Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-258/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HV, zbog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Gospiću, broj: K-133/2018-27 od 16. veljače 2026. podnio okrivljeni TV, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog HV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Gospiću, broj: K-133/2018-27 od 16. veljače 2026., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/22., 80/22., 36/24. i 72/25 – dalje: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Gospiću, broj: K-133/2018-2 od 1. listopada 2018. Istom presudom okrivljeni HV proglašen je krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja - krivotvorenjem isprave opisanom u članku 278. stavku 1. i 3. KZ/11, kažnjivog po članku 278. stavku 3. KZ/11, te je na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11 od okrivljenika su privremeno oduzete dvije registarske pločice, oznake i broja "GONE-509" i "GONE-506", slovenskih nacionalnih oznaka, koje se predaju Policijskoj upravi ličko-senjskoj, na daljnji postupak. Na temelju članka 189. stavka 1. i 2. ZKP okrivljeniku je vraćen privremeno oduzeti osobni automobil Fiat Stilo, sive metalik boje, broja šasije [broj šasije], s original ključem i pripadajućom prometnom vozilom Republike Slovenije, serijskog broja B5571592, a koje predmete je okrivljenik dužan preuzeti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom predmeti, odnosno novac unijeti u proračunska sredstva. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljeni HV po branitelju Silviju Petroviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nenad Škare - Silvije Petrović iz Zagreba, Pisarnica Gospić, navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je okrivljenik predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi ga od optužbe ili da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba okrivljenog HV nije osnovana.

6. Osporavajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja, a zapravo samo pravilnost, okrivljenik navodi da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da je njegova obrana neuvjerljiva i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti, da nije dokazano da je on imao svijest o djelu i da bi njegovim postupanjem bila ostvarena bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave zbog čega je sud izveo pogrešan zaključak o njegovoj krivnji.

6.1. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenik zatečen na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo kada je upravljao osobnim automobilom marke Fiat Stilo, broja šasije [broj šasije], na kojem se na prednjoj strani nalazila slovenska nacionalna registarska pločica oznake [registarska oznaka], a na zadnjoj strani registarska pločica oznake [registarska oznaka]. Imajući na umu da je okrivljenik osoba srednje životne dobi, dakle osoba određenog životnog iskustva i znanja, njegova obrana da ne zna kako su se dvije različite registarske pločice našle na automobilu, uz činjenicu da je u prometnoj dozvoli bila naznačena napomena da je predmetno vozilo „odjavljeno za rezanje“, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je takva obrana usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno je utvrdio da je okrivljenik upravljao vozilom u prometu s ne pripadajućim registarskim pločicama. Kako su registarske pločice po svojim svojstvima javna isprava jer ih izdaje javnopravno tijelo u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku, u inkriminiranom događaju okrivljenik je lažnu javnu ispravu uporabio kao pravu te su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave, pa je sud ispravno primijenio Kazneni zakon kada je okrivljenika proglasio krvim za inkriminirano mu kazneno djelo iz članka 278. stavka 3. KZ/11.

7. Okrivljenik u žalbi osporava i odluku o kazni navodeći da je on „privilegiran u postupku i u slučaju postojanja više mogućih opcija mora se uzeti u obzir ona koja je za njega povoljnija.“ Slijedom takvog obrazloženja navedene žalbene osnove ovaj drugostupanjski sud je razmatrao žalbu okrivljenika kao da se žali na visinu izrečene kazne jer prema članku 478. ZKP žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede Kaznenog zakona na štetu okrivljenika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni te je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je okrivljenik predložio da se blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu neosuđivanost i znatan protek vremena od počinjenja djela, dok posebne otegotne okolnosti nisu utvrđene. Imajući na umu navedeno te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a potom izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 2 (dvije) godine - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.

8. Kako žalbenim razlozima okrivljenog HV nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je primjenom članka 482. ZKP trebalo presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik