Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-197/2026-2

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] – [adresa] zastupan po punomoćnicima OD Slunjski i Rudnički, odvjetnicima iz [adresa], protiv ovršenice ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Tomislavu Strniščaku, odvjetniku iz Čakovca, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-429/2023-6 od 04. veljače 2025., dana 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-429/2023-6 od 04. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom odbacuje se prijedlog ovršenice ĐH za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao nedopušten.

2. Protiv iste odluke žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., i 06/24., dalje OZ) s prijedlogom da se odluka ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovršenica je po punomoćniku podnijela prijedlog za proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći da je sud donio rješenje o ovrsi broj Ovr-655/2022 protiv kojeg je podnijela žalbu o kojoj još nije odlučeno. S obzirom da je nepravomoćno rješenje o ovrsi dostavljeno Financijskoj agenciji, ista je zaplijenila sredstva na njenim računima, a zbog čega je ona podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, podredno odgodu. U prijedlogu je navela da za odlučivanje u tom ovršnom postupku nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, obzirom da ona ima stalno prebivalište u [adresa]. Nadalje je istakla kako je nastupila zastara novčane tražbine s obzirom da je prošlo više od 10 godina od kad je donijeta Presuda zbog ogluhe Okrajnskog suda u Slovenj Gradecu od 10. ožujka 2011., te da je novčana tražbina prestala djelomičnim podmirenjem duga i djelomičnom kompenzacijom te prema čl. 210. OZ predlaže donošenje rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanja bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidbe i prijenos proglasiti nedopuštenim.

5. U žalbi se ističe kako sudu nije dovoljno samo formalno pozivati se na činjenicu da nije podnesen zahtjev za izravnu naplatu kao razlog za odbacivanje prijedloga, već je sud dužan obrazložiti na temelju kojih činjenica i okolnosti je zasnovao svoju odluku o nemogućnosti primjene pravnih sredstava iz čl. 210. OZ, pri čemu da je sud propustio odlučiti o podrednom zahtjevu ovršenice da se Financijskoj agenciji naloži da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenice. Sud je propustio utvrditi da je ovršna isprava na temelju koje se provodi ovrha Presuda zbog ogluhe Okrajnskog suda u Slovenj Gradcu od 10. ožujka 2011., odnosno da je od pravomoćnosti navedene presude do pokretanja ovršnog postupka proteklo više od 10 godina, te je propustio utvrditi činjenice vezane uz prebivalište ovršenice u [adresa] a time i postojanje elementa inozemnosti, koje su od ključnog značaja za ocjenu međunarodne nadležnosti hrvatskih sudova u ovom predmetu. Pri tome čl. 210. OZ predstavlja specifičan instrument pravne zaštite ovršenika u svim slučajevima kada se ovrha provodi putem Financijske agencije, bez obzira je li riječ o izravnoj naplati ili sudskoj ovrsi. Restriktivno tumačenje ove odredbe protivno je njezinom ratio iegis, koji se sastoji u zaštiti ovršenika od neopravdane pljenidbe njegovih novčanih sredstava.Konačno, tvrdi žalitelj, sud je propustio primijeniti odredbu čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) prema kojoj tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za deset godina, te je pogrešno primijenio i odredbu čl. 6. OZ o zaštiti dostojanstva ovršenika, uskrativši ovršenici pravo na pravnu zaštitu samo zbog toga što je ovrha pokrenuta na temelju sudskog rješenja o ovrsi, a ne putem izravne naplate, čime je doveo do diskriminacije ovršenika ovisno o načinu pokretanja ovršnog postupka.

6. No, pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje (koja utvrđenja niti navodima žalbe nisu dovedena u pitanje) kako čl. 210. Ovršnog zakona propisuje pravna sredstva ovršenika u slučaju izravne naplate tražbine na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. OZ, pri čemu ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema tome, radi se o izravnoj naplati propisanoj odredbom čl. 209. st. 1. OZ, odnosno o situaciji u kojoj ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da postupi kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. No, ovom predmetu ovrhovoditelj nije podnio Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agencije temeljem čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona, već je ovrha određena na temelju rješenja o ovrsi broj Ovr- 655/2022 od 16. siječnja 2023., koje je dostavljeno Financijskoj agenciji. Zbog navedenog ne može se izvan navedenog predmeta primijeniti pravna sredstva ovršenika propisana čl. 210. Ovršnog zakona jer se radi o provedbi ovrhe na računima ovršenika temeljem citiranog Rješenja o ovrsi koje je donio sud i koje je sud dostavio Financijskoj agenciji na provedbu (pa o valjanosti i pravilnosti ovrhe koja se provodi u okviru nekog drugog postupka može odlučivati samo sud u okviru tog postupka, a ne i nekog drugog – ovog postupka), zbog čega je pravilno odbačen prijedlog ovršenice kao nedopušten.

7. Konačno, u pogledu pitanja nadležnosti i predložene odgode naloga valja reći kako isti prigovori u ovakvoj situaciji nisu odlučni jer ovdje već valjano odlučeno o odbačaju predmetnog prijedloga.

8. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ valjalo podnijetu žalbu van navedenih žalbenih razloga odbiti i njome pobijanu odluku potvrditi i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sudac:

Josip Grubišić