REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-1406/2026-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja MD Mamun Al T, državljanina Narodne Republike Bangladeš, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, radi određivanja ograničenja slobode kretanja, 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216- 03/26-06/2123, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 10. ožujka 2026.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu KLASA: UP/I-216-03/26-06/2123, URBROJ: 511-01- 213-26-2 od 10. ožujka 2026. tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 (točka 1. izreke) s time da se ograničenje kretanja iz točke 1. izreke tog rješenja određuje za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja tog rješenja (točka 2. izreke).
2. Tužitelj je u tužbi i tijekom spora u bitnome naveo da je odmah u policijskoj postaji zatražio da se u odnosu na njega započne postupak međunarodne zaštite, ali da mu je tuženik tamo to odbio omogućiti. Smatra da je jasno da nije imao mogućnost započeti postupak međunarodne zaštite ranije, ali ne svojom krivnjom, već isključivo zbog toga što su njegovi zahtjevi bili ignorirani, jer bi službenicima VIII. policijske postaje dao dodatni posao te je on proslijeđen u Ježevo. Iznosi da nije moguće da se na njega primijeni članak 54. stavak 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, s obzirom da je primjetno kako je izrazio namjeru odmah kada je mogao i kada mu je tuženik dopustio. Predlaže poništiti rješenje tuženika, odobriti mu besplatnu pravnu pomoć te naložiti tuženiku da pružatelju pravne pomoći isplati troškove zastupanja.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome naveo da je tužitelj imao prijavljeno prebivalište od 22. travnja 2024. do 16. studenoga 2024. na adresi [adresa], a da nakon isteka dozvole za boravak i rad, kao ni nakon odbijanja novog zahtjeva, nije napustio Republiku Hrvatsku niti Europski gospodarski prostor, s time da je 2. ožujka 2026. zatečen od strane policijskih službenika Mobilne jedinice za nadzor državne granice koji su utvrdili da nezakonito boravi u [adresa] 470 dana. Iznio je da je, budući da ga nije bilo moguće odmah prisilno udaljiti radi osiguranja izvršenja odluke, donijeto rješenje o smještaju u Prihvatni centar za strance, a tužitelj je tek 10. ožujka 2026. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, što dodatno potvrđuje osnovanu sumnju da je takva namjera izražena radi odgađanja izvršenja odluke o protjerivanju. Istaknuo je da je 18. ožujka 2026. tužitelj dostavio pisanu izjavu kojom odustaje od zahtjeva za međunarodnu zaštitu te izražava namjeru dobrovoljnog povratka u matičnu državu, nakon čega je postupak obustavljen. Dodaje da navedena okolnost dodatno potvrđuje opravdanost ranije procjene da je zahtjev za međunarodnu zaštitu bio podnesen radi odgađanja izvršenja odluke o protjerivanju. Napomenuo je da je tužitelj pušten iz Prihvatnog centra za strance i da se više ne nalazi u statusu tražitelja. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je tužitelj državljanin Narodne Republike Bangladeš.
7. Sporno je, je li mu tuženik pravilno i zakonito ograničio slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.
8. Člankom 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.) propisano je da tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (stavak 2. točka 7.). Također, propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti smještajem u prihvatni centar za strance (stavak 5. točka 5.) te da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. toga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (stavak 6.). Konačno, propisano je da se mjere ograničavanja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz stavka 2. toga članka, najduže do tri mjeseca, a da se iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može produžiti za najduže tri mjeseca (stavak 9.), te da ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. toga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (stavak 11.).
9. Tuženik je osporavanim rješenjem ograničio slobodu kretanja tužitelju na temelju članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti uz obrazloženje da je tužitelj u Republici Hrvatskoj boravio kao stranac u nezakonitom boravku od 17. studenog 2024., ukupno 470 dana, te da mu je rješenjem Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb od 2. ožujka 2026. određena mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske i da je istog dana smješten u Prihvatni centar za strance. Nastavljeno je da tijekom priprema za provedbu rješenja o protjerivanju nije izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom već je tu namjeru izrazio naknadno. Slijedom navedenog zaključeno je da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju donesene sukladno Zakonu o strancima, zbog čega je ograničenje slobode kretanja potrebno sukladno članku 54. stavku 2. točki 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
10. Uzevši u obzir sve okolnosti slučaja tužitelju je zakonito izrečena mjera ograničavanja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance na temelju članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, sud je imao u vidu da tužitelj nije, kada je došao u Republiku Hrvatsku, sam otišao na policijsku postaju izraziti namjeru već je nezakonito boravio u [adresa] 470 dana sve dok nije zatečen od strane policijskih službenika Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice na adresi [adresa], na prostoru autobusnog kolodvora kada je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb KLASA: NK-UP/I-216-04/26-01/1002, URBROJ: 511-19-34-26-1 od 2. ožujka 2026. protjeran iz Republike Hrvatske s time da je odlučeno da će se prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, Bangladeš, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
11. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženik osnovano primijenio članak 54. stavka 2. točku 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i odredio smještaj tužitelja u Prihvatni centar, pri čemu se blaže mjere, s obzirom na razloge određivanja ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju, ukazuju neprikladnima za svrhovito ostvarenje istoga cilja. Također, i trajanje mjere je pravilno određeno imajući u vidu sve okolnosti slučaja odnosno da je tužitelj u trenutku donošenja osporavanog rješenja bio tražitelj međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj, da je bilo potrebno provesti upravni postupka te donijeti odluku o zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj. Konačno, ističe se da je tužitelj pušten iz Prihvatnog centra za strance, jer je 18. ožujka 2026. dostavio pisanu izjavu kojom odustaje od zahtjeva za međunarodnu zaštitu te je izrazio namjeru dobrovoljnog povratka u matičnu državu.
12. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u točki I. izreke presude.
13. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema dovoljnih novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena mu je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22.).
14. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio Zoran Bauer u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.). Naime, pružatelju pravne pomoći priznat je zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 1.) te zatraženi trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 27. t. 2.) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).
Dna:
1. Opunomoćenik Zoran Bauer – e. komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335
3. U spis
