REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2734/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Hrvoju Lukšić, u pravnoj stvari tužitelja EUROPLAKAT d.o.o., Zagreb, Zagorska 2, OIB: 82351347170, koga zastupa punomoćnica Marina Biondić, odvjetnica iz Zagreba, Radmanovačka ulica 1, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđenja ništetnosti i isplate (vps: 7.267,38 eur), nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 2. travnja 2026. nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev

„1. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 690171, Klasa:363-02/2017-016/155, Urbroj: 251-13-33-1/001-17-2 od 21. kolovoza 2017., zaključen između tužitelja, kao korisnika, i tuženika, kao Grada, pa stoga taj ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.

2. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužitelju EUROPLAKAT d.o.o., Zagreb, Zagorska 2, OIB: 82351347170, iznos od 7.267,38 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se do 31. prosinca 2022. određuju po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, koje teku:

- na iznos od 106,82 EUR od 11. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 7. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 12. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. studeni 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 320,45 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 110,43 EUR od 11. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 5. kolovoz 2020. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 12. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 106,84 EUR od 9. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 11. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 8. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 10. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 7. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 106,82 EUR od 9. svibnja 2023. do isplate,

u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 869,13 eur, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.„

Obrazloženje

1. U tužbi od dana 01. prosinca 2025. se navodi da su stranke dana 21. kolovoza 2017. sklopile Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 690171, Klasa: 363- 02/2017-016/155, Urbroj: 251-13-33-1/001-17-2, da je citiranim ugovorom ugovoreno tužiteljevo plaćanje naknade tuženiku za postavljanje tri (3) dvostrane osvijetljene reklame vitrine- City light, svaki veličine 1,17 x 1,77 m na zemljište u vlasništvu drugih, odnosno na privatno zemljiše, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Zagrebu, uz ulicu Siniše Glavaševića, u iznosu od 804,82 tadašnjih HRK mjesečno (106,82 EUR, po tečaju konverzije nakon uvođenja EUR kao službene valute u RH od 01. siječnja 2023.) a temeljem čl. 31. tada važeće Odluke o komunalnom radu ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj 3/14, 16/14, 22/14, 25/15, 6/17. - dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu), te da je tuženik je nakon sklapanja predmetnog ugovora donio Rješenje Klasa:

UP/I-363-02/17-01/1659, Urbroj: 251-13-31/100-2017-5-SM, od 21. rujna 2017., kojim je odobreno postavljanje reklama tipa City light, sve sukladno odredbi čl. 31. tadašnje Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, 3/201., 16/2014., 22/2014., 25/2015., 67/2017., dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu/14). Odredba čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14 da propisuje da se za postavljanje, između ostalog, reklamnih panoa na javnim površinama, zemljištima i objektima u vlasništvu drugih, plaća naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Vlasnik, odnosno korisn ik tako postavljenog reklamnog panoa i gradonačelnik da sklapaju ugovor o plaćanju naknade, a koji ugovor se sklapa prije izdavanja rješenja o njegovom postavljanju. Tužitelj uočava da ta odredba ne razlikuje situaciju kada se reklama postavlja na zemljištu u vlasništvu tuženika kao jedinice lokalne samouprave od situacije kada se reklama postavlja na privatnom zemljištu. Tužitelj smatra da naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na privatnom zemljištu nije u djelokrugu komunalnog reda, u smislu Zakona o komunalnom gospodarstvu (dalje u tekstu: ZKG) temeljem kojeg je donesena Odluka o komunalnom redu/14, slijedom čega da predmetni podzakonski propis nije u skladu s ZKG-om. Osim toga, da se u odredbi čl. 68. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i čl. 3. st. 1. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji uređuje prihode jedinica lokalne samouprave, ne navodi da bi tuženik bio ovlašten za svoj prihod propisati naknadu za postavljanje reklama na privatnom zemljištu, slijedom čega da je Odluka o komunalnom redu/14 protivna i tim zakonima. Naposljetku, odredba čl. 31. Odluka o komunalnom redu/14 po kojoj je plaćanje predmetne naknade tuženiku preduvjet za dobivanje odobrenja za postavljanje reklame na privatnom zemljištu da je protivna i odredbi čl. 49. st. 1. i čl. 50. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Ustav), budući da se njome ograničava poduzetnička sloboda izvan razloga propisanih Ustavom. S obzirom da je Ugovor o naknadi za reklamu sklopljen temeljem odredbe čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14 koja je protivna Ustavu i navedenim zakonima, to da je cijeli ugovor ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), a posljedica ništetnosti jest da je svaka strana dužna vratiti onoj drugoj ono što je primila temeljem tog ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a), tako da je tuženik dužan tužitelju vratiti naknadu koju je primio temeljem ništetnog ugovora u ukupnom iznosu od 11.016,53 EUR s zateznim kamatama od dana kada je primio svaku pojedinu uplatu, prema pravilima o povratu stečenog bez pravne osnove (čl. 1111. ZOO-a). Poziva se na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojemu zastara potraživanja iznosa plaćenih temeljem ništetnog ugovora počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. U odnosu na ovlaštenje i dužnost suda za preispitivanje zakonitosti općeg akta koji više nije na snazi ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2169/2019 od 1. ožujka 203. i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-4024/2019, U-III- 4025/2019 i U-III-4026/2019 od 14. srpnja 2021. Stoga tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o nakadi za reklamu i isplatu iznosa od 7.267,38 eur, s zateznim kamatama od prvog dana nakon dana kada je svaka od pojedinačnih uplata primljena.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužena strana osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporava pokušaj tužitelja da ništetnost predmetnog Ugovora dokazuje temeljem navodno protuzakonitog i protuustavnog članka podzakonskog akta, i to čl. 31. Odluke o komunalnom redu, time da ne dokazuje da bi u odnosu na sporni članak Odluke o komunalnom redu ikada bio pokrenut zakonom propisani postupak za ocjenu zakonitosti i ustavnosti, da tužitelj ne dokazuje da bi u za to propisanom postupku bila donesena odluka Visokog upravnog su da RH ili Ustavnog suda RH kojom se sporni članak utvrđuje nezakonitim ili neustavnim, time da je uz tužbu tužitelj dostavio sudsku praksu za koju smatra da dokazuje njegove navode, i to kopiju Presude Pž-176/2025-2 od 3. rujna 2025. (list 16-20 spisa), kopiju Presude P- 2060/2024 od 16. siječnja 2025. (list 21-32 spisa), kopiju Presude P-1758/2025 od 7. studenog 2025. (list 38-48 spisa), kopiju Presude P-2334/2023 od 3. prosinca 2024. (list 50-64 spisa), kopiju Presude Pž-4343-/2024 od 12. ožujka 2025. (list 65-70 spisa), kopiju Presude Pž-2679/2024 od 16. svibnja 2025. (list 71-83 spisa), kopiju Presude P-2406/2023 od 16. travnja 2025. (list 84-97 spisa), kopiju Presude P-2413/2023 od 14. ožujka 2025. (list 98-111 spisa), kopiju Presude P-165772024 od 03. travnja 2025. (list 112-125 spisa) kao i kopiju Presude Visokog Upravnog suda RH, broj Usoz-118/20 Visoki upravni sud Republike Hrvatske ukinuo istovjetnu odredbu općeg akta Grada Velike Gorice.

3. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne spori da su tužitelj i tuženik dana 21.08.2017. sklopili predmetni Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 690171, Klasa:363-02/201-7-016/155, Urbroj: 251-13-33-1/001-17-2, a koji Ugovor je dostavljen uz tužbu, da je Ugovor je sklopljen u skladu s propisanim postupkom za postavljanje reklame temeljem čl. 31. tada važeće Odluke o komunalnom redu (“ Službeni glasnik Grada Zagreba ” br. 3/14., 16/14., 22/14., 25/15. i 6/17.) ; u daljnjem tekstu : “ Odluka ”) i temeljem odredaba tada važećeg Pravilnika o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom , plakata , zastavica na jarbolima , reklama i reklamnih panoa (“ Službeni glasnik Grada Zagreba” br. 14/15. i 14/16.) da je citirani Ugovor tužitelj s tuženikom sklopio svojevoljno i dobrovoljno, čime je iskazao volju za postupanje po istom u smislu korištenja reklame i prihvaćanje obveze na plaćanje naknade za istu sve dok se reklama nalazi na zemljištu, na ukoliko je tužitelj smatrao da sklopljeni U govor ograničava njegova prava mogao ga je raskinuti u svakom trenutku, međutim tužitelj to nije učinio, kao i da je Odluka o komunalnom redu (“ Službeni glasnik Grada Zagreba ” br. 3/14., 16/14., 22/14., 25/15. i 6/17.) donesena je sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine ” br. 36/95., 70/97., 128/99., 129/00., 59/01., 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09. 49/11., 84/11., 90/11. , 144/12., 94/13., 153/13.,147/14., 36/15. i 68/18.) koji jasno upućuje na ovlaštenje i obvezu donošen ja provedbenih propisa kojima se pobliže uređuju odnosi u komunalnom gospodarstvu ( uređenje naselja , održavanje čistoće, čuvanje javne površine, korištenje javnih površina, skupljanje i odvoz komunalnog otpada i dr.) i niti jedna odredba navedene Odluke ne dovodi u pitanje niti krši odredbe navedenog Zakona niti drugih propisa koji su bili na snazi u vrijeme donošenja iste, niti je čl. 31. navedene Odluke ikada i u jednom postupku utvrđen nezakonitim ili neustavnim.

4. Nadalje, tuženik je uz svoje očitovanje dostavio preslik sudske prakse, za koju smatra da dokazuje njegove navode, i to kopiju pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-2880/2016 od 25. listopada 2017. (list 141-146 spisa), kopiju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-2778/2016 od 12. ožujka 2019. (list 147-150 spisa), kopiju Presude posl. broj: Pž-7561/2017 od 06. veljače 2017. (list 151-154 spisa), kopiju Presude posl. broj: Pž-2674/2019 od 25. svibnja 2021. (list 161 spisa), kopiju Presude posl. broj: Pž-3835/2017 od 28. siječnja 2020. (list 162-167 spisa), kopiju Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2390/2019 od 22. ožujka 2022. (list 168-170 spisa), kopiju Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-2350/2023; (list 171-179 spisa), kopiju Presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. Pž-2142/2024 od 21. svibnja 2025. (list 180-184 spisa), kopiju Presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-2367/2023 od 08. studenog 2024. (list 185-192 spisa), kopiju Presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-4766/2016 od 23. rujna 2019. (list 193-196 spisa) kao i kopiju Rješenje Vrhovog suda RH posl. broj: Revd 38/2019 od 05. svibnja 2020. (list 197-198 spisa).

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se je protivio iznijetim navodima i prijedlozima tuženika.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitan je Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklama od dana 21. kolovoza 2017. (list 7-8 spisa), kopiju rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet , Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, KLASA: UP/I-3 63-02/17-01/1659 URBROJ: 251 -13- 31 /100-2017-5-SM Zagreb, 21. rujna 2017. (list 9-12 spisa), kopiju Izvatka iz zemljišnih knjiga za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u Zagrebu (list 23,24 spisa), kopiju prijepisa posjednovnog lista OSS evidencijski broj: 3296818/2025 Katastarska općina: RESNIK (Mbr. 335541) Posjedovni list: 6646 (list 25 spisa), kopiju Kartice_2017-2022_7811- 086-690171-17 (list 34-36 spisa), kao i kartice_2023_7811-086-690171-17 (list 37 spisa).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavne stvari.

8. Predmet spora jest utvrđenje ništetnosti Ugovora o naknadi za reklamu i povrat iznosa koje je tuženik naplatio temeljem tog ugovora. U razdoblju od listopada 2017. do svibnja 2023.

9. Sporno je da li je predmetni Ugovor o naknadi za reklamu ništetan te, posljedično, da li je tuženik dužan tužitelju vratiti iznose što ih je temeljem tog ugovora primio na ime predmetne naknade.

10. Prema ocjeni ovog suda Ugovor o naknadi za reklamu jest ništetan.

11. Među strankama je nesporno da su sklopile Ugovor o plaćanju naknade za postavljanje reklame, šifra: 690171 (list 7-8 spisa) sud je utvrdio da se tim ugovorom tužitelj obvezao na plaćanje za ukupnu reklamne površine 12,42 m2, u svrhu komercijalnog oglašavanja, na nekretnini smještenoj u 5. (petoj) zoni, u ukupnom iznosu od 804,82 kn mjesečno, sukladno Pravilniku o kriterijima za određivanje naknade za postavljanje ploča s natpisom, plakata, zastavica na jarbolima, reklama i reklamnih panoa (Službeni glasnik Grada Zagreba 14/15 i 14/16) ( čl. 2 ) time da je korisnik je dužan ugovorenu naknadu plaćati Gradu mjesečno unaprijed, najkasnije do desetog dana u mjesecu, za tekući mjesec, .počevši od 1. listopada 2017., i to sve dok su reklame postavljene na. nekretnini iz čl. 1. ovog ugovora.

12. Iz kopije Rješenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, KLASA: UP/I-3 63-02/17-01/1659 URBROJ: 251 -13-31 /100-2017-5-SM Zagreb, 21. rujna 2017. (list 9-12 spisa) proizlazi da je tuženik, rješavajući po zahtjevu društva EUROPLAKAT d.o.o. iz Zagreba, Zagorska 2, za izdavanje rješenja za postavljanje tri (3) samostojeće osvijetljene reklame tipa City light, na zelenoj površini u vlasništvu drugih, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u agrebu, Ulica Siniše Glavaševiča, uz trgovački centar Emmezeta, na temelju članka 25. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 3/14, 16/14, 22/14, 25/15 i. 6/17), donio Rješenje kojim se odobrava društvu EUROPLAKAT d.o.o. iz Zagreba, Zagorska 2, postavljanje tri (3) samostojeće osvijetljene reklame tipa light na k. č. br [katastarska čestica]/i k.o, Resnik, na zemljište u vlasništvu, u Zagrebu, Ulica Siniše GlavaševiĆA , uz trgovački centar Emmezeta, pod sljedećim uvjetima, tri (3) osvijetljene samostojeće dvostrane reklame tipa city light treba postaviti uz trgovački centar Emmezeta Žitnjak, Ulica Siniše Glavaševića, prema Idejnom projektu oznake: EP-IP-2 iz travnja 2017, izrađenom od tvrtke ZONA A d.o.o. iz Zagreba, Borongaj aerodrom 10c, koji sadrži: arhitektonski projekt broj 10/17, izrađen od ovlaštene projektantice BGP, dipl.ing.arh. iz tvrtke ZONA A d.o.o., projekt konstrukcije broj: 15/17 izrađen od ovlaštenog projektanta BG, dipl.ing.građ. iz tvrtke ASCON INSTITUT d.o.o. iz Čiste Mlake, Zagrebačka 91 i elektrotehnički projekt TD: 59/17 izrađen od KG, ing.el. iz tvrtke ELEKTRG-GRUPA d.o.o. iz Ivanić-Grada, Pokupska 3, koji čine sastavni dio rješenja, (1.), time da reklame treba postaviti prema mišljenju Odsjeka za zelene površine, mišljenju Odsjeka, za uređenje javnih gradskih prostora ovog ureda, suglasnosti Sektora za promet ovog ureda i Prethodnoj elektroenergetskoj suglasnosti HEP-a d.o.o., Elektre Zagreb, koji čine sastavni dio rješenja. (2.), kao i da su reklame veličine 130x1 85x13 cm, odnosno reklamne površine 116,6x176,6 cm. (3.)

13. Tuženica tvrdi da u okviru svojeg ovlaštenja da uređuje komunalni red na svojem području ima pravo naplaćivati naknadu za postavljanje reklamnog panoa-reklame na nekretninama koje se nalaze unutar njezinog upravno-teritorijalnog obuhvata, bez obzira jesu li te nekretnine u njenom vlasništvu, dakle, radi li se o nekretninama javne namjene ili u privatnom vlasništvu.

14. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o naknadi za reklamu, 23. svibnja 2019., na snazi je bio Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/2018., 110/2018., dalje u tekstu: ZKG/18).

15. Odredbom čl. 12. st. 1. ZKG-a/18 određeno je da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba - jedinica lokalne samouprave.

16. Prema odredbi čl. 104. st. 1. ZKG-a/18, u svrhu uređenja naselja te uspostave i održavanja komunalnog reda u naselju, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom redu kojom se propisuje:

- uređenje naselja, koje obuhvaća uređenje pročelja, okućnica i dvorišta zgrada u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba u dijelu koji je vidljiv površini javne namjene te određivanje uvjeta za postavljanje tendi, reklama, plakata, spomen -ploča na građevinama i druge urbane opreme te klimatizacijskih uređaja, dimovodnih, zajedničkih antenskih sustava i drugih uređaja na tim zgradama koji se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta,

- način uređenja i korištenja površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave za gospodarske i druge svrhe, uključujući i njihovo davanje na privremeno korištenje, građenje građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole i glavnog projekta te održavanje reda na tim površinama,

- uvjete korištenja javnih parkirališta, javnih garaža, nerazvrstanih cesta i drugih površina javne namjene za parkiranje vozila,

- održavanje čistoće i čuvanje površina javne namjene, uključujući uklanjanje snijega i leda s tih površina.

17. Naknade za davanje na privremeno korištenje površina javne namjene i zemljišta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave prihod su proračuna jedinice lokalne samouprave (čl. 105. ZKG-a/18).

18. Međutim, Odluka o komunalnom redu/14, temeljem čijeg je čl. 31. sklopljen pobijani Ugovor o naknadi za reklamu, donesena je temeljem ranijeg Zakona o komunalnog gospodarstvu (''Narodne novine'', broj: 36/1995., 109/1995., 21/1996., 70/1997., 128/1999., 57/2000., 129/2000., 59/2001., 82/2004., 110/2004., 178/2004., 38/2009., 79/2009., 49/2011., 144/2012., 147/2014., dalje u tekstu: ZKG/95).

19. Odredbom čl. 14. st. 1. ZKG-a/95 određeno je da je u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom gospodarstvu predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno donijeti odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje.

20. Nadalje, navodi se da se odlukom o komunalnom redu propisuju naročito odredbe o uređenju naselja, održavanju čistoće i čuvanju javnih površina, korištenju javnih površina, skupljanju, odvozu i postupanju s skupljenim komunalnim otpadom, uklanjanju snijega i leda, uklanjanju protupravno postavljenih predmeta, mjere za provođenje komunalnog reda i kaznene odredbe (čl. 14. st. 2. ZKG-a/95).

21. Neposredno nakon sklapanja pobijanog Ugovora o naknadi za reklamu, tuženik je donio novu Odluku o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 14/2019., dalje u tekstu: Odluka o komunalnom redu/19). Naime, pobijani ugovor je sklopljen u svibnju 2019., a Odluka o komunalnom redu/19 je donesena i stupila na snagu u srpnju 2019. te je ista važila za vrijeme cijelog utuženog razdoblja za povrat plaćene naknade.

22. Prema odredbi čl. 26. st. 3. Odluke o komunalnom redu/14, reklamni panoi oglasne površine veće od 12 m2 postavljaju se na javne površine, zemljište i građevine sukladno propisima o prostornom uređenju i gradnji i na temelju rješenja gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove.

23. Za postavljanje reklamnih panoa na javne površine, zemljišta i objekte u vlasništvu drugih, plaća se naknada koju pravilnikom propisuje gradonačelnik na prijedlog gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Vlasnik, odnosno korisnik reklamnog panoa i gradonačelnik, odnosno osoba koju on ovlasti, sklapaju ugovor o plaćanju naknade. Ugovor se sklapa prije izdavanja rješenja o njihovu postavljanju (čl. 31. st. 1. – 3. Odluke o komunalnom redu/14).

24. Prema odredbi čl. 27. st. 1. Odluke o komunalnom redu/19, reklamni panoi postavljaju se na temelju rješenja gradskoga upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove.

25. Zahtjevu za izdavanje rješenja prilaže se idejni odnosno tipski projekt, dokaz o vlasništvu odnosno korištenju nekretnine, suglasnost vlasnika, a za svjetleće reklame suglasnost za priključak na elektromrežu i druga potrebna dokumentacija (čl. 27. st. 3. Odluke o komunalnom redu/19).

26. Odredba čl. 32. Odluke o komunalnom redu/19 sadržajno odgovara citiranoj odredbi čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14.

27. Ovaj sud primjećuje da je jedinica lokalne samouprave (i Grad Zagreb) ovlaštena i dužna donijeti podzakonske propise kojima će se pobliže urediti uređenje naselja, od tuda i njeno pravo da odredi da je za postavljanje reklama i reklamnih panoa potrebno ishoditi njeno odobrenje, kako bi ista ustanovila dopustivost postavljanja reklame na određenoj lokaciji s obzirom na njen prostorni zahvat i kulturno – povijesni značaj nekretnine na kojoj se postavlja te je ovlaštena i dužna donijeti podzakonske propise kojim će se, između ostalog, urediti pitanje korištenja javnih površina, od tuda i njeno pravo da za postavljanje reklama i reklamnih panoa općenito na javnim površinama naplaćuje naknadu.

28. Međutim, naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na nekretnini u privatnom vlasništvu ne može se smatrati pitanjem koje ulazi u djelokrug komunalnog reda, o kojem bi odlučivala jedinica lokalne samouprave, a time niti tuženik.

29. Ovlaštenje za propisivanje naplaćivanja takve naknade ne proizlazi niti iz ZKG - a/95 temeljem kojeg je donesena Odluka o komunalnom redu/14 temeljem koje je sklopljen pobijani Ugovor o naknadi za reklamu, niti iz ZKG-a/18 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pobijanog Ugovora o naknadi za reklamu, stoga je zaključak da je odredba čl. 31. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/14 (a i odredba čl. 32. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/19), u dijelu u kojem propisuje da se za postavljanje reklama na zemljištima u nejavnom vlasništvu plaća naknada Gradu Zagrebu te da je sklapanje ugovora o plaćanju takve naknade uvjet za izdavanje odobrenja za postavljanje reklame nezakonita.

30. Pravno shvaćanje o nezakonitosti odredbe općeg akta jedinice lokalne ili regionalne samouprave kojim ista propisuje obvezu plaćanja naknade za postavljanje reklama na nekretninama u vlasništvu drugih, privatnopravnih osoba (doduše zbog protivnosti Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a ne Zakonu o komunalnom gospodarstvu) dijeli i Visoki upravni sud Republike Hrvatske, koji je u predmetima Usoz-8/2016, Usoz-118/2020 i Usoz-52/2024, iz tog razloga ukinuo sadržajno istovjetne odredbe odluka o komunalnom redu Grada Vodnjana – Dignano (presuda Usoz-8/16-7 od 13. lipnja 2016. objavljena u Narodnim novinama, broj: 76/2016.), Grada Velika Gorica (presuda Usoz-118/20-9 od 25. travnja 2022., objavljena u Narodnim novinama, broj: 60/2022.) i Grada Dubrovnika (presuda Usoz- 52/2024 od 27. svibnja 2025., objavljena u Narodnim novinama, broj: 95/2025.).

31. Činjenica da sadržajno istovjetna odluka još ne postoji u pogledu odredbe čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14 tuženika (a niti neće postojati, jer navedena odluka više nije na snazi, već ju je u cijelosti zamijenila Odluka o komunalnom redu/19, a nju Odluka o komunalnom redu iz 2023.) ne znači da je time navedena odredba postala zakonita ili ustavna.

32. Naime, odredbom čl. 49. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014., dalje u tekstu: Ustav RH) određeno da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske, a poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi (čl. 50. st. 2. Ustava).

33. Poduzetnička sloboda jest sloboda svakog pravnog subjekta da se pojavi na tržištu i bavi djelatnostima koje donose dobit.

34. Naplaćivanje naknade na mjesečnoj razini za postavljanje reklama na nekretninama koje nisu u javnom vlasništvu, već u vlasništvu privatnih osoba, za koje korištenje vlasnici reklama već vjerojatno plaćaju zakupninu ili drugu naknadu vlasnicima tih nekretnina, svakako ograničava slobodu obavljanja djelatnosti reklamiranja, oglašavanja i promidžbe, a i djelatnosti koja se postavljanjem reklame reklamira, a koje ograničenje u konkretnom slučaju niti je propisano zakonom, niti je opravdano zaštitom interesa i sigurnosti države, zaštitom prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi, slijedom čega takvo ograničenje nije dopustivo niti opravdano s ustavnopravnog stajališta, po ocjeni ovog suda.

35. U svakom slučaju, prema odredbi čl. 35. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 99/1999., 29/2002., dalje u tekstu: UZUS) ako sud u postupku utvrdi da drugi propis (dakle, ne zakon) koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

36. U konkretnom slučaju radi se o nezakonitosti podzakonskog propisa, općeg akta Grada Zagreba, o kojoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 3. st. 2. Zakona o upravnim sporovima /Narodne novine, broj: 36/2024., dalje u tekstu: ZUS/ u vezi čl. 12. st. 3. t. 2. ZUS-a).

37. Prema stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženom u rješenju, Usoz-150/2012-10 od 30. lipnja 2014., kada ranija Odluka o komunalnom redu prestane važiti stupanjem na snagu kasnije Odluke o komunalnom redu, tada više nisu ispunjene pretpostavke za ocjenu zakonitosti i ustavnosti ove ranije odluke.

38. Radilo se je o postupku ispitivanja zakonitosti i ustavnosti odredbe čl. 39. st. 2. i 3. tuženikove Odluke o komunalnom redu iz 2008., koji postupak je navedeni sud obustavio, jer je u međuvremenu stupila na snagu tuženikova Odluka o komunalnom redu/14 (iako su odredbe čl. 31. st. 1. i 3. Odluke iz 2014. identične spornim odredbama Odluke o komunalnom redu iz 2018.), a u kojem postupanju Ustavni sud Republike Hrvatske nije pronašao povredu prava na pravično suđenje (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-5703/2014 od 20. lipnja 2017.).

39. Stoga ovaj sud neće podnijeti zahtjev za ispitivanje zakonitosti odredbe čl. 31. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/14, budući da je ista prestala važiti, ali to ne znači da je dužan primijeniti njene odredbe ako smatra da su nezakonite (tako i VSRH, Rev- 2169/2019, U-III-4024/2019, U-III-4025/2019 i U-III-4026/2019).

40. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a određeno je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

41. S obzirom da je predmetni Ugovor o naknadi sklopljen na temelju odredbe čl. 31. Odluke o komunalnom redu/14, kao što je to i navedeno u odredbi čl. 1. Ugovora, (koja je identična odredbi čl. 32. st. 1. i 3. Odluke o komunalnom redu/19), dakle, na temelju onih dijelova odredaba podzakonskog propisa koji je po ocjeni ovog suda protivan ZKG-u/95 i ZKG-u/18 (i Ustavu, a sud odbija primijeniti navedenu odredbu podzakonskog propisa, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 35. st. 2. UZUS-a), to je isti u cijelosti ništetan.

42. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

43. Budući da se radi o povratu stečenog bez pravne osnove, ugovorna strana koja vraća primljeni novac dužna je platiti zatezne kamate od dana stjecanja ako je bila nepoštena, u protivnom od dana podnošenja zahtjeva za povrat (čl. 1115. ZOO -a).

44. S obzirom da je ništetnost posljedica protivnosti općeg akta tuženika zakonu i Ustavu, to se tuženik smatra nepoštenim stjecateljem koji bi bio dužan platiti zatezne kamate od dana kada je stekao pojedinu mjesečnu naknadu za postavljanje reklamnog panoa.

45. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

46. Budući da visina tužbenog zahtjeva i datumi plaćanja predmetne naknade nisu sporni, to je tužitelju dosuđena isplata iznosa od 7.267,38 eur, sa zateznim kamatama od prvog dana nakon uplate svake mjesečne naknade (kako to tužitelj zahtijeva).

47. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

48. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 7.267,38 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

49. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od dana 1. prosinca 2025. (Tbr. 7. toč.1) 200,00 eur, trošak sastava podneska od 19. ožujka 2026. (Tbr. 8 toč. 1.) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište 2. travnja 2026. (Tbr. 9. toč.1.) 200,00 eur, ukupno 600,00 eur, uvećano za pripadajući PDV u visini od 25%, 150,00 eur, ukupno 750,00 eur. Isto tako, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe u iznosu od 119,13 59,56 eur na tužbu i 59,56 eur pristojba na presudu), odnosno sveukupno 869,13 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. III presude.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

Tužitelju, po punomoćniku uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

Tuženiku