Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-26/2026-2

U  I ME  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja LP, [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB94472454976, Listopadska 2, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Split, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1519/2025-3 od 24. srpnja 2025., dana 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-1519/2025-3 od 24. srpnja 2025. u dijelu pod toč. I izreke, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom usvaja se prijedlog ovršenika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., te se nalaže Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga svim bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja od 27. svibnja 2025. na temelju ovršne isprave – prvostupanjske presude Općinskog suda u Splitu posl. br. Pr-915/2012 od 14. srpnja 2017 i drugostupanjske presude Županijskog suda u Osijeku Gž R-301/2017 od 21. rujna 2017., do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji je ovršenik ADRIATICOSIGURANJE d.d. upućen zaključkom iz razloga navedenog u čl. 50. st. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., i 06/24., u daljnjem tekstu: OZ).

2. Protiv iste odluke žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 I 70/19) - dalje: ZPP, u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ s prijedlogom da se odluka ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijanu odluku sud obrazlaže time da je podneskom od 22. svibnja 2025. godine specificiran navodni dug ovršenika, da bi potom već podneskom ovrhovoditeljice od 28. svibnja 2025. godine dio zahtjeva za izravnom naplatom bio povučen. Svakako, FINA je osnovom čl. 209.OZ-a, a na temelju navedenog Zahtjeva za izravnom naplatom ovrhovoditelja i specifikacije koju je svojim podnescima sama ovrhovoditeljica sačinila zaplijenila novčana sredstva na žiro računu ovršenika koji da je temeljem ovršnih isprava nadležnim tijelima RH još dana 21. studenoga 2017. godine isplatio sve doprinose, poreze i druge dažbine iz/na plaću ovrhovoditeljice, sve zajedno sa kamatama, o čemu je izviještena i Porezna uprava dok ovrhovoditeljica zahtjevom za izravnu naplatu potražuje i isplatu vezanu uz bruto iznose dosuđene plaće, što je očigledno neosnovano dok je zastarjelo potraživanje zateznih kamata po predmetnoj ovršnoj ispravi. Sud je primijenio čl. 210. st 1. OZ prema kojemu nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, uz primjenu odredbi OZ o odgodi ovrhe, pri čemu da ovdje ovršenik smatra kako ovrhovoditelj nije bio ovlašten podnijeti zahtjev za izravnu naplatu temeljem predmetne prvostupanjske i drugostupanjske presude, odnosno da je nastupila zastara cjelokupnog potraživanja kamata.

5. Dalje sud utvrđuje kako je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ali je morao učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik tvrdi kako štetu poslije ne bi mogao nadoknaditi protuovrhom ili u parnici koja se vodi radi stjecanja bez osnove ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne troškove i teškoće. Sud utvrđuje kako je ovrhovoditeljica umirovljenica, a obzirom na zaplijenjeni iznos, te visinu prosječne mirovine u Republici Hrvatskoj, ovršenik je učinio vjerojatnim da imovina ovrhovoditelja neće biti dostatna za eventualnu naknadnu isplatu ovršenika ukoliko isti uspije u parničnom postupku povodom restitucijskog zahtjeva. Pri tome su novčana sredstva koja su predmet ovrhe izdvojena i zaplijenjena, te odgoda ovrhe, zapravo predstavlja konstitutivnu odluku kojom se sprječava nastanak štetnih posljedica za ovršenika, te odgodom ovršenik neće slobodno moći raspolagati zaplijenjenim novčanim iznosom, budući da mu navedeni iznos neće biti prenesen na njegov račun. Ovrhovoditelj u slučaju da prijedlog ovršenika bude odbijen kao neosnovan, ovrhu može nastaviti i namiriti svoju tražbinu, ali samo s odmakom i time se ne stavlja u bitno lošiju situaciju.

6. No, pravilno u svojoj žalbi ovrhovoditelj ističe kako sud nije pravilno utvrdio podatak o tome koliku mirovinu prima ovrhovoditeljica da bi mogao zaključiti da se ovršenik neće moći namiriti ukoliko uspije u parničnom postupku, a sud daje prednost ovršeniku, ne utvrđujući uopće njegovo stanje imovine, naspram ovrhovoditeljice koja traži naplatu onog što je dosuđeno ovršnom ispravom dok s druge strane ovršenik ne snosi nikakvu sankciju za činjenicu da ovrhovoditeljici nije isplatio sve što je trebao temeljem pravomoćne presude. Pobijana odluka niti ne sadrži razloge o podmirenju duga prema ovrhovoditeljici koja tvrdi kako joj do danas nije uručen ovršenikov prijedlog kojim je ovaj postupak započet.

7. Uslijed opisanih razloga niti činjenično stanje u ovom postupku nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, jer sud nije u dovoljnoj mjeri utvrdio upravo navedenu okolnost odlučnu za ocjenu osnovanosti podnesenog prijedloga, a to je okolnost je li ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, pa je iz opisanih razloga temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ pobijanu odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.

8. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja imat će u vidu okolnosti na koje je ukazano ovom odlukom, te će postupiti u skladu sa navedenim propisima, pa će potom moći donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sudac:

Josip Grubišić