Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-74/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/1, protiv tuženika Ledo plus d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 1A, OIB: 07179054100, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1362/2024-24 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1362/2024-24 od 14. studenog 2025.
a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 3.711,00 eura sa zateznim kamatama tekućim
- na iznos od 3.405,00 eura od 3. srpnja 2024. do isplate,
- na iznos od 306,00 eura od 28. svibnja 2024. do isplate,
b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke,
c) u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1362/2024-24 od 14. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2024 do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbija.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.111,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.425,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2025. do isplate (točka II. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i troškova liječenja zbog ozljede na radu koju je tužiteljica pretrpjela dana 26. siječnja 2024.
6. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku slijedeće činjenice:
- da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kod tuženika,
- da je tužiteljica dana 26. siječnja 2024. pretrpjela ozljedu na radu na način da su na nju pala vrata prilikom čišćenja hladnjaka,
- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu natučenja leđa,
- da je tužiteljica zbog pretrpljene ozljede trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, te manjeg još oko 60 dana,
- da je tužiteljica trpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, te potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i manjeg u trajanju od još 10 dana,
- da je tužiteljici smanjena životna aktivnost u omjeru od 2 %,
- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 1 sata dnevno kroz 21 dan.
7. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: ZZR) i čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadom štete u ukupnom iznosu od 4.111,00 eura u cijelosti prihvatio.
8. Tuženik žalbom osporava pobijanu presudu i utvrđenje suda prvog stupnja da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu ističući u istoj da između naslanjanja vratiju na leđa i ozljeda koje su utvrđene od strane vještaka ne postoji uzročna veza. Također, tuženik u žalbi ističe i da je nalaz i mišljenje vještaka dr. sc. Zvonimira Lovrića na kojem je sud temeljio svoju odluku kontradiktorno, čime je posljedično pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Tuženik smatra i da je pri dosuđivanju pojedinih vidova štete sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, te da nije bilo osnove da se tužiteljici dosudi imovinsku šteta s osnove troškove liječenja u privatnim poliklinikama.
9. Međutim, žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Neosnovano tako tuženik osporava postojanje uzročne veze između utuženog događaja i ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela jer su iste proizlaze ne samo iz nalaza i mišljenja vještaka, već i iz pročitane medicinske dokumentacije i prijave ozljede na radu, koji dokazi zajedno sa iskazima saslušanih svjedoka i iskazom tužiteljice čine jednu jasnu i zatvorenu cjelinu. Pritom okolnost što se tužiteljica nije javila liječniku odmah isti dan kada se štetni događaj dogodio, već idući dan ne znači i da ne postoji uzročna veza između štetnog događaja i ozljede koju je tužiteljica pretrpjela.
10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava nalaz i mišljenje vještaka dr. Zvonimira Lovrića. Naime, nalaz i mišljenje vještaka izrađen je sukladno zadatku određenom od strane suda prvog stupnja, te je vještak prigovore na nalaz i mišljenje otklonio jasnim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud. Stoga je nalaz i mišljenje vještaka i prema stavu ovog suda u potpunosti podoban da se na istome temelji sudska odluka kako u pogledu postojanja uzročne veze tako i u pogledu utvrđivanja ostalih odlučnih činjenicama o kojima ovisi dosuđivanje pravične novčane naknade.
11. Dakle, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužiteljica pretrpjela štetu koja je posljedica ozljede na radu za koju, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZR, odgovora tuženik kao njezin poslodavac a čija je odgovornost u ovom konkretnom slučaju objektivna. Tuženik u postupku nije dokazao da je prilikom nastanka štetnog događaja tužiteljica postupala s namjerom ili krajnjom nepažnjom te da postoje egzoneracijski razlozi iz čl. 25. st. 2. ZZR tako da je tuženik tužiteljici dužan naknaditi štetu koju je tužiteljica pretrpjela.
12. Međutim, iako je sud prvog stupnja u odnosu na nastanak štetnog događaja i postojanje odgovornosti za štetu pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom neimovinske štete u cijelosti prihvatio utvrđujući da je da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu u visini od 3.700,00 eura. Naime, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelj trpi, okolnosti konkretnog slučaja kao i težinu povrede prava osobnosti, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja iznos od 3.300,00 eura, a ne iznos od 3.700,00 eura koliko je to utvrdio prvostupanjski sud. To nadalje znači, kada se navedenom iznosu pribroji imovinska šteta s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 105,00 eura i imovinska šteta s osnove liječenja u iznosu od 306,00 eura koju imovinsku štetu je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 3.711,00 eura (3.300,00 eura + 105,00 eura + 306,00 eura). Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 4.111,00 eura, osnovan je za iznos od 3.711,00 eura, dok je isti za iznos od 400,00 eura neosnovan.
13. Neosnovano tuženik osporava i dosuđenu naknadu imovinske štete s osnove troškova liječenja. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se pretraga kralješnice koju tužiteljica obavila nije mogla ostvariti u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja i da troškovi povodom te pretrage u konkretnom slučaju predstavljaju potrebne i nužne troškove, te da je i te troškove tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici. Navedeno utvrđenje, koje je sukladno i nalazu i mišljenju vještaka, sud prvog stupnja je obrazložio jasnim, uvjerljivim i dostatnim razlozima tako da tuženik u žalbi neosnovano ističe da nije bilo osnove da sud tužiteljici dosudi imovinska šteta s osnove troškova liječenja.
14. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 25. st. 1. ZZR u svezi s čl. 1100. st. 1.i 2, čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO u dijelu kada je tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio za iznos od 3.711,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
15. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, u odnosu na glavnu stvar žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 3.711,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
17. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 400,00 eura (preko dosuđenog iznosa 3.711,00 eura do iznosa od 4.111,00 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama, te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti.
18. U odnosu na troškove postupka potrebno je navesti da djelomično prihvaćanje tuženikove žalbe nije značajnije izmijenilo uspjeh stranaka u postupku. U konkretnom slučaju, tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom svoga zahtjeva koju je tuženik u cijelosti osporavao, dok je u odnosu na visinu uspjela u omjeru od 90,27 %. To nadalje znači da je tužiteljica u parnici uspjela u omjeru od 95,14 % (100 % osnova zahtjeva + 90,27 % visina podijeljeno sa 2), što, s druge strane, znači da je tuženik u parnici uspio u omjeru od 4,86 %. Dakle, tuženik je i nakon djelomičnog prihvaćanja njegove žalbe u parnici uspio u razmjerno neznatnom dijelu tako da nije bilo osnove da se zbog djelomičnog prihvaćanja tuženikove žalbe posljedično preinačuje i odluka o troškovima parničnog postupka.
19. Slijedom toga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika protiv odluke o troškovima postupka u cijelosti odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke.
20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu iste (čl. 154. st. 5. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
21. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.
22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
