Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-44/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo poljoprivrede, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika Lovačka udruga "Srndać", [adresa], OIB: 17927366887, kao pravni slijednik Lovačkog društva „SRNDAĆ“ [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Slamić, odvjetnik u Virovitici, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 26. veljače 2026., u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru i punomoćnika tuženika, 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – Batalija – pašnjak sa 9804 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik Lovačka udruga "Srndać" iz [adresa],OIB: 17927366887 pravni slijednik Lovačkog društva "Srndać" iz [adresa], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvu REPUBLIKE HRVATSKE, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.650,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Više zatraženi trošak tužitelja u iznosu od 350,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovaj parnični postupak pokrenut je podnošenjem tužbe 19. siječnja 2023. (str. 1-3 spisa) radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] livada Batalija sa 1 jutro i 442 čhv i čkbr. [katastarska čestica] put Batalija sa 2288 m2. U tužbi se navodi da je Lovačka udruga "Srndać" iz [adresa], OIB: 17927366887, pravni slijednik Lovačkog društva "Srndać" iz [adresa]. Nadalje se navodi da su u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane kčbr. [katastarska čestica] – livada Batalija sa 1 jutro i 442 čhv i kčbr. [katastarska čestica]- put Batalija sa 2288 m2, a kao vlasnik upisano je Lovačko društvo "Srndać" Virovitica, [adresa], kojeg društva je pravni slijednik Lovačka udruga "Srndać" Virovitica, [adresa], OIB: 17927366887.

1.1. Nadalje se u tužbi navodi da je u tijeku postupak izlaganja podataka katastarske izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta radi obnavljanja – preoblikovanja zemljišne knjige i sređivanja zemljišno-knjižnog stanja za nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] između ostalih i za kčbr. [katastarska čestica] – livada Batalija sa 1 jutro i 442 čhv i kčbr. [katastarska čestica] - put Batalija sa 2288 m2, koje će stupanjem na snagu nove zemljišne knjige biti preoblikovane u kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Prema podacima iz Povijesti promjena na katastarskim česticama državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Virovitica Klasa: 936-02/21-05/154, Urbroj: 541-21-02/2-21-2 od 15. rujna 2021. kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] od 1977. da se vode kao posjed PIK Virovitica. Od 2001. iste da se vode kao posjed Republike Hrvatske.

1.2. Nadalje se u tužbi navodi da je 24. srpnja 1991. na snagu stupio Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 34/1991). Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu da je propisano da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika Hrvatska. Stoga tužitelj Republika Hrvatska navodi da je dana 24. srpnja 1991. postala ex lege vlasnica kčbr. [katastarska čestica] – livada Batalija sa 1 jutro i 442 čhv i kčbr. [katastarska čestica] - put Batalija sa 2288 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Stoga predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina i upisa tužitelja kao vlasnika u zemljišnim knjigama.

2. U odgovoru na tužbu od 23. veljače 2023. (str. 36-53 spisa) tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti Trgovačkog suda u Bjelovaru. O kojem je pravomoćno odlučeno na način da isti nije osnovan ( str. 70-72 spisa).

2.1. Nadalje, tuženik je istaknuo prigovor nedopustivosti tužbe u smislu članka 186. a ZPP-a te je predložio sudu tužbu odbaciti jer da je prijedlog za mirno rješenje spora tuženiku upućen od strane neovlaštenog zastupnika pa se ima smatrati da takav prijedlog za mirno rješenje spora nije niti podnesen, a što onda za posljedicu ima obvezu suda da odbaci predmetnu tužbu sukladno čl. 186.a st. 6. ZPP-a.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu nadalje navodi kako je tuženik utvrdio da nekretnine na način kako su opisane u tužbenom zahtjevu ne postoje. Zbog navedenog predlaže da sud odmah odbije tužbeni zahtjev. Iz dokaza priloženih uz tužbu da proizlazi da su čestice kako su opisane u tužbi u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga upisanih u k. o. [katastarska općina] prestale postojati i da su iste sada upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici kao kčbr. [katastarska čestica] u naravi BATALIJA ukupne površine 9804 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Iste te nekretnine da su u katastru nekretnina upisane u posjedovni list 2252., k. o. [katastarska općina]. Tuženik je upisan i kao vlasnik i kao posjednik navedenih nekretnina pa da je očigledno netočna tvrdnja tužitelja da bi on bio upisan kao posjednik nekretnina te se zbog tog razloga tužba ukazuje u cijelosti neosnovanom, te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

3.1. Neovisno o navedenom, tuženik je istaknuo kako je u ranijem razdoblju stjecanje prava vlasništva na ovoj nekretnini bilo regulirano odredbama čl. 390. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je propisano da se odredbe čl. 360. – 365. ZV-a ne primjenjuju na stvarima na kojima su pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja imale bivše društvene i društveno-političke organizacije te da će se pretvorba prava upravljanja korištenja i raspolaganja urediti posebnim zakonom. U ovom predmetu se radi upravo o navedenom jer je na utuženoj čestici pravo upravljanja, raspolaganja i korištenja bilo upisano na ime udruge LOVAČKO DRUŠTVO „SRNDAĆ“, a koja udruga je prednik tuženika u ovom predmetu. S obzirom na navedeno, za reguliranje prava vlasništva na navedenim nekretninama da su mjerodavni posebni propisi na koje se poziva čl. 390. ZV-a, a ti posebni propisi da su u konkretnom slučaju Zakon o udrugama iz 1997. („Narodne novine“ broj: 70/1997, dalje: ZU/97) i Zakon o udrugama iz 2001. („Narodne novine“ broj: 88/2001, dalje ZU/01), a ne Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 34/1991) kako da to pogrešno smatra tužitelj.

3.2. Nadalje tuženik ukazuje da je čl. 38. st. 1. ZU/97 bilo propisano da Republika Hrvatska postaje vlasnikom nekretnina koje su do stupanja na snagu tog Zakona bile u društvenom vlasništvu, a društvene organizacije su imale pravo raspolaganja ili pravo korištenja, ako njime nije drugačije određeno. Temeljem navedene zakonske odredbe iz ZU/97 (a ne temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu) se tužiteljica temeljem rješenja Z-3450/01 i upisala kao vlasnik utuženih nekretnina.

3.3. Člankom 43. st. 1. ZU/01 je propisano da imovina na kojoj je udruga imala pravo raspolaganja ili pravo korištenja do donošenja Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj: 70/97., 106/97. i 20/00.), osim imovine sindikalnih udruga na koje se primjenjuju odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj: 70/97., 106/97. i 20/00.), danom primjene ovoga Zakona postaje vlasništvo udruge koja je njezin pravni sljednik.

3.4. Tuženik zaključuje da je ZU/01 odredio da se nekretnine oduzete udrugama temeljem ZU/97 vraćaju u vlasništvo pravnom sljedniku ranije udruge, odnosno ovdje tuženiku. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi tuženik da je rješenjem Z-1309/04 od 21. lipnja 2004. upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

3.5. Nadalje, ukazuje da je navedeno rješenje o upisu tuženika kao vlasnika navedenih nekretnina dostavljeno i tužitelju zastupanom po državnom odvjetništvu koje je protiv navedenog rješenja imalo mogućnost izjaviti žalbu, ali to nikada nije učinjeno upravo zbog toga jer se na pitanje vlasništva ove nekretnine primjenjuju odredbe Zakona o udrugama iz 2001., a kojim je pravnim slijednicima ranijih udruga vraćena imovina koju im je bila oduzeta Zakonom o udrugama iz 1997.

3.6. Tuženik navodi da su sve ranije promjene vlasništva predmetnih nekretnina bile utemeljene na odredbama Zakona o vlasništvu i Zakona o udrugama, a to dodatno da potvrđuje neosnovanost tužiteljevog pozivanja na primjenu Zakona o poljoprivrednom zemljištu i da bi tužitelj tim zakonom ex lege postao vlasnikom utuženih nekretnina.

3.7. Tuženik ukazuje da iz Zapisnika broj Z-2250/2018/2252 od 23. kolovoza 2021. kojeg tužitelj prilaže uz tužbu proizlazi kako se tužitelj prilikom sastavljanja navedenog zapisnika nije pozvao ni na kakvu osnovu stjecanja predmetnih nekretnina te da iz zapisnika ne postoji zakonska osnova temeljem koje bi se tužitelj mogao upisati kao vlasnik predmetne nekretnine.

3.8. Zaključno, tuženik ukazuje da tužitelj traži utvrđenje svog prava vlasništva na nekretninama koje ne postoje, odnosno na nekretninama u odnosu na koje on nije upisan niti kao vlasnik, niti kao posjednik i na nekretninama u odnosu na koje se ne može primijeniti Zakon o poljoprivrednom zemljištu, stoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

4. Dana 3. travnja 2023. zaprimljen je podnesak tužitelja (str. 54-56 spisa) u kojem se očituje na navode odgovora na tužbu na način da nije osnovan prigovor tuženika da je pravo vlasništva predmetnih nekretnina stečeno temeljem odredbe čl. 38. st. 1. Zakona o udrugama („Narodne novine“ broj: 70/1997 od 18. lipnja 1997.). Obrazlaže da je pretvorba prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske provedena temeljem odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj: 34/1991 od 16. srpnja 1991. koji je zakon stupio na snagu 24. srpnja 1991. Ovim Zakonom da je ex lege izvršena pretvorba prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske tako što je nositelj vlasničkih prava postala Republika Hrvatska. Sam upis uknjižbe prava vlasništva na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske na nositelja vlasničkih prava to jest na Republiku Hrvatsku deklaratornog je značaja. Dakle, u trenutku stupanja na snagu Zakona o udrugama objavljenog u („Narodnim novinama“ broj: 70/1997 od 18. lipnja 1997.) Republika Hrvatska da je već bila vlasnik spornih nekretnina. Stoga da nije utemeljen navod tuženika da je Zakonom o udrugama iz 1997. istima oduzeta imovina u vidu poljoprivrednog zemljišta jer da im se nije moglo oduzeti nešto čega nisu bili vlasnici.

5. Tuženik podneskom od 11. travnja 2023. (str. 57-58 spisa) navode tužitelja iz podneska od 3. travnja 2023. osporava u cijelosti. Ukazuje da se sada Republika Hrvatska, koja je pravo vlasništva prvo stekla pa izgubila temeljem Zakona o udrugama, poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem drugog zakona. Sve promjene prava vlasništva do kojih je dolazilo da su utemeljene upravo na ex lege stjecanju i to temeljem Zakona o udrugama, a ne temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Ukazuje da je tužitelj upis svog ex lege stečenog prava vlasništva u 2001. zatražio upravo temeljem odredbi Zakona o udrugama, a ne Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

5.1.Tuženik ističe da se tužitelj na rješenje o uknjižbi prava vlasništva tuženika na nekretninama temeljem Zakona o udrugama nije žalio pa samim time da nema niti osnove za udovoljavanje tužbenom zahtjevu u ovom predmetu budući da je pravo vlasništva tuženika na nekretninama već pravomoćno riješeno.

5.2. Isto tako, da se tvrdnje tužitelja o primjeni Zakona o poljoprivrednom zemljištu ne mogu prihvatiti kao točne da proizlazi i iz Zapisnika broj: Z- 2250/2018/2252 od 23. kolovoza 2021. iz kojeg je vidljivo da Republika Hrvatska svoje pravo vlasništva ne izvodi iz odredaba zakona, a ponajmanje iz odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu, već svoje navodno pravo vlasništva izvodi iz Izjave od 16. listopada 2018., a za koju izjavu da je sud pravilno utvrdio da ista ne proizvodi pravne učinke. Nadalje navodi da imajući na umu da je vođen postupak izlaganja podataka katastarske izmjere radi usklađivanja zemljišnoknjižnog stanja za k. o. [katastarska općina], tužitelj da je, kao sudionik navedenog postupka, svoje tvrdnje o svom pravu vlasništva trebao dokazivati u posebnom postupku podnošenjem tužbe za ispravak sukladno odredbama ZZK i to u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja donesenog u postupku osnivanja, obnove ili dopune zemljišne knjige, a takvu tužbu tužitelj da nikada nije podnio. Dakle, niti u postupku izlaganja podataka katastarske izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta radi obnavljanja – preoblikovanja zemljišne knjige i sređivanja zemljišnoknjižnog stanja za nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] ovdje tužitelj nikada da nije tvrdio da bi on bio vlasnik navedenih nekretnina temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Isto tako, tužitelj se nikada nije žalio na uknjižbu prava vlasništva tuženika koje je utemeljeno na odredbama Zakona o udrugama niti je tužitelj ikada podnosio ikakav prijedlog za uknjižbu njenog prava vlasništva, a koje bi on navodno stekao ex lege temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu. S obzirom na sve navedeno, kao i nespornu činjenicu da tužitelj nije upisan niti kao vlasnik, niti kao posjednik nekretnina, tuženik smatra da ne postoji nikakva pravna osnova za udovoljavanje tužbenom zahtjevu.

6. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske tijekom ovog postupka donio je rješenje poslovni broj Pž-2271/2023-3 dana 10. travnja 2025. kojim je uvažio tužiteljevu žalbu i ukinuo rješenje ovog suda broj P-5/2023-8 od 17. travnja 2023. kojim se ovaj proglasio stvarno nenadležnim i predmet je vraćen na daljnji postupak i sada se vodi pod brojem P-44/2025. U navedenom drugostupanjskom rješenju izraženo je pravno shvaćanje da je za postupanje stvarno nadležan ovaj sud.

7. Na pripremnom ročištu održanom 21. listopada 2025. punomoćnik tuženika je naveo da je uz odgovor na tužbu omaškom dostavio izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. broj [broj ZK uloška] dok je trebao dostaviti za zk. ul. broj [broj ZK uloška]. Stranke su bile suglasne da sud na ročištu putem javno dostupnih podataka izvrši ispis izvatka za zk. ul. broj [broj ZK uloška] i da se isti priloži u spis. Sud je izvršio uvid u javno dostupne podatke zajedničkog informacijskog sustava zemljišnih knjiga i katastra te je izvršen ispis izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška] i prilažen je zapisniku.

7.1. Tužitelj je na pripremnom ročištu po zastupniku po zakonu naveo da su predmet spora nekretnine onako kako su one u vrijeme pokretanja postupka bile upisane u zemljišnim knjigama. Nadalje tužitelj ne spori navode iz odgovora na tužbu da su predmetne nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga sada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7.2. Stranke su po punomoćnicima na pripremnom ročištu navele da nije sporno da je predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište. Nadalje punomoćnik tuženika je naveo da je postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga proveden 2021. te da predmetne nekretnine kako su opisane u tužbi 2023. ne postoje od 2021. stoga smatra da je to jedan od razloga radi kojeg bi trebalo odbiti tužbeni zahtjev. Tužitelj po zastupniku po zakonu je naveo da nije sporno da je postupak preoblikovanja predmetnih nekretnina izvršen 2021. dok se radi o istim česticama. Stranke su suglasno navele da se izvrši ispis neslužbenog povijesnog izvatka za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je izvršen ispis. Tuženik je priložio ustavnosudsku odluku broj U-I-3154/2022 i smatra da bi ista s obzirom na izraženo pravno shvaćanje bila primjenjiva u ovom predmetu u svezi primjene materijalnog prava i to Zakona o udrugama. Tužitelj je naveo da i nadalje ostaje kod navoda isticanih tijekom postupka da se u ovom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu koje je na dan 24. srpnja 1991. bilo u društvenom vlasništvu te je ex lege postalo vlasništvo Republike Hrvatske te time da nije moguće primijeniti Zakon o udrugama iz 1997. u odnosu na pretvorbu društvenog vlasništva.

8. Tijekom postupka sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u isprave u spisu: Zahtjev za mirno rješenje spora, Republike Hrvatske, Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 28. rujna 2021. s prilozima (str. 4-10 spisa), potvrdu o dostavi Zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku (str. 11 spisa), Izjavu od **.**.2018. CC iz [adresa] kao predsjednika Lovačke udruge Srndać iz [adresa], a koja je udruga pravni slijednik LD „Srndać“, [adresa] (str. 12 spisa), popisni list (str. 13 spisa), zapisnik od 23. kolovoza 2021. (str. 14-17 spisa), dopis tuženika (str. 17 spisa), potvrda od 15. rujna 2021. s povijesnim promjenama na katastarskim česticama (str. 18-24 spisa), dopis s povijesnim zk izvatkom (str. 25-31 spisa), izvadak iz Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižnog odjela Virovitica i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 40 spisa), izvadak iz Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Virovitica i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – 5 (str. 41 spisa), izvadak iz Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižnog odjela Virovitica i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] – 3 (str. 42 spisa), Rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Z-3450/01 od 17. listopada 2021. (str. 43 spisa), Rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Z-1309/04 od 21. lipnja 2004. (str. 44-45 spisa), prijedlog otpisa i pripisa nekretnina (str. 46-48 spisa), Rješenje Virovitičko Podravske županije, Ureda za opću upravu od 26. ožujka 2001. (str. 49-51 spisa), Rješenje Virovitičko Podravske županije, Ureda za opću upravu od 19. siječnja 1998. (str. 52-53 spisa) izvatke iz Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižnog odjela Virovitica i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (str. 85-87 spisa), sudska praksa (str. 88-89 spisa) u povijesne zk izvatke (str. 100-132 spisa).

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u odnosu na glavno potraživanje u cijelosti osnovan.

10. U tužbi podnesenoj 19. siječnja 2023. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kako glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] – livada Batalija sa 1 jutro i 442 čhv i kčbr. [katastarska čestica] - put Batalija sa 2288 m2, što je tuženik Lovačka udruga "Srndać" iz [adresa], OIB: 17927366887 pravni slijednik Lovačkog društva "Srndać" iz [adresa], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvu REPUBLIKE HRVATSKE, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II Nalaže se tuženiku, da tužitelju, nadoknadi parnični trošak uvećan za kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koje kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

11. Tužitelj je tijekom postupka u podnesku od 15. siječnja 2026. (str. 135-136 spisa) naveo da je u vremenu od pokretanja postupka mirnog rješenja spora pa nadalje došlo do obnove zemljišnoknjižnih podataka za sporne nekretnine na način da su k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] uslijed postupka obnove brisane i upisane u glavnu knjigu Petrovac kao k. č. br. [katastarska čestica] – Batalija – pašnjak sa 9804 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Sukladno naprijed navedenoj promijeni činjeničnog stanja vezanog za nekretnine koje su predmet postupanja tužitelj navodi da uređuje tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

"I. Utvrđuje se da je REPUBLIKA HRVATSKA- OIB: 52634238587 vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – Batalija – pašnjak sa 9804 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik Lovačka udruga "Srndać" iz [adresa],OIB: 17927366887 pravni slijednik Lovačkog društva "Srndać" iz [adresa], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvu REPUBLIKE HRVATSKE, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak uvećan za kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koje kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

12. Tužitelj u podnesku od 30. siječnja 2026. (str. 137-139) u bitnom navodi da u odnosu na provedene dokaze smatra osnovanim da pobliže analizira društveno – pravne i zakonodavne promijene koje su se dogodile glede pravnog odnosa koji je prijepor u ovom parničnom postupku. S tim u svezi tužitelj daje obrazloženje kako su pravni položaj lovačkih udruženja u bivšoj državi Lovačka udruženja predstavljala specifičan oblik organiziranja građana koji se kroz povijest mijenjao sukladno dominantnom društveno-političkom i pravnom sustavu. U SFRJ lovačka udruženja imala su status društvenih organizacija s elementima javnih ovlasti, dok su u suvremenom hrvatskom pravnom poretku definirana kao udruge građana civilnog društva. Pravni položaj lovačkih udruženja u SFRJ ne može se razumjeti izvan šireg konteksta socijalističkog samoupravnog sustava. Društvo je bilo utemeljeno na ideji društvenog vlasništva, planskog gospodarstva i integracije građana u društveno- političke procese putem društvenih organizacija. Lovstvo se smatralo djelatnošću od posebnog društvenog interesa, povezano s gospodarenjem prirodnim resursima, zaštitom okoliša i lokalnim razvojem. U režimu društvenog vlasništva lovačka udruženja kao samoupravne društvene organizacije nisu mogle stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu jer je isto bilo DRUŠTVENO VLASNIŠTVO a lovačka udruženja imala su samo pravo korištenja. Društveno vlasništvo u SFRJ bilo je definirano kao vlasništvo koje ne pripada ni pojedincima ni državi, već „društvu u cjelini“. Ono je bilo ustavna kategorija i temelj samoupravnog sustava. Imovina društveno pravnih osoba bila je društvena, dok su društveno pravne osobe imale pravo korištenja tim sredstvima. Zaključno tužitelj navodi da su nekretnine koje su predmet ovog postupka na dan 24.07.1991. bile su u režimu društvenog vlasništva, po načinu korištenja (kulturi) poljoprivredno zemljište koje je temeljem odredbe članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj:34/1991) ex lege prešlo u vlasnički režim u vlasništvu Republike Hrvatske.

13. U podnesku od 5. veljače 2026. (str. 140-143 spisa) tuženik navodi da se protivi preinaci tužbe i navodi da je tužitelj sudjelovao u postupku povodom osnivanja, obnove ili dopune zemljišnih knjiga koji se vodio pred OSVT pod brojem Z- 2250/2015/2252 te je 23.08.2021. održano ročište na kojem su bili prisutni tužitelj i tuženik te je tužitelj nedvojbeno znao da nekretnine u odnosu na koje je podnio tužbu više ne postoje. Nadalje, iz zemljišnoknjižnog izvatka broj 12314, k. o. [katastarska općina] je nedvojbeno vidljivo da su čestice kako ih je tužitelj označio u tužbi kao takve prestale postojati dana 15.12.2021. godine budući da su čestice 2846/1 i 2850/1 od tog dana uslijed obnove i upisa u glavnu knjigu Petrovac upisane u drugi zk. uložak, u drugu katastarsku općinu, sa drugim brojem čestice i sa drugim opisom čestice. Tužitelj je ovu tužbu podnio dana 19. siječnja 2023. godine iako u vrijeme podnošenja tužbe nekretnine kako ih je označio tužitelj ne postoje upisane u zemljišne knjige već više od godinu dana. S obzirom da je tužitelj znao, odnosno morao znati zemljišno knjižno stanje nekretnina u odnosu na koje traži utvrđenje svog prava vlasništva, on da ne može sada preinačiti tužbu jer ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg on nije mogao preinačiti tužbu prije zaključenja prethodnog postupka. Navod tužitelja da tužbu preinačava zbog toga što se opis nekretnina promijenio nakon prijedloga za mirno rješenja spora da je neosnovan jer je bitno ono stanje koje je postojalo u trenutku podnošenja tužbe, a ne prijedloga za mirno rješenje spora.

13.1. Tuženik se očitovao i na podnesak tužitelja od 30.01.2026. te smatra da su navodi tužitelja u tom podnesku u cijelosti neosnovani. Navodi da se pretvorba vodila u osnovi na dva načina: pretvorbom (društvenih) subjekata i/ili pretvorbom imovine pri čemu ne postoji jedan jedinstveni, opći zajednički propis o pretvorbi imovine u društvenom vlasništvu. Navodi da je točno je da je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu (NN 34/91) propisano da RH postaje nositelj vlasničkih prava na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu, ali to nije dovoljno za rješavanje predmeta ovog spora. Pretvorba društvenih organizacija nije započela, a kamoli da je dovršena donošenjem Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. godine. Pretvorba društvenih organizacija, među kojima je i tuženik kao lovačka udruga, uređena je prijelaznim i završnim odredbama Zakon o udrugama (NN 70/97), i to u člancima 36.-40. Člankom 38. tog zakona je propisano da danom njegova stupanja na snagu nekretnine u društvenom vlasništvu na kojima su do tada društvene organizacije imale pravo raspolaganja ili korištenja postaju vlasništvo RH. Na temelju odredbe članka 38. stavak 2. tog zakona Vlada RH, odnosno nadležno ministarstvo je na temelju mjerila koja je trebao utvrditi Sabor mogla prenijeti na udrugu kao pravnog sljednika društvene organizacije pravo vlasništva na navedenim nekretninama. Ta mjerila nikada nisu donesena, ali je donesen novi Zakon o udrugama (NN 88/01) pa se u smislu navedenog postavlja pitanje ako je RH temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu stekla pravo vlasništva na nekretninama tih udruga, zašto onda uopće ova odredba? Tuženik je stava da je status poljoprivrednog zemljišta koje su do tada koristile društvene organizacije riješen tek Zakonom o udrugama iz 1997, iako ne končano. Zakon o udrugama je specijalni akt koji ima pravo prvenstva zato što on predstavlja temeljni akt o pretvorbi društvenih organizacija te izrijekom uređuje pravni status nekretnina na kojima su društvene organizacije imale pravo raspolaganja ili korištenja dok Zakon o poljoprivrednom zemljištu općenito regulira pitanje poljoprivrednog zemljišta. U konačnici, Zakon o udrugama je donesen nakon Zakona o poljoprivrednom zemljištu pa je i na taj način ovaj zakon mogao derogirati opću normu iz Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Sukladno navedenom temelj za stjecanje prava vlasništva RH na nekretninama ne može biti Zakon o poljoprivrednom zemljištu nego Zakon o udrugama jer on to izrijekom određuje. Nakon Zakona o udrugama iz 1997. donesen je Zakon o udrugama iz 2001. godine kojim je konačno riješeno pitanje i pravni status cjelokupne imovine bivših društvenih organizacija. Navedenim Zakonom o udrugama iz 2001. godine Sabor je (kao zakonodavno tijelo koje je na to ovlašteno) imovinu koja je Zakonom o udrugama iz 1997. godine postala vlasništvo RH prenio u vlasništvo udruga koje su na tim nekretninama imale pravo korištenja ili raspolaganja. Naime, člankom 43. Zakona o udrugama je izrijekom propisano da imovina na kojoj je udruga imala pravo raspolaganja ili korištenja do donošenja Zakona o udrugama iz 1997. danom primjene ovog zakona postaje vlasništvo udruge koja je njen pravni slijednik. Slijedom svega navedenog, tuženik je pravo vlasništva navedenih nekretnina stekao izvorno na temelju Zakona o udrugama kao specijalnog zakona koji uređuje pretvorbu društvenih organizacija u udruge i društvenog vlasništva na nekretninama u vlasništvo udruga. Da tome nije tako odredba članka 38. i 43. iz Zakona o udrugama iz 2001. godine bile bi besmislene. Kako je tuženik pravni slijednik bivše društvene organizacije koja je imala pravo korištenja spornih nekretnina onda su iste i njeno vlasništvo, a ne vlasništvo tužitelja. Čak i ako bi predmetne nekretnine temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. godine postale vlasništvo RH one su to bile samo do dana stupanja na snagu Zakona o udrugama iz 2001. godine. Navedeno znači da je voljom Sabora kao najvišeg zakonodavnog tijela u RH pravo vlasništva spornih nekretnina nakon 2001. godine preneseno na tuženika, to je tužitelj znao jer mu je dostavljeno rješenje kojim se tuženik upisuje kao vlasnik navedenih nekretnina temeljem Zakona o udrugama iz 2001. godine, navedeno rješenje nitko nije osporavao, isto je postalo pravomoćno te samim time nema nikakve osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja. Također, tužitelj nema niti pravni interes za ovakvu tužbu jer ako on smatra da je vlasništvo spornih nekretnina stekao temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. godine onda je mogao jednostavno podnijeti prijedlog za uknjižbu svog prava vlasništva temeljem članka 15. Zakona o zemljišnim knjigama (kao što je i tuženik 2001. upisao svoje pravo vlasništva pozivanjem na Zakon o udrugama). Slijedom svega navedenog predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno odbaciti tužbu zbog nedostatka pravnog interesa budući da svoje navodno pravo vlasništva tužitelj može ostvarivati podnošenjem prijedloga za uknjižbu zk. sudu te se predlaže obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku.

14. Prema ocjeni ovog suda podneskom od 15. siječnja 2026. tužitelj nije preinačio tužbu budući je tijekom cijelog postupka bilo nesporno o kojim nekretninama se u stvarnosti radi dok je tužitelj u podnesku od 15. siječnja 2026. ispravio brojeve čestica predmetnih nekretnina na način da su do obnove zemljišnoknjižnih podataka sporne nekretnine bile označe kao kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] a nakon obnove upisane su u glavnu knjigu Petrovac kao nova čestica kčbr. [katastarska čestica], Batalija, pašnjak sa 9804 m2 u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

15. Sukladno odredbama čl. 11. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19., 128/22. 155/23. i 127/24.) odluke sudova i drugih vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o broju i površini katastarske čestice, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi. Dakle prema ocjeni ovog suda ne radi se o preinaci tužbe već je tužitelj ispravio oznaku nekretnine kako je upisana u zemljišnim knjigama tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 3. ZPP-a.).

16. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] – Batalija – pašnjak sa 9804 m2 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za koju tužitelj tvrdi da ju je stekao ex lege i upis tužitelja kao vlasnika u zemljišnim knjigama.

17. Nije bilo sporno tijekom postupka da je tuženik pravni slijednik bivše društvene organizacije i to Lovačkog društva „SRNDAĆ“, niti da je ta organizacija imala pravo korištenja spornih nekretnina u društvenom vlasništvu do stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te da je tuženik slijednik te organizacije. Nije sporno da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

17.1. Dakle, tijekom postupka nije bilo sporno da je Lovačka udruga "Srndać" iz [adresa], OIB: 17927366887, pravni slijednik Lovačkog društva "Srndać" iz [adresa]. Sporno je je li tužiteljica ex lege na dan 24. srpnja 1991. stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/1991) temeljem čl. 3. st. 1. tog Zakona postala vlasnica predmetnih nekretnina i je li ovlaštena tražiti upis tako stečenog prava vlasništva u ovom parničnom postupku. Sporno je li tužitelj na temelju Zakona o poljoprivrednom zemljištu ex lege stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina ili je vlasništvo stekao tuženik ex lege temeljem Zakona o udrugama ("Narodne novine" broj 88/01).

18. Tužitelja Republiku Hrvatsku je tijekom postupka zastupalo stvarno i mjesno nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru te su stoga neosnovani navodi tuženika o tome da ne bi bio pravilno proveden postupak mirnog rješenja spora. Tužitelj je prema stanju spisa 28. rujna 2021., preporučenom pošiljkom broj: RF752032467HR, uputio tuženiku Zahtjev za mirnim rješenjem spora s nacrtima tužbe i nagodbe. Preporučenu pošiljku tuženik je preuzeo dana 29. rujna 2021. (str.4-11 spisa). Prema stanju spisa postupak po zahtjevu za mirno rješenje spora je u smislu čl. 186. a ZPP-a pravilno proveden.

19. Iz isprava u spisu proizlazi:

-Iz pisane izjave (str. 12 spisa) proizlazi da ju je dao CC **.**.2018. kao predsjednik Lovačke udruge "Srndać" sa sjedištem u [adresa], a koja je udruga pravni slijednik LD "Srndać", [adresa] u kojem je navedeno da čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja zemljište obraslo grmljem i suglasni su da se Republika Hrvatska upiše kao vlasnik u novoj zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina]. Nadalje navodi da predmetno zemljišne nije izgrađeno ni u kom dijelu te da nije u posjedu Lovačke udruge "Srndać" sa sjedištem u [adresa].

- iz popisnog lista od 23. kolovoza 2021. (str. 13 spisa) proizlazi da je sastavljen kod Državne geodetske uprave Područni ured za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Virovitica, te se popisni list odnosi na kčbr. [katastarska čestica], Batalija, pašnjak s 9804 m2, te je navedeno da je upisana osoba Republika Hrvatska. Na popisnom listu je i pisana Izjava u kojoj je navedeno: "Izjavljujem da su mi podaci o katastarskim česticama sadržani u popisnom listu i na katastarskom planu predočeni, suglasan/na sam stanjem predočenih podataka te sa time da se predočeni podaci koriste za izradu katastarskog operata." Predmetna izjava potpisana je po predsjedniku tuženika CC i za Republiku Hrvatsku po zamjeniku ODO. Nadalje proizlazi da je Izjava dana na poziv katastara nakon što su izloženi podaci utvrđeni novom katastarskom izmjenom.

-Iz zapisnika Općinskog suda u Virovitici, zk odjel [adresa] od 23. kolovoza 2021. (str. 14-16 spisa) proizlazi da je sastavljen povodom osnivanja i obnove za katastarsku općinu [katastarska općina] te je navedeno da je identificirana čestica za k. o. [katastarska općina] i to 456/1 Batalija pašnjak površine 9804 m2 i da je predmetna čestica identična sa česticama stare oznake zk. ul. br. [broj ZK uloška] čkbr. [katastarska čestica] livada Batalija sa 1442 čhv i čkbr. [katastarska čestica] put Batalija sa 2288 m2. Također je konstatirano da su dosadašnji zk vlasnici Lovačko društvo "Srndać," Virovitica, [adresa]. Nadalje je na tom zapisniku navedeno kako slijedi:

"Ovdje prisutan CC kao predsjednik Lovačke udruge "Srndać" OIB: 17927366887 predlaže da se predmetna nekretnina u nacrtu novog uloška upiše kao vlasništvo Republike Hrvatske ali da navedena udruga bude posjednik iste. Zakonski zastupnik RH prilaže Izjavu od 16. listopada 2018.godine, i predlaže da se navedena nekretnina u nacrtu novog uloška upiše kao vlasnik predmetne nekretnine koji prijedlog temelji na Izjavi od 16. listopada 2018.godine

Kako je čl. 10. Lovačke udruge "Srndać" određeno da predsjednik Udruge ne može nekretninu otuđiti bez suglasnosti Skupštine Udruge, koja Suglasnost nije priložena, predsjednik Lovačke udruge " C" predlaže i da ista bude u posjedu Udruge, a zakonski zastupnik RH nije se pozvao na koji drugi zakonom predviđen temelj stjecanja nekretnine, predmetna nekretnina u nacrtu novog uloška će se temeljem priloženog Rješenja Ureda za opću upravu VPŽ KLASA:Up/Io-230-02/98- 01/52 UR.BROJ:2189-03-98-10 od dana 19. siječnja 1998. godine, upisati kao vlasništvo Lovačke udruge "Srndać" OIB: 17927366887."

U zapisniku je naveden i nacrt uloška prema kojem će se čestice upisati u novi zk. ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] te je navedeno da će u vlasničkom listu upisani kao vlasnik Lovačka udruga " C" [adresa]. Na samom zapisniku je navedeno u obrazloženju da sve osobe koje smatraju da bi trebalo upisani nešto što nije upisano ili da bi trebalo izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati neki upis ili njegov prvenstveni red svoje pravo mogu ostvarivati u ispravnom postupku.

-Iz dopisa tuženika upućenog tužitelju (str. 17 spisa) proizlazi da je u istom tuženik navedeno kako Izjava od 16. listopada 2018. nije sukladna čl. 10. st. 6. Statuta udruge i kao takva da nije pravno valjana te ne proizvodi pravne posljedice. Obrazlaže se nadalje da je čl. 10. st. 6. Statuta udruge propisano da bez prethodne suglasnosti skupštine udruge predsjednik ne može stjecati, otuđiti ili opteretiti nepokretnu imovinu udruge niti promijeniti namjenu iste, eventualnu suglasnost koja će se odnositi na predmetne nekretnine, dostavit će se po održanoj redovnoj skupštini udruge koja je planirana početkom slijedeće godine.

-Iz uvida u presliku povijesti i promjena na katastarskim česticama (str. 18-20 spisa) proizlazi da je sa stanjem na dan 15. rujna 2021. navedeno da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1976. bila upisan u posjedovni list 2041 posjednika ĆC iz [adresa]. Zatim da je kupoprodajnim ugovorom iz 1977. prešla sa posjednika ĆC na posjednika PIK-Virovitica, 2021. rješenjem Općinskog suda u Virovitici broj Z-3450/1 od 13. studenoga 2001. na temelju prijedloga ODO Virovitica od 17. listopada 2001. prelazi u posjedovni list 5062 k. o. [katastarska općina] na posjednika Republiku Hrvatsku.

-Iz priloženog zk izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 22. rujna 2021. (str.26-27 spisa) proizlazi da je upisana čkbr. [katastarska čestica] livada Batalija sa 1j i 442 čhv i čkbr. [katastarska čestica] put Batalija sa 2288 m2 i kao vlasnik Lovačko društvo "Srndać" Virovitica, [adresa]

-Iz priloženog zk izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 41-42 spisa) proizlazi da je na dan 23. veljače 2023. upisana čkbr. [katastarska čestica], Batalija, pašnjak, površine 9804 m2 i vlasnik tuženik.

-Iz rješenja broj Z. 3450/01 (str. 43 spisa) proizlazi da je na temelju prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici od 17. listopada 2001. na temelju čl. 38. st. 1. Zakona o udrugama i čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dopušten besteretni otpis, između ostalih čestica i čestica čkbr. [katastarska čestica] sa 1j i 442 čhv i čkbr. [katastarska čestica] sa 648 čhv sa imena društvenog vlasništva a korisnika Lovačkog društva Srndać Virovitica upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i pripis u posjeći zk. ul. broj [broj ZK uloška] iste k.o uz uknjižbu prava vlasništva u ovom za korist Republike Hrvatske.

-Iz rješenja Općinskog suda u Virovitici broj Z-1309/04 od 21. lipnja 2004. proizlazi (str. 44-45 spisa) da je na temelju čl. 43. st. 1. Zakona o udrugama (Narodne novine broj 88/01) određen besteretni otpis, između ostalih čestica i čestica čkbr. [katastarska čestica] sa 1j i 442 čhv i čkbr. [katastarska čestica] sa 648 čhv iz zk uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa imena Republike Hrvatske i prijenos u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste k.o. uz uknjižbu prava vlasništva za korist Lovačkog društva "Srndać" iz [adresa] po prijedlogu predlagatelja Lovačkog društva "Srndać" Virovitica (str. 46-48 spisa).

-Iz rješenja Ureda za opću upravu od 26. ožujka 2001. (str. 49-51 spisa) proizlazi da je odobren upis nove osobe za zastupanje Lovačke udruge "Srndać" [adresa] i to predsjednika udruge- EC.

-Iz rješenja Virovitičko-podravske županije, Ureda za opću upravu od 19. siječnja 1998. proizlazi da je odobreno Lovačkom društvu "Srndać" Virovitica, [adresa], upis u registar udruga kao i promjena naziva i statuta udruge te je novi naziv:

Lovačka udruga "Srndać" Virovitica, te je upis izvršen 19. siječnja 1998. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi, između ostalog da je Lovačko društvo " C" [adresa] bilo upisano u Registar društvenih organizacija 8. travnja 1985. (str. 52-53 spisa).

-Iz priloženog zk izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 85 spisa) proizlazi da je uložak utrnut dok iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetni zk uložak proizlazi da je u isti bila upisana čkbr. [katastarska čestica] livada Batalija sa 1j i 442 čhv i čkbr. [katastarska čestica] put Batalija sa 2288 m2 (str. 86-87 spisa) te je bilo upisano pravo vlasništva Lovačkog društva " C" [adresa]. Nadalje u posjedovnici (drugi odjeljak) navedeno je da je pod brojem Z-12960/2021 zaprimljeno 15. prosinca 2021. izvršeno brisanje katastarske čestice broj [katastarska čestica] uslijed postupka obnove i upis u glavnu knjigu Petrovac čkbr. [katastarska čestica] te je identično brisanje i upis izvršeno u odnosu na česticu broj 2850/1.

-Iz povijesnih zk izvadaka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (str. 100-132 spisa) proizlazi da su čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] bile upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] te da je u vlastovnici pod brojem Z-1309/04 23. travnja 2004. na temelju čl. 43. st. 1. Zakona o udrugama uknjiženo pravo vlasništva sa imena Republike Hrvatske za korist Lovačkog društva "Srndać" iz [adresa] te su čestice otpisane u zk. ul. [broj ZK uloška].

-Iz zk. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da su predmetne nekretnine bile upisane u tom zk. ulošku pod brojem Z-1309/04 primljeno 23. travnja 2004.

-Iz zk. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da je u istim bila upisana čkbr. [katastarska čestica] livada Batalija i to pod brojem Z-3450/1 primljeno 13. studenoga 2001. pravo vlasništva na ime Republike Hrvatske pozivom na odredbe čl. 31. st. 1. Zakona o udrugama i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je iz tog uloška otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška]

-Iz zk. ul. [broj ZK uloška] proizlazi da je u istom bila upisana čkbr. [katastarska čestica] neplodno kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja Lovačkog društva Srndač Virovitica, te je pod brojem Z-3450/1 primljeno 13. studenoga 2001. upisano pravo vlasništva na ime Republike Hrvatske pozivom na odredbe čl. 31. st. 1. Zakona o udrugama i čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je iz tog uloška otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška]

-Iz zk izvatka (str. 118-124 spisa) proizlazi da je čkbr. [katastarska čestica] livada Batalija sa jednom rali i 442 hvata bila upisana u gruntovni uložak [broj ZK uloška], porezne općine [adresa] te da je na prijedlog općinskog državnog odvjetništva iz 2001. upisana na ime Republike Hrvatske na temelju odredbi čl. 31. st. 1. Zakona o udrugama i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je upisano u zk. ul. [broj ZK uloška].

20. Tijekom postupka nije bilo sporno da je pravo korištenja na predmetnim nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu u vrijeme stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu imalo Lovačko društvo "Srndać" i da je predmetno društvo prednik tuženika u ovom predmetu, nadalje nije bilo sporno da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Činjenica tko je sada upisan kao posjednik predmetne nekretnine prema ocjeni ovog suda nije odlučno za primjenu Zakona o poljoprivrednom zemljištu.

21. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i to da je u postupku obnove zemljišne knjige tuženik po predsjedniku uprave navodio da se kao vlasnik upiše tužitelj, što zemljišnoknjižni sud nije uvažio pozivom na odredbe Statuta udruge prema kojem je za takvo raspolaganje potrebna suglasnost skupštine udruge, te imajući u vidu da je na samom zapisniku u postupku obnove navedeno da sve osobe koje smatraju da bi trebalo upisati nešto što nije upisano ili da bi trebao izmijeniti, nadopuniti ili brisati neki upis ili neki prvenstveni red svoje pravo mogu ostvarivati u ispravnom postupku, tužitelj je prema ocjeni ovog suda imao pravni interes za pokretanje ovog parničnog postupka.

22. Nadalje u samom dopisu tuženika (str. 17 spisa) koje je zaprimljeno prema prijemnom štambilju kod Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici 7. rujna 2021. potpisanog po predsjedniku udruge CC navedeno je da je čl. 10. st. 6. Statuta udruge propisano da bez prethodne suglasnosti skupštine udruge predsjednik ne može stjecati, otuđiti ili opteretiti nepokretnu imovinu udruge niti promijeniti namjenu iste, eventualnu suglasnost koja će se odnositi na predmetne nekretnine, dostavit će se po održanoj redovnoj skupštini udruge koja je planirana početkom slijedeće godine.

23. Iz takvog držanja samog tuženika i očitovanja zastupnika po zakonu tuženika proizlazi da je tužitelj osnovano prvotno podnio i zahtjev za mirno rješenje spora tuženiku koje je upućeno tuženiku 28. rujna 2021. i koji je isti zaprimio 29. rujna 2021. kako bi se pitanje vlasništva predmetne nekretnine riješilo mirnim putem te kako očito do takvog mirnog rješenja nije došlo tužitelj je podnio i tužbu u ovom predmetu 19. siječnja 2023.

24. Prema ocijeni ovog suda sukladno naprijed navedenom tužitelj je imao pravi interes za podnošenje ove tužbe budući do mirnog rješenja spora nije došlo.

25. Dakle prema stanju spisa proizlazi da je tužitelj tuženiku dostavio zahtjev za mirno rješenje spora za vrijeme dok još nije bio okončan postupak obnove zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] budući iz zemljišnih knjiga proizlazi da je do upisa novoosnovane čestice došlo naknadno pod brojem Z-12960/2021 dana 15. prosinca 2021. Kako je tužitelj Republika Hrvatska u svrhu zaštite svog prava vlasništva pokrenuo postupak mirnog rješenja spora tijekom postupka obnove navedeno se može smatrati da tužitelj nije bio suglasan sa stanjem zemljišne knjige kako je utvrđeno u postupku obnove zemljišne knjige tijekom sastavljanja zapisnika od 23. kolovoza 2021. Stoga u takvoj procesnoj situaciji propuštanje ulaganje prigovora, odnosno dopuštenog pravnog sredstava sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama važećem u vrijeme postupka obnove zemljišnih knjiga tijekom postupka obnove nema utjecaja na dopuštenost pokretanja ovog parničnog postupka i osnovanost tužbenog zahtjeva. U tom kontekstu je i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-65/2024-2 od 15. listopada 2024. i odluka broj Rev-570/2022-2 od 22. listopada 2025.

26. Budući je tužitelj Republika Hrvatska po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu 1991. sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/1991) stekla pravo vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] (koje su u postupku obnove zemljišnih knjiga spojene u jednu česticu kčbr. [katastarska čestica] s načinom uporabe pašnjak površine 9804 m2), i to prije stupanja na snagu Zakona o udrugama proizlazi da je osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje tako stečenog prava vlasništva te osnovano tužitelj traži da je tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja. Naime, tužitelj Republika Hrvatska je stekla ex lege 1991. pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, te tuženik, neovisno o tome što je svoje pravo vlasništva upisao u zemljišnim knjigama, nije imatelj tog prava.

27. Naime, u trenutku stupanja na snagu Zakona o udrugama iz 1997. i Zakona o udrugama iz 2021. Republika Hrvatska je već bila vlasnik predmetnih nekretnina i to ex lege po ranije donesenom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu. Takvo stjecanja prava vlasništva ex lege proizvodi učinak bez obzira što tužitelj upis u zemljišnim knjigama tako stečenog ex lege prava vlasništva nije zatražio odmah po stupanju na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu, niti učinak tako stečenog ex lege prava vlasništva ne umanjuje činjenica da je naknadno došlo do upisa prava vlasništva tuženika.

28. Sukladno navedenom kako je dana 24. srpnja 1991. Republika Hrvatska postala ex lege vlasnica kčbr. [katastarska čestica] – livada Batalija sa 1 jutro i 442 čhv i kčbr. [katastarska čestica] - put Batalija sa 2288 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje u postupku obnove zemljišnih knjiga spojene u jednu česticu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s načinom uporabe pašnjak površine 9804 m2 osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenja prava vlasništva i upis tog prava vlasništva u zemljišne knjige te je stoga prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u točci I izreke presude.

29. Budući je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženik je dužan tužitelju sukladno odredbama čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice u visini prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) koja se Tarifa primjenjuje u ovom postupku sukladno Tbr. 52. st. 3. Tarife i vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife).

30. Tužitelju se određuje trošak za zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32. toč.1 Tarife), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), za sastav obrazloženog podneska od 3. travnja 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 17. travnja 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav žalbe protiv rješenja iznos od 100,00 eura (Tbr. 10. toč. 4. Tarife), za zastupanje na ročištu od 21. listopada 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 15. siječnja 2026. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife) budući se radi o ispravku tužbe, za sastav obrazloženog podneska od 30. siječnja 2026. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 26. veljače 2026. iznos od 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu iznos od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 3. Tarife).

31. Slijedom navedenog, primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.650,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i to po stopi za ostale odnose čl. 29. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u toč. II izreke presude. Više zatraženi trošak je odbijen kao neosnovan ( toč. III. izreke presude).

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Bjelovar, 14. travnja 2026.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.