Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-42/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o., Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate osigurnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1658/2024-23 od 23. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1658/2024-23 od 23. prosinca 2025.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 3.851,50 eura sa zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 3.825,50 eura od 1. svibnja 2024. do isplate,

- na iznos od 26,00 eura od 10. siječnja 2024. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.271,44 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1658/2024-23 od 23. prosinca 2025.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.600,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. svibnja 2024. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 1.271,44 eura do iznosa od 1.675,00 eura (za iznos od 403,56 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate,

te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijaju.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 59,27 eura.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.451,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine zbog pretrpljene štete uzrokovane ozljedom na radu za koju je odgovoran njegov poslodavac čija je odgovornost ugovorom o osiguranju osigurana kod tuženika.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku slijedeće činjenice:

- da je tužitelj dana 29. prosinca 2023. pretrpio ozljedu na radu kada se hodajući po stepenicama u prostorijama poslodavca poskliznuo, pao, te se ozlijedio,

- da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kod poslodavca [obrt],

- da je poslodavac tužitelja [obrt] sa tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja izvanugovorne odgovornosti broj 078700108436 kojom je bilo ugovoreno osiguranje djelatnika poslodavca tužitelja ako djelatnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom,

- da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio lom lijeve klavikule,

- da je tužitelj zbog pretrpljenih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 15 dana, te manjeg još 60 dana,

- da je tužitelj trpio primarni strah jakog intenziteta koji je bio intenzivan i kratkotrajan, te potom sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg u trajanju od 20 dana,

- da je tužitelju smanjena životna aktivnost u omjeru od 5 %,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć 2 sata dnevno kroz 20 dana, te potom 1 sat dnevno u razdoblju od 30 dana.

7. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik svojim žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

8. Tuženik tako žalbom osporava postojanje poslodavčeve odgovornosti za štetu, kao i utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelju šteta prouzročena ozljedom na radu, te osporava da se štetni događaj dogodio na način kako je to utvrdio sud prvog stupnja. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da se štetni događaj dogodio na način da je tužitelj pao na stepenicama u prostorijama njegovog poslodavca. Navedeno proizlazi ne samo iz iskaza tužitelja, već i iz pisanih izjava BJ i MJ koje su isti dali u postupku priznavanja ozljede na radu. Dakle, ozljede koje je tužitelj pretrpio nastale su u prostoru poslodavca u kojemu se obavlja rad tako da je tužitelj nedvojbeno pretrpio ozljedu na radu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 14. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: ZZR).

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima ističe da se štetni događaj nije dogodio u vrijeme i na način kako to u postupku tvrdi tužitelj. Naime, iz niti jednog dokaza koji je izveden tijekom postupka ne proizlazi da se događaj nije dogodio na način kako to iskazuje tužitelj. Okolnost što se tužitelj nije isti dan javio liječniku ne znači da se štetni događaj nije dogodio na način kako je to utvrdio sud prvog stupnja. Stoga žalbeni navodi tuženika koje u tom smislu ističe također nisu osnovani.

10. Dakle, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj pretrpio štetu koja je posljedica ozljede na radu za koju, sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZR, odgovora tužiteljev poslodavac čija je odgovornost u ovom konkretnom slučaju ugovorom o osiguranju osigurana kod tuženika. Tuženik u postupku nije dokazao da je tužitelj postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom te da postoje egzoneracijski razlozi iz čl. 25. st. 2. ZZR tako da je tuženik tužitelju dužan isplatiti osigurninu u visini naknade štete koju je tužitelj pretrpio, a za koju je odgovoran tužiteljev poslodavac.

11. Međutim, iako je sud prvog stupnja u odnosu na postojanje odgovornosti za štetu pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske štete u cijelosti prihvatio utvrđujući da je da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu u visini od 5.100,00 eura. Naime, imajući u vidu jačinu i trajanje fizičkih bolova, karakter, težinu i lokalitet ozljeda, dob tužitelj u vrijeme ozljeđivanja, intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, kao i trajanje i jačinu duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti tužitelj trpi, okolnosti konkretnog slučaja i težinu povrede prava osobnosti, pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje predstavlja iznos od 3.500,00 eura, a ne iznos od 5.100,00 eura koliko je to utvrdio prvostupanjski sud. To nadalje znači, kada se navedenom iznosu pribroji imovinska šteta s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 325,50 eura i imovinska šteta s osnove liječenja u iznosu od 26,00 eura koju imovinsku štetu je sud prvog stupnja pravilno utvrdio, da je tužitelj pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 3.851,50 eura (3.500,00 eura + 325,50 eura + 26,00 eura). Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 5.451,50 eura, osnovan je za iznos od 3.851,50 eura, dok je isti za iznos od 1.600,00 eura neosnovan.

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, u odnosu na glavnu stvar žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 3.851,50 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

13. S druge strane, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.600,00 eura (preko dosuđenog iznosa 3.851,50 eura do iznosa od 5.451,50 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama, te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti.

14. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

15. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva s obzirom da je tuženik u postupku osporavao postojanje odgovornosti za štetu, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 70,65 %. To nadalje znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 85,32 % (100 % osnova zahtjeva + 70,65 % visina podijeljeno sa 2), što, s druge strane, znači da je tuženik u parnici uspio u omjeru od 14,67 %. Kada se, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, od postotka uspjeha tužitelja (85,32 %) kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku, oduzme postotak uspjeha tuženika (14,67 %) kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u parnici, proizlazi da je tuženik dužan nadoknaditi 70,65 % troškova koji su priznati tužitelju.

16. Priznati troškovi zastupanja tužitelja iznose 1.375,00 eura, ali kako je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju 70,65 % priznatih troškova tužitelja, to su tužitelju s te osnove priznati troškovi u iznosu od 971,44 eura (70,65 % od 1.375,00 eura). Kako su troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura tužitelju priznati u cijelosti jer su isti bili nužni za utvrđivanje osnove tužiteljeva zahtjeva, to troškovi koje je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznose ukupno 1.271,44 eura. Troškovi tužitelja iznose dakle, ukupno 1.271,44 eura, a ne 1.675,00 eura koliko je to prvostupanjskom presudom dosudio sud prvog stupnja.

17. Slijedom toga, odluka suda o troškovima postupka pravilna je u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.271,44 eura, pa je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

18. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa 1.271,44 eura do iznosa od 1.675,00 eura (za iznos od 403,56 eura), te u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

19. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, tuženiku su, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23) i Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23 – dalje: TSP), priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 201,93 eura (Tbr. 3. st. 1. TSP). Međutim, kako je tuženik u omjeru od 29,35 % (1.600,00 eura u odnosu na ožaljenih 5.451,50 eura) uspio s žalbom, valjalo mu je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 59,27 eura (29,35 % od 201,93 eura).

20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj