REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Matije Gupca 22, Zabok

Pp-699/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji Mariji Bračun, uz sudjelovanje Ivanke Vinković kao zapisničara, rješavajući u prekršajnom postupku protiv okrivljenika 1. ZJ i 2. OJ, oboje državljani RH, 1. okr. zastupan po branitelju Odvj. Vladimiru Terešak, radi prekršajnog djela iz članka 98. st.3.t.15. i članka 95. Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19 i 32/20) , povodom Optužnog prijedloga Državnog inspektorata, PU Varaždin, Služba šumarske i lovne inspekcije, broj:

Klasa:323-01/25-01/183, Urbroj:443-02-04-06-25-4 od 18.3. 2025. i Ispravka Optužnog prijedloga istog broja od 12.1.2026., nakon glavne rasprave provedene javno i dovršene 14. travnja 2026., nakon pisane obrane 1. okr., u prisutnosti 2. okr., a u odsutnosti branitelj 1. okr. i opunomoćenika ovlaštenog tužitelja, te Presude javno objavljene istog dana u prisutnosti 2. okrivljenika, a odsutnosti 1. okrivljenika, branitelja 1. okr. i opunomoćenika ovlaštenog tužitelja,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik: 1. EJ, rođen **.**.1965., s prebivalištem u [adresa],  lovačka  iskaznica  27846, OIB: [osobni identifikacijski broj],  broj  osobne  117615733, oružni list broj: [broj oružnog lista], neosuđivan prema Potvrdi iz prekršajne evidencije MP,

k r i v  j e

što je:

20. siječnja 2025. u lovu u zajedničkom otvorenom lovištu broj II/114 Krapinske Toplice, izlučio divljač lisicu i prevozio je, prenosio i držao obješenu na plotu kod vlastite kuće na adresi [adresa], bez potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova nakon završenog lova, a što nije u skladu s odredbama Pravilnika o potvrdi o podrijetlu divljači i njezinih dijelova i načinu označavanja divljači (NN 15/19) i čl. 5, kojim je propisano da se za svaki primjerak izlučene divljači i njezin ih dijelova koji se prevozi, lovoovlaštenik izdaje potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova od kojih jedan primjerak je namijenjen osobi koja je posjednik divljači i suprotno čl. 3.st.1. podst. f) kojim je propisano da je prevoženje divljači – prenošenje ili prevoženje divljači nakon završenog lova,

dakle, kao lovac divljač ili njezine dijelove nakon završetka lova držao je, prevozio ili prenosio bez potvrde lovoovlaštenika o podrijetlu divljači i njezinih dijelova,

čime je počinio prekršaj iz čl. 75.st.3. Zakona o lovstvu u svezi čl. 5. Pravilnika o potvrdi o podrijetlu divljači i njezinih dijelova i načinu označavanja divljači, kažnjivo po čl. 98.st.3.t.15. istog Zakona,

II. pa mu se na osnovu istog propisa,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 650,00 eura (šesto pedeset eura),

III. Okrivljenik 1. je dužan novčanu kaznu, temeljem članka 33.st.10. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,70/17,118/18, 114/22), platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude.

IV. Temeljem čl. 152.st. 3. Prekršajnog zakona smatrat će se da je okrivljenik 1. u cjelini platio novčanu kaznu ako plati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno u iznosu od 433,33 eura novčane kazne, u određenom mu roku.

V. Ukoliko okrivljenik 1. novčanu kaznu u iznosu od dvije trećine izrečene novčane kazne ne plati u roku 30 dana, izrečena novčana kazna u cijelom iznosu će se u smislu odredbe čl. 34.st.1. Prekršajnog zakona naplatiti prisilno, a ako se ne naplati prisilno u roku od dvije godine, postupit će se prema pravilima iz čl. 34.st.2. Prekršajnog zakona.

VI. Okrivljenik 1. je dužan, temeljem čl. 138.st. 1. i st. 2. t. 3. u svezi s čl. 139. Prekršajnog zakona, u svezi s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), platiti paušalne troškove ovog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura), a koji se imaju uplatiti uplatom na državni proračun u istom roku kao i kaznu, jer će se u protivnom naplatiti ovrhom, temeljem čl. 152.st.4. Prekršajnog zakona.

VII.

Okrivljenik: 2. FJ, bez nadimka, sin Z i O djev. E,  rođ. **.**.1962.  u [adresa],  državljanin  RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa],

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

( temeljem odredbe čl. 182.t.3. Prekršajnog zakona)

da:

2. okr. FJ u obavljanju svoje službe lovočuvara nije nadzirao držanje i prenošenje divljači lisice i njezinih dijelova u zajedničkom otvorenom lovištu broj II/114 Krapinske Toplice, prilikom izlučenja lisice od strane lovca ZJ **.**.2025. kojom prilikom je isti lisicu odstrijelio i objesio na plot kod vlastite kuće u [adresa], a što nije u skladu s preventivnim i higijensko - zdravstvenim mjerama u lovištu, zdravstvenoj zaštiti divljači i neškodljivom uklanjanju dijelova odstrijeljene divljači na temelju lovačke prakse i tradicije, znači obavljao dužnost suprotno svojim ovlastima propisanim Zakonom,

čime da bi 2. okr. počinio prekršaj iz čl. 58.st.3. i 4.t.5. Zakona o lovstvu,

VIII. Troškovi ovog postupka u odnosu na 2. okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava suda, temeljem čl. 140.st.1. i 2. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat, PU Varaždin, Služba šumarske i lovne inspekcije, pod brojem: Klasa:323-01/25-01/183, Urbroj:443-02-04-06-25-4 od 18.3.2025. podnio je Optužni prijedlog i Ispravak Optužnog prijedloga istog broja od 12.1.2026. protiv okrivljenika 1. i 2. zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik 1. EJ putem branitelja ovom sudu dostavio je pisanu obranu u kojoj u bitnome navodi da poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Pojasnio je da je kritičnog dana išao u lov i odstrijelio divljač lisicu, međutim, netočno je da bi istu držao obješene za plot kod svoje obiteljske kuće na adresi [adresa], u [adresa]. Divljač je odstrijelio u blizini svoje kuće u šumi koja se nalazi unutar otvorenog lovišta broj 11/114 [adresa] te ih je samo privremeno odložio uz svoju ogradu kako ih ostale životinje ne bi razvlačile te je otišao po lopatu koju nije imao kod sebe u vrijeme kada je ustrijelio divljač. Odmah nakon što je uzeo lopatu otišao je nazad te divljač zakopao sve u skladu s propisima. Naime, člankom 75. stavkom 3. Zakona o lovstvu, čije odredbe je navodno prekršio propisano je da se divljač i njezini dijelovi nakon završetka lova ili na drugi način stečena divljač i njezini dijelovi smiju se držati, prenositi ili prevoziti uz potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova. S obzirom na citirane odredbe zakona kao i njegove ranije navode razvidno je da divljač niti njezine dijelove nije nigdje prevozio niti prenosio izvan lovišta niti nakon završetka lova. Navodi da se ne smatra krivim za predmetni prekršaj i iz razloga jer ne postoji njegova odgovornost za izdavanje navodne potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova jer istu potvrdu izdaje i popunjava ovlaštenik prava na temelju Dopuštenja za lov divljači i Zapisnika o obavljenom lovu za svaki primjerak izlučene divljači i njezinih dijelova koji se prevozi ili stavlja u promet pod uvjetima propisanim Pravilnikom. Nadalje ističe da je činjenični opis samog optužnog prijedloga nerazumljiv i nepotpun s obzirom na zakonska obilježja prekršaja te iz istoga nije uopće razvidno da li je u konkretno slučaju bilo riječi o izlučenju jedne ili više lisica kao i da li je bila u pitanju divljač ili njezini dijelovi. Također, nije jasno navedeno mjesto gdje je izvršen odstrjel divljači odnosno mjesto izlučena divljači, a sve kako bi se utvrdilo da je divljač doista prenošena odnosno prevožena nakon provedenog lova pa optužni akt, dakle, ne sadrži konstitutivne elemente prekršajnog djela bez kojih odlučnih činjenica se u konkretnom slučaju ne može raditi o inkriminiranom prekršaju, to djelo kako je ono činjenično opisano u predmetnom optužnom aktu nije prekršaj. Nadalje navodi ukoliko ga naslovni sud ipak proglasi krivim predložio je da sukladno odredbama članka 37. Prekršajnog zakona primijeni odredbe o ublažavanju kazne, ukazujući na činjenicu kako je uzoran građanin koji redovito ispunjava sve svoje obveze u vidu plaćanja računa kao i svih ostalih tekućih obaveza. Dalje navodi da je prekršajno i kazneno neosuđivan te se uvijek nastojao pridržavati svih prometnih i ostalih propisa. Posebno je iskakao da je dugogodišnji iskusni lovac te dosada nije imao nikakvih problema te da navedenim radnjama nije imao namjeru bilo koga ugroziti ili oštetiti. Zamolio je Sud da mu ne odredi visoku novčanu kaznu jer ostvaruje minimalna mjesečna primanja te bi podmirivanjem novčane kazne bila ugrožena njegova egzistencija, kao i egzistencija njegove obitelji. Napomenu je da ujedno brine i o svojim roditeljima koji su već u poodmakloj životnoj dobi za čije uzdržavanje doprinosi, s obzirom na niski iznos mirovine koju primaju. Slijedom svega navedenoga, smatra da nije dokazano da bi počinio predmetni prekršaj te predložio oslobođenje od optužbi koje mu se stavlja na teret, a podredno ukoliko ga proglasi krivim da mu se izrekne što blaža novčana kazna.

3. Okrivljenik 2. FJ, očitujući se na navode optuženja očitovao se da se ne smatra krivim za djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. U obranu je iskazao da on nije uopće znao da bi lovac EJ, koji ima uredne i valjane isprave lovca prema njegovom saznanju, imao samostalan lov na divljač lisice, niti je bio prisutan i vidio da bi ustrijeljenu lisicu odnio do svoje kuće bez potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova, za taj događaj nije imao nikakvih saznanja sve dok viši lovni inspektor nije najavio svoj nadzor u vezi tog predmeta raspravljanja pa je kao lovočuvar za lovište broj II/114 [adresa], naziva " F", bio pozvan od predsjednika lovačkog društva sa još pomoćnikom lovnika i EJ, kojeg je poznavao po viđenju kao lovca na njihovom lovištu. Tek tada je saznao da se radi o događaju kada je lovac EJ prema još njemu nepoznatim službenim informacijama, saznao ih je na tom sastanku, samostalno bez organizacije lovnika, ustrijelio lisicu, odnio je kući, a da nije imao Potvrdu. Posebno je iskazao da u razdoblju od siječnja do ožujka 2025. god. bio je u funkciji lovočuvara, ali nije mogao nadzirati držanje i prenošenje divljači lisice i njezinih dijelova na zajedničkom otvorenom lovištu zbog toga jer nije bio niti od strane lovca obaviješten da ide u lov. Nadalje je iskazao da nema nikakva saznanja niti naredbe od strane nadležnih tijela lovoovlaštenika na koji način bi trebao provoditi svoju zadaću propisanu Zakonom, jer nikada nije bio obavještavan o pojedinačnom pristupu lovca na lovačkom području gdje je zadužen kao lovočuvar. Posebno je iskazao da lovnik Lovačkog društva izdaje Potvrde, s time da je organizacija Lovačkog društva takva da ima ju više lovnika, te taj lovnik za svoje grupe lovaca na pojedinom području izdaje dopuštenje za lov, na njegovom području je lovnik AJ, točno se zna na kojem području koja grupa lovaca i lovnik organiziraju lov, ne miješaju se u druga područja istog lovačkog društva, ali posebno je istakao da nije dobio na uvid niti ima saznanja da je ŠJ na lovištu II/114 [adresa], to je cijelo lovište, izdano dopuštenje za lov divljači između ostalih i za lisice niti je znao da on doista i vrši lov na lisice i kojeg dana, o tome ga ne obavještava lovnik, do sada nije bila takva praksa. Nadalje je iskazao da prema njegovom saznanju lovac mora obavijestiti lovnika o svojem ulovu i o tome da će izlučiti s lovišta divljač jer mu isti izdaje Potvrdu. Nadalje je iskazao da nije imao nikakva saznanja niti od drugih susjeda da je lovac ŠJ učinio to što je utvrdio lovni inspektor, do njega nisu došle nikakve glasine, a niti ga je tko kontaktirao u vezi tog događaja niti od policije niti od Općine Krapinske Toplice da imaju prijavu susjede, sve do poziva na sastanak predsjednika lovačkog društva "Fazan". Nadalje je iskazao da iako žive u mjestu [adresa], osobno nije niti mogao vidjeti da je u siječnju 2025. lisica bila obješena na plot lovca ŠJ, ne prolazi kraj njegove kuće, živi sasvim na drugom kraju mjesta.

4. Na glavnoj raspravi provedenoj javno i dovršenoj 14. travnja 2026., proveden je dokazni postupak ispitivanjem svjedoka UJ, te je izvršen uvid i čitan je Optužni prijedlog (list spisa br. 1-2) i Ispravak Optužnog prijedloga od 12.1.2026. (list spisa br. 31-32), Pisana obavijest počinitelju prekršaja (list spisa br. 3-4), Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 6.3.2025. (list spisa br. 5-6), Zapisnik o obavljenom lovu i Dopuštene za lov divljači broj 414112 i (list spisa br. 7),Dopis PP Zabok o 18.2.2025. (list spisa br. 8), Dopis Općine Krap. Toplice, Jedinstveni upravni odjel od 27.1.2025. o prijavi neadekvatnog ponašanja lovca s lovinom nakon lova (list spisa br. 9), Službena bilješka Općine Krap. Toplice od 23.1.2025. sa priloženom fotografijom (list spisa br. 10-11), Potvrda iz prekršajne evidencije MP za 1. i 2. okr. (list spisa br. 13-16), Punomoć branitelju 1. okr. (list spisa br. 18) i Liječnička dokumentacija –Uputnice na ima 1. okr. (list spisa br. 27-30) i Pisana obrana 1. okr. ZJ (list spisa br. 63-64).

5. Svjedok GJ iskazao je da o predmetu raspravljanja može reći da je izvršio nadzor kao lovni inspektor povodom prijave policije koju je obavijestila susjeda da je lovac EJ u vrijeme dok je imao dopuštenje za lov na divljač, o čemu je izvršio uvid u Zapisnik po obavljenom lovu od 20.1.2025. i 25.1.2025. da je lov izvršen i da je lovac divljač lisicu odnio doma, te da ju je objesio na plot da se isuši, a nakon toga da je neškodljivo otklonio odstreljenu divljač. Lovac nije poricao da je to učinio bez da je ishodio potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova. S obzirom da je to utvrdio saznao je i da je lovočuvar na tom lovištu [adresa] FJ, koji je odmah rekao da o tom odstrelu i načinu zakapanja lisice nema nikakva saznanja. S obzirom da je prema Zakonu o lovstvu i prema Pravilniku o potvrdi o podrijetlu divljači i njezinih dijelova točno propisano da Potvrdu mora ishoditi prije prevoženja divljači iz lovišta od ovlaštenika prava lova, jer su imali dopuštenje za tog lovca i Zapisnik o obavljenom lovu, a kako je lisica prevezena iz lovišta do kuće svakako je trebalo pribaviti i Potvrdu o prijevozu. Posebno je iskazao da je uvjerenja da lovočuvar doista nije znao da je lovac izvršio lov i nije ulov divljači prijavio lovoovlašteniku jer nije pribavio potvrdu to i lovočuvar niti nije mogao izvršavati svoju obavezu propisanu čl. 58. st.3. Zakona o lovstvu. Naime, Zakonom nije p ropisano u koje vrijeme kao lovočuvar mora profesionalno i stručno obaviti svoj dio posla pa ispada da je svoju dužnost obavljati i nakon izvršenog lova i premještanja divljač i u tome je vidio propust lovočuvara.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka UJ, čijem iskazu je Sud u cijelosti povjerovao potkrijepljenim materijalnim dokazima, s dopuštenjem na lov divljači na ime 1. okrivljenika, list spisa br. 7, te Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru u zajedničkom otvorenom lovištu II/114 [adresa], lovozakupnika Fazan [adresa] od 6.3.2025., analizirajući brižljivo svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, ovaj Sud uzeo je dokazan im prekršajno djelo okrivljenika 1. ZJ kako mu se stavlja na teret, našavši u tom utvrđenom djelu sva bitna obilježja djela prekršaja članka 98.st.3.t.15. Zakona o lovstvu.

6.1. Stoga je Sud okrivljenika 1. ZJ proglasio krivim, a pri izboru vrste i visine kazne za počinjeno prekršajno djelo, izabrana je i izrečena novčana kazna u najmanjem iznosu propisanim Zakonom, a za izrečenu novčanu kaznu sud nalazi da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja i utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini prekršaje, a ujedno da će se primjenom kazne utjecati na svijest okrivljenika o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti koje se zakonom žele zaštiti.

7. Naime, prema odredbi članka 98. stavak 3. točka 15. Zakona o lovstvu propisan je prekršaj fizičke osobe koja nije lovoovlaštenik: ako divljač ili njezine dijelove nakon završetka lova ili na drugi način stečenu divljač ili njezine dijelove drži, prevozi ili prenosi bez potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova. Člankom 75. stavak 3. istog Zakona propisano je: Divljač i njezini dijelovi nakon završetka lova ili na drugi način stečena divljač i njezini dijelovi smiju se držati, prenositi ili prevoziti uz potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova u skladu s odredbama pravilnika iz stavka 11. ovoga članka. Stavkom 11. ovog članka Zakona propisano je: Obrazac potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova i način označavanja divljači ministar propisuje pravilnikom.

8. Prema Pravilniku o potvrdi o podrijetlu divljači i njezinih dijelova i načinu označavanja divljači (NN 15/19), prema čl. 3. pojam "premještanje divljači" označava "svako pomicanje, prenošenje ili premještanje divljači od mjesta izlučenja tijekom trajanja lova, odnosno do završetka lova toga lovnog dana", a nije sporno da je 1. okrivljenik EJ lovac, koji je prema odredbi čl. 7.st.1.t.6. Zakona lovac osoba koja ima važeću lovačku iskaznicu, a prema odredbi čl. 9.st.1.t.b) Zakona sitna divljač jest lisica (Vulpes vulpes L.), pa prema tome nužna je Potvrda o podrijetlu divljači i njezinih dijelova, koji prema odredbi čl. 5. Pravilnika ispunjava i izdaje ovlaštenik prava lova za svaki primjerak izlučene divljači.

8.1. Prema optužnom prijedlogu i Ispravku optužnog prijedloga, 1. okr. se stavlja na teret da je dana 20. siječnja 2025. u lovu na zajedničkom lovištu broj II/114 [adresa] izlučio divljač lisicu i prevozio je, prenosio i držao obješenu na plotu kod vlastite kuće na adresi [adresa], bez Potvrde o podrijetlu divljači i njezinih dijelova nakon završenog lova, a da za isto nije posjedovao zakonski propisanu Potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova, pa da je time počinio prekršaj iz članka 98. stavak 3. točka 15. Zakona o lovstvu, koje djelo mu je iskazom svjedoka UJ i materijalnom dokumentacijom u spisu sa svim bitnim obilježjima djela u potpunosti dokazano.

8.2. Nije sporno kao što i sam 1. okrivljenik kao lovac koji posjeduje lovačku iskaznicu broj [broj iskaznice] što i sam priznaje, jest izlučio divljač – lisicu, 3 komada, kako je to evidentirano i Zapisnikom o obavljenom lovu, list spisa br. 7, za što je imao i dopuštenje do 31.3.2025., a istu divljač prenio od mjesta izlučenja na svoje dvorište bez Potvrde koju ispunjava i izdaje ovlaštenik prava lova na temelju dopuštenja za lov divljači i temeljem Zapisnika o obavljenom lovu za svaki primjerak izlučene divljači i njezinih djelova koji se prevozi, prenosi ili drže prema odredbi čl. 75.st. 1. i 3. Zakona, koja odstrijeljena i na drugi način stečena divljač smije se pomicati s mjesta izlučenja odnosno prenositi ili prevoziti tijekom trajanja lova do završetka lova samo ako je označena odgovarajućom oznakom u skladu s odredbama pravilnika iz stavka 11. ovoga članka, odnosno prema st. 3. istog članka Zakona, divljač i njezini dijelovi nakon završetka lova ili na drugi način stečena divljač i njezini dijelovi smiju se držati, prenositi ili prevoziti uz potvrdu o podrijetlu divljači i njezinih dijelova u skladu s odredbama Pravilnika, pa je tim svojim dijelom počinio djelo prekršaja kako mu se stavlja na teret, te mu je isto djelo u potpunosti dokazano i utvrđena krivnja za što mu je izrečena kazna kao u izreci.

9. Obrana 1. okr. ZJ svedena na puko poricanje djela te pokušaj prebacivanje odgovornosti na lovoovlaštenika i lovočuvara, ne eskulpira ga od odgovornosti kao lovca, koji ima i dužan je imati potrebna znanja i vještine i u odnosu na poštivanje odredbe Zakona o lovu i Pravilnika pa takova nije prihvaćena, uzeta je smišljenom za izbjegavanje odgovornosti.

10. Pri odmjeravanju vrste i visine kazne 1. okrivljeniku, uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, prema članku 36. Prekršajnog zakona, izrečena je novčana kazna u najmanjem iznosu propisano Zakonom, a pri izricanju novčane kazne cijenjeno je stupanj krivnje koji se očituje u težini djela, vrijednosti zaštićenog dobra, materijalni status, dok otegotne i olakotne okolnosti nisu nađene, pa je okrivljeniku odmjerio i izrekao novčanu kaznu kao u izreci, vodeći računa o materijalnom situaciji okrivljenika kao i nalazeći da će se izrečenom kaznom dovoljno djelovati na 1. okrivljenika da ubuduće ne čini prekršaje, a i u svrhu opće prevencije, primjenom kazne odmjerene kako njegovoj krivnji, tako i imovinskom stanju.

10.1. Prema težini djela i naročite nehumanosti postupanja sa mrtvom divljači, o čemu je i potekla prijava građana Općini Krapinske Toplice pa dalje i Policijskoj postaji Zabok, očito je izazvalo uznemirenost građana, pa kako je za istovrsno djelo 1. okrivljeniku propisana i mogućnost izricanja zaštitne mjere oduzimanja lovačke iskaznice u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine i zabrane lova za fizičku osobu odnosno obavljanje djelatnosti lova lovoovlašteniku u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine , prema odredbi čl. 99. Zakona, Sud je našao da je prema stupnju krivnje okrivljenika 1. i težine djela srazmjerna minimalna novčana kazna bez izricanja zaštitne mjere, jer do sada nije osuđivan, ne postoji opasnost da bi isto djelo ponovio.

11. Sud je u konkretnom slučaju na 1. okrivljenika primijenio odredbu čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona, tako da će se, ukoliko 1. okrivljenik u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne ista smatrati plaćenom u cijelosti, u roku od 30 dana od dana primitka ove Presude.

12. Izreka o troškovima postupka u odnosu na 1. okrivljenika temelji se na odredbama zakona kao u izreci te Odluci Vlade RH o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka koji se odnose na troškove suda učinjene u ovom postupku, a izrečeni su u paušalnom iznosu ovisno o složenosti i trajanju postupka, a 1. okr. EJ ih je dužan platiti jer je proglašen krivim za prekršaj, dok u odnosu na 2. okr. OJ troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, jer se 2. okr. oslobađa od optužbe, a temeljem citirane odredbe kao u izreci.

13. U odnosu na točku pod VII. izreke, da se 2. okr. FJ oslobađa optužbe, temeljem odredbe čl. 182.t.3. Prekršajnog zakona, valja reći da Sud prihvaćajući navode obrane 2. okrivljenika, koju obranu potkrjepljuje i iskaz svjedoka UJ, nije našao djelo 2. okr. OJ dokazanim niti u djelu ostvarenim bitna obilježja djela, nije nađeno dokazanim da bi 2. okr. počinio djelo kako mu se stavlja na teret, jer sam izričito poriče da bi imao bilo kakva saznanja da bi 1. okrivljenik počinio djelo kako mu se stavlja na teret, a niti je imao saznanja da bi 1. okr. bez propisane Potvrde premjestio i držao divljač lisice, a niti mu to na teret stavlja 1. okrivljeni, zbog čega je nađeno da nema dokaza da bi 2. okrivljenik počinio djelo prekršaja iz čl. 95. Zakona, a prema odredbi čl. 58. st.4. Zakona, lovočuvar je u obavljanju svoje službe ovlašten: 1. utvrditi identitet svake osobe koja lovi divljač ili se kreće u lovištu sa sredstvima prikladnim za lov divljači, 2. privremeno oduzeti sredstva upotrijebljena ili namijenjena za lov i ulovljenu divljač i njezine dijelove ako je lov ili kretanje u lovištu izvršeno protivno odredbama ovoga Zakona, 3. sprječavati uništavanje i prisvajanje divljači i njezine mladunčadi te oštećivanje njezinih legla, gnijezda i jaja, 4. sprječavati lov divljači na nedopušten način, nedopuštenim sredstvima i korištenjem pasa i ptica grabljivica s kojima lov nije dopušten, 5. nadzirati držanje i prenošenje divljači i njezinih dijelova u lovištu, koje se radnje predmjevaju da lovočuvar zna koji lovac na kojem lovačkom području po kojem dopuštenju vrši lov divljači.

Temeljem iznijetog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zaboku 14. travnja 2026.

Zapisničar

Sutkinja:

Ivanka Vinković,v.r.

Marija Bračun, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke, odnosno ovlaštenici pravo na žalbu, prema čl. 192. Prekršajnog zakona, imaju pravo podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa presude, zbog svih osnova prema odredbi čl. 194.st.1. Prekršajnog zakona. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku 1. i 2.,

2. Branitelju 1. okr.,

3. Ovlaštenom tužitelju,

4. Pismohrana, ovdje.-

Po pravomoćnosti:

1. Ovlaštenom tužitelju,

2. Referadi za izvršenje ovog Suda.-