Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-95/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog MA, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom žalbe državnog odvjetnika podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-177/2023 od 5. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) oslobođen je optužbe okrivljeni MA zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
6.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer da su u pobijanoj presudi izneseni razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i međusobno proturječni. To iz razloga što smatra da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude ističe da ne prihvaća obranu okrivljenika da je postupao u nužnoj obrani jer je ista, kako to navodi, u suprotnosti sudsko-medicinskog vještačenja, međutim unatoč tome da istodobno iskaz oštećenika koji je znatno bliži nalazu i mišljenju vještaka, paušalno odbacuje, bez navođenja jasnih razloga zbog kojih takav iskaz, barem u odlučnim dijelovima, ne bi bio prihvatljiv.
6.2. Međutim, suprotno tvrdnjama državnog odvjetnika prvostupanjski sud je i u obrazloženju pobijane presude o svim odlučnim činjenicama iznio jasne razloge koji nisu međusobno proturječni ispravno navodeći pri tome iz kojih razloga ne prihvaća kako obranu okrivljenika tako i iskaz oštećenika, te iz kojih razloga prihvaća nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka. Zbog navedenog nije osnovan žalbeni prigovor državnog odvjetnika da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.
7. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Naime, prvostupanjski sud je izvršio pažljivu i sveobuhvatnu analizu svih izvedenih dokaza i na temelju takove analize ispravno zaključio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
7.2. Ispravno prvostupanjski sud zaključuje da nije na nedvojben način dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11, na način kako mu se stavlja na teret.
7.3. Okrivljenik u svojoj obrani poriče učin kaznenog djela navodeći da je u inkriminirano vrijeme doista svojom glavom udario oštećenika u njegovu glavu te mu zadao više udaraca rukom u predjelu glave, ali da je to sve činio u samoobrani. Ističe da je oštećenik njega bezrazložno napao nožem, te mu je zadao tri ubodne rane, a napad oštećenika na njega krenuo je na način da ga je prethodno uhvatio desnom rukom za vrat, u predjelu „kravate“, prišao mu je s leđa, te ga je lijevom rukom s tim manjim nožem ubo tri puta u predio trbuha, a radilo se o nožu dugačkom oko 20cm. Pri tome je naveo da on sebi nije zadao nikakvu ubodnu ranu, navodeći da je oštećenik cijelo vrijeme konzumirao i alkohol i tablete, a u vidu ozljeda rebara i ključne kosti oštećenika, naveo je da ima saznanja da je oštećenik te povrede zadobio prilikom pada s bicikla. Oštećeni PA u svom iskazu navodi da je prijateljskim odnosima s okrivljenikom, da su u inkriminirano vrijeme pili veće količine alkohola, te ne zna zbog čega ga je okrivljenik napao, međutim sjeća se samo da mu je "sjevnula" šaka u lice te se on branio, bježao je i uzeo nož u spavaćoj sobi, te da je okrivljenika ubo dva puta nožem. Naveo je da je i krajem veljače 2021. pao sa bicikla te da mu je napukla lijeva ključna kost zbog čega je išao i kod liječnika.
7.4. Provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem utvrđeno je, a u odnosu na ozljede okrivljenika da je zadobio šest ubodnih rana u trbuh i povredu prsnog koša koja je kvalificirana kao teška tjelesna ozljeda. Samo jedna od šest rana penetrirala je u trbuh što je kvalifikacijska značajka obične teške tjelesne ozljede. Naveo je da uska grupiranost i težina – dubina ubodnih rana ukazuje na samoozljeđivanje. U odnosu na ozljede oštećenog RA utvrđeno je da nagnječenje prsnog koša i prijelom rebara čine jednu cjelinu i takova cjelovita ozljeda se kvalificira kao obična teška ozljeda. Ozljede prsnog koša su nastale višestrukim udarcima tupotvrdog sredstva jakog intenziteta, a nastaju uglavnom udarcima stopala. Ne može isključiti mogućnost da su pojedini prijelomi rebara nastali padom. Prijelom lijeve ključne kosti se kvalificira kao teška tjelesna ozljeda koje je nastala najvjerojatnije padom, dok krvni podljev oko lijevog oka i prijelom koštanog dijela duplje lijevog oka čine jednu cjelinu koja se kvalificira kao teška tjelesna ozljeda, a nastala najvjerojatnije udarcem zatvorene šake jakog intenziteta. Isto tako, a imajući u vidu iskaz oštećenika da je zadao ubodne rane nožem okrivljeniku, vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja, odnosno kod zaključka da se radi o samoozljeđivanju. Naime, osoba koja ima nož u ruci može zadati i pliću ozljedu ali i više tih ozljeda imajući u vidu sudsko-medicinske standarde u vidu grupiranosti ozljeda na maloj površini tijela, njihova brojnost te činjenica da je samo jedna od njih prodrla plitko u trbušnu šupljinu i plitko ozlijedila jetru, te okolnosti ukazuju na samoozljeđivanje, a ne na djelovanje druge osobe. Nadalje, provedenim toksikološkim vještačenjem krvi i urina kod okrivljenika je u inkriminirano vrijeme utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 2,03 g/kg te 2,33 g/kg u mokraći. Kod oštećenika je u inkriminirano vrijeme utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,90 g/kg te 3,10 u mokraći, pri čemu je utvrđena i koncentracija više lijekova.
7.5. Imajući u vidu navedeno, odnosno proturječnost iskaza oštećenika, vezano za ubodne rane kod okrivljenika, a u odnosu na zaključke sudsko-medicinskog vještaka, te obranu okrivljenika da se on branio od oštećenika, te da su obojica u inkriminirano vrijeme bili pod izrazitim utjecajem alkohola te se ne sjećaju događaja, ispravno prvostupanjski sud zaključuje da se ne može sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede upravo na način kako mu se to stavlja na teret. Naime, kod odluke o krivnji sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju ni malo sumnje u to da se događaj zbio na način kako se to okrivljeniku stavlja na teret. Kako su u konkretnom slučaju te okolnosti izostale, odnosno sud nije sa nedvojbenom sigurnošću mogao utvrditi da se događaj zbio upravo na način kako se to okrivljeniku stavlja na teret, ispravno je prvostupanjski sud na temelju citirane zakonske odredbe u izreci pobijane presude okrivljenika oslobodio optužbe i za svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao u cijelosti valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP-a, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
