REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-661/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER BETA j.d.o.o., OIB: 01220662042, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv 1. tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju, OIB: 12794880210, Zagreb, Samoborska cesta 213, kojeg zastupa stečajni upravitelj Jugoslav Puran i 2. tuženika ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i dopuni žalbe protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1887/2024 od 23. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i dopuna žalbe i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1887/2024 od 23. listopada 2025. u točkama I./1., I./3. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se točka I./2. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1887/2024 od 23. listopada 2025. te se tužba odbacuje u dijelu kojim tužitelj traži utvrđenje da postoji novčana tražbina prvotuženika prema drugotuženiku u iznosu od

koju je drugotuženik dužan platiti prvotuženiku u roku osam dana uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. te od 1. kolovoza 2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 1. siječnja 2023., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena - za iznos od

EUR po do plateža

- za iznos od

EUR po do plateža

- za iznos od

EUR po do plateža

- za iznos od

EUR po do plateža

- za iznos od

EUR po do plateža.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: „1.Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj:1727/2002 od 25. rujna 2002. godine koji su sklopili HYPO ALPE - ADRIA - BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Koturaška 47 kao Banka/kreditor i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju; OIB: 12794880210; Zagreb (Grad Zagreb), Samoborska cesta 213 kao korisnik kredita na iznos 250.000,00 EUR.

2. Utvrđuje se da postoji novčana tražbina Tuženika AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210; Zagreb (Grad Zagreb); Samoborska cesta 213 prema Tuženiku Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877; Zagreb, Slavonska avenija 6 u iznosu od

10 koju Tuženik Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877; Zagreb , Slavonska avenija 6 dužan platiti tuženiku AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju OIB: 12794880210, Zagreb (Grad Zagreb), Samoborska cesta 213 u roku osam dana uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB -a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 01. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena

- za iznos od _____________EUR po do plateža

- za iznos od _____________EUR po do plateža

- za iznos od _____________EUR po do plateža

- za iznos od _____________EUR po do plateža

- za iznos od _____________EUR po do plateža.

3. Nalaže se Tuženiku Addiko Bank d.d. OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 u roku od osam dana platiti Tužitelju JUPITER BETA j.d.o.o. OIB 01220662042, 10000 Zagreb, Šenoina ulica 3 trošak u iznosu od

EUR

uvećano za zakonske zatezane kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe podnio je tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom ovom sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred drugim sucem. U žalbi ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, navodi što je sve prvostupanjski sud utvrdio, navodi da je presuda nejasna i paušalna te da je pogrešna odluka suda da ne izvodi dokaze koje je tužitelj predložio izvesti.

3. Drugotuženik u odgovoru na žalbu navodi da je žalba neosnovana, da tužitelj navodi svoje razloge zašto smatra da je sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev te da je žalba bespredmetna, nejasna i da se svodi na puko ponavljanje navoda koje je tužitelj dao tijekom prvostupanjskog postupka. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR.

4. Žalba i dopuna žalbe nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. toga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, ovaj sud nalazi kako je pobijana presuda pravilna i zakonita.

6. U postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Pobijana odluka nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razumljiva je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a razlozi su jasni i neproturječni.

7. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 220. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi. Naime, prema odredbi čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je svoju odluku temeljio na činjenicama koje je smatrao odlučnim za donošenje odluke te je stoga neosnovan taj žalbeni razlog povrede parničnog postupka.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev:

- za utvrđenje da je ništetan Ugovor o kreditu broj 1727/2002 od 25. rujna 2002. koji su sklopili HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Koturaška 47 kao banka/kreditor i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. u stečaju; OIB: 12794880210, Zagreb (Grad Zagreb), Samoborska cesta 213, kao korisnik kredita na iznos 250.000,00 EUR,

- za utvrđenje da postoji novčana tražbina prvotuženika prema drugotuženiku koju je drugotuženik dužan platiti prvotuženiku.

9. Iz podataka u spisu i obrazloženja presude u bitnom proizlaze slijedeće činjenice:

- da su HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. kao kreditor (sada Addiko bank d.d.) i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. kao korisnik kredita sklopili Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na iznos od 250.000,00 EUR,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-1681/2022 od 26. svibnja 2023. otvoren stečajni postupak nad prvotuženikom,

- da iz rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama od 13. rujna 2023. proizlazi da stečajni vjerovnik TAMAGO d.o.o. ima tražbinu prema prvotuženiku,

- da je Ugovorom o cesiji TAMAGO d.o.o. kao stečajni vjerovnik prvotuženika ustupio tužitelju dio utvrđene tražbine od 10.000,00 EUR koju ustupitelj ima prema prvotuženiku.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu. Sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, ali u okviru činjeničnih navoda stranaka.

11. Naime, tužitelj u tužbi tvrdi kako iz Ugovora o kreditu (čl. 2., čl. 3. čl. 6. ) nije razvidno kako se određuje srednji tečaj tuženika, pa je činidba zbog toga neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o kreditu ništetan prema čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Dalje tvrdi kako iz čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjivost kamatne stope, a nisu razvidni promjenjivi parametri, struktura kamatne stope, način usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom, trenutak kada se vrši usklađivanje, vrijednost promjenjivog parametra koja se uzima prilikom usklađivanja te referentna razdoblja na koja će se usklađivanje odnositi. Ističe da pojmovi EURIBOR ne predstavljaju općepoznate činjenice, a niti u Ugovoru stoji tko je treća osoba koja određuje pojam EURIBOR. Budući da nije određen način određivanja promjenjive kamatne stope što je suprotno čl. 269. st. 2. i čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj smatra da je činidba neodređena i neodrediva radi čega je Ugovor o kreditu ništetan prema čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Ističe i kako su promjenjiva kamata i valutna klauzula bile uvjet i odlučujuća pobuda u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

12. Iz Ugovora o kreditu broj 61727/2002 od 25. rujna 2002. proizlazi da je sklopljen između Hypo Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb, kao banke i AUTOKUĆA AVIS d.o.o. kao korisnika kredita, da je ugovornim odredbama ugovoren način otplate kredita, osiguranje novčane tražbine iz kreditnog posla u korist banke i druga prava i obveze ugovornih stranaka, da je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 250.000,00 EUR prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita (čl. 2.), da je čl. 3. ugovoreno da se na ugovoreni iznos kredita zaračunavaju kamate i da je visina kamatne stope vezana za tromjesečni ERIBOR i uvećava se za maržu u visini 5% dekurzivno godišnje, da se kredit otplaćuje u tromjesečnim anuitetima protuvrijednosti anuiteta utvrđuje se planom otplate koji čini sastavni dio ugovora i da se podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria Bank d.d., a za devize na dan dospijeća, odnosno plaćanja kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke, počevši od 1. prosinca 2002. Nadalje, iz odredbi ugovora proizlazi da se kamata obračunava tromjesečno, da se naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d., na dan plaćanja, kamatna stopa vezana je za ERIBOR ( tromjesečni) te je ugovoreno da će se u skladu s tim usklađivati odnosno mijenjati. Korisnik kredita potpisom ovog ugovora izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, da je banka ovlaštena u slučaju promjene situacije na tržištu od dana izračunavanja kredita izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke Hypo Alpe-Adria Bank d.d., da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća promjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune (čl. 6.).

13. Prema odredbi čl. 269. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

14. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi (čl. 272. st. 2. Zakona o obveznim odnosima). Kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan (čl. 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

15. Iz sadržaja citiranih odredaba Ugovora o kreditu proizlazi da su stranke predmetnog Ugovora o kreditu ugovorile promjenjivu ugovornu kamatu, što predstavlja valjanu ugovornu odredbu kojom se određuje cijena koju će korisnik kredita platiti kreditoru za odobreni kredit.

16. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da iz Ugovora o kreditu nije razvidno kako se određuje srednji tečaj drugotuženika kao banke, pa da je činidba zbog toga neodređena ili neodrediva, što Ugovor o kreditu čini ništetnim. Naime, srednji tečaj određuje središnja banka odnosno u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu u Hrvatskoj je Hrvatska narodna banka svakog radnog dana objavljivala srednji tečaj za EUR i druge valute koji se temelji na kretanjima na međunarodnim tržištima. U eurozoni Europska središnja banka objavljuje dnevne referentne tečajeve na temelju prosjeka iz više banaka. Banke koriste srednji tečaj kao bazu na koju dodaju svoju maržu za kupovni tečaj (niži od srednjeg) kada otkupljuju valutu i za prodajni tečaj (viši od srednjeg) kada prodaju valutu. U predmetnom Ugovoru o kreditu određeno je da se anuiteti podmiruju u kunama obračunatim prema srednjem tečaju drugotuženika odnosno banke za EUR važećim na dan dospijeća, pa činidba odnosno novčana obveza korisnika kredita nije izričito određena jer se u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije znao točan iznos anuiteta unaprijed, ali ona je odrediva jer postoji jasan parametar po kojem se može izračunati visina mjesečnog anuiteta, a to je srednji tečaj banke na dan dospijeća. Zbog toga se ne radi o neodredivoj činidbi u smislu odredbe čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer se činidba može odrediti na dan dospijeća na temelju javno objavljenog tečaja banke. Drugim riječima, sama valutna klauzula činidbu povrata kredita ne čini neodredivom, budući da je jasno određeno primjenom kojeg tečaja i na koji dan će se utvrđivati vrijednost 1 EUR u HRK.

17. Isto tako, pogrešan je tužiteljev stav da bi činidba bila neodređena ili neodrediva time što iz Ugovora o kreditu ne proizlazi tko je treća osoba koja određuje pojam EURIBOR. Naime, EURIBOR je općeprihvaćena referentna kamatna stopa koju u svom poslovanju koriste sudionici europskog bankarskog tržišta, a čije su vrijednosti javno dostupne, budući da se javno objavljuju na mrežnim stranicama Thomson Reutersa i Bloomberga. EURIBOR (eng. Euro Interbank Offered Rate) je referentna kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu od 1. siječnja 1999. za valutu EUR. Utvrđuje se dnevno kao prosječna stopa po kojoj prvoklasne banke jedna drugoj u Eurozoni posuđuju neosigurana sredstva u EUR.

18. Navedene banke moraju zadovoljiti određene kriterije kako bi EURIBOR bio reprezentativan i odražavao stvarnu situaciju na tržištu novca. EURIBOR se definira za različite rokove (tjedni, mjesečni, tromjesečni, šestomjesečni i dvanaestomjesečni). Administrator EURIBOR-a je Europski institut za tržišta novca (European Money Markets Institute /EMMI/). Visina EURIBOR-a određena je u značajnoj mjeri referentnom kamatnom stopom koju objavljuje Europska Centralna Banka (eng. European Central bank /ECB/), odnosno monetarnom politikom ECB-a, ali i drugim faktorima.

19. Dakle, s obzirom na to da je općepoznato što EURIBOR predstavlja i kako se izračunava, a njegove vrijednosti se svakodnevno javno objavljuju na navedenim mrežnim stranicama, to znači da vezivanje novčane obveze za vrijednost EURIBOR-a, u konkretnom slučaju šestomjesečnog EURIBOR-a, čini tu obvezu odredivom.

20. Međutim, odredbom čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorne strane su ugovorile da je banka ovlaštena izvršiti promjenu visine i način obračuna kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke te da korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te načinu obračuna u skladu s promijenjenom kamatnom stopom. Predmetna ugovorna odredba je ništetna jer je ovako određena visina stope redovnih kamata, u dijelu koji se tiče njenih budućih promjena, temeljem nejasnih parametara, neodređena i neodrediva. Međutim, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije bila niti uvjet niti odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor o kreditu sklopljen. Naime, cijena kredita jest sama ugovorna kamata i to je odlučujuća pobuda zbog koje kreditor sklapa ugovor o kreditu, a ne promjenjivost te kamatne stope. Stoga Ugovor o kreditu može opstati bez te ništetne odredbe, ali sve i da se radi o odlučujućoj pobudi, ništetnost je u konkretnom slučaju ustanovljena upravo da bi Ugovor o kreditu bio oslobođen te odredbe i vrijedio i bez nje, u smislu odredbe čl. 324. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a potvrditi prvostupanjsku odluku o točki I./1. izreke prvostupanjske odluke.

22. Međutim, pogrešno je odlučio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I./2. izreke, budući da je taj dio tužbe valjalo odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa.

23. Naime, tužitelj je u tužbi istaknuo manifestacijski zahtjev sukladno odredbama čl. 186. b ZPP-a, odnosno zahtjev da sud utvrdi da postoji novčana tražbina prvo tuženika prema drugo tuženiku (točka 2. tužbenog zahtjeva), a čiju će visinu odrediti tek nakon što mu tuženici daju potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje na temelju podataka koje tuženici izbjegavaju dati. Iz elektroničkih poruka tužitelja proizlazi da se tužitelj sa zahtjevom za dostavom dokumentacije obratio tuženima 11. i 12. rujna 2024., a tužbu je u ovom postupku podnio 16. rujna 2024., dakle samo četiri, pet dana nakon što je tuženima dostavio poziv za dostavu dokumentacije.

24. Pretpostavka je urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz odredbe čl. 186.b ZPP -a u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan što znači da tužitelj mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi ili da mu se neopravdano uskraćuje uvid u te podatke, a bez njih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. U konkretnom slučaju tuženici nisu udovoljili zahtjevu tužitelja za dostavom tražene dokumentacije do zaključenja glavne rasprave. Međutim, pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe trebaju biti ispunjene u trenutku njezina podnošenja, a tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz da mu tuženici ne žele dati podatke potrebne za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva.

25. Osim toga, tužba je u odnosu na točku 2. tužbenog zahtjeva, utvrđenje da postoji novčana tražbina prvotuženiku Autokuća Avis d.o.o. u stečaju prema drugotuženiku Addiko Bank d.d., a koju je drugotuženik dužan vratiti stečajnoj masi prvotuženika, nedopuštena sukladno odredbi čl. 187. st. 2. ZPP-a.

26. Prema toj zakonskoj odredbi, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a prema st. 2. istog članka takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

27. Iz citiranih odredbi proizlazi da zakon kao uvjet podizanja tužbe za utvrđenje propisuje postojanje pravnog interesa. Imajući u vidu kako pravni interes stranke predstavlja korist koju ona očekuje od angažiranja suda u njenoj pravnoj stvari, pravni interes tužitelja mora proizlaziti iz toga da bi pravne posljedice presude koja će biti donesena u tom postupku imale posredni utjecaj na njegovu pravnu situaciju. Međutim, iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj nije niti tvrdio niti dokazao kako bi odluka o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu utjecala na tužiteljev pravni položaj u slučaju da uspije s tužbenim zahtjevom kojim traži utvrđenje da postoji dospjela novčana tražbina prvotuženika prema drugotuženiku i vraćanje tog iznosa u stečajnu masu prvotuženika. Tužitelj nije naveo na koji način njegova pravna pozicija ovisi o ishodu ove parnice. Pravni interes ima onaj tužitelj čija prava i obveze ovise o načinu kako će biti presuđeno u parnici koju je pokrenuo, a postojanje nepravnog interesa (ekonomskog, društvenog, emotivnog i sl.) nije dovoljno za podizanje predmetne tužbe.

28. Naime, eventualni uspjeh tužitelja u ovoj parnici utjecao bi samo na mogućnost namirenja tražbine stečajnih vjerovnika prvotuženika, a tek u slučaju kada bi o uspjehu tužitelja u ovoj parnici ovisilo njegovo pravo na namirenje tužitelj bi imao pravni interes. Stoga tužitelj nema pravni, već samo ekonomski interes za podnošenje predmetne tužbe u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva što nije dovoljno za dopuštenost takve tužbe, pa je valjalo ukinuti točku I./2. izreke prvostupanjske odluke te na temelju odredbe čl. 187. st. 2. ZPP -a odbaciti tužbu u tom dijelu, uslijed nepostojanja konkretnog pravnog interesa.

29. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

30. Pravilna je i odluka o troškovima postupka kako po osnovu (čl. 154. st.1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tužitelj u žalbi konkretno niti ne osporava. Stoga je i u tom dijelu valjalo potvrditi prvostupanjsku odluku u točkama I./3. i II. izreke.

31. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a budući da odgovor na žalbu nije trošak potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović