Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-184/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ST, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25

– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-1009/2025 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni ST zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 i zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 2. KZ/11, sve činjenično opisano u točkama 1. i 2. izreke presude, pa mu je za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, temeljem tog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 235. stavak 2. KZ/11, temeljem tog zakonskog propisa kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca i na temelju odredbe članka 51. KZ/11 okrivljeni ST je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te mu je na temelju odredbe članka 56. stavak 1. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 23. srpnja 2025. do 27. listopada 2025., te vrijeme lišenja slobode od 18. srpnja 2025. do 19. srpnja 2025.

1.2. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. i članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) okrivljenik je dužan na ime troškova kaznenog postupka naknaditi troškove u iznosu 600,00 eura, od čega iznos 400,00 eura za troškove vještačenja, a iznos 200,00 eura za paušalnu svotu.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.

6.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika pa mu je kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, žaljenje zbog učinjenog, obiteljske prilike te da do sada nije kazneno osuđivan. Kao otegotno prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio dosadašnju prekršajnu kažnjavanost kao i upornost i bezobzirnost u postupanju prema oštećeniku. Cijeneći tako utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 235. stavak 2. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca te ga potom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

6.2. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, dok da je podcijenio otegotne okolnosti i to posebice činjenicu da je oštećenik osoba koja je starija od okrivljenika 36 godina, te da je prilikom počinjenja kaznenog djela bio izrazito agresivan i uporan iako ga je oštećenik molio da prestane, te mu nije uzvraćao udarce. Državni odvjetnik smatra da bi se jedino bezuvjetnom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.

6.3. Imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Naime, odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Cijeneći sve pobrojane olakotne i otegotne okolnosti koje je ispravno utvrdio prvostupanjski sud, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se sa zasebno utvrđenim kaznama zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. KZ/11, te kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca za kazneno djelo iz članka 235. stavak 2. KZ/11, i potom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i izrečenom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

6.4. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da će se takvom kaznom izraziti dostatna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, a isto tako utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela te jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovim počinitelja. Isto tako, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da okrivljeniku nije nužno izricati strožu kaznu, obzirom da je priznao počinjenje kaznenog djela, izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog, te imajući u vidu da do sada nije kazneno osuđivan, pa je ocjena ovoga drugostupanjskog suda da će se kaznom na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja, kako generalne tako i specijalne prevencije.

7. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP-a te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP-a.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Siniša Pleše