom te štetom.

39. Prema tome, kako su u postupku pred Općinskim sudom u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, sudjelovali kao tuženici ovdje tužitelj i tuženik, to znači da se u ovoj parnici ne može poricati ni činjenična ni pravna ocjena stvari iznesena u odluci donesenoj u ranijoj parnici, dakle u presudi Općinskog suda u Splitu, Stalne služba u Makarskoj, poslovni broj Pn-394/2015 od 9. rujna 2016.

40. Stoga, treba zaključiti da je predmetne prigode kolnik državne ceste D -39 koju održava tuženik na temelju ugovora stranaka bio zaleđen te da nije bio posut pijeskom ili nekom drugom tvari, pa da je kao posljedica te činjenice nastala šteta korisniku ceste (ZR) i vlasniku vozila (OR) koju je tužitelj naknadio. Naime, tuženik je sukladno ugovoru kojeg ima zaključenog s tužiteljem bio dužan, između ostalog, činiti i preventivne radove na sprječavanju poledice.

41. Tuženik je radi dokazivanja činjenice da je uredno i u cijelosti ispunio obvezu prema tužitelju dostavio isprave: privremenu mjesečnu situaciju broj 8/1 za obavljene radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno sa 31. siječnja 2010., ophodarski dnevnik za dan 27. siječnja 2010. iz kojeg je vidljivo da je ophodnja dionice Omiš-Dubci-Šestanovac obavljena 27. siječnja 2010. u razdoblju od 4:00 do 5:00 sati te u razdoblju od 6:30 do 7:30 sati te da je u istom navedeno kako je "pozvano za čišćenje i posipanje od snijega D8/19 i D39/3".

42. Međutim, tuženik nije dokazao da je u cijelosti i na ugovoreni način izveo radove niti privremenom situacijom br. 8/1 izdanom za izvršene radove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta zaključno sa 31. siječnja 2010. kojom se jamči da su radovi izvedeni kvalitetno, a koja je potpisana od strane tužitelja i tuženika, budući da se ta situacija odnosi na izvedene radove koji su navedeni u specifikaciji situacije, međutim, iz iste ne proizlazi na kojoj dionici predmetne prometnice su izvršeni radovi u zimskom razdoblju navedeni u točki 10. rekapitulacije izvršenih radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta. Naime, između stranaka nije niti sporno da je tuženik izvršavao ugovorne obveze, ali to ne znači da u određenom segmentu nije došlo do propusta tuženika prilikom izvršavanja ugovorom preuzetih obveza vezanih za održavanje cesta.

43. Slijedom navedenog za zaključiti je da je tuženik propustio ispuniti ugovorenu obvezu, što je za posljedicu imalo nastanak prometne nesreće u kojoj je nastala šteta koju je tužitelj naknadio oštećenicima, pa je stoga sukladno članku 262. stavku 2. ZOO-a osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 25.581,76 EUR-a / 192.745,76 kuna koje je, o tome nije bilo spora, platio trećoj osobi 9. kolovoza 2019. Pored toga, osnovan je i tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati zatezne kamate i to od 9. kolovoza 2019., kako je to zatraženo tužbom, po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a, a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. S obzirom na to da je tužitelj tražio isplatu zateznih kamata po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, a da je predmetna tražbina naknade štete, trebalo je djelomično odbiti zahtjev za plaćanje zateznih kamata i to u dijelu koji se odnosi na traženje plaćanja više stope zateznih kamata od 2 (dva) postotna poena.

44. Stoga, slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

45. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu 15. travnja 2026.

Sutkinja

Rajana Buljan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

- tužitelju Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, Poslovna jedinica Split

- tuženiku po Županijske ceste Split d.o.o., Split, Ruđera Boškovića 22

- u spis