REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Povrv-3091/2022-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Družbe sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga, Provincija bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije - Zagreb, Zagreb, Frankopanska 17, OIB: 54453702438, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sardiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o., u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prigovoru nenadležnosti, dana 14. travnja 2026. godine,
r i j e š i o j e
I. Ovaj sud se proglašava mjesno nenadležnim.
II. Po pravomoćnosti rješenja, predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom sudu u Beogradu, u Republici Srbiji.
Obrazloženje
1. Rješenjem od dana 20. travnja 2022. godine ovaj sud se proglasio nenadležnim, ukinuo radnje provedene u postupku i odbacio tužbu.
2. Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu u kojoj je naveo da je sud počinio bitnu povredu postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se nalazi u razlozima rješenja i navodima o sadržaju isprava i samih tih isprava. Osim toga, tužitelj je naveo da je počinjena i bitna povreda propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, jer da tužitelju propuštanjem dostave i to podneska tuženika od 17. ožujka 2020.g., nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.
3. Odlučujući o žalbi tužitelja, Županijski sud u Osijeku je rješenjem poslovni broj Gž-1023/2022-2 od dana 13. listopada 2022. godine, uvažio žalbu, ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak. U obrazloženju se navodi da nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. u veza sa čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ali da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, jer da podnesak tuženika u kojem je iznesen prigovor nenadležnosti suda, nije dostavljen tužitelju. Stoga je dana uputa ovome sudu, da u ponovnom postupku, najprije dostavi podnesak tuženika od 17. ožujka 2020.g. punomoćniku tužitelja, a da potom ponovno odluči o prigovoru nenadležnosti suda.
4. Nakon ukidnog rješenja višeg suda, podnesak tuženika od dana 17. ožujka 2020.g. dostavljen je punomoćniku tužitelja, na koji način je ispravljen propust suda u pogledu dostave, učinjen u ranijoj fazi postupka.
5. U odnosu na istaknuti prigovor nenadležnosti suda za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, navodi se da je tuženik u pravu kada tvrdi da ovaj sud nije nadležan za odlučivanje. Naime, tužitelj je kao odvjetnik, temeljem odvjetničke punomoći zastupao tuženika u upravnom postupku pred Agencijom za restituciju, Jedinicom za konfesionalnu restituciju [adresa] i u parničnom postupku pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu. Zastupao ga je i u upravnom sporu koji je vodio nakon Djelomičnog rješenja donesenog od strane Agencije za restituciju.
6. Pregledom računa i ovjerenog prijevoda računa br. 1.7/19 od 28.11.2019.g. utvrđeno je da je temelj za plaćanje po tom računu: "preostali dio nagrade za zastupanje u postupku restitucije dijela imovine u Zemunu…te se spominje pravomoćna presudu Upravnog suda Republike Srbije", a kao temelj obračuna naveden je: "članak 3. Tarife OKS: "Dogovor o visini odvjetničke nagrade".
7. Pregledom Dogovora o visini advokatske nagrade za obavljanje pravnih usluga od 24.04.2014.g. (list 19B), utvrđeno je da se dogovor stranaka odnosi na zastupanje tuženika u postupku za povrat nacionalizirane imovine pred Agencijom za restituciju, u odnosu na nekretnine u Zemunu i na vođenje svih žalbenih i revizijskih postupaka pred nadležnim sudovima ili državnim tijelima višeg ranga, kao i eventualnoj ustavnoj tužbi pred Ustavnim sudom Republike Srbije.
8. Prema tome, nije u pravu tužitelj koji navodi da se spomenuti Dogovor ne odnosi na zastupanje tuženika u upravnom sporu pred Upravnim sudom Republike Srbije, koji je pokrenut tužbom Državnog pravobraniteljstva Republike Srbije protiv Djelomičnog rješenja Agencije za restituciju. Upravo suprotno, prema spomenutim odredbama Dogovora, proizlazi da se Dogovor odnosi i na vođenje navedenog upravnog spora.
9. Pregledom navedenog Dogovora, utvrđeno je da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost suda i to u točki VIII. spomenutog Dogovora, na način da su za slučaj eventualnog spora ugovorile uporabu prava i nadležnost stvarno nadležnog suda prema sjedištu advokatske kancelarije.
10. Iz spomenutog Dogovora o visini advokatske nagrade za obavljanje pravnih usluga od 24.04.2014.g., proizlazi da je sjedište tužiteljevog odvjetničkog ureda u [adresa] (Republika Srbija), na adresi [adresa]. Upravo ta adresa sjedišta tužiteljevog odvjetničkog ureda naznačena je kako u zaglavlju spomenutog Dogovora, tako i u pečatu odvjetnika Slaviše Perovića, ovdje tužitelja, koji pečat je stavljen ispod teksta Dogovora. Takve okolnosti jasno ukazuju da je prava volja ugovornih strana bila da u slučaju spora bude mjesno nadležan sud na čijem području se nalazi sjedište tužiteljevog odvjetničkog ureda, a koji sud je ujedno i stvarno nadležan.
11. U skladu s odredbom čl. 70. st. 3. Zakona o parničnom postupku, sporazum o mjesnoj nadležnosti sačinjen je u pisanom obliku u navedenom Dogovoru i tiče se određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa, a radi se o povratu nacionalizirane imovine tuženika i to nekretnina koje se nalaze u Zemunu.
12. Stoga, nije u pravu tužitelj koji navodi da zbog toga što je on i državljanin Republike Hrvatske, te što je upisan u Odvjetničku komoru Republike Hrvatske, nije u primjeni odredba čl. 49. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, jer da bi se ta odredba primijenila samo da je barem jedna od stranaka strani državljanin.
13. S obzirom na ugovorenu mjesnu nadležnost inozemnog suda, koja proizlazi iz sporazuma stranaka o mjesnoj nadležnosti iz čl. VIII spomenutog Dogovora, utvrđeno je da ovaj sud nije nadležan za rješavanje ove pravne stvari.
14. Prema tome, osnovan je tuženikov prigovor nenadležnosti, te je temeljem čl. 20. st. 1. i čl. 70. Zakona o parničnom postupku, doneseno ovo rješenje kojim se sud proglasio mjesno nenadležnim.
15. Po pravomoćnosti rješenja, predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom sudu u [adresa], Republika Srbija, s obzirom na sjedište odvjetničkog ureda tužitelja.
U Zagrebu, dana 14. travnja 2026. godine
Sutkinja
Nives Šimunović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Osijeku.
DNA:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika