P-1878/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja HN, vl. obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojega zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 156,00 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 10. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 156,00 EUR (slovima: sto pedeset šest eura) sa zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u visini stope zateznih kamata na iznos od 156,00 EUR za razdoblje od 23. svibnja 2025. pa do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za preko tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,66 EUR (slovima: dvjesto trideset osam eura šezdeset šest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2026. do isplate, po stopi od 5,15 % godišnje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. kolovoza 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 156,00 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi 19. ožujka 2025. koju je skrivio osiguranik tuženika, oštećeno vozilo u vlasništvu NN. Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio račun oštećeniku na iznos od 1.650,89 EUR. Tuženik je isplatio iznos od 1.494,89 EUR, navodeći da se iznos od 156,00 EUR koji nije platio, odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj. NN je svoju tražbinu ustupila tužitelju Ugovorom o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 8. svibnja 2025. Stoga tužitelj tužbom potražuje isplatu preostalog neplaćenog iznosa popravka vozila zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Osporio je osnovu i visinu zahtjeva te cjenik tužitelja i osporava da bi se radilo o cijenama koje se naplaćuju svim korisnicima popravka vozila te ističe da je cijena koju tužitelj potražuje ovakva jer se naknada štete ostvaruje od osiguravajućeg društva. Nadalje, ukazuje na to da je oštećenik mogao izvršiti popravak vozila u drugim servisima, u najmanju ruku jednake kvalitete kao i servis u kojem je isti izvršio popravak, ali za bitno manji iznos od onoga koji je isti u konačnici podmirio . Stoga da tuženik može biti dužan naknaditi onaj najmanji novčani iznos za koji je moguće ili za koji je bilo moguće izvršiti popravak vozila, tj. njegovo vraćanje u prvobitno stanje, a to da je iznos koji je već isplatio. Istaknuo je da vlasnik vozila može imati samo prigovor na kvalitetu popravka, tj. da za taj iznos nije moguće ili nije bilo moguće popraviti vozilo potpuno i kvalitetno ili da bi popravak u radionici s nižom cijenom sata bio povezan s drugim opravdanim okolnostima zbog kojih taj popravak ne bi bio adekvatan ili bi na bilo koji način uzrokovao dodatnu štetu vlasniku. Slijedom navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te mu dosuditi naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun/otpremnicu broj 68/VP/1 od 7. svibnja 2025. (list 9.-10. spisa), izvid štete broj 250510511457/2 od 28. travnja 2025. (list 11. spisa), presliku osobne iskaznice NN (list 12.-13. spisa), dopis tuženika od 7. svibnja 2025. (list 14. spisa), potvrdu o plaćanju nespornog dijela računa broj 68/VP/1 (list 15.-16. spisa), odgovor NN na obrazloženu ponudu tuženika (list 16. spisa), cjenik tužitelja od 2. siječnja 2024. (list 18. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 8. svibnja 2025. (list 19.-20. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 21. spisa), e-mail poruku od 5. lipnja 2025. (list 22.-23. spisa), račune drugih neovlaštenih servisa s područja sjedišta tužitelja (list 69.-71. spisa), račun/otpremnicu broj 124/VP/1 od 28. svibnja 2024. (list 79. spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 29. svibnja 2024. (list 80. spisa), te tuženikov izvid štete broj 242203201193/1 (list 81.-82. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem neplaćenog dijela računa broj 68/VP/1 u iznosu od 156,00 EUR, za rad koji je tužitelj obavio na oštećenom vozilu u vlasništvu NN.

6. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i činjenica da je tuženik povodom predmetnog štetnog događaja izvršio isplatu iznosa od 1.494,89 EUR.

7. Među strankama je sporna razlika u cijeni sata rada između one koju je za popravak vozila obračunao tužitelj i one koju je priznao i isplatio tuženik.

8. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19.-20. spisa) proizlazi da su NN i tužitelj navedeni Ugovor sklopili 8. svibnja 2025. te da je istim NN kao ustupitelj ustupila radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje radi naknade štete u prometu prema tuženiku u iznosu od 156,00 EUR, a sve prema računu popravka za štetu broj 68/VP/1 u ukupnom iznosu od 1.650,89 EUR i temeljem izvida štete dužnika, broj 2505 1051 1457. Oštećenik je time tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO). Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine, a iz računa tužitelja broj 68/VP/1 proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja. Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete NN prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka . Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten notifikacijom (list 21. spisa).

9. Uvidom u tuženikov izvid štete (list 11. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi na popravak vozila marke Volkswagen 1,6 TDI, broja šasije [broj šasije]. Tužitelj je nakon popravka vozila ispostavio račun broj 68/VP/1, iz kojeg proizlazi da je izvršio popravak vozila po ukupnoj cijeni od 1.650,89 EUR (s uključenim PDV-om). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina 4,00 radna sata za autolimarski rad i 3,80 radnih sati za autolakirerski rad, i to oba po cijeni od 40,00 EUR/h. Navedena cijena određena je u skladu s cjenikom tužitelja (list 18. spisa). Tuženik je u izvidu štete procijenio cijenu sata rada limara i lakirera u iznosu od 24,00 EUR/h u količini koja je jednaka utrošenoj.

10. Tužitelj je NN obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima. Prema mišljenju suda, oštećenik je ovlašten popraviti vozilo u mjestu u kojem prebiva u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pri čemu može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika.

11. Kod takvog stanja stvari, imajući u vidu da tuženik nije ni pokušao dokazati da je svom osiguraniku ponudio da obavi popravak vozila kod nekog određenog servisera ili da bi osiguranik odbio takve eventualne tuženikove ponude/upute (članak 219. stavak 1. i 221.a ZPP-a), tužbeni zahtjev ocijenjen je osnovanim. Budući da se u predmetnom postupku radi o sporu male vrijednosti, sud je ocijenio suvišnim provođenje dokaza saslušanjem oštećenika i tužitelja, kao i provođenje prometnog vještačenja na okolnost cijene sata rada autolimara i autolakirera, te na okolnost je li isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja drugih neovlaštenih autoservisera.

12. Slijedom svega navedenog, tuženik je kao kasko osiguratelj oštećenika dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama članka 921., te članka 84. stavka 1. ZOO-a i u preostalom neplaćenom iznosu od 156,00 EUR. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZOO-a, s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu prema odredbi članka 943. stavka 4. ZOO-a pripadaju od 23. svibnja 2025. do isplate. Budući da oštećenik, a time ni tužitelj nisu s tuženikom u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora, stopa zateznih kamata određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, slijedom čega je u tom dijelu valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

13. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; u daljnjem tekstu: Tarifa) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR, trošak sastava podneska od 14. studenoga 2025. u istom iznosu (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 10. ožujka 2026. u istom iznosu (Tbr. 9.1. Tarife), trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 43,75 EUR, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), što ukupno iznosi 238,66 EUR, na koji mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

SUDAC:

MAJA JUROVICKI

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od osam dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.