Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-594/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o., Osijek, Ulica cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, zastupan po punomoćniku Jurju Mariniću, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika TS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova ovršnog postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-663/2024-2 od 12. ožujka 2025., dana 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj: Ovr-663/2024-2 od 12. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 75,00 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka od 12. lipnja 2024. godine, točnije zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom.
2. Protiv prvostupanjskog rješenja u cijelosti žali se ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka. Ovrhovoditelj posebice upire na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, a koji se zakon podredno primjenjuje i na ovršni postupak. Naime, ovrhovoditelj ističe kako zahtjev za naknadu troškova postupka nije moguće odbiti kao nedopušten, već kao neosnovan. Nedopuštenost zahtjeva ukazuje na nepostojanje procesnih pretpostavki za podnošenje zahtjeva, a radi čega se zahtjev može eventualno odbaciti, ali ne i odbiti. Ovrhovoditelj ističe kako ovršenik nije dragovoljno postupio po pravomoćnom i ovršnom rješenju o troškovima izravne naplate, radi čega ga je ovrhovoditelj bio dužan uputiti Financijskoj agenciji na prisilnu provedbu, radi čega su ovrhovoditelju nastali novi troškovi koji su zatraženi zahtjevom kojeg je prvostupanjski sud odbio. Kako ovršenik nije dragovoljno postupio sukladno pravomoćnom i ovršnom rješenju, koje je potom bilo potrebno uputiti Financijskoj agenciji, ovrhovoditelj ima pravo na troškove izravne naplate, sukladno čl. 14. st. 4 i 6. Ovršnog zakona. Takvo postupanje nije zlouporaba prava, a kako to smatra prvostupanjski sud, već je riječ o procesnim ovlaštenjima zajamčenim Ovršnim zakonom. Slijedom svega navedenog, ovrhovoditelj predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se usvoji zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz dodjelu predmeta u rad drugom sucu (sudskom savjetniku). Potražuje trošak sastava ove žalbe u iznosu od 75,00 EUR.
3. Žalba ovrhovoditelja je neosnovana.
4. Prilikom ispitivanja prvostupanjskog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a i u vezi odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 06/2024 – dalje: OZ).
5. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a rješenje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
6. Postupak u ovom predmetu pokrenut je 12. lipnja 2024. podneskom ovrhovoditelja u kojem je postavljen zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka koji su mu nastali u postupku naplate pred Financijskom agencijom.
6.1. Ovrhovoditelj svoj zahtjev temelji na rješenju Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: Ovr-898/2023-2 od 7. studenog 2023., kojim rješenjem je naloženo ovršeniku isplatiti ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 46,65 EUR. Kako je navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno, a ovršenik nije po njemu dobrovoljno postupio, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi prisilne provedbe rješenja. Ovrhovoditelju su time nastali troškovi u iznosu od 109,38 EUR, i to:
- trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 31,25 EUR
- trošak izvida i pribave pravomoćnosti rješenja Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: Ovr-898/2023-2, od 7. studenog 2023. u iznosu od 62,50 EUR
- trošak zahtjeva za naknadu troškova od 12. lipnja 2024. u iznosu od 12. lipnja 2024. u iznosu od 15,63 EUR
6.2. Prvostupanjski sud je takav zahtjev u cijelosti odbio kao nedopušten.
7. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se gore navedeno rješenje o troškovima izravne naplate temelji na zahtjevu ovrhovoditelja koji je identičan sa zahtjevom podnesenim u ovom postupku. Naime, ovrhovoditelj je, prije pokretanja ovog postupka, podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji radi prisilne provedbe rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, poslovni broj: Ovrv-6177/2023 od 23. lipnja 2023. Kako su ovrhovoditelju nastali troškovi izravne naplate, ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, a potom je doneseno rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: Ovr-898/2023-2 od 7. studenog 2023.
8. Ako bi se zahtjev ovrhovoditelja prihvatio i u ovom postupku, donijelo bi se novo rješenje o troškovima izravne naplate, koje ovrhovoditelj opet (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) može uputiti Financijskoj agenciji radi izravne naplate, a potom i opet potraživati troškove izravne naplate u novom postupku, i tako unedogled.
9. Ovaj sud drugog stupnja se slaže s ocjenom prvostupanjskog suda da bi prihvaćanje takve prakse moglo dovesti do situacije koja prouzrokuje nekontrolirano umnažanje troškova ovršnog postupka, točnije troškova izravne naplate pred Financijskom agencijom, pogotovo u situacijama gdje ovršenici nemaju dovoljno financijskih sredstava da pravodobno podmire svoja dugovanja.
10. Dakle, u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je, nakon pravomoćnosti i ovršnosti javnobilježničkog rješenja o ovrsi (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, poslovni broj: Ovrv-6177/2023 od 23. lipnja 2023.) te njegove provedbe putem Financijske agencije podnio zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, koji troškovi su mu priznati posebnim rješenjem (rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: Ovr-898/2023-2 od 7. studenog 2023.). Potom, ovrhovoditelj je to posebno rješenje isto uputio Financijskoj agenciji te u ovom postupku podnio novi zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, zahtijevajući donošenje novog posebnog rješenja o troškovima postupka. Ako bi se u ovom postupku opet prihvatio zahtjev i donijelo još jedno posebno rješenje, koje bi ovrhovoditelj opet mogao uputiti Financijskoj agenciji, a potom i podnijeti novi zahtjev za naknadu troškova, time bi se troškovi postupka neprestano generirali.
11. Međutim, troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha i postati predmet uzastopnog ostvarivanja bez stvarne veze sa naplatom glavne tražbine. U suprotnom, omogućilo bi se neograničeno umnažanje troškova, pri čemu bi ovršni postupak izgubio svoju osnovnu funkciju naplate glavne tražbine i pretvorio bi se u mehanizam generiranja novih obveza na teret ovršenika.
12. Ovrhovoditelj, kao pravna osoba koja obavlja uslugu opskrbe plinom, ima pravo pokretati ovršne postupke radi naplate glavnih tražbina, a to su tražbine koje proizlaze iz isporuke plina. Naravno da u ovršnim postupcima u kojima se naplaćuju glavne tražbine nužno nastaju i određeni troškovi te da ovrhovoditelj ima pravo na njihovu naknadu. Međutim, u konkretnom slučaju uočava se da su troškovi, umjesto da budu sporedni i funkcionalno vezani uz naplatu glavne tražbine, preuzeli primat, a što je u suprotnosti sa gore iznesenim shvaćanjem da troškovi ovršnog postupka ne mogu postati sami sebi svrha.
13. Dakle, troškovi ovršnog postupka predstavljaju akcesorno potraživanje koje služi ispunjenju glavne tražbine, tj. troškovi nastaju radi prisilnog ispunjenja glavne tražbine. Troškovi ovršnog postupka ne mogu biti samostalna osnova za daljnje uzastopno ostvarivanje novih troškova. Premda je ovršenik, sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a, dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, potrebnost i nužnost takvih troškova se ocjenjuje kada oni služe ispunjenju glavne tražbine, a ne kada oni služe ispunjenju prethodno nastalih troškova koji nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.
14. Sukladno čl. 6. OZ-a, pri provedbi ovrhe i osiguranja pazit će se na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni.
15. Sukladno čl. 10 ZPP-a, a koji se podredno i primjenjuje na ovršni postupak, sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede sa što manje troškova. Sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
16. Sukladno čl. 3. st. 3. ZPP-a, a koji se podredno i primjenjuje na ovršni postupak, sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala.
17. U duhu citiranih odredbi, ovaj sud drugog stupnja ističe da je u provedbi ovrhe potrebno voditi računa o dostojanstvu ovršenika, načelu ekonomičnosti postupka i načelu razmjernosti troškova postupka. Nametanje troškova koji nisu nužni za ostvarenje glavne tražbine, već predstavljaju troškove koji su primarno nastali radi potraživanja prethodno nastalih troškova, dovodi ovršenika u nerazmjerno nepovoljan položaj, a što nije u skladu sa zaštitom dostojanstva ovršenika. Stoga je nametanje takvih troškova ovršeniku potrebno ograničiti i zahtjeve za naknadu takvih troškova odbiti, sve u smislu čl. 6. OZ-a i čl. 10. ZPP-a.
18. Nadalje, gomilanje troškova postupka također nije etički prihvatljivo i ne predstavlja moralno ponašanje. Ovrha je sredstvo koje služi da vjerovnik (ovrhovoditelj) namiri svoju glavnu tražbinu, a ne da ostvari dodatnu korist na teret ovršenika. Kada troškovi ovršnog postupka postanu dominantni i generiraju sami sebe, ovrha postaje mehanizam proizvodnje novih dugovanja, a takvo postupanje nije etično i moralno te predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja iz čl. 3. st. 3. ZPP-a.
19. Osnovano ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud trebao njegov zahtjev odbiti kao neosnovan, a ne kao nedopušten. Naime, zahtjev ovrhovoditelja nije osnovan jer je u suprotnosti sa načelima zaštite dostojanstva ovršenika i razmjernosti troškova postupka te predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja. Međutim, pogrešna pravna kvalifikacija (nedopuštenost umjesto neosnovanost) u izreci prvostupanjskog rješenja nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost toga rješenja.
20. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate od 12. lipnja 2024.
21. Dakle, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke drugostupanjskog rješenja.
22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno je i o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Ovrhovoditelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, budući da sa žalbom nije uspio Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.
U Zagrebu, 14. travnja 2026.
Sutkinja:
Sanja Joka Umićević
