REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1400/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja CRO DIESEL, d.o.o., OIB: 04670197358, Zagreb, Ježdovečka 129A, kojeg zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arelić & Mlinarić u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2714/2025 od 2. prosinca 2025., 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se tuženikova žalba i ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2714/2025 od 2. prosinca 2025. u točci II. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem točkom II. izreke određen prekid postupka u odnosu na valutnu klauzulu u ovoj pravnoj stvari. Sud obrazlaže da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i radi restitucijskog zahtjeva vezanog uz navedeno, a da je prethodno po tim zahtjevima sud razdvojio postupak rješenjem broj P-1209/22 od 24. studenoga 2025. Nadalje obrazlaže da je na glavnoj raspravi 19. studenog 2025. tužitelj predložio prekid postupka u odnosu na te zahtjeve do zauzimanja pravnog shvaćanja pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u pogledu revizije koja je podnesena nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio rješenje poslovni broj Revd-2443/24 od 16. listopada 2024. kojim je dopustio reviziju zbog pravnog pitanja može li sud utvrditi ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu primjenom odredbe članka 296. Zakona o obveznim odnosima, pri čemu odredba o valutnoj klauzuli ujedno predstavlja odredbu preuzetu iz važećih propisa, ako su te odredbe bile jasne razumljive i lako uočljive tužitelju koji nema status potrošača i koji je bio dužan primijeniti veći stupanj pažnje, pažnju dobrog gospodarstvenika. Sud s obzirom na to navodi da je odlučio pričekati odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske te je riješeno kao što je navedeno u izreci.
2. Tuženik protiv takvog rješenja podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP). Ističe da pobijano rješenje nema razloga o tome zbog čega sud smatra da su se stekli uvjeti za prekid postupka , dakle nema razloga o odlučnim činjenicama. Ukazuje na odredbu članka 213. ZPP-a prema kojoj sud mora ili može odrediti prekid postupka u tamo navedenim situacijama , a tuženik ističe da niti nijedna od pretpostavki iz članka 213. ZPP-a nije primjenjiva na konkretan parnični postupak. Sud može, između ostalog, odrediti prekid postupka i u postupku u kojem odluka ovisi o rješavanju istog pravnog pitanja, kada se na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova objavi rješenje kojim se dopušta prijedlog za zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, što također nije primjenjivo na konkretan predmet, jer se ne radi o postupku u smislu odredbe članka 213. stavka 2. točke 3. ZPP-a. Prvostupanjski sud je propustio obrazložiti svoju odluku u prekidu postupka i navesti o kojem prethodnom pitanju bi ovisila odluka suda u ovom predmetu, a žalitelj izražava shvaćanje da odredbom članka 213. ZPP-a nije predviđena mogućnost prekida postupka do zauzimanje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o pojedinom pravnom pitanju , jer to i nije prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. ZPP-a. Stoga predlaže usvojiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, odnosno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na daljnji postupak radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijano je rješenje ispitano na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a. Pri donošenju rješenja ostvarene su bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. ZPP-a.
5. Žalitelj osnovano ističe bitne povrede postupka, kako one iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 213. ZPP-a, tako i one koje se odnose na izostanak razloga o odlučnim činjenicama, a to je povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
6. Iz priloženog spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o dugoročnom kreditu za projektno financiranje od 14. srpnja 2008. sklopljenog između parničnih stranaka i to odredaba koje se odnose na ugovoreni iznos kredita uz primjenu valutne klauzule u valuti CHF, kao i ugovorne odredbe o ugovornoj kamati koja je promjenjiva u skladu s odlukama o kamatnim stopama tuženika te restitucijske zahtjeve u svezi ništetnih ugovornih odredaba. Nadalje proizlazi da je sud u postupku koji se vodio pod brojem P-1209/22 nakon ročišta na kojem je glavna rasprava zaključena, a koja je održana 10. studenoga 2025., rješenjem od 24. studenoga 2025. odlučio razdvojiti postupak na način da će se postupak u pogledu utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po restitucijskom zahtjevu za isplatu iznosa od 509,93 EUR voditi pod poslovnim brojem P-1209/22, dok će se postupak u pogledu utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i restitucijskog zahtjeva za isplatu 125.587,20 EUR voditi pod novim poslovnim brojem (P-2714/2025). Nakon toga je sud 2. prosinca 2025. donio rješenje kojim je ponovno otvorio glavnu raspravu o zahtjevima u odnosu na koje je postupak razdvojio te je donio i pobijanu odluku kojom je odredio prekid postupka u odnosu na valutnu klauzulu u ovoj pravnoj stvari.
7. Prije svega valja ukazati na nerazumljivost izreke kojom sud određuje „prekid postupka u odnosu na valutnu klauzulu u ovoj pravnoj stvari “. Prekid postupka odnosi na postupak koji se pokreće tužbom, a tužba mora sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, pa se postupak prekida u odnosu na tužbene zahtjeve po tužbi, po kojim se zahtjevima postupak i vodi. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je vrijednost ugovorne obveze vezana uz valutu CHF i o zahtjevu za isplatu iznosa od 125.587,20 EUR sa sporednim traženjima. Slijedom navedenog je dovoljno u izreci navesti da se određuje prekid postupka.
8. Žalitelj, međutim, s pravom ukazuje i na bitnu povredu postupka koja se sastoji u tome da rješenje nije obrazloženo, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama. Kada sud donosi rješenje o prekidu postupka u smislu odredaba ZPP -a, mora činjenično i pravno obrazložiti o kakvom se prekidu radi, a u pobijanom rješenju takvih razloga nema. Može se zaključiti da se radi o rješenju o prekidu postupka u smislu odredbe članka 213., dakle kada sud svojom odlukom prekida postupak , za razliku od prekida postupka koji nastupa po samom zakonu, kada sud sukladno odredbi članka 212. samo utvrđuje da je prekid postupka nastupio.
9. Međutim, sud je propustio odrediti o kojoj se situaciji iz članka 213. ZPP-a radi, e da bi bilo moguće ispitati pravilnost i zakonitost rješenja kojim je sud odredio prekid postupka. Sud tek naznačuje da je prekid postupka predložio tužitelj, s obzirom na to je u predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2443/24 dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, a iz spisa proizlazi da se radi o presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3164/2023, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-9/2023 od 19. travnja 2023. između drugih stranaka.
10. Prvostupanjski sud je propustio naznačiti zbog čega smatra da se radi o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. ZPP-a pa se u tom smislu rješenje ne može ispitati.
11. Žalitelj također pravilno ukazuje i na to da se , s obzirom na dopušteno revizijsko pitanje u navedenoj pravnoj stvari, ne radi niti o postupku u smislu odredbe članka 213. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tj. o oglednom postupku radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, kada sud može odrediti prekid postupka.
12. Prema ocjeni ovog suda ne radi se niti o situaciji iz članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a, kada sud odluči da neće sam riješiti o prethodnom pitanju. Naime, odredbom članka 12. stavka 1. ZPP-a je propisano da kada odluka suda ovisi o rješenju pitanja postoji li neko pravo ili odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Dakle, prethodno pitanje jest pitanje postoji li neko pravo ili pravni odnos o kojem ovisi odluka o konkretnom postupku, a sudska praksa koja će biti formirana odlukom po reviziji u postupku na koji se poziva prvostupanjski sud ne predstavlja odluku o prethodnom pitanju u konkretnoj pravnoj stvari, jer se ne radi o pravu ili pravnom odnosu o kojem bi ovisila odluka u ovoj pravnoj stvari. Drugim riječima, sudska praksa u sličnim situacijama ne predstavlja pravno prethodno pitanje u smislu odredbe članka 12. ZPP-a i ne može biti razlog za prekid postupka u smislu odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a.
13. S obzirom na to da se ne radi niti o prethodnom pitanju niti o oglednom postupku, to je rješenje donijeto uz pogrešnu primjenu odredbe članka 213. ZPP -a i stoga nezakonito pa ga je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP -a valjalo ukinuti, kako je riješeno u izreci.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Sudac
Jagoda Crnokrak
