Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-401/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenika UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-160/2026-6 od 2. ožujka 2026., dana 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-160/2026-6 od 2. ožujka 2026. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ovrhu od 15. siječnja 2026.
2. Protiv pobijanog rješenja ovrhovoditelj je izjavio žalbu u kojoj sadržajno ističe žalbeni razlog iz članka 353. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) koji se, sukladno članku 21. stavak 1. Ovršnog zakona (“Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, dalje: OZ), primjenjuje na odgovarajući način. Predlaže da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz spisa proizlazi:
- da je ovrhovoditelj 15. siječnja 2026. podnio prijedlog za ovrhu (ispravljen podneskom od 25. veljače 2026.) na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-716/2023-3 od 24. travnja 2023. (list 8. spisa),
- prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelj predlaže odrediti rješenje o ovrsi tražbine iz te isprave - troškova ovrhovoditelja u iznosu od 4.115,56 eura sa zakonskim kamatama od 9. rujna 2023. do isplate
- da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 716/2023-3 od 24. travnja 2023. (list 8. spisa) određena ovrha prema prijedlogu ovrhovoditelja (sudskom prodajom nekretnina) te je navedeno „Trošak ovrhovoditelja određuje se sa 4.115,56 eur / 31.008,69 kuna“,
- da je rješenju o ovrsi priložena potvrda pravomoćnosti i ovršnosti (list 10. spisa),
- da je FINA ovrhovoditelju vratila osnovu za plaćanje smatrajući da se ne radi o osnovi iz članka 209. OZ-a (list 4. spisa) te je nakon toga ovrhovoditelj podnio predmetni prijedlog za ovrhu prvostupanjskom sudu.
5. Prvostupanjski sud je donio ovdje pobijano rješenje o odbačaju prijedloga za ovrhu s obrazloženjem da rješenje o ovrsi ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu članka 23. i članka 25. stavak 1. OZ-a, da isto nema svojstvo ovršnosti jer ne sadrži nalog i rok za ispunjenje glavne tražbine te da takvo svojstvo, sukladno odredbi članka 25. stavak 1. OZ-a ima rješenje o ovrsi doneseno na temelju vjerodostojne isprave, a ne i rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave.
6. Ovakav zaključak suda prvog stupnja nije osnovan.
7. Prema članku 39. stavak 1. OZ-a, prijedlog za ovrhu (na temelju ovršne isprave) mora biti razumljiv i sadržavati, oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis podnositelja.
7.1. Nadalje, prema članku 23. OZ-a, ovršna je isprava, među ostalim, i ovršna sudska odluka, a prema članku 25. stavak 1. OZ-a, sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.
8. Sud prvog stupnja smatra da predmetno rješenje o ovrsi nije ovršna isprava jer ne sadrži nalog za ispunjenje glavne tražbine te rok za ispunjenje tražbine.
9. Međutim, sud prvog stupnja ne uzima u obzir odredbe članka 29. OZ-a, kojima je propisano da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze (stavak 1.), ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje (stavak 2.), a ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. ovoga članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi (stavak 3.).
10. Iz rješenja o ovrsi je razvidno da se radi o obvezi naknade troškova iz postupka Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-716/2023, a koje je troškove sud utvrdio pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi navodeći, među ostalim „Trošak ovrhovoditelja određuje se sa 4.115,56 eur / 31.008,69 kuna“. Te je troškove ovrhovoditelj zatražio podnoseći prijedlog za ovrhu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice u tom postupku (list 6.-7. spisa).
11. Prema shvaćanju ovog suda, sama činjenica da sud koji je donosio rješenje o ovrsi u predmetnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nije izričito naveo da se nalaže ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka (iako je odredio točan iznos tj. visinu tih troškova), ne znači da se ne radi o ovršnoj ispravi. Ako je trošak određen na ovakav način, sasvim je razvidno da isti ovrhovoditelju pripada pa je stoga životno i logično da ovrhovoditelj ima pravo zahtijevati njegovo ostvarenje odnosno ispunjenje te da to čini podnoseći prijedlog za ovrhu pred prvostupanjskim sudom, na temelju sudske odluke s iskazanom klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti. Dakle, u rješenju o ovrsi određena je vrsta novčane obveze – obveza na naknadu troškova postupka. Suprotnim tumačenjem ovrhovoditelj nikad ne bi mogao ostvariti nesporno mu priznate troškove postupka koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-716/2023 te bi takvo shvaćanje, prema stavu ovog suda, bilo pretjerano formalističko i suprotno svrsi odredaba prema kojima ovrhovoditelj ima pravo podnijeti prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave.
12. Osim toga, iz spisa proizlazi da je upravo zbog toga što je FINA ovrhovoditelju vratila osnovu za plaćanje jer ista nije u skladu s člankom 209. OZ-a, dakle zato što ne glasi „na ispunjenje“, ovrhovoditelj je podnio predmetni prijedlog za ovrhu prvostupanjskom sudu kako bi ishodio rješenje o ovrsi koje će izričito glasiti na ispunjenje.
13. Konačno, ističe se da, prema prethodno citiranoj odredbi članka 29. stavak 3. OZ- a, ako u ovršnoj ispravi nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje – taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi.
14. Slijedom navedenog, potrebno je ponovno razmotriti prijedlog ovrhovoditelja te, cijeneći ukazano ovim rješenjem, kao i ostale žalbene navode, donijeti na zakonu osnovanu odluku.
15. Kako nije bilo mjesta odbacivanju prijedloga na temelju razloga iz prvostupanjske odluke, valjalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Sudac:
Jasenka Grgić
