REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Povrv-566/2024-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika MARIJOS LOGISTIKA d.o.o., Zadar, Ulica Josipa Stadlera 2, OIB: 78438440818 (dalje: tužitelja), kojeg zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38, protiv tuženika-protutužitelja Daversi services d.o.o., Zagreb, Siget 18C, OIB: 99055774435 (dalje: tuženika), kojeg zastupa punomoćnik Bruno Kokot-Živalj, odvjetnik u Zagrebu, Rugvička 1, radi po tužbi: isplate, po protutužbi: naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1350/2023 koje je 6. veljače 2024. donio javni bilježnik Ivanka Birkć-Šarić iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 8.232,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 828,75 EUR od 6. travnja 2023. do isplate
- na iznos od 828,75 EUR od 21. svibnja 2023. do isplate
- na iznos od 730,00 EUR od 21. svibnja 2023. do isplate
- na iznos od 730,00 EUR od 21. svibnja 2023. do isplate
- na iznos od 828,75 EUR od 24. svibnja 2023. do isplate
- na iznos od 730,00 EUR od 27. svibnja 2023. do isplate
- na iznos od 730,00 EUR od 27. svibnja 2023. do isplate
- na iznos od 828,75 EUR od 28. svibnja 2023. do isplate
- na iznos od 537,50 EUR od 3. lipnja 2023. do isplate
- na iznos od 730,00 EUR od 25. lipnja 2023. do isplate
- na iznos od 730,00 EUR od 25. lipnja 2023. do isplate,
i to po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotn ih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1350/2023 koje je 6. veljače 2024. donio javni bilježnik Ivanka Birkć-Šarić iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.868,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. studenog 2022. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 828,75 EUR od 1. studenog 2022. do 5. travnja 2023.
- na iznos od 828,75 EUR od 1. studenog 2022. do 20. svibnja 2023.
- na iznos od 730,00 EUR od 1. studenog 2022. do 20. svibnja 2023.
- na iznos od 730,00 EUR od 1. studenog 2022. do 20. svibnja 2023.
- na iznos od 828,75 EUR od 1. studenog 2022. do 23. svibnja 2023.
- na iznos od 730,00 EUR od 1. studenog 2022. do 26. svibnja 2023.
- na iznos od 730,00 EUR od 1. studenog 2022. do 26. svibnja 2023.
- na iznos od 828,75 EUR od 1. studenog 2022. do 27. svibnja 2023.
- na iznos od 537,50 EUR od 1. studenog 2022. do 2. lipnja 2023.
- na iznos od 730,00 EUR od 1. studenog 2022. do 24. lipnja 2023.
- na iznos od 730,00 EUR od 1. studenog 2022. do 24. lipnja 2023.,
te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tužitelju MARIJOS LOGISTIKA d.o.o., Zadar, Ulica Josipa Stadlera 2, OIB: 78438440818 isplatiti tuženiku Daversi services d.o.o., Zagreb, Siget 18C, OIB: 99055774435 iznos od 4.690,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se, kao neosnovan, protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.010,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2024. do isplate, kao i zahtjev tuženika za isplatu zateznih kamata na iznos od 4.690,00 EUR tekućih od 16. srpnja 2024. do 29. srpnja 2024.
V. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1350/2023 koje je 6. veljače 2024. donio javni bilježnik Ivanka Birkć-Šarić iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 143,76 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2024. do isplate.
VI. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka u odnosu na tužbeni zahtjev.
VII. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u odnosu na protutužbeni zahtjev u iznosu od 670,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
VIII. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika na naknadu troškova postupka u odnosu na protutužbeni zahtjev u iznosu od 1.693,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2026. do isplate.
Obrazloženje
Tijek postupka:
1. Postupak u ovoj pravnoj stvari započeo je 13. prosinca 2023. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je javni bilježnik Ivanka Birkić-Šarić iz Zagreba 6. veljače 2024. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-1350/2023 kojim je naloženo tuženiku (tada ovršeniku) da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelja (tada ovrhovoditelja) u iznosu od 16.101,23 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. studenog 2022. do isplate te da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 143,76 EUR.
2. Nakon što je tuženik podnio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi kojim je u cijelosti osporio utuženu tražbinu, ovaj je sud rješenjem pod brojem Povrv-566/2024-12 od 27. svibnja 2024. rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje, a postupak je, nakon pravomoćnosti navedenog rješenja, nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
3. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu (koji se sada smatra tužbom) i tijekom postupka navodi da prema tuženiku ima dospjelo novčano potraživanje s osnove neplaćenih računa u iznosu od 16.101,23 EUR. Ističe je da je robu tuženiku isporučio na vrijeme i u mjestu u skladu sa prethodnim dogovorom sa tuženikom, a za obavljeni mu je posao izdan račun. Račun je izdan sukladno nalogu tuženika nakon obavljene usluge prijevoza.
4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi (koji se sada smatra odgovorom na tužbu) i tijekom postupka osporava osnovanost i visinu utužene tražbine. Navodi je da je tužitelj izvršio dio usluga i izdao račune koje je tuženik platio u iznosu od 11.761,18 EUR. Dodao je da je tužitelj krivo knjižio uplate i da su mu vraćeni računi (račun br. 1532/1/1), potom da je račun br. 115/1/1 dvostruko fakturiran, a račun br. 1478/1/1 je vraćen i za njega je izdano kreditno odobrenje. Tuženik ne spori da je kasnio s plaćanjem pojedinih računa te ističe da se trudio obveze podmirivati u primjerenim rokovima, dok tužitelj na pozive tuženika za ispunjenje njegove dužne činidbe koja se sastoji u povratu ili plaćanju paleta sukladno ugovorenim uvjetima nije reagirao.
4.1. S tim se u vezi tuženik poziva na Opće uvjete transporta prema kojima je rok za povrat paleta 14 dana, a za slučaj da se palete ne vrate u ugovorenom roku na mjesto utovara i povrat ne dokumentira paletnim listom, tuženik je ovlašten naplatiti palete po cijeni od 10 EUR/kom na način da za terećeni iznos umanji plaćanje po računu, odnosno u slučaju da palete nisu zamijenjene i/ili prijevoznik nema potvrdu o zamjeni, tuženik ima pravo na naknadu štete u iznosu od 35,00 EUR po paleti ili zaračunavanje troška za palete ispostavljenog od strane treće osobe, uvećano za 15,00 EUR administrativnog troškova. Kako tužitelj nije izvršio svoju činidbu koja se sastoji u vraćanju ili zamijeni paleta temeljem naloga br. 162, 178, 185, 187 i 193 (ukupno 134 palete), tuženik protutužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.700,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja protutužbe do isplate.
5. U odgovoru na protutužbu tužitelj je osporio sve tuženikove navode, odnosno osporio je navode tuženika da nije vratio ili zamijenio palete.
Dokazni postupak:
6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije u spisu. Ujedno je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Danici Smojver (list 312.-319. spisa) te su saslušani svjedoci OI (list 339.-340. spisa), MI (list 340. spisa), UI (list 348.-349. spisa) i CI (list 376.-377. spisa), kao i zastupnici po zakonu stranaka VI (list 350.-351. spisa) i BI (list 351.-353. spisa).
6.1. Provedene je dokaze sud ocijenio svaki zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP).
6.2. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da su tužbeni i protutužbeni zahtjevi djelomično osnovani, do visine navedene pod točkama I. i III. izreke presude.
7. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 16.101,23 EUR po osnovi neplaćenih računa izdanih tuženiku na ime obavljene usluge prijevoza (računi na listu 45., 60., 67., 83., 91., 103., 119., 132., 153., 165., 181., 189., 197., 212., 224. i 239. spisa). Predmet ovog spora predstavlja i zahtjev tuženika za isplatu, po osnovi naknade štete, iznosa od 6.700,00 EUR.
8. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu iz ugovora o prijevozu (čl. 661. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO), odnosno da je tuženik angažirao tužitelja za obavljanje usluga prijevoza, jednako kao što nije sporno niti da je tužitelj obavio sporni prijevoz na koji se odnose utuženi računi. Tuženik je, nakon provedenog financijskog vještačenja u ovom postupku, na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. studenog 2025. (list 326. spisa), učinio nespornim dugovanje prema tužitelju s osnove obavljenih usluga prijevoza u iznosu od 8.232,50 EUR sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Sporna je, dakle, osnovanost i visina tužiteljeve tražbine obzirom na navode tuženika o djelomičnom podmirenju utužene tražbine. U odnosu na protutužbeni zahtjev, među strankama su sporni i osnova i visina.
U odnosu na tužbeni zahtjev:
9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, sud je utvrdio da je u vrijeme pokretanja ovog postupka tužitelj u svojim poslovnim knjigama (list 7.-11. spisa) prema tuženiku imao evidentirano potraživanje u iznosu od 16.101,23 EUR. Potraživanje prema tuženiku odnosi se, prema navodima tužitelja, na nepodmirene račune koje mu je izdao za obavljene usluge prijevoza, a u svakom od tih računa (uz koji su priložen i nalozi, otpremnice, dostavnice, teretnice i paletni listovi) tužitelj je specificirao obavljenu uslugu (list 45.-243. spisa). Iz e-maila od 30. listopada 2023. (list 244. spisa) proizlazi da je sa e-mail adrese tuženika na e-mail adresu zastupnika po zakonu tužitelja upućena poruka sadržaja: "Pozdrav gđa O, ispričavam se uplata će biti sutra na vašem računu. Pogriješio sam, iskreno zaboravio sam ponijeti token kada sam išao na put u petak. Molim vas oprostite na tome, sutra će vam biti na računu. Lijepi pozdrav.". Nadalje je iz dokumentacije u spisu vidljivo da je tuženik prema tužitelju vršio plaćanja na osnovu izdanih računa (list 248.-260. spisa).
10. Radi točnog utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, uzimajući u obzir tužiteljeve račune i uplate koje je tuženik vršio po tim računima te po tužitelju izdana odobrenja za terećenje, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Danici Smojver iz Zagreba koja je 9. srpnja 2025. dostavila pisani nalaz i mišljenje i koju sud nije pozivao na ročište radi usmenog davanja nalaza i mišljenja u smislu čl. 260. st. 1. ZPP budući da je ocijenio da su nalaz i mišljenje matematički točni, jasni, argumentirani i objektivno provjerljivi, ali i s obzirom na okolnost da niti stranke nisu imale primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka .
10.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je sačinjen na temelju raspoložive dokumentacije stranaka, proizlazi da je tužitelj temeljem izvršenih usluga prijevoza tuženiku izdao račune u ukupnom iznosu od 67.028,59 EUR, od čega je tuženik podmirio ukupan iznos od 58.796,09 EUR, tako da visina potraživanja tužitelja prema tuženiku po dospjelim, a nepodmirenim računima iznosi 8.232,50 EUR.
11. Kako je tuženik ovu visinu učinio nespornom (list 326. spisa), a tužitelj ničim nije dokazao da bi njegovo potraživanje prema tuženiku po osnovi izdanih računa za obavljeni prijevoz iznosilo preko tog iznosa, pri čemu je izrijekom naveo da nema primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka (list 326. spisa), dakle niti na izračun vještaka, sud je u tom dijelu primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a, u vezi čl. 219. ZPP) ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev do iznosa od 8.232,50 EUR i temeljem odredbe čl. 9. i čl. 661. ZOO obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa tužitelju, sa pripadajućim zateznim kamatama (čl. 29. st. 1., u vezi čl. 183. st. 1. ZOO) od pada tuženika u zakašnjenje po svakom pojedinom računu pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora, dok je preko tog iznosa do iznosa od 16.101,23 EUR (za iznos od 7.868,73 EUR) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
11.1. Neosnovano je i potraživanje tužitelja za isplatu zateznih kamata na cjelokupno dugovanje od 1. studenog 2022. do isplate budući da je sud, temeljem nalaza i mišljenja vještaka (list 318. spisa), ocijenio osnovanim potraživanje tužitelja koje se odnosi na račune izdane od 4. veljače 2023. do 25. travnja 2023. pa stoga tuženik na dan 1. studenog 2022. nije mogao biti u zakašnjenju u odnosu na plaćanje tih računa. Dospijeće plaćanja osnovano utuženih računa sud je utvrdio temeljem vjerodostojne isprave (kartice kupaca na listu 10. spisa).
12. Slijedom navedenog, odlučeno je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.
U odnosu na protutužbeni zahtjev:
13. Prema sadržaju dokumentacije u spisu i to prvenstveno naloga na osnovu kojih je tuženik od tužitelja naručivao prijevoz, a prihvatom kojih naloga (narudžbi) je među strankama zasnovan poslovni odnos iz ugovora o prijevozu (pri čemu je bitno istaknuti da se ne radi o poslovnom odnosu koji mora biti u pisanoj formi pa se njegovom sklapanju može pristupiti i usmeno, telefonski, putem e-maila i sl.), proizlazi da su u istima sadržani svi uvjeti dogovorenog prijevoza (tip vozila, vrijeme i mjesto utovara i istovara, temperatura, cijena prijevoza te napomena u odnosu na potrebu mijenjanja paleta).
13.1. Iz Općih uvjeta transporta tuženika koji su sadržani u svakom pojedinom nalogu jasno je navedeno da je prijevoznik dužan potvrditi nalog pisanim putem prije izvršenja usluge. Potvrda naloga znači prihvaćanje Općih uvjeta transporta tuženika i posebnih uvjeta ugovorenih na prvoj stranici, a ukoliko prijevoznik ne potvrdi nalog, a postavi vozilo na utovar i/ili izvrši uslugu, time prešutno prihvaća sve uvjete iz naloga.
13.2. Općim napomenama sadržanim u nalozima za utovar, predviđeno je, u slučaju da palete nisu zamijenjene i/ili prijevoznik nema potvrdu o zamjeni, zaračunavanje iznosa od 35,00 EUR po paleti ili prefakturiranje troška računa za palete ispostavljenog tuženiku te 15,00 EUR trajnog administrativnog troška po fakturi.
13.3. Točkom 13. Općih uvjeta određeno je da je prijevoznik, ako je ugovorena zamjena paleta, obvezan prilikom utovara izvršiti zamjenu paleta istovrsnim paletama jednake kvalitete i uz račun za prijevoz poslati potvrdu o zamjeni, a ukoliko prijevoznik nije u mogućnosti izvršiti zamjenu paleta prilikom utovara, rok za povrat paleta na mjesto utovara je 14 dana. Ako prijevoznik ne vrati palete na mjesto utovara u roku od 14 dana i povrat ne dokumentira, tuženik je ovlašten naplatiti palete od prijevoznika po cijeni od 10 EUR/kom na način da za terećeni iznos umanji plaćanja po računu.
13.4. Dakle, tuženikovim je Općim uvjetima predviđeno, za slučaj neispunjenja obveze zamjene paleta u roku od 14 dana, ili (1) zaračunavanje iznosa od 10 EUR po paleti umanjenjem plaćanja računa za prijevoz, ili (2) zaračunavanje iznosa od 35,00 EUR po paleti ili (3) prefakturiranje računa koji je na ime duga po osnovi paleta tuženiku izdala treća osoba uvećano za trajni administrativni trošak od 15,00 EUR po fakturi. Tužitelj je prihvaćanjem svakog pojedinog naloga, odnosno vršenjem prijevoza po svakom pojedinom nalogu, prihvatio navedene Opće uvjete tuženika te ga oni obvezuju (čl. 295. st. 5. ZOO).
14. U ovom konkretnom slučaju tuženik tvrdi da tužitelj nije u skladu sa citiranim Općim uvjetima tuženika vršio zamjenu paleta . Tuženik nije teretio tužitelja po cijeni od 10,00 EUR po komadu palete za palete koje tužitelj nije zamijenio u roku od 14 dana umanjenjem računa koje je tužitelj tuženiku izdao za obavljeni prijevoz u smislu toč. 13. Općih uvjeta. Navedeno tuženik niti ne tvrdi tijekom postupka.
15. Štoviše, zastupnik po zakonu tuženika BI, koji je saslušan u svojstvu stranke, izrijekom je naveo da tuženik tužitelju nije izdao račun za palete koje nisu zamijenjene u smislu točke 13. Općih uvjeta.
16. Iz njegovog iskaza, kao niti iz dokumentacije u spisu ne proizlazi niti da bi tuženik tužitelju prefakturirao one račune koje je njemu na ime dugovanja po osnovi paleta izdala Fragaria d.o.o. (računi na listu 294. -295., 298. spisa).
16.1. Iz računa koji je Fragaria d.o.o. izdala tuženiku 7. travnja 2023. (list 95. spisa) na ime naknade za 34 palete, kao i iz otpremnice od 7. travnja 2023. (list 96. spisa) i paletnog lista od 6. travnja 2023. (list 297. spisa) proizlazi da se radi o terećen ju tuženika zbog nezamjene paleta koje je na prijevoz preuzeo tužitelj. Međutim, iz otpremnice i paletnog lista na listu 299. -300. spisa (74 palete) ne proizlazi da se isti odnose na prijevoz koji je vršio tužitelj (u tom je paletnom listu tuženik naznačen kao prijevoznik, a pri tome navedeni paletni list niti nije potpisan od strane vozača). Prema tome, neosnovano tuženik dostavljanjem potonje isprave pokušava prebaciti teret odgovornosti zbog nezamjene paleta na tužitelja jer iz navedene isprave ne p roizlazi da se ona odnosi na prijevoz koji je vršio tužitelj.
16.2. Time nema mjesta zaračunavanju tuženiku iznosa od 15,00 EUR po fakturi po osnovi trajnog administrativnog troška jer je tuženikovim Općim uvjetima navedeno predviđeno samo u slučaju da dođe do prefakturiranja računa ispostavljenog tuženiku od treće strane, o čemu ovdje, kako je prethodno navedeno, nije riječ.
17. Tužitelj je, radi dokazivanja osnovanosti svojih tužbenih navoda (da je izvršio prijevoz i da mu za navedeno nije isplaćena ugovorena naknada), dostavio opsežnu dokumentaciju, među kojima i osam paletnih listova (list 64., 82., 86., 96., 118., 137., 152., 228. spisa), a iz kojih isprava proizlazi da tužitelj prilikom utovara robe (osim po nalozima br. 149 i 155 – list 61., 68. spisa) nije vršio zamjenu paleta. Naime, u tim je paletnim listovima, kao i u paletnom listu dostavljenom od strane tuženika (list 262., odnosno 297. spisa), razvidno da je kao euro paleta ulaz naznačena nula (0).
18. Tuženik se pozvao na dug po osnovi nezamjene paleta po nalozima broj 162 (list 265. spisa), broj 178 (list 267. spisa), broj 185 (list 269. spisa), broj 187 (list 271. spisa) i broj 193 (list 273. spisa). U svakom od tih naloga je navedeno da se palete mijenjaju 33 kom. Prema tome, s obzirom da je ovdje riječ o pet naloga i da je u svakom od njih navedena brojka od 33 palete, to proizlazi da je ukupan broj paleta koje je potrebno zamijeniti po tim nalozima 165. Međutim, iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika, jednako kao i iz dokumentacije u spisu (nalozi i pripadajući paletni listovi dostavljeni po tužitelju) proizlazi da onaj broj paleta koji je naveden u nalozima nije nužno broj paleta koje su utovarene u kamion jer se točan broj paleta upisivao u paletne listove. Tuženik je naveo da je iz osam paletnih listova koje je dostavio tužitelj i dva paletna lista koja je dostavio tuženik razvidno da je ukupna razlika 192 palete, ali da je po Općim uvjetima utužio ukupno 134 palete. Međutim, iz navedenih isprava (list 64., 82., 86., 96., 118., 137., 152., 228. spisa) kao i iz paletnog lista na listu 297. spisa, proizlazi da je u rubrikama "ulaz" naveden ukupan broj od 197 paleta, s time da je u paletnim listovima na listu 64., 82. i 86. spisa u rubrikama "ulaz" naveden ukupan broj od 90 paleta. Prema tome, razlika po ovim paletnim listovima nije 197 paleta kako to tuženik tvrdi tijekom postupka, nego 107 jer je tužitelj prilikom utovara ukupno 51 palete po nalozima 149, 155 i 161 (list 61., 68. i 89. spisa) istovremeno izvršio zamjenu 90 paleta. Tuženik ničim ne obrazlaže iz kojeg je razloga utužio naknadu prema svojim Općim uvjetima za ukupno 134 palete, a niti je jasno obrazložio temeljem čega je kumulirao naknadu od 35,00 EUR koja je propisana za slučaj nevraćanja paleta kao svojevrsna ugovorna kazna, i administrativni trošak od 15,00 EUR čije je plaćanje predviđeno uz plaćanje perfektuiranih računa za palete i to po računu, a ne po paleti kako tuženik obračunava u ovom postupku. Tijekom postupka, iako je to osnov protutužbenog zahtjeva, tužitelj ničim nije dokumentirao da je izvršena zamjena spornih paleta po nalozima broj 162, 178, 185, 187 i 193, kako je to predviđeno Općim uvjetima tuženika na koje je tužitelj pristao sklapanjem ugovora sa tuženikom, odnosno prihvaćanjem njegovih naloga za prijevoz.
19. Sud je radi razjašnjenja svih činjenica vezanih uz poslovni odnos stranaka u pogledu obveze zamjene paleta saslušao stranke i svjedoke .
19.1. Svjedokinja OI, koja je zaposlena u društvu Fragaria d.o.o. kao administrator za logistiku, u svom je iskazu u bitnom navela da je tuženik određeno vrijeme bio jedan od njihovih prijevoznika. U odnosu na palete je navela da zna da se one trebaju vratiti, a dokumentaciju u vezi točnog broja paleta koji je izašao iz skladišta fizički izdaju skladištari. Potvrdila je da isprava na listu 297. spisa predstavlja upravo tu dokumentaciju. Navela je i da ne zna koje su posljedice ako se palete ne vrate.
19.2. Svjedok MI, koji je također zaposlenu Fragaria d.o.o., naveo je u svom iskazu da je tuženik oko dvije godine odrađivao poslove prijevoza za to društvo, a tužitelj je bio njegov podvozar. U odnosu na palete je pojasnio da je procedura takva da utovar robe vrši na paletama, za što se izdaje popratna dokumentacija, jer Fragaria vodi evidenciju o broju izdanih i vraćenih paleta. Nakon što se roba istovari krajnjem korisniku, vozač je dužan preuzeti onoliki broj paleta koliko ih je istovario, ali se znalo događati da vozač ne preuzme toliki broj paleta pa to odradi kroz određeno vrijeme i vrati ih M, što oni evidentiraju u dokumentaciji. Što se tiče tužitelja, u odnosu na kojeg je svjedok ponekad bio prisutan kad je dolazio na utovar, svjedok se ne sjeća detalja u vezi njegovog postupanja sa paletama. Pojasnio je da oni, ako se kroz duže vrijeme palete ne vrate, iste fakturiraju pa bi to u konkretnom slučaju bilo prema tuženiku jer U sa tužiteljem nije bila u poslovnom odnosu. U odnosu na ispravu na listu 297. spisa, svjedok je pojasnio da se radi o paletnom listu koji njihovi skladištari izdaju vozaču koji dođe po robu, a u ovom konkretnom paletnom listu je navedeno da je vozač preuzeo 34 palete, dok niti jednu nije vratio. Ako je nakon nekog vremena izvršen povrat paleta, tada bi u ovakvom paletnom listu u rubrici "ulaz" to bilo navedeno.
19.2.1. Iskazima svjedoka OI i MI sud je u cijelosti povjerovao budući da su iskazivali uvjerljivo, iskreno i životno logično, a osim toga, oni su zaposlenici pravne osobe koja nije stranka u ovom sporu pa nisu neposredno zainteresirani za ishod spora.
19.3. Svjedokinja UI, koja je supruga zastupnika po zakonu tužitelja, i koja je za tužitelja obavljala poslove administratora, navela je da je tužitelj od tuženika dobivao naloge za prijevoz, dok su dalje sve dogovarali sa MI iz Fragarie. U odnosu na palete je navela da je on slao e-mailom tablice u vezi zaduženja paleta na tjednoj bazi, a tužitelj je ispočetka sve u vezi paleta dogovarao sa tuženikom, a kasnije sa MI jer je tako bilo lakše. Navela je da je to tuženik znao obrazlažući to na način da je logično da je to znao jer ako tužitelj dva mjeseca nije vratio palete to znači da je to s nekim drugim dogovorio. Tuženik do podnošenja protutužbe u ovom sporu tužitelja nikad nije teretio za sporne palete. Dodala je da je NI kontaktirao disponenticu tužitelja HI u vezi narudžbi. Iskazala je da tužitelj po osnovi povrata paleta nema nikakvih obveza. Vezano za dostavljene paletne listove je navela da se na osnovu njih ne može doći do ukupnog iznosa nevraćenih paleta jer je tužitelj znao vraćati 100-200 paleta odjednom. Ujedno je navela da je MI tužitelju rekao da je tuženiku na ime ukupnog duga po osnovi nevraćenih paleta izdao račun na iznos od 600,00 EUR. Disponentica tužitelja je imala svoju tablicu u vezi ulaza i izlaza paleta te se sve zapravo prema tablicama C usklađivalo telefonskim putem i e-mailom. Potvrdila je da su paletni listovi na listu 297. i 300. spisa dokumenti kojima se evidentira ulaz i izlaz paleta kad vozač tužitelja dođe u Fragariu.
19.3.1. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje UI u dijelu u kojem je iskazivala o načinu poslovanja tužitelja glede evidencije paleta jer u tom dijelu njezin iskaz nije proturječan sam sebi niti drugim izvedenim dokazima.
19.4. Svjedok CI, koji je bio vlasnik i direktor tuženika, naveo je u svom iskazu da je on spojio tužitelja i tuženika. Iskazao je da su svi ugovori sklapani putem e-maila, a posao tuženika je bio posredovanje između stranke (klijenta) i vozara , a marža koju je tuženik naplaćivao je bila njegova dobit. Tuženik nije imao svoje kamione, a odnos između stranaka se odvijao tako da je tuženik slao tužitelju ponudu za prijevoz sastavni dio koje je bila narudžbenica, a njezin sastavni dio Opći uvjeti. Prema njegovom sjećanju, tužitelj nije vratio oko 190 paleta, što je tuženik saznao kad ga je U teretila za određeni iznos. Dodao je da je tužitelj na istovaru trebao dobiti jedan list kao dokaz da je predao palete, a o tome tuženiku nije slao dokaz pa je tuženik o tome dobio saznanje tek ako ga klijent tereti. Što se tiče C, za nju je samo tužitelj obavljao prijevoz. Pojasnio je da se administrativni trošak od 15,00 EUR odnosi na trošak kontaktiranja vozara radi saznanja jesu li palete vraćene ili nisu, odnosno na komunikaciju sa vozarima u cilju naplate naknade, dakle ukratko na utrošak vremena. To nije tržišna vrijednost palete nego iznos koji je uobičajen kod ovakvih poslova. Radi se o naknadi koju je tuženik odredio Općim uvjetima kao naknadu za slučaj da se palete ne vrate. Naveo je da je Općim uvjetima određena naknada u visini od 50,00 EUR kao svojevrsna zaštita tuženika koji kao posrednik spaja klijenta i podvozara. Naime, ako vozač ne vrati palete, njih će klijent teretiti za njihovu vrijednost ili će im raskinuti ugovor. Tuženik je to propisao kao visinu ugovorne kazne za slučaj neispunjenja obveza iz ugovora umjesto da svaki put računa vrijednost paleta i da se spori oko toga.
19.4.1. Iskazu svjedoka LI sud je povjerovao u dijelu u kojem je iskazivao o svrsi radi koje je tuženik Općim uvjetima odredio naplatu administrativnih troškova i naknade za slučaj da se palete ne vrate. Međutim, njegov iskaz, u dijelu u kojem je naveo da tužitelj nije vratio oko 190 paleta, a što je tuženik saznao kad ga je U teretila za određeni iznos, sud nije prihvatio kao uvjerljiv budući da iz spisa proizlazi da je U tužitelja teretila samo za 34 palete po prijevozu koji je obavio tužitelj (za dodatne 3 palete nije dostavljen paletni list, a za 74 palete je dostavljen paletni list koji se ne odnosi na tužitelja).
19.5. Zastupnik po zakonu tužitelja VI u svom je iskazu u bitnom naveo da u odnosu na poslovni odnos parničnih stranaka nije osobno sudjelovao u pregovorima oko ugovaranja prijevoza te da nije bilo usmenih ili pisanih pregovora, nego je tuženik, nakon prethodne provjere mobitelom, izravno slao na e -mail tužitelja nalog, koji je obrađivala disponentica tužitelja i tako je prihvatom naloga došlo do poslovnog odnosa među strankama. U odnosu na palete je naveo da je njihov skladištar imao excell tablicu u kojoj se vodila evidencija o ulazu i izlazu paleta za one firme s kojima tužitelj ima godišnje ugovore, o čemu ovdje nije riječ pa su se evidencije u vezi paleta vodile na A4 papiru (paletni listovi poput onih na listu 297. i 300., spisa) na tjednoj bazi sa V. Naime, na početku su od strane tuženika prema tužitelju slani mailovi u vezi paleta, a nakon toga su u vezi toga direktno komunicirali tužitelj i U, do čega je došlo jer je disponentica tužitelja tako dogovarala. Kad je sve završilo, tražio je od C da mu da stanje paleta te da su mu rekli kako prema tužitelju nemaju nikakva potraživanja, dok su prema tuženiku imali oko 600,00 EUR neplaćenih paleta za tu godinu, ali ne samo za tužitelja, nego za sve prijevoznike . Nisu prema njima imali niti otvorenih dugovanja s te osnove, što je zastupniku po zakonu tužitelja u e-mailu napisao čovjek iz Fragarie. Na primjerima paletnih listova sa lista 297. i 300. spisa zastupnik po zakonu tužitelja je pojasnio da je kod ulaza 0, a izlaza 34, bila riječ o tranzitu i ukrcaju robe sa 34 palete koje su se razdužile na sljedećem utovaru, i to se radilo na tjednoj bazi, a istim se takvim dokumentom evidentira razduženje. Zaključno je naveo da nije izravno poslovao sa Fragariom niti je tom društvu ikad izdao račun, već je sa Fragariom samo razduživao palete, a kad se palete razduže, prijevoz je dovršen.
19.5.1. Sud je povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao o poslovnom odnosu stranaka i načinu na koji su se razduživale palete.
19.6. Zastupnik po zakonu tuženika BI u bitnom je naveo da je paleti list sastavni dio dokumentacije kojom se evidentira ulaz-izlaz paleta. Pojasnio je da Fragaria ima određeni broj paleta s kojima radi, a ako ih nema, dolazi u organizacijske probleme i za te palete tereti svoju stranku, u ovom slučaju tuženika, čime se među njima narušavaju poslovni odnosi te do raskida ugovora između tuženika i C. U odnosu na tužitelja je naveo da je on ostao dužan po broju paleta i da je Općim uvjetima tuženika propisano da postoji dug ako se palete ne vrate u roku od 14 dana u iznosu od 35,00 EUR po paleti plus 15,00 EUR za administrativni trošak, što je ukupno 50,00 EUR po paleti. Tu se ne radi o tržišnoj cijeni palete, nego o zaštiti poslovanja. Glede administrativnog troška je pojasnio da se on odnosi na evidencije koje se moraju odraditi i sate i sate koje je potrebno utrošiti na istraživanje duga paleta. Tuženik je tužitelju slao e-mailove da se palete moraju vratiti, a kako je smatrao da će se one vratiti, nije ih fakturirao tužitelju. Iskazao je da tužitelj do danas nije vratio palete niti za to predočio paletni list koji je jedini dokument kojim se dokazuje vraćanje paleta. Pojasnio je da je tuženik evidenciju vodio pregledavanjem paletnih listova i da je u mailovima upućenim tužitelju slao točan iznos duga, odnosno broja paleta. Naveo je da je uvidom u paletne listove i razlikom koja je u njima navedena utvrđen dug od 134 palete. Također je pojasnio da je u nalozima naveden broj paleta 33 jer je to broj paleta koje stanu u jedan kamion, međutim da vozač samim dolaskom na utovar zadužuje paletni list prema kojem se evidentira ulaz-izlaz paleta, a ako dug postoji, on je evidentiran u paletnom listu (ulaz-izlaz paleta je prema Općim uvjetima dužan evidentirati tužitelj te je on dužan osigurati da na paletnom listu budu potpisi i pečati).
19.6.1. Iskazu zastupnika po zakonu tuženika sud je povjerovao u dijelu u kojem je isti iskazivao o načinu na koji je bila dogovorena poslovna suradnja među strankama, osim u dijelu u kojem je iskazivao o sankcijama koje su ugovorene u slučaju nevraćanja paleta u roku od 14 dana budući da je u tom dijelu iskazivao suprotno sadržaju Općih uvjeta tuženika.
20. Iz iskaza saslušanih stranaka i svjedoka proizlazi da je svaki pojedinačni ugovor o prijevozu između tužitelja i tuženika sklopljen prihvatom tuženikovih naloga za prijevoz koje je tuženik, nakon usmene provjere, putem e -maila slao tužitelju, a zaprimala ih je disponentica tužitelja. Prihvatom tuženikovih naloga, među strankama su sklopljeni ugovori, a njima je tužitelj prihvatio Opće uvjete tuženika koji su sastavni dio svakog pojedinog naloga. Iz iskaza stranaka i svjedoka također proizlazi da je tužitelj poslove u vezi obveze zamjene paleta izravno rješavao sa V na tjednoj bazi. S obzirom da je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa tuženikom, a ne sa V, i s obzirom da se tužitelj obvezao tuženiku dokumentirati povrat (zamjenu) paleta po svakom pojedinom ugovoru, tužiteljeva je obveza bila dokazati da je zamijenio onaj broj paleta koliko je to bio obvezan prema nalozima broj 162, 178, 185, 187 i 193, a na kojima tuženik temelji svoj zahtjev. Tužitelj tijekom postupka, osim navodima da tuženiku ništa ne duguje po osnovi zamjene paleta i osim predloženih dokaza saslušanjem svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja koji su iskazivali o tome da su sve oko paleta usklađivali izravno sa V, na ovu spornu okolnost nije predložio nikakve druge dokaze. U smislu odredbe čl. 219. ZPP upravo je na tužitelju bio teret dokazivanja ovih tvrdnji pa je stoga, kada se uzmu u obzir odredbe Općih uvjeta tuženika prema kojima je tužitelj dužan dokumentirati zamjenu paleta i okolnost da je ovdje riječ o trgovačkom sporu u kojem se navodi stranaka prije svega dokazuju pisanim ispravama, sud zaključivao o ispunjenju tužiteljeve obveze primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP.
20.1. Tužitelj, prema uvjerenju suda, nije s dostatnim stupnjem uvjerenja dokazao da je po nalozima koji su osnov protutužbenog zahtjeva izvršio zamjenu paleta. Tužitelj je u odnosu na navedene naloge mogao dostaviti paletne listove iz kojih bi bilo vidljivo koliko je u odnosu na svaki pojedini prijevoz utovario paleta i koliko je paleta zamijenio, međutim navedeno nije dostavio. Osim toga, tužitelj je mogao navedeno dokazivati i dostavljanjem excell tablica koje su vodili njegovi skladištari ili paletnim listovima kako bi se moglo utvrditi da je upravo na prijevoze vršene po ovim nalozima izvršeno usklađenje broja paleta koje je bilo potrebno zamijeniti. Dostavljanjem isprava (e-mail korespondencije tužitelja i C) uz podnesak tužitelja od 5. veljače 2026. (list 356. -370. spisa), pored toga što se radi o ispravama koje sud nije dužan uzeti u obzir prilikom odlučivanja jer su dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužitelj ničim nije obrazložio zašto iste nije ranije dostavio (čl. 299. ZPP), tužitelj također nije dokazao sporne činjenice (u vezi broja zamijenjenih paleta po nalozima koji su predmet spora) jer je iz istih samo razvidno da je tužitelj oko paleta komunicirao i stanje usklađivao sa V, što sud smatra utvrđenim već i na temelju iskaza svjedokinje UI i zastupnika po zakonu tužitelja. Budući da tužitelj nije dokazao zamjenu paleta po predmetnim nalozima tuženika, sud je ocijenio da je dužan tuženiku isplatiti, temeljem Općih uvjeta tuženika, iznos od 35,00 EUR po paleti. Iznos od 15,00 EUR po paleti tuženik neosnovano potražuje jer se isti iznos, kako je ranije obrazloženo, odnosi na administrativni trošak koji se naplaćuje po prefakturiranom računu, o čemu ovdje nije riječ.
20.2. Kako tuženik protutužbu temelji na pet naloga u odnosu na koje tužitelj nije dokazao zamjenu (povrat) ukupno134 palete, tuženiku pripada pravo na ukupnu naknadu od 4.690,00 EUR (134 palete x 35,00 EUR/kom). U preostalom je dijelu (za iznos od 2.010,00 EUR) (134 palete x 15,00 EUR/kom) zahtjev tuženika ocijenjen neosnovanim iz ranije navedenih razloga.
20.2.1. Pritom se posebno naglašava da nije odlučno utvrđenje suda koje se temelji na paletnim listovima dostavljenima po tužitelju niti na paletnom listu dostavljenom po tuženiku s obzirom da se činjenični navodi protutužbe odnose isključivo na naloge broj 162, 178, 185, 187 i 193 (za koje nisu dostavljeni paletni listovi), a sud je prilikom odlučivanja vezan činjeničnim navodima stranaka koji su temelj svakog pojedinog zahtjeva. Naime, tužitelj je tijekom postupka dostavio naloge broj 42, 47, 48, 49, 51, 57, 110, 135, 148, 149, 155, 173, 183 i 185, s time da uz nalog br. 185 (jedini nalog koji je među nalozima dostavljenima po tužitelju temelj protutužbenog zahtjeva) nije dostavljen paletni list. Tuženik ne može, nakon što je činjenično postavio sadržaj protutužbenog zahtjeva i nakon što je zaključen prethodni postupak, tijekom glavne rasprave, selektivnim odabirom po tužitelju dostavljene dokumentacije, isticati da u odnosu na paletne listove koji su priloženi uz navedene naloge nije dokazano da bi bila izvršena zamjena paleta . Radi se o isticanju novih činjenica na što je tuženik prekludiran, a iz stanja spisa ne proizlazi da iste nije mogao navesti već u protutužbi, odnosno najkasnije do zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP).
20.3. Tuženik isplatu po Općim uvjetima zahtijeva kao naknadu štete, međutim, prema ocjeni suda, ne radi se o šteti na naknadu koje tužitelju pripada pravo nego o unaprijed Općim uvjetima predviđenom iznosu naknade na naplatu kojeg tuženik ima pravo za slučaj nezamjene paleta u ugovorenom roku od 14 dana (ugovorna kazna). Kako sud nije vezan pravnom osnovom koju je tuženik naveo (čl. 186. st. 3. ZPP) , to je valjalo tužitelja obvezati na isplatu temeljem odredb i čl. 350. st. 1. i čl. 353. st. 1. ZOO.
20.4. Tuženiku pripada pravo na zatezne kamate od pada tuženika u zakašnjenje do isplate. Vezano za primjenu odredbi Općih uvjeta po kojima tuženik tužitelja tereti za isplatu naknade od 35,00 EUR zbog nezamjene paleta sud je ocijenio da je tužitelj mogao pasti u zakašnjenje tek nakon što ga je tuženik pozvao da navedenu naknadu plati i za to mu ostavio primjereni rok. Budući da nije sporno da je tuženik tek podnošenjem protutužbe prema tužitelju postavio navedeni zahtjev za plaćanje, koji je tužitelj primio 19. srpnja 2024. (iza lista 278. spisa), to je, računajući da je primjereni rok za plaćanje osam dana, sud zaključio da je tužitelj pao u zakašnjenje 28. srpnja 2024. pa stoga tuženiku kamate pripadaju od prvog idućeg dana, odnosno od 30. srpnja 2024. do isplate (čl. 29. st. 1., u vezi čl. 183. st. 2. ZOO), a ne od podnošenja protutužbe. Pritom je sud visinu stope zatezne kamate odredio temeljem čl. 29. st. 2. ZOO primijenivši onu stopu koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora.
20.5. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod točkama III. i IV. izreke presude.
Troškovi postupka:
21. O troškovima ovršnog postupka odlučeno je ovom presudom zajedno sa troškovima parničnog postupka (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17) pa je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka (točka V. izreke).
22. Tužitelj je u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev uspio u omjeru od 51,13%, a tuženik u omjeru od 48,87%. Kako su u odnosu na tužbu obje stranke u sporu uspjele u približno jednakim dijelovima, u odnosu na troškove koji su izazvani vođenjem spora po tužbi sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
23. U odnosu na protutužbeni zahtjev, omjer uspjeha u sporu je za tužitelja 30%, a za tuženika 70%. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, valjalo je obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove postupka izazvane raspravljanjem po protutužbenom zahtjevu u omjeru od 40 %.
23.1. Tuženiku su priznati troškovi sastava protutužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) i zastupanja na ročištima 14. listopada 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. toč.5. Tarife), 13. ožujka 2025., 11. studenog 2025., 16. prosinca 2025., 2. veljače 2026. i 11. ožujka 2026. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), uvećano za PDV (25%) i za troškove sudske pristojbe za protutužbu u iznosu od 113,45 EUR, odnosno ukupan iznos od 1.675,95 EUR, od čega mu je dosuđeno 40% (670,38 EUR).
23.2. Tuženiku nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu 14. listopada 2024. koje je odgođeno prije početka raspravljanja preko iznosa određenog u Tbr. 9. toč. 5. Tarife, kao niti troškovi zastupanja na ročištu 29. travnja 2025. jer punomoćnik tuženika nije pristupio navedenom ročištu (čl. 151. st. 1. ZPP). Također mu nisu priznati troškovi sastavljanja podneska od 13. ožujka 2025. jer je taj podnesak sudu predan istog dana kad je u postupku održano ročište pa stoga nije bilo zapreke da se navedeni podnesak preda na tom ročištu, a tim više uvažavajući relevantne odredbe ZPP o dostavi podnesaka najmanje osam dana prije održavanja ročišta. Nisu mu priznati niti troškovi sudske pristojbe za presudu na protutužbu jer u tom dijelu zahtjev tuženika nije određen po visini u skladu s čl. 164. st. 2. ZPP.
24. Obzirom na sve izloženo, riješeno je kao pod točkama VI., VII. i VIII. izreke.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
SUDAC
Maja Hilje
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.