REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

P Ob-1/2025-23

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužiteljice SU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Mirko Perkušić, odvjetnik iz Imotskog, protiv tuženika TU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Josip Krstulović, odvjetnik iz Splita, radi uzdržavanja mal. djece, nakon što je dana 12. ožujka 2026. god., zaključio glavnu raspravu, dana 14. travnja 2026. god

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik TU (ostali važni osobni podatci u uvodu), na ime uzdržavanja njegove mal. djece. ĐU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), LU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i MU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), počev od 18.8.2020. god. (dana podnošenja zahtjeva) pa sve dok budu postojali zakonski uvjeti, mjesečno doprinositi iznose od po 100,00 eura za svako dijete, dakle ukupno mjesečno po 300,00 eura za uzdržavanje njegove mal. djece, s tim što je obroke uzdržavanja koji dospiju do pravomoćnosti ove odluke, zajedno sa zateznom kamatom iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, dužan platiti odjedanput, u roku od 15 dana, a dospijevajuće plaćati posljednjeg dana mjeseca za koji plaća uzdržavanje i to na način da taj/te novčani/e iznos/e dostavlja majci i z.z. mal. djece SU, bilo na ruke, bilo putem Hrvatske pošte.

II Za više traženo na osnovi opisanoj pod I, odbija se postavljeni zahtjev.

Obrazloženje

1. Da sud razvede brak nje i tuženika TU i da istodobno s donošenjem odluke o razvodu njihovog braka donese odluku o povjeravanju njoj djece na stanovanje, a tuženiku dosudi pravo susreta i druženja s njihovom mal. djecom te tuženika istodobno obveže za uzdržavanje djece ukupno mjesečno doprinosi 4.000,00 kn (sada: 530,90 EUR), u tužbi koju je podnijela 18.8.2020. god., zahtijevala je tužiteljica SU.

2. Ovosudnom odlukom P Ob-32/2020 od 15. srpnja 2025. god. pravomoćno je odlučeno o razvodu stranačkog braka, povjeravanju djece tužiteljici na čuvanje i odgoj i određivanju susreta i druženja tuženika s mal. djecom stranaka.

2.1.Pak, odlukom žalbenog suda, Županijskog suda u Varaždinu, Gž Ob- 82/2025 od 25. rujna 2025. god., ukinuta je ovosudna odluka u onom dijelu u kojem je odlučeno o ne/postojanju tuženikove obveze na uzdržavanje mal. djece stranaka.

2.2.Utoliko je u postupku nastavljenom po donošenju odluke žalbenog suda valjalo raspraviti i odlučiti o ne/postojanju (i visini, ukoliko postoji) tuženikove obveze na uzdržavanje mal. djece stranaka.

3. Tužiteljska je strana pak, zahtjev izložen pod 2.2. utemeljila na tvrdnji/ama da je tuženik radno sposobna osoba i osoba koja ima imovinu pa da utoliko postoji njegova obveza na uzdržavanje djece, obveza koju on ima mogućnost uredno izvršavati.

4. Tuženik je pak, osporio istinitost izloženih tvrdnji tužiteljske strane i osnovanost postavljenog zahtjeva.

4.1.Naveo je tuženik da on niti ima radne sposobnosti, a niti imovinu pa da utoliko ne postoji njegova obveza na uzdržavanje djece.

5. U dokaznom postupku pročitan je Vjenčani list parničnih stranaka, pročitane su isprave sastavnice ovosudnog spisa R1 Ob-112/20, pročitano je Izvješće Centra za socijalnu skrb Imotski o obveznom savjetovanju prije razvoda braka ovoparničnih stranaka od 2.6.2020. god., pročitano je Mišljenje stručnog tima Centra za socijalnu skrb Imotski od 12.4.2022. god., pročitano je Očitovanje stručnog tima na tuženikove prigovore izjavljene protiv netom prije označenog Mišljenja, pročitani su Nalazi i mišljenja o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti tuženika TU koje je iznio Stručni tim Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom – Područni ured Split od 30.6.2021. god. i 7.11.2023. god., saslušani su svjedoci SUA i TUA, pročitana je potvrda z.k. odjela ovog suda od 7.11.2025. god., pročitani su posjedovni listovi br. 884, 290, 871 za k. o. [katastarska općina], pročitano je uvjerenje Područnog ureda za katastar Split – Ispostava Imotski od 2.12.2025. god., pročitana je isprava Ministarstva financija – Porezna uprava Split/Ispostava Imotski od 4.12.2025. god., pročitan je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 2.6.2023. god., pročitan je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 23.6.2020. god., pročitana je potvrda z.k. odjela ovog suda od 3.12.2025. god., pročitan je z.k. izvadak za kat. č. zem. u k. o. [katastarska općina] upisan u tu evidenciju na titulara TUtuženika, pročitan je Izvadak iz Baze zemljišnoknjižnih podataka za nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] upisane kao predmeti vlasništva ĐUtuženikovog oca, pročitano je rješenje o nasljeđivanju O-3053/2016 od 3.1.2017. god. upisano na tuženikovog oca te su izvedeni dokazi saslušanjima parničnih stranaka (pritom: dvaputnim saslušanjem tužiteljice).

6. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza korištenih u postupku, zbog niže izloženih razloga, zauzeto je stajalište da zahtjevi koje su tužitelji postavili u ovoj parnici imaju kvalitete djelomično pravno ne/osnovanih zahtijevanja.

7. Propisano je čl. 288. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15 – 156/23; dalje OZ) da se radno sposobni roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

7.1.Proizlazi utoliko da je roditeljska radna sposobnost primarna i bezuvjetna osnova za postojanje roditeljske obveze na uzdržavanje njegovog/njenog mal. djeteta.

7.2.Utoliko je u ovoj parnici valjalo prvenstveno sagledavati je li u konkretnom slučaju ta i takva osnova ostvarena.

8. U nalazu i mišljenju o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju tuženikovih funkcionalnih sposobnosti od 30.6.2021. god., tim vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, iznio je mišljenje da je tuženik u vrijeme vještačenja bio potpuno nesposoban za rad, no istodobno i privremeno nesposoban i da će ta nesposobnost biti prisutnom do mjeseca lipnja 2023. god. te da na njegovoj strani postoji privremena potreba pomoći i njege trećeg u smanjenom opsegu.

8.1.Pak, u uratku istog naziva od 7.11.2023. god., vještaci iste ustanove iznijeli su mišljenje da je izostalo utvrđenje/utvrđivanje postojanja tuženikove nesposobnosti za rad, no istodobno su iznijeli i mišljenje da na njegovoj strani postoji trajna potreba za pomoć i njegu trećeg u punom opsegu.

9. Očitovali su se dakle stručnjaci da je kroz pretežiti dio uparničenog razdoblja postojalo stanje tuženikove potpune radne nesposobnosti, a i o tome da je njemu za opće životno funkcioniranje prijeko bila potrebna potpuna njega i pomoć treće osobe i da će mu ta njega i pomoć trebati i ubuduće.

10. Trebati će dakle i ubuduće tuženiku, osobi sada staroj šezdeset dvije godine, potpuna/u punom opsegu pomoć i njega treće osobe za opće životno funkcioniranje pa se moramo upitati i pitamo, je li tuženika za ubuduće valja sagledavati kao osobu koja bi mogla ponovno steći radnu sposobnost. Pak, s obzirom na narav tuženikove bolesti, bolesti koja se očituje u gotovo potpunom sljepilu, ovaj sud (a mislimo i svatko treći i sa stručne i laičke pozicije) naprosto mora donijeti zaključak da ne postoji posao koji bi tuženik mogao valjano obavljati uz konzumiranje istodobne potrebe tuđe njege i pomoći u punom opsegu koja mu je, prema mišljenju stručnjaka, prijeko i stalno potrebna.

10.1.Stoga ovaj sud drži da, naročito u okolnostima kada ne postoji tuženikova sposobnost za samozbrinjavanje i osposobljavanje za samostalan rad u budućnosti (vidjeti o tome mišljenje vještaka iz uratka od 7.11.2023. god. – list 96 spisa), da se danas vladajuće, reći ćemo suspektno, stanje tuženikove ne/sposobnosti za rad naprosto mora, u smislu perspektive za vraćanje njemu radne sposobnosti, izjednačiti sa utvrđenim stanjem nepostojanja njegove radne sposobnosti.

10.2.Utoliko je stajalište ovog suda da tuženik, baš zbog nepostojanja radne sposobnosti kroz dio uparničenog razdoblja i zbog toga što kroz daljnje razdoblje nije moguće vraćanje stanja njegove radne sposobnosti u ono stanje u kojem bi konzumiranjem rada mogao ostvarivati zaradu, nema status onog roditelja kakvog je zakonodavac opisao u određenjima čl. 288. st. 1. OZ.

10.3.Utoliko je i valjalo iznijeti jasan zaključak, zaključak da u uparničenom razdoblju (u vremenskom razdoblju od podnošenja tužbe do sada), na opisanoj primarnoj osnovi nastanka obveze uzdržavanja djeteta po roditelju (kažemo primarnoj jer nam se takvo označavanje te osnove čini najprikladnijim), dakle na osnovi ostvarivanja, odnosno mogućnosti ostvarivanja zarade roditelja radom, nije nastala niti u daljnjem može nastati takva obveza tuženika prema /trenutačno/ mal. tužiteljima.

11. Dakle, nije na "primarnoj osnovi" nastala niti trenutačno ni u perspektivi ne postoji tuženikova obveza na doprinošenje uzdržavanju njegove mal. djece.

11.1.No, to ne znači da obveza nije nastala/ne postoji na kojoj drugoj osnovi, pa je prije donošenje konačnog stajališta o ne/postojanju tuženikove uparničene obveze valjalo ispitati ne/postojanje tih/te drugih/e mogućih osnova za nastanak obveze.

12. U odluci koju smo ranije donijeli vezano za sada uparničeni životni i pravni odnos kazali smo da "prema socioanamnestičkim podatcima koje je Zavod prikupio za dokazne potrebe ove parnice i iskazao u već prethodno spomenutim uradcima (Mišljenje... i Očitovanje…), nema tuženik takve imovine koja bi mogla predstavljati osnove uzdržavanja njega ili koga trećeg niti ima kakve druge osnove prihoda (izuzev mogućih prihođenja iz osnove društvenog pomaganja, a o tome će niže biti riječi) za uporabu u prethodno izloženom smislu".

12.1.Sada pak, odustajemo od te i takve konstatacije, a kazati ćemo i zašto.

13. Naime, u tijeku parnice nastavljene po donošenju odluke žalbenog suda Zavod je pribavio i u spis dostavio isprave koje svjedoče protivno ranije pribavljenim podatcima o tuženikovoj imovini.

13.1. Svjedoče tako te isprave (vidjeti sadržaj uvodno označenih posjedovnih listova) da je sam tuženik TU ovlaštenik na nepokretnoj imovini/nekretninama.

13.2.Nadalje, svjedoče i o tome da je još uvijek u statusu, kako posjednika (vidjeti uvodno označene posjedovne listove) tako i u statusu vlasnika (vidjeti Izvadak iz BZP-a za k. o. [katastarska općina]) zavedena osoba osobnog i obiteljskog imena te OIB [osobni identifikacijski broj]a sada pok. ĐU, dakle baš tuženikov sada pok. otac.

13.3.K tome, prema rješenju o nasljeđivanju koje je donijeto iza smrti tuženikovog oca ĐU (kazali smo O-3053/2016 od 3.1.2017. god., vidjeti je i to da je tuženik stekao suvlasnički status na ostavini pok. oca ĐU i to kako na nekretninama tako i na pokretninama (multikultivatoru "Agria", traktoru marke " S Vinković" i kotlu za pečenje rakije) koje su baš u funkciji obrade nekretnina i plodova pobranih s nekretnina.

14. Pružio je dakle Zavod za socijalni rad – PU Imotski u ovom postupku sudu pouzdanu osnovu da na razini izvjesnosti formira zaključak da je tuženik TU, kako nezavisno od nasljeđivanja roditelja, tako i s osnove nasljeđivanja, bio (još prije uparničenog razdoblja) i jeste vlasnik nekretnina koje je tužiteljica u stranačkom iskazu paušalno označila "sa dvije kuće i zemljom u polju i u brdu".

15. Dakle, nakon što su u dokaznu građu ove parnice ugrađeni rezultati prethodno izdvojenih dokaznih sredstava i na osnovi tih dokaznih sredstava donijet zaključak da je on vlasnik nekretnina, da bi onemogućio implementaciju podredne osnove postojanja njegove obveze na uzdržavanje mal. tužitelja (one osnove koja je normirana st. 3. čl. 307. i 313. OZ-a), tuženik TU morao je dokazati (imao je teret dokaza) ili da nekretnine zabilježene u promatranim ispravama nisu njegovo vlasništvo ili niti da vrijednosti koje se mogu ostvariti uporabom tih nekretnina u smislu davanja u zakup/najam ili prodajom ne omogućavaju udjelu potrebitog/valjanog uzdržavanja mal. tužiteljima. No, on/promatrani tuženik, ne samo da nije argumentima proizlazećih iz dokaza onemogućio, nego promatranu implementaciju nije niti kušao zapriječiti.

15.1.Utoliko je pri takvom dokaznom stanju stvari u ovoj parnici i valjalo zaključiti da je na podrednoj (netom prije smo opisali kojoj) nastala, da je postojala u vrijeme podnošenja tužbe i kroz svo razdoblje vođenja ove parnice te, napokon, da i sada postoji obveza tuženika TU na novčano doprinošenje uzdržavanju njegove mal. djece.

16. S obzirom na prethodno izloženo, a dakako pritom imajući na umu kako opće društvenu skrb koja postoji prema mal. tužiteljima nezavisno od njihovih roditelja (vidjeti o tome iskazivanja svjedoka saslušanih u parnici i sadržaje uradaka Zavoda) te opću imovnu i životnu poziciju samog tuženika, ovaj sud je, uz kazano imajući na umu određenja odluka nadležnog ministra o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta kroz godine uparničenog razdoblja, posegnuo za ovlaštenjima koja mu podaruju određenja st. 3. čl. 314. OZ-a, djelomično prihvatio zahtjeve tužitelja kao pravno osnovana zahtijevanja i u skladu s tim odlučio kao pod I i II izreke.

17. Budući stranke nisu popisale trošak, odnosno priložile troškovnike, izostalo je odlučivanje o dosudi/snošenju troškova ove parnice.

U Imotskom 14. travnja 2026. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15

dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.