REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-1534/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja Twinkle Twinkle iz Indije, s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bermin Meškić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Davora Zbiljskog 26, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Delnice s ispostavom Čabar, Čabar, Zaobilaznica 1, OIB: 36162371878, radi ukidanja dozvole za boravak i rad, 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-09/185784, URBROJ: 511-09-29-25-5 od 17. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-09/185784, URBROJ: 511-09- 29-25-5 od 17. srpnja 2025. ukinuta je dozvola za boravak i rad izdana 23. rujna 2024. za tužitelja (točka 1.) te je određeno da je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja (točka 2.), uz popratne odluke, na temelju odredbe čl. 94. st. 1. t. 10. Zakona o strancima (Narodne novine br. 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.; dalje: Zakon o strancima).

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog postupka. Obrazlaže da mu je dozvola za boravak i rad izdana 23. rujna 2024. s važenjem do 28. srpnja 2025. na temelju ugovora o radu s poslodavcem WASA Services d.o.o. te da mu je radni odnos prestao 15. svibnja 2025. na inicijativu poslodavca. Nadalje, da je prije prestanka radnog odnosa (1. svibnja 2025.) podnesen zahtjev za izdavanje nove dozvole za boravak i rad kod drugog poslodavca RO GAST RO d.o.o. s kojim je tužitelj sklopio ugovor o radu. ističe kako taj ugovor poslodavac nije potpisao na propisani način, već je tužitelja držao u zabludi da se isti može potpisati elektonski, pri čemu je tijekom cijelog razdoblja tužitelj bio u uvjerenju da je zahtjev uredno podnesen, oslanjajući se na informacije odgovorne osobe poslodavca, što potkrepljuje pisanom komunikacijom. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 94. st. 1. t. 10. Zakona o strancima budući da nije uzeo u obzir odredbu čl. 103.a st. 3. istog Zakona, prema kojoj se razdoblje nezaposlenosti prekida podnošenjem urednog zahtjeva za izdavanje nove dozvole, a ponovno počinje teći tek izvršnošću rješenja o odbijanju ili obustavi postupka, koje u konkretnom slučaju nije doneseno. Nadalje ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku niti mu je dana mogućnost očitovanja i iznošenja činjenica koje bi utjecale na drugačiju odluku. Tužitelj naglašava da je postupao u dobroj vjeri i u okviru zakonom dopuštenog roka, slijedeći upute poslodavca koji je imao odgovornost podnošenja zahtjeva, te da je tuženik povrijedio načela zakonitosti, materijalne istine i razmjernosti iz čl. 5., 6. i 8. ZUP-a, zbog čega predlaže poništenje osporavanog rješenja. Nezakonitim rješenjem da mu se nanosi teško popravljiva šteta te predlaže da sud odredi i odgodni učinak tužbe i privremenu mjeru zabrane izvršenja rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu (str. 52-54 spisa) osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ustraje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad za razdoblje od 23. rujna 2024. do 28. srpnja 2025. kod poslodavca VASA Services d.o.o., da je tužitelj temeljem sporazuma ustupljen na rad društvu Glossy look d.o.o., da je njegov radni odnos prestao 16. svibnja 2025., slijedom čega je na dan donošenja rješenja bio nezaposlen ukupno 62 dana, čime su ispunjeni uvjeti za ukidanje dozvole sukladno čl. 94. st. 1. t. 10. Zakona o strancima u vezi s čl. 103.a istog Zakona. Nadalje navodi da tužitelj nije ispunio obvezu obavještavanja nadležnog tijela o prestanku radnog odnosa u propisanom roku sukladno čl. 62.a i čl. 95. Zakona o strancima. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja o podnošenju zahtjeva za novu dozvolu kod poslodavca RO GAST RO d.o.o. navodeći da iz službenih evidencija proizlazi kako takav zahtjev nikada nije podnesen, da je predmetnu upravnu stvar rješavao po zahtjevu trgovačkog društva Glossy look d.o.o. od 17. srpnja 2025. radi raskida važeće dozvole za boravak i rad te da su naknadni zahtjevi podneseni tek nakon isteka dopuštenog razdoblja nezaposlenosti. Smatra da su navodi o dobroj vjeri i eventualnoj zabludi neodlučni za rješavanje upravne stvari, budući da se odluka temelji na objektivno utvrđenim činjenicama iz službenih evidencija. Također ističe da nije bilo moguće donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva koji nije niti podnesen. Tužitelj da je pristupio u prostorije tuženika kojom prilikom je upoznat o razlozima ukidanja dozvole za boravak i rad. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu, uz napomenu da je tužitelju u međuvremenu odobrena nova dozvola za boravak i rad kod drugog poslodavca (Studenac).

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Druge po tužitelju predložene dokazne prijedloge sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Odredbom čl. 94. st. 1. t. 10. Zakona o strancima propisano je da će nadležno ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti rješenjem ukinuti dozvolu za boravak i rad ako je državljanin treće zemlje koji ima izdanu dozvolu za boravak i rad sukladno čl. 97. toga Zakona, ili je produljena, ukupno nezaposlen duže od dopuštenog vremena nezaposlenosti iz čl. 103.a toga Zakona.

8. Povezano, odredbama čl. 103.a. Zakona o strancima određeno je da državljanin treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad izdanu na temelju čl. 97. toga Zakona može biti nezaposlen unutar roka važenja te dozvole za boravak i rad ako nezaposlenost višekratno ili jednokratno ne traje dulje od 60 dana (stavak 1.), te da se u smislu toga Zakona, razdoblje nezaposlenosti: - prekida podnošenjem urednog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad iz čl. 103.b toga Zakona, a počinje ponovno teći izvršnim rješenjem o odbijanju zahtjeva ili obustavi postupka, - prekida dostavom urednog zahtjeva iz čl. 103.d toga Zakona policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, a počinje ponovno teći izvršnim rješenjem o odbitku zahtjeva ili obustavi postupka (stavak 3.). Zahtjev za dozvolu za boravak i rad ili promjenu poslodavca iz čl. 103.d toga Zakona, koji je podnesen nakon dozvoljenog vremena nezaposlenosti iz stavka 1. istoga članka, odbacit će se rješenjem, a dozvola za boravak i rad ukinut će se na temelju čl. 94. toga Zakona (stavak 4.).

9. Iz podataka spisa sud utvrđuje da je tužitelju izdana dozvola za boravak i rad kod poslodavca VASA SERVICES d.o.o. za razdoblje od 23. rujna 2024. do 28. srpnja 2025., te da mu je radni odnos kod tog poslodavca prestao 16. svibnja 2025. Nadalje, da je trgovačko društvo Glossy look d.o.o. 17. srpnja 2025. podnijelo zahtjev za raskid važeće radne dozvole. Tužitelj tijekom spora ne osporava da bi navedenom trgovačkog društvu bio ustupljen na rad na temelju sporazuma.

10. Sporno je među strankama je li tužitelj prije isteka dopuštenog razdoblja nezaposlenosti podnio uredan zahtjev za izdavanje nove dozvole za boravak i rad, čime bi, prema odredbi čl. 103.a st. 3. Zakona o strancima, došlo do prekida tijeka razdoblja nezaposlenosti.

11. Sud nalazi da tužbeni navodi u tom dijelu nisu osnovani.

12. Naime, iz službenih evidencija nadležnih tijela proizlazi da zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad kod poslodavca RO GAST RO d.o.o. nije podnesen 1. svibnja 2025. (kako to tvrdi tužitelj), odnosno prije isteka roka dopuštene nezaposlenosti. Naprotiv, iz spisa proizlazi da su prvi zahtjevi za izdavanje nove dozvole podneseni tek nakon isteka roka dopuštene nezaposlenosti, odnosno 22. rujna 2025. i 25. rujna 20258. od strane trgovačkog društva Studenac d.o.o. . Tužitelj također ničim ne dokazuje da bi takav zahtjev bio podnesen od strane društva RO GAST RO d.o.o.. Tužiteljevi navodi da je bio u uvjerenju da je zahtjev podnesen, kao i da je postupao u dobroj vjeri oslanjajući se na postupanje poslodavca RO GAST RO d.o.o., nisu od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja. Naime, pravni učinci iz Zakona o strancima vezani su uz objektivnu činjenicu podnošenja zahtjeva nadležnom tijelu, a ne uz subjektivno uvjerenje stranke ili eventualne propuste trećih osoba.

13. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 103.a st. 3. Zakona o strancima budući da do prekida razdoblja nezaposlenosti može doći isključivo podnošenjem urednog zahtjeva nadležnom tijelu, što u konkretnom slučaju nije dokazano.

14. Nadalje, pravilno tuženik ističe da nije bilo moguće donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva koji nije niti podnesen pa su neosnovani i tužbeni navodi u tom pravcu.

15. Sud ne nalazi da je u upravnom postupku došlo do bitnih povreda odredaba Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09. i 110/21.). Tuženik je odlučne činjenice utvrdio na temelju službenih evidencija koje, s obzirom na njihovu narav i sadržaj, u konkretnom slučaju predstavljaju dostatnu i vjerodostojnu osnovu za donošenje zakonite odluke. Okolnost da tužitelj nije bio posebno pozvan na očitovanje ne predstavlja povredu postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja budući da se odluka temelji na objektivno utvrdivim činjenicama koje nisu ovisile o izjašnjenju stranke. Osim toga, iz spisa upravnog postupka, i to Izvješća od 7. studenoga 2025. te dostavnice od 21. srpnja 2025., proizlazi da je tužitelj osobno pristupio u službene prostorije III Policijske postaje Zagreb 21. srpnja 2025., kojom prilikom je upoznat s razlozima donošenja predmetne odluke i svojim pravnim položajem. Time je tužitelju faktično omogućeno upoznavanje s odlučnim okolnostima slučaja, slijedom čega sud ocjenjuje da mu nije bilo uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku u mjeri koja bi mogla dovesti u pitanje zakonitost osporavanog rješenja.

16. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da je tuženik pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu čl. 94. st. 1. t. 10. Zakona o strancima kojom je propisano ukidanje dozvole za boravak i rad u slučaju prekoračenja dopuštenog razdoblja nezaposlenosti.

17. Na zakonitost osporavanog rješenja nije od utjecaja ni okolnost da je tužitelju naknadno odobrena nova dozvola za boravak i rad budući se zakonitost upravnog akta ocjenjuje prema činjeničnom i pravnom stanju u vrijeme njegova donošenja.

18. Slijedom navedenoga, sud je stajališta kako osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je isto pozivom na naprijed citirane zakonske odredbe ocijenjeno zakonitim pa je valjalo na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

19. O trošku upravnog spora, sud je odlučio odgovarajućom primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

20. O prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe i privremenom mjerom sud je odlučio rješenjem posl.br. Us I-1534/2025-4 od 2. prosinca 2025. (str. 49-51 spisa).

U Rijeci 14. travnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).