Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-209/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP-PLIN d.o.o. za distribuciju i opskrbu plinom, Osijek, Cara Hadrijana 7, OIB: 41317489366, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika CJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Ovr-991/2024-2 od 29. kolovoza 2024., dana 14. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba ovrhovoditelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Ovr-991/2024-2 od 29. kolovoza 2024. u dijelu pod točkom II. izreke i rješava:

„Nalaže se ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju troškove postupka u daljnjem iznosu od 18,75 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2026. do isplate, po stopi koja ovrhovoditelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.), u roku od osam dana.

II. Nalaže se ovršeniku nadoknaditi ovrhovoditelju troškove žalbe u iznosu od 62,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za nadoknadu troškova žalbe preko iznosa od 62,50 eura do iznosa od 75,00 eura (za iznos od 12,50 eura) kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi troškove postupka izravne naplate u iznosu od 90,63 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja 29. kolovoza 2024. pa nadalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana (točka I. izreke). Navedenim rješenjem u preostalom dijelu, i to u iznosu od 18,75 eura zajedno sa zateznim kamatama, zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška se odbija kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Ovrhovoditelj pobija žalbom rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točkom 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) s prijedlogom da sud pobijanu odluku preinači, podredno da istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Ovrhovoditelj zahtijeva nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, a na koju povredu određeno upire ovrhovoditelj u podnesenoj žalbi. Pobijano se rješenje može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. ZPP, u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

5. Ovrhovoditelj je podnio sudu zahtjev za nadoknadu daljnjih troškova izravne naplate i to troškova koji se odnose na sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja Financijskoj agenciji u iznosu od 31,25 eura, troškova probave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura i troškova sastava zahtjeva za nadoknadu troškova izravne naplate u iznosu od 15,63 eura, odnosno ukupno 109,38 eura.

6. Odlučujući zahtjevu ovrhovoditelja, sud prvog stupnja je primjenom odredbe članka 14. stavka 4. OZ ovršeniku naložio da ovrhovoditelju nadoknadi daljnji trošak koji je nastao u postupka izravne naplate u ukupnom iznosu od 90,63 eura i to za troškove sastav zahtjeva radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima (Financijskoj agenciji) u iznosu od 12,50 eura primjenom Tbr. 11. točke 6. u vezi s Tbr. 11. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine, br. 138/23. – dalje: Tarifa), troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti osnove za izravnu naplatu primjenom Tbr. 36. točke 2. Tarife u iznosu od 62,50 eura i iznos od 15,63 eura troškova sastava zahtjeva za izravnu naplatu primjenom Tbr. 11. točke 10. Tarife, s pripadajućim zateznim kamatama, dok je preostali zahtijevani iznos odbio kao neosnovan.

7. Ovrhovoditelj žalbom pobija rješenje suda prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za daljnji iznos troškova u iznosu od 18,75 eura, a koji je odnosi na sastav zahtjeva radi dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji navodeći da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo primijeniti Tbr. 11. točke 5. i 6. Tarife i priznati mu navedeni iznos.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj 5. srpnja 2024. zahtijevao provedbu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave, rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr-456/2024-2 od 21. ožujka 2024., kojim je naloženo ovršeniku da namiri tražbinu ovrhovoditelju u iznosu od 46,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama, jer nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu u paricijskom roku.

9. Osnovani su navodi ovrhovoditelja da je prvostupanjsko rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

10. Odredbom Tbr. 11. točkom 2. Tarife propisano je da u ovršnom postupku u predmetima iz Tbr. 7. točke 2. i 3. Tarife (radi smetanja posjeda, radi služnosti, iz stambenih odnosa: otkazi, iseljenja, utvrđenja, iz radnih odnosa: poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl., radi razvoda ili poništenja braka, o postojanju ili nepostojanju braka, za utvrđivanje ili osporavanje očinstva, te o tome s kime će živjeti maloljetna djeca, za zakonsko uzdržavanje ili dokidanje obveze uzdržavanja), kao i u postupku iz Tbr. 7. točke 9. Tarife (parnični postupak u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eur) odvjetniku za sastav prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave: ako je vrijednost glavne tražbine do 40,00 eura pripada nagrada u visini od 5 bodova, a ako je vrijednost glavne tražbine od 40,01 do 100,00 eura pripada nagrada u visini od 10 bodova.

11. U konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je podnio pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr-456/2024-2 od 21. ožujka 2024., na naplatu Financijskoj agenciji te za navedeno zahtijeva nadoknadu troškova. Dakle, u ovom postupku se ne radi o vrsti predmeta iz Tbr. 7. točke 2. Tarife i Tbr. 7. točke 3. Tarife, niti o postupku iz Tbr. 7. točke 9. Tarife, već o ovršnom postupku u kojem se broj bodova koji pripadaju ovrhovoditelju za radnje iz Tbr.11. točke 6. ima ocijeniti prema Tbr. 11. točke 1. Tarife u svezi s Tbr. 7. točke 1. Tarife.

12. Slijedom navedenog, uzevši u obzir vrijednost predmeta spora od 46,88 eura, u skladu s Tbr. 11. točkom 6. Tarife u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife, ovrhovoditelju pripada za sastav zahtjeva radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja sudionicima u provođenju ovrhe 12,5 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura te za pripadajući PDV, ukupno iznosi 31,25 eura koliko je ovrhovoditelj i zahtijevao.

13. Na navedeni iznos ovrhovoditelju su na temelju odredbe članka 30. stavka 2. OZ u vezi člankom 151. stavkom 3. ZPP dosuđene i zatezne kamate koje teku od 14. travnja 2026. do isplate.

14. Kako su pobijanim rješenjem ovrhovoditelju dosuđeni troškovi izravne naplate u ukupnom iznosu od 90,63 eura, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP, u vezi s odredbom članka 373. točke 3. ZPP i u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ uvažiti žalbu ovrhovoditelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

15. S obzirom na to da je ovrhovoditelj uspio sa žalbom, to su mu na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 166. ZPP u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ te u skladu s Tbr. 13. točkom 1. Tarife u vezi s Tbr. 46. dosuđeni troškovi žalbe u iznosu od 62,50 eura te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

16. Ovrhovoditeljev zahtjev za nadoknadu troškova žalbe preko dosuđenog iznosa od 62,50 eura do zatraženog iznosa od 75,00 eura, odnosno za iznos od 12,50 eura je odbijen kao neosnovan te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Žulj