Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-119/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐN, zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: K-390/2024 od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog ĐN, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni na način da se utvrđuje da je okrivljeni ĐN radnjama činjenično opisanim presudom prvostupanjskog suda počinio kazneno djelo iz članka 279. stavak 2. KZ/11, pa se na temelju članka 279. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti u koliko u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
II. U preostalom dijelu žalba okrivljenog ĐN odbija se kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, proglašen je krivim okrivljeni ĐN, zbog kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Darinke Kaplan, odvjetnice iz Nove Gradiške, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu okrivljenika Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu predložilo je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6.1. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka okrivljenik nalazi u tome da je prvostupanjski sud u činjeničnom opisu djela za koje ga je proglasio krivim kao iznos štete naveo iznos u kunama, dok je u Republici Hrvatskoj u službenoj upotrebi euro službena valuta, te da oštećenik PPK Nova Gradiška nije postavio imovinsko pravni zahtjev zbog čega da nedostaje jedan od bitnih elemenata kaznenog djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer se pobijana presuda može ispitati te je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, te su u presudi navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni te nisu proturječni. Time što je u činjeničnom opisu naveden kao iznos naznačen u spornom računu u kunama, a ne u eurima ne čini pobijanu presudu nerazumljivom jer je time preciziran činjenični opis djela koji se okrivljeniku stavlja na teret dok činjenica koju ističe okrivljenik da oštećenik nije postavio imovinsko pravni zahtjev nije od utjecaja za obilježja kaznenog djela za koja je okrivljenik proglašen krivim.
7. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je u ovom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice zbog čega je ispravno okrivljenika proglasio krivim. U ovom postupku okrivljeniku se sudilo u odsutnosti te je prvostupanjski sud pročitao obranu okrivljenika iz prethodnog postupka u kojoj je porekao učin kaznenog djela navodeći da je sa oštećenikom zaključen legalni ugovor sukladno Zakonu o obveznim odnosima, te je izdan legalni račun s datumom knjiženja 30. prosinca 2011., a o ostalom da nema više nikakva saznanja već o tome saznanja ima njegov knjigovođa.
7.2. Nadalje, iz iskaza svjedoka JN proizlazi da je obnašao dužnost direktora u društvu PPK d.o.o. do 2013. Dana 25. listopada 2011. u njegovo trgovačko društvo došao je okrivljenik te je nudio telefonske imenike za PPK d.o.o. da bi mu on potom rekao da im nisu potrebni telefonski imenici, međutim od te osobe je saznao da se radi o besplatnim primjercima telefonskih imenika. Naveo je da se sjeća da je potpisao primitak besplatnih primjeraka imenika, a nakon otprilike dva mjeseca u PPK d.o.o. stigao je račun ispostavljen od strane Telekom izdavaštvo d.o.o. izdan 22. prosinca 2011. na iznos od 14.612,40 kuna s rokom dospijeća plaćanja 30. prosinca 2011. Naveo je da je PPK d.o.o. pokušalo poštom vratiti zaprimljen račun i primjerke telefonskih imenika, budući da isti nisu bili niti naručeni, međutim da je društvo Telekom izdavaštvo d.o.o. odbilo primitak te su stoga imenici ostali uskladišteni u prostorijama PPK d.o.o. Nadalje, početkom 2015. Telekom izdavaštvo d.o.o. pokrenulo je ovršni postupak po izdanom računu, ali je na računu bio naznačen drugi datum izdavanja i drugi rok dospijeća tražbine te se radilo o krivotvorenom računu koji PPK d.o.o. nikada nije ni primilo zbog čega je PPK d.o.o. izjavilo prigovor protiv rješenja o ovrsi zbog čega je bio ispitan u svojstvu svjedoka na Trgovačkom sudu u Osijeku.
7.3. Iz iskaza svjedoka MN proizlazi da je obavljao dužnost prokurista do ožujka 2013. i da mu je poznato da se u prostorijama društva nalaze telefonski imenici koji su još u siječnju 2012. bili pokušani vraćeni društvu Telekom izdavaštvo d.o.o. koje je odbijalo njihov primitak. Navodi da ima saznanja da su u proljeće 2015. javnom bilježniku podnijeli prigovor na ovrhu radi naplate potraživanja u iznosu 14.612,40 kuna, a vezano za spomenute telefonske imenike. Nadalje, iz dokumentacije priležeće u spisu proizlazi da je okrivljenik bio jedini osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje društva TD Telekom izdavaštvo d.o.o. koji je i vodio poslovanje tog društva kao što je i nesporno da je trgovačko društvo Telekom izdavaštvo d.o.o. kao ovrhovoditelj 8. siječnja 2015. podnijelo prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika PPK d.o.o. radi naplate tražbine iznos od 14.612,40 kuna po osnovi računa broj 2122-2191 od 30. prosinca 2011. na kojem je kao datum dospijeća tražbine bio naznačen datum 14. siječnja 2012. Isto tako, iz knjige izlaznih računa TD Telekom izdavaštvo d.o.o. vidljivo je da u istoj nije evidentirano izdavanje računa broj 2122-2191 od 30. prosinca 2011. kupcu PPK d.o.o. kao što i iz knjige ulaznih računa PPK d.o.o. je vidljivo da u istoj nije evidentiran primitak računa 2122-2191 od 30. prosinca 2011.
7.4. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj navodi da je doista sa TD PPK d.o.o. zaključio legalni ugovor na temelju kojeg je izdan i legalni račun sa datumom knjiženja 30. prosinca 2011. jer kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud taj račun nije knjižen u knjigama izlaznih računa društva Telekom izdavaštvo d.o.o. niti je evidentiran u knjizi ulaznih računa u PPK d.o.o. Nova Gradiška. Isto tako, ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika da su društvu PPK d.o.o. Nova Gradiška i isporučeni telefonski imenici jer iz iskaza svjedoka JN proizlazi da nisu preuzeli nikakvu robu od TD Telekom izdavaštvo d.o.o. već je okrivljenik prilikom dolaska u društvo PPK d.o.o. i u razgovoru sa njim naveo da se radi o besplatnim telefonskim imenicima koje im je potom i ostavio, a koje imenike su pokušali vratiti okrivljeniku, međutim u tome nisu uspjeli te su imenici ostali i dalje u društvu PPK d.o.o. Svjedok JN i MN u svom iskazu navode da su naknadno zaprimili račun ispostavljen od društva Telekom izdavaštvo d.o.o. izdan 22. prosinca 2011. na iznos od 14.612,40 kuna s rokom dospijeća 30. prosinac 2011. koji su također pokušali vratiti iz razloga što telefonski imenici nisu bili niti naručeni. Dakle, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je nesporno da je trgovačko društvo PPK d.o.o. Nova Gradiška zaprimilo račun izdavatelja TD Telekom izdavaštvo d.o.o. s datumom izdavanja 30. prosinca 2011. i datumom dospijeća 14. siječnja 2012., znači sa datumom izdavanja 22. prosinca 2011. i s rokom dospijeća plaćanja 30. prosinca 2011., dok je također i nesporno da je okrivljenik javnom bilježničkom uredu Stanke Jelinić iz Nove Gradiške uz prijedlog za ovrhu TD PPK d.o.o. Nova Gradiška priložio kao vjerodostojnu ispravu na kojoj se temelji prijedlog za ovrhu i to račun izdavatelja TD Telekom izdavaštvo d.o.o. Zagreb broj 2122-2191 na kojem je kao datum izdavanja naveden 30. prosinca 2011. i kao datum dospijeća 14. siječnja 2012., dok je i nesporno da je PPK d.o.o. Nova Gradiška zaprimilo račun naprijed navedenog broja na kojem je naveden datum izdavanja 22. prosinca 2011. na iznos 14.612,40 kuna s rokom dospijeća plaćanja 30. prosinca 2011. Iz naprijed navedenog nesporno proizlazi da je okrivljenik javnom bilježniku Stanki Jelinić uz prijedlog za ovrhu priložio kao vjerodostojnu ispravu, odnosno račun, na kojem je utemeljio prijedlog za ovrhu izdavatelja TD Telekom izdavaštvo d.o.o. na kojem je kao datum izdavanja naveden 30. prosinca 2011., a datum dospijeća plaćanja 14. siječnja 2012. iako je znao da je na navedenom računu izmijenjen datum izdavanja računa sa 22. prosinca 2011. na 30. prosinca 2011. i datum dospijeća tražbine s 30. prosinca 2011. na 14. siječnja 2012. Dakle, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik kao odgovorna osoba Telekom izdavaštvo d.o.o. početkom siječnja 2015. prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu protiv ovršenika PPK d.o.o. javnom bilježniku kao vjerodostojnu ispravu priložio račun na kojem je prethodno preinačen datum njegovog izdavanja kao i datum dospijeća tražbine, a kako to proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka tako i iz priležeće dokumentacije u spisu.
7.5. Međutim, nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da se utvrđeno postupanje okrivljenika ne može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela krivotvorenja službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 2. KZ/11. U prilog tome prvostupanjski sud navodi da račun od 30. prosinca 2011. nije evidentiran u knjizi izlaznih računa TD Telekom izdavaštva d.o.o. niti u knjizi ulaznih računa PPK d.o.o. što znači da nikada nije bilo upotrijebljeno u poslovanju između društava jer uopće nije bio izdan jednom društvu od strane drugog, niti je zaveden u njihovim poslovnim knjigama. Sama činjenica predaje preinačenog računa radi ishođenja rješenja o ovrsi u svrhu prisilne naplate potraživanja bez prethodnog postojanja poslovnog odnosa između društva ne može se smatrati poslovanjem između pravnih subjekata zbog čega je okrivljenika trebalo proglasiti krivim za kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/11.
7.6. Kazneno djelo iz članka 279. stavak 1. KZ/11 čini službena ili odgovorna osoba koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak ili svojim potpisom, odnosno službenim pečatom ovjeri takvu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem ili koja svojim potpisom, odnosno službenim pečatom omogući izradu isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem.
7.7. Okrivljeniku se stavlja na teret da je javnom bilježniku priložio kao vjerodostojnu ispravu na kojoj se temelji prijedlog za ovrhu, račun izdavatelja TD Telekom izdavaštvo d.o.o. na kojem je izmijenjen datum izdavanja računa sa 22. prosinca 2011. na 30. prosinca 2011. i datum dospijeća tražbine sa 30. prosinca 2011. na 14. siječnja 2012. Dakle, okrivljeniku se stavlja na teret uporaba neistinite poslovne isprave u poslovanju kao da je istinita.
7.8. Stoga pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da su u radnjama okrivljenika ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 279. stavak 1. KZ/11, a iz razloga što zaključuje da je okrivljenik vršio preinaku računa na način da je izmijenio datume izdavanja računa i datum dospijeća tražbine a sve s ciljem kako bi prilikom podnošenja prijedloga za ovrhu neistinito prikazao da tražbina po računu nije zastarjela. Obzirom da je okrivljeniku stavljeno na teret da je priložio kao vjerodostojnu ispravu na kojoj je temeljio prijedlog za ovrhu sa izmijenjenim datumima izdavanja računa i dospijećem tražbine, a ne da je on na spornom računu osobno izmijenio datum izdavanja i datum dospijeća tražbine iz čega proizlazi da je okrivljenik neistinitu poslovnu ispravu uporabio u poslovanju kao da je istinita. Pri tome činjenica da sporni račun nije bio evidentiran u knjizi izlaznih računa TD Telekom izdavaštvo d.o.o. niti u knjizi ulaznih računa TD PPK d.o.o., nije od utjecaja na to da između navedenih trgovačkih društava nije bilo poslovanja jer je okrivljenik u TD PPK d.o.o. Nova Gradiška pristupio u svrhu uspostavljanja poslovne suradnje i u tu svrhu kontaktirao direktora TD PPK d.o.o. , a vezano za prodaju telefonskih imenika za koje direktor tog društva nije bio zainteresiran, a nakon čega je okrivljenik ostavio primjerke telefonskih imenika u društvu PPK d.o.o. navodeći da se radi o besplatnim primjercima, nakon čega je i ispostavljen račun vezano za taj poslovni kontakt, a koji račun je PPK d.o.o. pokušao vratiti okrivljeniku.
8. Zbog navedenog trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te okrivljenika osuditi zbog kaznenog djela iz članka 279. stavak 2. KZ/11 jer je okrivljenik neistinitu poslovnu ispravu uporabio u poslovanju kao da je istinita čime je ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 279. stavak 2. KZ/11.
9. Nadalje, nije u pravu niti okrivljenik kada se žali zbog odluke o kazni.
9.1. Iako okrivljenik u uvodnom dijelu u žalbi ističe žalbenu osnovu zbog odluke o kazni tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Međutim, ističe se da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotnim cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost i to zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 1. u svezi članka 33. KZ/97, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. u vezi članka 34. KZ/11 i zbog kaznenog djela iz članka 312. stavak 1. i 3. KZ/97. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Obzirom da okrivljenik u svojoj žalbi ne ističe neku novu okolnost koju sud nije imao u vidu kada je donosio odluku o kazni, ocjena je ovog drugostupanjskog suda s obzirom na utvrđene okolnosti relevantne za odluku o kazni da će se kaznom zatvora u trajanju 10 mjeseci, potom izrečenom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 2 godine ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Naime, upravo ovakvu kaznu, obzirom na utvrđene okolnosti releventne za individualizaciju kazne smatra primjerenom i ovaj drugostupanjski sud zbog čega je žalba okrivljenika neosnovana i u tom dijelu.
10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
